Minhenski krug hrvatsko slikarstvo 1.polobice 20. st dio 3

2,547 views
2,345 views

Published on

0 Comments
0 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

No Downloads
Views
Total views
2,547
On SlideShare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
1
Actions
Shares
0
Downloads
41
Comments
0
Likes
0
Embeds 0
No embeds

No notes for slide

Minhenski krug hrvatsko slikarstvo 1.polobice 20. st dio 3

  1. 1. MINHENSKI KRUGUsporedno s monumentalizmom Društva “Medulić” u hrvatskojumjetnosti djeluje i intimistička, umjetnički snažna, skupinaslikara: Josip Račić, Miroslav Kraljević, Vladimir Becić i OskarHerman. Zajedničko im je bilo školovanje u Habermannau Münchenu, te nov i suvremen, anti-akademski odnos premalikovnom radu. Nasuprot akademizmu uče od francuske likovnetradicije, misleći pri tomw na Maneta, ali nakon što je Račić posvršetku studija otišao u Pariz, njegova tragična smrt poslije trimjeseca, postaje simbolom tragična raskoraka što ga ih dijelio odoptimistične avangarde. Svaki od njih zasebno je ime hrvatskemoderne, zajednički minhenski počeci poslužili su više povijestiumjetnosti za uspostavu termina kojim ih je izdvojila iz dotadašnjetradicije - sam termin “minhenski krug” nastaje 50-ih godina.
  2. 2. JOSIP RAĈIĆRodio se 22. ožujka 1885. u Horvatima pokraj Zagreba. Cijeli njegov životbio obilježen je siromaštvom i neimaštvom, unatoč njegovom snažnomslikarskom daru koji pokazuje već od djetinjstva, Učio je litografski zanatu Zagrebu, a 1904. godine otišao je u Beč pa u München, gdje upisujecrtačku školu. Nakon položenog prijemnoga ispita i upisa na Akademijulikovnih umjetnosti, odbijen mu je zahtjev za stipendiju. Tamo pronalaziugljen, meki crtački materijal koji osjeća ne samo svojim slikarskimsenzibilitetom već i svojom dušom, u dubini nesretnom, mračnom iispunjenom gorčinom. I upravo će ta crnina ugljena poslije na Račićevojpaleti prerasti u nebrojene gradacije mrkoga toplog tona, koji će unutarhrvatske povijesti umjetnosti Račića obilježiti kao jednoga od najvećihvirtuoza tonskoga slikarstva. Godine 1908. odlazi je u Pariz i radi serijuakvarela s motivima pariških mostova, avenija i parkova. 19. lipnja 1908.nađen je ustrijeljen u svojoj hotelskoj sobi. Prestižna hrvatska likovnanagrada koju daje hrvatski dnevni list Vjesnik naziva se po njemuNagrada Josip Račić.
  3. 3. Autoportreti
  4. 4. Pont des Arts, 1908.
  5. 5. Mati i dijete, 1908.
  6. 6. Djevojka pred ogledalom
  7. 7. MIROSLAV KRALJEVIĆRođen u Gospiću 14. prosinca 1885. kao potomak stare slavenske plemićke obitelji i lozeKraljevićaza sela Drage kraj Požege, mjesta koje će u njegovu kratkom, ali stvaralački Želja iz upoznavanjem impresionista odvodi mladog Kraljevića 1911. uispunjenom životu zauzeti važno mjesto. Već kao zagrebački radi brojne skice crteže Pariz, gdje najprije pomno istražuje crtež, a potom srednjoškolac radiolovkom i pastelom kavana i baletnih 1904. odlučuje se za studij prava u iBeču. Ipak, pariških ulica, i male akvarele, no predstava. Osjećaj za groteskuveć ekspresionistički iskaz doći izabireizražaja upravopoziv, a na munchenskoj će dvije godine kasnije slikarstvo će do kao svoj životni na tim slikama.akademiji, u klasi Huga Habermanna, sresti Josipa Račićastvara svoja najbolja Kasnije, u vlastitom pariškom radnom prostoru, i Vladimira Becića. Svojistančani grafizam Kraljević obogaćuje tonom i izvanrednim osjećajemslike djela: Autoportret s lulom te Mali autoportret s paletom. Te za odnose svjetlai sjene, što savršeno odgovara njegovu osjetljivom temperamentu, zbog koje seosjetiti i svjedoče o Kraljevićevoj slikarskoj zrelosti, ali i o bolesti sposobnomeiskazati iznimnu radost, ali se ubrzo preobraziti i u najdublju melankoliju. Svake 1912. godine vraća u domovinu. Tu priređuje svoju jedinu samostalnupraznike provodi u Požegi, u koju su se u međuvremenu preselili njegovi roditelji. Tamo izložbu, u galeriji Ulrich u studenome 1912., a zatim odlazi na liječenjenastaju neke od najzrelijih slika toga Kraljevićeva stvaralačkog razdoblja - Krave napaši, Bik, U staji. Ostvarene Upravopotezima i oštrim kolorističkimuočljiva je one u sanatorij Brestovac. širokim na tim posljednjim