Robert kiyosaki-bogati-otac-siromasni-otac-1
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×
 

Robert kiyosaki-bogati-otac-siromasni-otac-1

on

  • 2,016 views

Od prosjaka do bogataša

Od prosjaka do bogataša
BESPLATNO ,detaljne upute korak,po korak
http://desancic.websiteaboutme.com/

Statistics

Views

Total Views
2,016
Views on SlideShare
2,016
Embed Views
0

Actions

Likes
1
Downloads
90
Comments
0

0 Embeds 0

No embeds

Accessibility

Categories

Upload Details

Uploaded via as Adobe PDF

Usage Rights

© All Rights Reserved

Report content

Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
  • Full Name Full Name Comment goes here.
    Are you sure you want to
    Your message goes here
    Processing…
Post Comment
Edit your comment

Robert kiyosaki-bogati-otac-siromasni-otac-1 Robert kiyosaki-bogati-otac-siromasni-otac-1 Document Transcript

  • Izdavač: KATARINA ZRINSKI d.o.o. Varaždin Moslavačka 9, Varaždin, tel.: 042/241-000, fax: 241-828 Za izdavača: Mirjana Ptiček Urednik: Vedran Martinez Naslov originala: Rich Dad Poor Dad Copyright © 1997, 1998 by Robert T. Kiyosaki and Sharon L. Lechter Prijevod: Nebojša Buđanovac Lektura i korektura: Ivana Vidaček ISBN 953-236-084-0 CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb UDK 65.012(02.062) KIYOSAKI, Robert T. Bogati otac, siromašni otac: što bogati uče svoju djecu o novcu - a siromašni i srednja klasa ne! / Robert T. Kiyosaki i Sharon L. Lechter; < prijevod Nebojša Buđanovac>. - Varaždin: Katarina Zrinski, 2005. - (Biblioteka 21. stoljeće) Prijevod djela: Rich Dad Poor Dad. ISBN 953-236-084-0 1. Lechter, Sharon L. 451018016
  • Što bogati uče svoju djecu o novcu - a siromašni i srednja klasa ne! ROBERT T. KIYOSAKI i Sharon L Lechter, OJR Varaždin, 2006.
  • "Bogati otac, siromašni otac nije obična knjiga o novcu... lagana je za čitanje, a njezine ključne poruke, poput one da su za bogaćenje potrebni koncentracija i dobri živci, vrlo su jednostavne." Magazin Honoluiu "Volio bih da sam pročitao ovu knjigu kad sam bio mlad, ili još bolje, da su je pročitali moji roditelji! Ovu knjigu kupite svojoj djeci, a u slučaju da dobijete unuke i njima. Ovo bi trebao biti vaš dar djetetu čim navrši 8 ili 9 godina." Sue Brawn, predsjednica tvrtke Tenant Chek of America "Bogati otac, siromašni otac ne govori o brzom bogaćenju, već o preuzimanju odgovornosti za svoje financijske poslove i o financijskom napretku putem ovladavanja novcem. Pročitajte je želite li probuditi svoj financijski genij." Dr. Ed Koken, predavač na katedri "Financije", RMIT sveučilište, Melbourne "Volio bih da sam pročitao ovu knjigu prije 20 godina." Larison Clark, Diamond Key Homes građevinska tvrtka s najbržim rastom u Americi za 1995. po INC Magazineu "Bogati otac, siromašni otac polazna je točka za sve one koji žele steći kontrolu nad svojom financijskom budućnosti." USA TODAY "Kako biste dospjeli na financijski vrh, morate pročitati knjigu Bogati otac, siromašni otac. Ona sadrži zdrav razum i tržišno lukavstvo za vašu financijsku budućnost." Zig Ziglar, svjetski poznati pisac i predavač "Ako želite saznati kako da se pametno obogatite i OSTANETE bogati, pročitajte ovu knjigu! Potkupite i svoju djecu (financijski, ako je potrebno) da učine isto." Mark Victor Hansen, suautor serijala uspješnica br. 1 iz New York Timesa "Pileća juha za dušu"
  • POSVETA Ova je knjiga posvećena svim roditeljima svijeta. Oni su najvažniji učitelji svoje djece.
