Ranokršćanska umjetnost valjbone rama 2.d

5,578 views
5,173 views

Published on

Published in: Education
2 Comments
0 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to like this

No Downloads
Views
Total views
5,578
On SlideShare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
1
Actions
Shares
0
Downloads
121
Comments
2
Likes
0
Embeds 0
No embeds

No notes for slide

Ranokršćanska umjetnost valjbone rama 2.d

  1. 1. Ranokršćanska umjetnost
  2. 2. • Ranokršćanska umjetnost (također kasnoantička ili starokršćanska umjetnost) je umjetničko razdoblje starorimske umjetnosti nakon usvajanja kršćanstva 314. godine do podjele Rimskog Carstva na Zapadno i Istočno Rimsko Carstvo; tj. prijelaz iz antičkoga doba u srednji vijek, u vremenu tzv.ranog kršćanstva.• Krizom Rimskog Carstva u 3. st. otpočelo je rastvaranje antičkih tekovina i propadanje urbane kulture.• Konstantin Veliki 323. g. seli prijestolnicu Rimskog Carstva iz Rima u Bizant koji se od tada naziva Carigrad, što će dovesti do konačne podjele na Zapadno i Istočno Rimsko Carstvo 395. g.• Podjela carstva uzrokovala je i podjelu kršćanstva na katoličku (zapadnu) i pravoslavnu (istočnu) crkvu –Crkveni raskol 1054.g.• Posljedice političkih i vjerskih podjela u rimskom carstvu osjetit će se i u umjetnosti. Zapadna Europa prihvatila je kao naslijeđe umjetnost kasne antike iz čega se razvila romanička umjetnost Europe (predromanika). U Bizantu je utjecaj antike bio pomiješan s jakim istočnjačkim primjesama (bizantska umjetnost).• Nijedan od objekata starokršćanske umjetnosti nije stariji od 200-te godine. Prije cara Konstantina Rim nije bio svetište kršćana i kršćanstvo u početku nije imalo nikakvih vjerskih građevina. Ranokršćanska umjetnost zapravo je započela u katakombama.
  3. 3. Katakombe • Katakombe- prvotno naziv za lokalitet sa ranokršćanskim grobljem kraj današnje crkve sv. Sebastijana u Rimu. • Danas se prije svega misli na podzemno groblje u kojima su sahranjivani stari kršćani, često velikih dimenzija, naročito u ranokršćansko doba. • Najpoznatije su katakombe u Rimu Sebastijanove, Domiciline, Prisciline i dr. Isklesane su u mekoj stijeni na svetom području koje okružuje Rim. • Kršćani, kojima je vjera bila zabranjena, skrivali su se u podzemlju rimskih katakombi, gdje su spojili svoje potrebe propovijedanja nove vjere i sahranjivanja mrtvih u grobnice i svetišta. • Prema rimskom zakonu, grobna mjesta su bila sveta (sacrosanct), te su Rimljani rijetko progonili kršćane u katakombama. • Sredinom 3.stoljeća, kada se u katakombama više nisu osjećali sigurnima, ljudi su zazidali postojeće ulaze i napravili nove, tajne. Podzemni su se hodnici pružali kilometrima - čak se kaže da bi katakombe bile duže od cijelog Apeninskog poluotoka kad bi se hodnici pružali pravocrtno.
  4. 4. Katakombe sv. Sebastijana, Rim
  5. 5. • Ispočetka su katakombe imale i nadzemni dio u vidu dvorišta sa trijemom,te sobe za zajedničku ishranu, ali s pojačanim progonom kršćanstva u 3. st. katakombe su ostale bez nadzemnih dijelova.• Hodnici su najčešće dugi tri do četiri kilometra, a široki tek toliko da se dva pogrebnika, koja nose mrtvačka nosila, mogu mimoići. Stube koje vode u ove hodnike ponekad su i 12 metara ispod zemlje, a pri njihovom se dnu hodnici račvaju u brojnim pravcima.• Neke katakombe imaju dvije ili više razina –katakombe svetog Sebastrijana imaju čak četiri razine.• Tijela umrlih stavljala su se u šupljine u zidovima, koje su prvobitno bile zazidane ciglama ili kamenjem. Kako su mnoge od tih pregrada u međuvremenu popustile i popucale, današnji se posjetitelji često moraju provlačiti između dugih redova kostura.• Skulpture i slike koje su očuvane u katakombama rađene su u maniri grčko- rimskih mitova, tako da skoro nema nikakve razlike između tzv. poganskih i kršćanskih djela.