djelima kontrastima, cezannovska razrada motiva i bavljenje konstrukcijom i kubističkimgovore o Kraljevićevu slikarskom rukopisu te o mladoj osobi sklonijoj da bude slikarvlastitog podneblja, u čemuiga prekida smrt. S nenavršenih 28 godina umro istraživanjem, prirode životinja negoli građanske salonske atmosfere. U Požeginastaje iZagrebu njegovih najboljih autoportreta. Tada stvara i antologijska jedan je u jedan od 16. travnja 1913. od tuberkuloze. Miroslav Kraljević, djelahrvatskoga slikarstva, kao što su Portret tete Luike, Djevojčica s lutkom i portreti majke od začetnika hrvatskoga modernog slikarstva te gotovo najsvestranijii oca, te požeški početkaslikan u stoljeća pokopan je u obiteljskoj grobnici u umjetnik s krajolik našeg plenerističkom ugođaju pod impresionističkimutjecajem. Požegi.
  8. 8. Autoportreti
  9. 9. Bonvivant, 1912. U kavani, 1912.
  10. 10. Luksemburški park u Parizu
  11. 11. VLADIMIR BECIĆRodio se 1. lipnja 1886. u Slavonskom Brodu . Studirao je pravo u Zagrebu, a slikarstvo uMunchenu i Parizu, gdje je radio kao crtač u časopisu Le Rire. Djelovao je uOsijeku, Beogradu, i Bitolju, a tijekom Prvog svjetskog rata bio je dopisnik i ratni slikarčasopisa LIllustration na solunskoj fronti. Od 1919. do 1923. boravio je u Blažujukraj Sarajeva, a zatim odlazi u Zagreb gdje je profesor na Umjetničkoj akademijido 1947. Njegovi najraniji radovi iz vremena münchenskog školovanja, s djelimaRačića,Kraljevića i Hermanna čine kompleks hrvatske slikarske moderne, oni stilističkinose značajke tradicije i novoga, suvremenog minhenskog akademizma, Leiblovaosebujnog realizma i maneovske rekapitulacije Goyina i Velasquezova slikarstva. Poslijeće se približiti Cézanneu, a potom će naglašenim geometrijskim strukturiranjem motiva ivoluminoznošću oblika ući u svoj neoklasicizam. Tih mijena u Becićevu slikarstvu bit ćeviše. Međutim, pravi naglasak ostat će uvijek na njegovu minhenskom stvaranju, koje jei Ljubo Babić označio kao razdoblje što označava nenadmašnu odrednicu u redoslijeduBecićevih sretnijih i manje sretnih faza. Becićev slikarski izraz od samih je početakausmjeren više prema modelaciji i jasnoći, nego prema lirizmu. Njegove skice u ulju, apogotovo u akvarelu, izražavaju svježinu neposrednog slikarskog doživljaja. Posljednjihgodina života obrađivao je motive iz Istre i s radilišta na Neretvi.
  12. 12. Autoportret Portret Miroslava Kraljevića
  13. 13. Djeĉak s kukuruzom Seljanka
  14. 14. Moje sjenokoše
  15. 15. Rogotin
  16. 16. Mrtva priroda s gljivamaDjevojka s cvijećem
  17. 17. OSKAR HERMANHrvatski slikar židovskog podrijetla rodio se u Zagrebu 17. ožujka 1886.Poput ostale članova minhenskog kruga i Hermann se školovao u Münchenu.Najprije privatno uči crtanje u atelijeru Antona Azbéa 1904., a potom upisujeAkademiju, slikarska klasa Huga Habermanna. 1908. prvi puta izlaže u Zagrebu, astudira do 1910. god. Nakon prvog svjetskoga rata ponovno odlazi u Munchen gdjeje, uz kraće boravke u Parizu i Berlinu, živio sve do eskalacije nacizma, 1933. kad sevraća u Zagreb i priređuje samostalnu izložbu u Umjetničkim pavljonu. Uminhenskom razdoblju redovito je i zapaženo izlagao samostalno i na izložbamaminhenske nove secesije. 1942.- 1944. boravi u izbjegličkom logoru Ferramonti-Tarsia, na jugu Italije. 1944. vraća se u Hrvatsku i odlazi u partizane, a 1945. ideu Zagreb. Zapošljava se u Modernoj galeriji ( Zagreb ), u kojoj radi do umirovljenja1954. . Iste godine priređena mu je retrospektivna izložba u Muzeju za umjetnost iobrt, a 1971. velika retrospektivna izložba u Umjetničkom paviljonu. Herman je biosamozatajan umjetnik izvan svih klanova, tako da je vrlo kasno prihvaćen ishvaćen, on je samotnjački krenuo novim umjetničkim stazama moderne. Redovitoizlagao u Munchenu od 1914.-1927. Samostalno izlagao uZagrebu, Splitu, Osijeku, Samoboru, Beogrdu i Parizu. Bio je pod utjecajemMareesa, a kasnije i ekspresionizma. 1955. nagrađen je Nagradom gradaZagreba, 1960. odlikovan je Ordenom zasluga za narod I. Reda. 1966 nagrađen jeza žiovotno djelo Nagradom Vladimir Nazor. Umro je 18. siječnja 1974. u Zagrebu.
  18. 18. Portret djevojĉice Tonke Karner, 1907.
  19. 19. Nagovaranje, 1936.

×