  • ZAHVALE: Kako čovjek može reći "hvala" kad mora zahvaliti tako velikom broju ljudi? Ova je knjiga očito zahvala dvojici mojih očeva, koji su mi bili snažni uzori i mojoj majci, koja me podučila ljubavi i ljubaznosti. No, od ljudi koji su najzaslužniji za pretvaranje ove knjige u stvarnost, tu je moja supruga Kim, koja mi život čini potpunim. Kim je moja partnerica u braku, poslu i životu. Bez nje bio bih izgubljen. Zahvaljujem i njezinim roditeljima, Winnie i Billu Meyeru što su odgojili tako sjajnu kćer. Zahvaljujem Sharon Lechter što je izvadila dijelove ove knjige iz mog računala iz sastavila ih, njezinom suprugu Mikeu, koji je sjajan odvjetnik za intelektualno vlasništvo i njihovoj djeci Phillipu, Shelly i Ricku na sudjelovanju i suradnji. Zahvaljujem Keithu Cunninghamu na financijskoj mudrosti i nadahnuću, Larryju i Lisi Clark na prijateljstvu i poticaju, Rolfu Parti na tehničkom geniju, Anne Nevin, Bobbi DePorter i Joeu Chapon na uvide u vezi učenja. Zahvaljujem DC i Johnu Harrisonu, Jannie Tay, Sandy Khoo, Richardu i Veronici Tan, Peteru Johnstonu i Suzi Dafnis, Jacqueline Seow, Nyhl Henson, Michaelu i Monette Hamlin, Edwinu i Camilli Khoo, K.C. See i Jessici See na profesionalnoj podršci, Kevinu i Sari iz InSynca na briljantnoj grafici, Johnu i Shari Burley, Billu i Cindy Shopoff, Vanu Tharpu, Diane Kennedy, C.W. Allenu, Marilu Deignan, Kim Arries i Tomu Weisenbornu na financijskoj inteligenciji. Zahvaljujem Samu Georgesu, Anthonyju Robbinsu, Enid Vien, Lawrenceu i Jayne Taylor-West, Alanu Wrightu i Zigu Ziglaru na jasnoći, J.W. Wilsonu, Martyju Weberu, Randyju Craftu, Donu Muelleru, Bradu Walkeru, Blair i Eileen Singer, Wayneu i Lynn Morgan, Mimi Brennan, Jeromeu Summersu, dr. Peteru Powersu, Willu Hepburnu, dr. Enriqueu Teuscheru, dr. Robertu Marinu, Joi Jitahide, Jeffu Bassetu, dr. Tomu Burnsu i Billu Gavinu što su bili sjajni prijatelji i potpora projektima. Zahvaljujem voditeljima centara i desetinama tisuća polaznika škola "Novac i vi" i "Poslovne škole za poduzetnike", te Franku Crerieu, Clintu Milleru, Thomasu Allenu i Normanu Longu na odličnoj suradnji.
  • SADRŽAJ POTREBA POSTOJI 9 LEKCIJE Prvo poglavlje Bogati otac, siromašni otac 21 Drugo poglavlje Prva lekcija Bogati ne rade za novac 31 Treće poglavlje Druga lekcija Zašto podučavati financijsku pismenost? 67 Četvrto poglavlje Treća lekcija Gledajte svoja posla 99 Peto poglavlje Četvrta lekcija Povijest poreza i moć udruga . . . 111 Šesto poglavlje Peta lekcija Bogati stvaraju novac 125 Sedmo poglavlje Šesta lekcija Radite da bi učili - ne radite za novac 149 POČECI Osmo poglavlje Savladavanje prepreka 165 Deveto poglavlje Početak 185 Deseto poglavlje Želite li još? 209 Epilog Edukacija na fakultetu za 7.000 $ . 215
  • UVOD Potreba postoji Priprema li škola djecu za stvarni svijet? "Marljivo uči, imaj dobre ocjene i dobit ćeš dobro plaćen posao sa sjajnim beneficijima", govorili su moji roditelji. Njihov cilj u životu bio je omogućiti visokoškolsko obrazovanje mojoj starijoj sestri i meni, kako bismo imali najveće moguće izglede za uspjeh u životu. Kad sam napokon dobila diplomu iz računovodstva 1976. kao odlična studentica, pri vrhu svoje klase na Državnom sveučilištu u Floridi, moji su roditelji ispunili svoj cilj. Bilo je to vrhunsko postignuće u njihovim životima. U skladu s "Velikim planom" zaposlila me računovodstvena tvrtka "Big 8" te sam se mogla nadati uspješnoj karijeri i ranoj mirovini. Moj suprug Michael, slijedio je sličan put. Oboje smo potekli iz vrijednih