  6. 6. • Kršćani,da bi očuvali tajnost,su se služili različitim znakovljem.Najpoznatiji kršćanski znak je križ,koji označuje vjeru-jer podsjeća na Kristovu žrtvu i iskupljenje vjernika.• Ima različitih oblika križeva,od kojih ćemo spomenuti samo neke najpoznatije.• Razlikujemo: 1) grčki križ (jednakih dužina krakova) 2) latinski križ (ima dužu okomitu gredu) 3) Andrijin križ (koso ukrštenih krakova) 4) svastika ili kukasti križ (s kukama na svakom kraku)-prastari simbol kakav nalazimo već u prethistoriji,a smatra se da potječe od Sunčeva kola.Postoji “dobra” i “loša” svastika:ako zamislimo da se okreće udesno,zla je i razarajuća ako zahvaća šiljcima,a dobra ako nadire tupom stranom.• Drugi je kršćanski simbol sidro,što označuje nadu,jer podsjeća na sidrenje lađe u sigurnoj luci,dok opasnost vreba na otvorenu olujnomu moru.• Treći je simbol srce što oduvijek znači ljubav.• Ta tri znaka izraz su triju glavnih kršćanskih vrilna:vjere,nade i ljubavi.
  7. 7. • Osobit znak kojim su se kršćani služili u doba progona,jer ga drugi nisu prepoznavali,bio je i crtež ribe.• Razumjeli su ga samo upućeni- članovi kršćanske zajednice -jer nije bilo lako domisliti se kakve veze ima s kršćanstvom i što znači kršćanima.• Trebalo je znati da se na grčkome jeziku riba kaže Iesus Hristos Theou Yhios Soter – Isus Krist Sin Božji Spasitelj (ihtys).
  8. 8. Nadgrobna stela s natpisom "riba života", rano 3. stoljeće, Nacionalni muzej, Rim.
  9. 9. • Katakombe su oslikavane zanimljivim freskama; u početku jednostavnim kompozicijama, poslije nastaju brojni ciklusi pučkih ekspresivnih slika prema Starom i Novom zavjetu(Mojsije; Krist među apostolima; Majka Božja s Djetetom i dr.),scene iz svakodnevnog života i portreti pokojnika.• Stil slikanja je sažet, a odlikuje se brzim crtežom, svjetlosnim efektima, svijetlim bojama i plošnošću, odnosno ograničavanjem volumena. Iako je još uvijek bila nazočna tendencija slikanja portreta i točnog opisa nošnje,opći dojam je bestjelesan. Mojsijev izvor, freska iz katakombi sv. Marcela i Petra, Rim.
  10. 10. Dobri pastir, freska iz Priscilinih katakombi, Rim.
  11. 11. Posljednja večera, freska iz katakombe sv. Kalista (San Calisto) u Rimu, 3. st.
  12. 12. • Sjeverno od velike Eufrazijeve bazilike u Poreču očuvan je podni mozaik postavljen u dvorani gdje su se kršćani tajno sastajali na obred i molitvu(oratorij) početkom 4.st.
  13. 13. Dobri pastir,mozaik iz Mauzoleja Gale Placidije u Raveni, početak 6. st.iznad vrata Mauzoleja je prikaz Isusa Krista kao Dobrog Pastira, mladog,golobradog, s lepršavom kosom,i okružen ovcama.
  14. 14. Bazilika• Tek nakon što je kršćanstvo postalo priznato,počele su zajednice vjernika graditi posebne građevine za obavljanje obreda-crkve,i to u obliku bazilika.• To je izdužena pravokutna građevina podijeljena arkadama na tri broda od kojih je srednji širi i dvostruko viši od bočnih.• U povišenim dijelovima zidova srednjeg broda probijeni su prozori,tako da i središnji prostor ima izravno osvjetljenje odozgo (bazilikalno osvjetljenje).• Nasuprot ulazu bila je polukružna kamena klupa za suce i sudački stol.Mogla je biti postavljena u pravokutni prostor ili istureni poluvaljkasti zid- apsidu.• Kršćani su preuzeli jednak građevni oblik,ali im je stol služio kao oltar,a na kamenoj klupi su sjedili svećenici i đakoni,odnosno u sredini biskup,a postrance kanonici.• Ta polukružna klupa i stol podsjećala je kršćane na Posljednju večeru.• Posljednja večera prikazana je na antički način:oko polukružnoga stola je polukružna klupa na kojoj su opruženi i nalakćeni apostoli,a Krist je na jednom kraju,što je bilo počasno mjesto (a ne u sredini).• Kamenu ploču stola za jelo nazivalo se menzom,pa takav naziv ima i oltarna ploča,iako danas menzom nazivamo samo restoran tzv.društvene prehrane.