obitelji skromne imovine, ali čvrste radne etike. I Michael je diplomirao s odličnim i to dvaput: prvi put na strojarstvu, a drugi na pravu. Ubrzo ga je zaposlila prestižna odvjetnička tvrtka iz Washington D.C-a koja se specijalizirala za zakon o patentima. Očekivala ga je svijetla budućnost, uspješna karijera i rana mirovina. Iako smo oboje bili uspješni, to nije bilo kao što smo očekivali. Nekoliko smo puta mijenjali poslove, iz pravih razloga, ali nisu nas čekali nikakvi mirovinski planovi koje netko drugi radi u naše ime. Naši su mirovinski fondovi rasli isključivo kroz naše osobne doprinose. Michael i ja imamo divan brak i troje prekrasne djece. Sad kad ovo pišem, dvoje ih je na fakultetu, a najmlađe upravo kreće u srednju školu. Potrošili smo pravo bogatstvo kako bi 9
  • naša djeca dobila najbolje moguće obrazovanje. Jednog dana 1996. jedno od moje djece vratilo se kući iz škole lišeno iluzija. Učenje mu je dosadilo i izmorilo ga. "Zašto bih gubio vrijeme učeći predmete koji mi nikada neće trebati?" bunio se. Bez razmišljanja, odgovorila sam: "Zato što, ako ne dobiješ dobre ocjene, nećeš upasti na fakultet." "Bez obzira išao ja na fakultet ili ne", odgovorio je, "bit ću bogat." "Ako ne diplomiraš, nećeš dobiti dobar posao", odgovorila sam sa zrncem panike i majčinske brige. "A ako ne dobiješ dobar posao, kako se planiraš obogatiti?" Moj sin je žmirnuo i polako odmahnuo glavom pokazujući da mu je pomalo dosadno. Mnogo smo puta vodili ovaj razgovor. Spustio je glavu i preokrenuo očima. Moje mudre majčinske riječi ponovo su ga živcirale. Iako je bio pametan i tvrdoglav, oduvijek je bio i ljubazan mladić pun poštovanja. "Mama", započeo je, a ja sam shvatila da je došao red na mene da poslušam lekciju, "kreni u korak s vremenom! Osvrni se, najbogatiji se nisu obogatili zahvaljujući svojem obrazo- vanju. Pogledaj Michaela Jordana i Madonnu, a čak je i Bill Gates, osnivač Microsofta, ispao s Harvarda, a sada je najbogatiji čovjek u Americi, s tim da je tek u svojim 30-tim. Postoji bacač lopte u bejzbolu koji zarađuje više od 4 milijuna dolara godišnje iako su ga proglasili 'mentalno retardiranim'." Među nama je zavladala duga tišina. Shvatila sam da svom sinu dajem isti savjet koji su moji roditelji dali meni. Svijet oko nas se promijenio, ali savjet nije. Dobro obrazovanje i dobre ocjene više nisu osiguravali uspjeh, a činilo se da to nije primijetio nitko osim naše djece. "Mama", nastavio je, "ne želim raditi ovako naporno kao ti i tata. Vi zarađujete mnogo i mi živimo u velikoj kući s mnogo igračaka. Kad bih slijedio tvoj savjet, završio bih poput vas, radeći sve više i više kako bih plaćao sve veće poreze i završio u dugovima. Više nema sigurnog posla - znam sve o krizi i 10
  • otkazima. Znam i to da studenti koji završe fakultet danas zarađuju manje no što ste zarađivali vi kad ste diplomirali. Pogledaj liječnike. Ne zarađuju ni približno onoliko koliko su nekada zarađivali. Znam da se ne mogu osloniti na državno ili kompanijsko mirovinsko osiguranje kada se umirovim. Trebam nove odgovore." Bio je u pravu. On je trebao nove odgovore, a trebala sam ih i ja. Savjet mojih roditelja možda je funkcionirao za ljude rođene prije 1945., ali mogao je biti katastrofalan za nas koji smo rođeni u svijetu brzih promjena. Više nisam mogla jednostavno reći svojoj djeci: "Idite u školu, dobijte dobre ocjene i potražite siguran posao." Znala sam da moram potražiti nove puteve za obrazovanje svoje djece. Kao majka i kao računovotkinja, bila sam zabrinuta zbog nedostatka financijskog obrazovanja u školama. Danas mnogi mladi ljudi imaju kreditne kartice prije no što završe srednju školu, ali nikada nisu imali predmet koji bi govorio o novcu ili o ulaganju, a kamoli neki koji bi im objasnio kako kamate djeluju na kreditne kartice. Jednostavno rečeno, bez financijske pismenosti i spoznaje o tome kako svijet funkcionira, djeca nisu spremna za suočavanje sa svijetom koji ih čeka, u kojem se trošenje potiče mnogo više od štednje. Kad je moj najstariji sin upao u velike dugove na prvoj godini fakulteta, ne samo da sam mu pomogla uništiti kreditne kartice, već sam krenula u potragu za programom koji bi mi pomogao da obrazujem djecu na planu financija. Jednoga dana, suprug me nazvao iz ureda. "Ovdje je netko koga trebaš upoznati", rekao je, "zove se Robert Kiyosaki. Poslovni je čovjek i ulagač i prijavio je patent za edukativni proizvod. Mislim da je to ono što si tražila." Upravo ono što sam tražila Moj suprug Mike bio je tako impresioniran PROTOKOM NOVCA, novim edukativnim proizvodom kojeg je razvio Robert Kiyosaki, da je dogovorio s njim da oboje sudjelujemo u 11
  • testiranju prototipa. Budući da se radilo o edukativnoj igri, zamolila sam i svoju 19-godišnju kćer, koja je bila na prvoj godini lokalnog sveučilišta, da sudjeluje i ona je pristala. U testiranju je sudjelovalo petnaestak osoba, podijeljenih u tri skupine. Mike je bio u pravu. Bio je to edukativni proizvod kakav sam tražila. No, bio je specifičan: izgledao je poput šarene ploče za Monopoly s divovskim, dobro odjevenim, štakorom u sredini. Međutim, za razliku od Monopolyja, postojale su dvije staze: jedna unutrašnja i jedna vanjska. Cilj igre bio je izlazak iz unutrašnje staze - koju je Robert zvao "Utrka štakora" - i doći na vanjsku, "Brzu stazu". Robert je rekao da "Brza staza" simulira način na koji bogataši igraju u stvarnom životu. Robert nam je zatim definirao "Utrku štakora". "Pogledajte život prosječno obrazovane, vrijedne osobe. Dijete se rodi i pođe u školu. Roditelji su sretni jer je dijete uspješno, dobiva vrlo dobre i odlične ocjene, a uspjelo se i upisati na fakultet. Dijete diplomira, a zatim postupa onako kako je programirano: traži siguran posao i karijeru. Pronalazi taj posao, možda kao liječnik ili odvjetnik ili pristupi vojsci ili državnoj službi. Uglavnom, počne zarađivati, kreditne kartice počinju pristizati u gomilama i tada, ako ne već i prije, počinje kupnja. Budući da ima novca, mlada osoba kreće na mjesta gdje izlaze druge mlade osobe poput nje, upoznaje se s njima, izlazi, a možda se i vjenča. Život izgleda odlično, jer oboje rade, a dva su prihoda pravi blagoslov. Osjećaju se uspješnima, sa svjetlom budućnosti te odluče kupiti kuću, automobil, televiziju, krenuti na putovanja i imati djecu. Stiže i mali smotuljak sreće, a potreba za novcem postaje sve veća. Sretni par zaključi da su im karijere od životne važnosti pa počinju raditi sve više, tražeći napredovanja i povišice. Povišica stiže, ali i još jedno dijete i potreba za većom kućom. Rade sve više, postaju bolji radnici i još više posvećeni poslu. Vraćaju se u školu i stječu specijalizirana znanja i vještine kako bi mogli zaraditi još više novca. Možda pronađu i drugi posao. Prihodi im rastu, ali raste 12