  15. 15. Posljednja večera,mozaik u bazilici San Apollinaire Nuovo,Ravenna.
  16. 16. • Dakle jednostavno vertikalni zidovi od opeke i betona.Sve pokriveno drvenim otvorenim krovištem snekoliko lađa ( obično 3).Glavna je lađa viša od pokrajnih a osvjetljena je u razlici krova glavne i pokrajnih lađa. Na slici je jedan karakteristični bazilikalni presjek.
  17. 17. • Neke bazilike imaju element koje većina tog doba nema, a to je • TRANSEPT- poprečni brod – u punoj visini glavnog broda. Obično su ga imale ove crkve, bazilike nadgrobovima mučenika. • Sv. Ivan Lateranski,Rim 4.st. • Sv.Petar,Rim,4.st.– bazilika je u svom prvotnom obliku bila sačuvana sve do oko 1500.godine kada se ruši i zamjenjuje današnjom.Najpoznatije rankršćanske bazilike su još i Sveti Pavao izvan zidina i Sveta MarijaVelika u Rimu i Eufrazijeva bazilika u Poreču.
  18. 18. Freska s presjek starokršćanske bazilike sv. Petra u Rimu iz 4. st.
  19. 19. Glavni brod Bazilike Svetog Apolinarija, Ravenna, 6. st.
  20. 20. • Zidovi kršćanskih bazilika bili su oslikani freskama ili obloženi mozaicima sa simboličkim prizorima i simbolima iz Biblije.• Kao primjer te umjetnosti mogu poslužiti mozaici u crkvi sv. Apolinara u Ravenni• Iznad lukova arkada širok je pojas zida s likovima mučenica,na jednoj,i mučenika,na drugoj strani,što kao da u povorci prema oltaru,dok u gornjoj zoni zida,između prozora,prizori iz Kristova života.• U prizorima iz mladosti,a to su u prvom redu Kristova čuda,Krist je prikazan mlad i golobrad,a u prizorima muke je bradat.• Oslikavajući Bibliju,mozaicist je primjenio način simboličkom scenom,a to znači da s najmanjim mogućim brojem likova i samo naznakom mjesta na kojem se radnja zbiva,nastoji izraziti značenje i smisao radnje,a ne opisati sam događaj.• Važna je samo poruka da je Krist božanska osoba,koja čini nadnaravna čuda.Za to su u prizorima Kristovih čuda bila dovoljna samo tri lika: Krist,onaj nad kojim je učinjeno čudo i tzv: “svjedok”,lik koji nas podsjeća da je netko bio nazočan i da može svejdočiti kako se sve uistino zbilo.
  21. 21. • Osim zidova,mozaici su,po antičkom običaju,prekrivali i podove bazilika.• Od očuvanih ranokršćanskih podnih mozaika nama su najbliži oni u bazilikama u Gradou i Aquileji,u Italiji,na obali između Trsta i Venecije.• Mozaici imaju potpuno ornamentalnih dijelova,poput tepiha,zatim natpisa- najčešće spominju one koji su platili izvedbu mozaikalnih polja (donatore ili sponzore) i navode koliku su površinu dali izraditi-te različitih prizora.• Najveće površine mozaika zapremaju prikazi riba i ostalih morskih bića.• Obilato se koriste kockice od raznobojne staklene paste i pozlata, tako da cijela površina slike treperi.• U 5. st. antikni uzori u prikazivanju su prevladani i npr. Krist, dobiva nove atribute –aureolu,križ, svečanu odjeću, a mijenja se i način prikazivanja.
  22. 22. • Ranokršćanski kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču.
  23. 23. • Ranokršćanski mozaik iz crkve sv. Ivana