  • i porezni razred u kojem se nalaze, kao i porez na njihovu novu kuću, na socijalno osiguranje, kao i svi drugi porezi. Dobivaju velike plaće, a pitaju se kamo je novac nestao. Kupuju neke uzajamne fondove, a kreditnim karticama namirnice. Djeca su narasla i sada imaju 5 ili 6 godina. Potreba štednje za njihovo školovanje raste, kao i potreba štednje za mirovinu. Taj sretan par ima 35 godina i sada je ulovljen u "Utrku štakora" do kraja svog radnog vijeka. Rade za vlasnike svoje tvrtke, plaćaju poreze državi, a banci otplaćuju hipoteku i kreditne kartice. Zatim savjetuju svojoj djeci da 'marljivo uče, dobivaju dobre ocjene i pronađu siguran posao.' Nisu naučili ništa o novcu, osim od onih koji profitiraju od njihove naivnosti, a naporno rade cijeli život. Proces se ponavlja na sljedećoj generaciji vrijednih radnika. To je 'Utrka štakora'." Jedini način da izađete iz "Utrke štakora" jest da dokažete svoju stručnost u računovodstvu i investiranju, što su možda dvije najteže znanosti. Kao ovlaštena javna računovotkinja (OJR) koja je nekada radila za tvrtku "Big 8", iznenadila sam se kako je Robert učinio učenje ta dva predmeta zabavnim i uzbudljivim. Proces je bio tako sjajno maskiran da smo zaboravili da učimo, dok smo se vrijedno trudili izaći iz "Utrke štakora." Uskoro se testiranje proizvoda pretvorilo u zabavno poslijepodne s mojom kćeri. Razgovarale smo o stvarima o kojima nikada prije nismo. Budući da sam po zanimanju računovotkinja, bilo mi je lako igrati igru koja zahtijeva izvješće o prihodu i bilanci. Imala sam vremena pomagati kćeri i drugim igračima za svojim stolom s konceptima koje nisu razumjeli. Bila sam prva i jedina osoba u cijeloj testnoj skupini koja je tog dana izašla iz "Utrke štakora" i to nakon samo 50 minuta iako se igra nastavila gotovo tri sata. Za mojim stolom bili su bankar, vlasnik tvrtke i računalni programer. Ono što me jako uznemirilo bila je činjenica da ti ljudi znaju jako malo o računovodstvu i ulaganju, a to su stvari koje su jako važne za njihove živote. Pitala sam se kako 13
  • rukovode svojim financijskim poslovima u stvarnom životu. Mogla sam shvatiti da to ne razumije moja 19-godišnja kćer, ali ovo su bile odrasle osobe, barem dvostruko starije od nje. Nakon što sam izašla iz "Utrke štakora", sljedeća dva sata promatrala sam svoju kćer i te obrazovane, uspješne odrasle osobe kako bacaju kocke i pomiču svoje figurice. Iako mi je bilo drago što toliko uče, bila sam uznemirena zbog činjenice da ti ljudi nisu imali pojma o osnovama računovodstva i ulaganja. Imali su poteškoća s razumijevanjem veze između izvješća o prihodu i bilance. Dok su kupovali i prodavali aktivu, nisu se mogli sjetiti da svaka transakcija može utjecati na njihov mjesečni protok novca. Pomislila sam, koliko milijuna ljudi u stvarnom životu ima financijske probleme samo zato što nikada nisu učili ove predmete? Hvala Bogu što su se zabavljali i što im je pažnju odvlačila želja da pobijede. Nakon što je Robert dao znak za kraj igre, pustio nas je da petnaest minuta razgovaramo o PROTOKU NOVCA. Vlasnik tvrtke koji je sjedio za mojim stolom nije bio sretan. Igra mu se nije svidjela. "Ja ne moram ovo znati", reče on glasno, "zapošljavam računovođe, bankare i odvjetnike da to rade za mene." Robert je na to odgovorio: "Niste li primijetili da postoji mnogo računovođa koji nisu bogati? A isto vrijedi i za bankare, odvjetnike, brokere i prodavače nekretnina. Oni mnogo znaju i uglavnom su pametni ljudi, ali većina njih nije bogata. Budući da naše škole ne podučavaju ljude onome što znaju bogataši, savjete moramo tražiti upravo od njih. No, ako jednoga dana, na autocesti, zaglavljeni u gužvi, a žurite na posao, pogledate udesno i ugledate svog računovođu i svog bankara u istoj prometnoj gužvi to bi vam trebalo nešto reći." Niti računalni programer nije bio impresioniran igrom: "Mogu kupiti program koji će me podučiti ovome." No, bankar je bio osupnut. "Učio sam u školi ovaj računovodstveni dio, ali nikada nisam znao to primijeniti u stvarnom životu. Sada znam. Moram izaći iz "Utrke štakora." 14
  • Mene je najviše dirnuo komentar moje kćeri: "Zabavila sam se učeći", rekla je, "naučila sam mnogo o tome kako novac stvarno funkcionira i kako isplativo ulagati." Zatim je dodala: "Sada znam da mogu izabrati posao kojim se želim baviti, a to ne mora biti zbog sigurnosti, beneficija ili zarade. Ako naučim ono čemu podučava ova igra, mogu raditi i učiti ono što mi srce želi, a ne nešto što bih učila samo zato što tvrtke traže određene radne vještine. Ako naučim ovo, neću morati brinuti o sigurnom poslu i socijalnom osiguranju, kao što brine većina mojih kolega iz razreda." Nisam mogla ostati i porazgovarati s Robertom nakon što smo odigrali igru, ali složili smo se da se kasnije nađemo kako bismo porazgovarali o projektu. Znala sam da je htio upotrijebiti igru kako bi pomogao ljudima da razviju financijske vještine i htjela sam čuti više o njegovim planovima. Otkrili smo da imamo mnogo zajedničkog. Razgovarali smo o svemu i svačemu, od sportova i kazališta do restorana i socioekonomskih pitanja. Razgovarali smo o mijenjanju svijeta. Proveli smo mnogo vremena raspravljajući o tome kako većina Amerikanaca za mirovinu nije uštedjela gotovo ništa, kao i o socijalnom i zdravstvenom osiguranju koji se nalaze blizu bankrota. Hoće li moja djeca morati plaćati mirovinu za 75 milijuna pripadnika populacijske eksplozije? Pitali smo se shvaćaju li ljudi koliko je rizično zavisiti o mirovinskom planu. Roberta je najviše brinuo sve veći jaz između onih koji imaju i onih koji nemaju u Americi i diljem svijeta. Kao samouki poduzetnik koji je stvorio sam sebe i proputovao svijet ulažući, Robert se umirovio u dobi od 47 godina. Vratio se u posao samo zato što ga je brinulo isto ono što i mene. Zna da se svijet promijenio, ali da se obrazovanje nije mijenjalo zajedno sa svijetom. Prema Robertu, djeca provode godine u zastarjelom obrazovnom sustavu, učeći predmete koji im nikada neće trebati, pripremajući se za svijet koji više ne postoji. "Danas je najopasniji savjet koji možete dati djetetu neka ide u školu, ima dobre ocjene i potraži siguran posao'. To je stari savjet, ali loš. Kad biste vidjeli što se događa u Aziji, Europi, 15
  • Južnoj Americi, bili biste zabrinuti kao i ja." On smatra da je to loš savjet jer ako želite da vam djeca imaju financijski osiguranu budućnost, ona ne mogu igrati po starim pravilima budući da je to prerizično." Pitala sam ga što misli pod tim "stara pravila"? "Ljudi poput mene igraju po drugim pravilima od pravila po kojima igrate vi", rekao je, "što se događa kad korporacija objavi da smanjuje broj radnika?" "Ljudi bivaju otpušteni", rekla sam, "obitelji su pogođene, a nezaposlenost raste." "Da, ali što se događa tvrtki, osobito javnoj, na burzi dionica?" "Cijena dionica obično raste kad se najavi smanjivanje broja radnika", rekoh ja, "tržište voli kad tvrtka smanjuje troškove rada, bilo zbog automatizacije ili zbog konsolidacije radne snage općenito." "Točno", rekao je, "a kada cijene dionica porastu ljudi poput mene, dioničari, postaju bogatiji. Zaposlenici gube, vlasnici i ulagači dobivaju." Robert