  24. 24. Krstionice• Najvažnija građevina u kršćanskom kultu,nakon bazilike – a po namjeni i prije nje.• U doba ranoga kršćanstva se nije krstilo novorođenčad,kao danas,nego odrasle,tek nakon što ni svladali kršćanski nauk.• Stoga tada nema krsnih zdenaca ili zdjele sa svetom vodom nad kojom se krsti djecu,nego su tu bazeni,jer su pri obredu pokrštavanja odrasli,zamotani u bijele plahte,ulazili u vodu do vrata,a u jednom trenutku su morali i zaroniti.• Obred krštenja je bio simbolično “spiranje” grijeha sa cijeloga tijela.• Ranokrščanske su bazilike zato,najčešće na sjevernoj strani,imale jednu sobu u kojoj su se oni što su odlučili primiti kršćanstvo pripremali,a uz nju i manju središnju građevinu-kvadratičnu,šesterostranu ili osmerostranu-koja je u sredini imala bazen za pokrštavanje,najcešće u obliku jednakokračnog križa.Niz jedan krak su se spuštale stube,a u preostala tri kraka mogla su stat tri pokrštenika.
  25. 25. • Ostaci takve osmerostrane krstionice s križnim bazenom postoje uz biskupsku crkvu u Saloni.• Ona iznutra ima niše i stupove, pa se s pravom smatra da je građena po uzoru na Dioklecijanov mauzolej. Šesterostrana krstionica iz 5. stoljeća očuvana je i uza zadarsku katedralu, ali je u njoj šesterostrani kameni zdenac obnovljen u romanici (u 12. stoljeću)• Najpoznatije su ranokršćanske i ranobizantske osmerostrane krstionice u Ravenni. U njima su očuvani mozaici kupole s prizorom Krštenja Kristova u sredini, što je bio propis za krstionicu."
  26. 26. Ranokršćanski baptisterij-krstionica iz 5.stoljeća.
  27. 27. Ranokršćanski sarkofazi• Uz freske i mozaike u bazilikama, jednobrodnim crkvama, krstionicama i drugima saklranim građevinama, skulptura gotovo uopće nije očuvana, jer je zapravo nije ni bilo, budući da su se kršćani u početku oštro borili protiv klanjanja kipovima ili idolima (idolatrija).• Poznat je samo jedan mramorni kip Dobrog pastira i jedan brončani sjedeći lik, za kojeg tradicija tvrdi da prikazuje sv. Petra. No, ako nema kipova, očuvano je mnoštvo ranokršćanskih reljefa, najćešće isklesanih na sarkofazima. Budući da su bili u vezi s obredima i vjerovanjem u prekogrobni život, najćešće su i prizori i simboli bili u tome posvećeni.• Prikazivani su najradije Kristova čuda, osobito ozdravljenje oduzetih i slijepih, no možda su najbrojniji prikazi uskrisenja Lazarova, jer ono podsjeća i obećava da će se "uzvisenje od mrtvih" na "vječni život" dogoditi i pokojniku u sarkofagu, a to je bilo ono čudo do kojeg je rodbini i prijateljima pokojnika bilo najviše stalo.• Stoga se na sarkofazima, uz Kristova čuda opisana u Evanđeljima, ponajviše kleše prizor čudesnih spasenja iz Starog zavjeta, kao što je onaj o prijelazu preko Crvenog mora ili priča o Joni, spasenju Danijela bačenog među lavove ili o trima mladićima bačenima u peć.
  28. 28. Dobri pastir,oko 300. g., mramor,Vatikanski muzej,Vatikan.
  29. 29. • Tako je jedno od najljepših ranokršćanskih djela – Sarkofag Junija Basa iz 4. st., bogato reljefno ukrašen kršćanskim starozavjetnim i novozavjetnim motivima.• Ali svi likovi su prikazani na antički način i svaki motiv je uokviren klasičnom rimskom arhitekturom.Sarkograf Junija Basa, 359., mramor, 1,2 x 2,4 m Kapitolijski muzeji sv. Petra, Rim
  30. 30. • Takav ograničen izraz i deformiranje likova nije ograničen samo na sarkofage, nego je prisutan i u brojnim minijaturnim reljefima u slonovači, djelima u tekstilu, ali i portretnim skulpturama.• U izboru tema reljefa na starokršćanskim sarkofazima zanimljive su dvije pojave: učestalo prikazivanje odricanja Petrova i odsustvo prikaza Kristove muke. Gotovo na svakome sarkofagu, uz brojna čuda, prikazuje se i odricanje Petrovo, ili kao simbolički prizor (Krist, Petar i pijetao na stupu) ili samo kao simbol (pijetao na stupu).

×