je opisivao ne samo razliku između zaposlenika i poslodavca, već i razliku između kontrole nad vlastitom sudbinom i davanja te kontrole nekom drugome. "No, većini je ljudi teško shvatiti zašto se to događa", rekoh ja, "misle da to nije pošteno." "Zato je glupo reći djetetu jednostavno: 'Dobro se obrazuj'", rekao je, "glupo je pretpostaviti da će obrazovanje koje daje školski sustav pripremiti djecu za svijet u kojem će se naći nakon diplome. Svakom djetetu potrebno je još obrazovanja i to drugačijeg. Djeca moraju poznavati pravila koja su drukčija. "Postoje pravila novca po kojima igraju bogati i pravila po kojima igra ostalih 95% stanovništva", rekao je, "a tih 95% uči ta pravila kod kuće i u školi. Zato je danas rizično reći djetetu: 'Vrijedno uči i potraži posao'. Dijete danas treba sofisticiranije obrazovanje, a postojeći sustav ga ne pruža. Nije mi važno koliko računala škola ima u učionicama niti koliko novca troši. Kako obrazovni sustav može podučavati djecu stvarima koje 16
  • nisu poznate ni njemu samom?" Kako onda roditelji podučavaju djecu onome čemu ih ne podučava škola? Kako možete dijete naučiti nešto o računovodstvu? Neće li mu to dosaditi? A kako djecu naučiti ulagati ako se i vi sami bojite rizika? Umjesto da naučimo djecu da igraju na sigurno, odlučio sam da je najbolje naučiti ih da igraju pametno. "Kako ćete naučiti djecu o novcu i svim drugim stvarima o kojima smo razgovarali?" pitala sam Roberta, "i kako možemo olakšati roditeljima, osobito ako to ni sami ne razumiju?" "Napisao sam knjigu o tome", rekao je. "Gdje je?" "U mojem računalu. Već je godinama tamo, u dijelovima. Povremeno radim na njoj, ali nikad je nisam uspio sastaviti. Počeo sam je pisati nakon što je moja druga knjiga postala uspješnica, ali nisam dovršio. U dijelovima je." I bila je u dijelovima. Nakon što sam pročitala razbacana poglavlja, zaključila sam da je knjiga dobra i da znanje iz nje treba podijeliti, osobito u ovim vremenima koja donose velike promjene. Složili smo se da zajedno dovršimo Robertovu knjigu. Pitala sam ga što misli o tome koliko je djetetu potrebno znanja o financijama, a odgovor je glasio da to zavisi o djetetu. Robert je u ranoj dobi znao da želi uspjeti i bio je sretan što ima oca koji je bio bogat i spreman da ga podučava. "Obrazovanje je temelj uspjeha", rekao je Robert, "akademske vještine su od vitalne važnosti, a isto vrijedi i za financijske i komunikacijske". Slijedi priča o dva Robertova oca, bogatom i siromašnom ocu, gdje se govori i o vještinama koje je on razvio tijekom života. Važno je uvidjeti razliku između očeva. Ja sam knjigu sastavila i uredila. Ako neki računovođa čita ovu knjigu, trebao bi staviti svoje akademsko znanje u drugi plan i otvoriti um teorijama koje Robert predstavlja. Iako mnoge od njih stavljaju u pitanje same temelje općeprihvaćenih principa računovodstva, omogućavaju vrijedan uvid u način na koji pravi ulagači analiziraju svoje odluke o investiranju.
  • Kada mi, kao roditelji, savjetujemo svojoj djeci da 'idu u školu, vrijedno uče i nađu dobar posao', često to činimo zbog kulturalne uvjetovanosti, npr. jer se to uvijek smatralo ispravnim. Upoznavši Roberta, ostala sam zapanjena njegovim idejama. Budući da su ga odgajala dva oca, podučavali su ga da teži k dva različita cilja. Obrazovani otac savjetovao mu je da radi za neku tvrtku, a bogati mu je otac savjetovao da istu posjeduje. Oba životna puta zahtijevala su obrazovanje, ali predmeti su bili potpuno različiti. Obrazovani otac poticao je Roberta da bude pametan, a bogati da zaposli pametne. Činjenica da ima dva oca stvarala je mnoge probleme. Robertov pravi otac bio je nadzornik za obrazovanje savezne države Havaji. Do Robertove 16 godine, njegova prijetnja koja je glasila: "Ako ne dobiješ dobre ocjene, nećeš dobiti dobar posao", nije imala mnogo učinka. Robert je već znao da je njegov put bio posjedovanje tvrtki, a ne rad za njih. U stvari, da nije bilo mudrog i upornog srednjoškolskog savjetnika za zapošljavanje, Robert možda uopće ne bi išao na fakultet i to priznaje. Želio je odmah početi izgrađivati svoju aktivu, ali se složio da mu i obrazovanje može koristiti. Istini za volju, ideje iz ove knjige vjerojatno su previše nategnute i radikalne za većinu roditelja. Neki roditelji imaju dovoljno problema zadržavajući djecu u školi. No, u svjetlu našeg vremena velikih promjena, kao roditelji moramo biti otvoreni za nove, smjele ideje. Poticati djecu da budu zaposlenici znači savjetovati djeci da tijekom života plaćaju velike poreze i to gotovo bez ikakvog jamstva za mirovinu. A istina je da su porezi najveći trošak svake osobe. Zapravo, većina obitelji tijekom godine radi od siječnja do sredine svibnja kako bi platila porez. Potrebne su nove ideje, a ova ih knjiga pruža. Robert tvrdi da bogati podučavaju svoju djecu na drugi način i to kod kuće, za stolom. To možda nisu ideje o kojima biste razgovarali sa svojom djecom, ali hvala vam što ste ih odlučili pročitati. Savjetujem vam da nastavite s potragom, jer kao majka i OJR smatram da je koncept dobivanja dobrih 18
  • ocjena i pronalaženja dobrog posla zastario. Moramo savjetovati djecu na sofisticiraniji način. Potrebne su nam nove ideje i drukčije obrazovanje. Možda i nije tako loše reći djeci da budu dobri zaposlenici, ali treba im reći da u isto vrijeme trebaju težiti posjedovanju vlastite investicijske tvrtke. Kao majka, nadam se da će ova knjiga pomoći drugim roditeljima. Robert se nada da će informirati ljude o tome da svatko može napredovati ako tako odluči. Ako ste danas vrtlar, domar ili nezaposleni, možete se obrazovati i podučiti one koje volite da se financijski pobrinu za sebe. Imajte na umu da je financijska inteligencija mentalni proces putem kojeg rješavamo svoje financijske probleme. Danas se suočavamo s globalnim i tehnološkim promjenama jednako velikim, pa čak i većim, od onih s kojima smo se suočavali prije. Nitko nema kristalnu kuglu, ali jedno je sigurno: pred nama su promjene koje nadilaze našu stvarnost. Tko zna što nosi budućnost? No, što god se dogodilo, imamo dvije mogućnosti: igrati na sigurno ili igrati pametno tako što ćemo se pripremiti, obrazovati i probuditi vlastiti financijski genij i genij naše djece. Sharon Lechter Za BESPLATNU KAZETU "Što me moj bogati otac naučio o novcu" i BROŠURU U BOJI o društvenoj igri PROTOK NOVCA 101, nazovite 1-800-308-3585 19
  • PRVO POGLAVLJE BOGATI OTAC, SIROMAŠNI OTAC PRIČA ROBERTA KIYOSAKIJA Imao sam dva oca, bogatog i siromašnog. Jedan je bio vrhunski obrazovan i inteligentan - imao je doktorat, a četiri godine fakulteta završio je prije roka u manje od dvije godine. Zatim je pohađao Sveučilišta Stanford, Chicago i Northwestern na postdiplomskom studiju, sve uz pune stipendije. Drugi otac nije završio niti osmi razred. Obojica su bili uspješni, cijeli život vrijedno radili i mnogo zaradili. No, jedan od njih cijelog je života imao financijskih problema, drugi je postao jedan od najbogatijih ljudi na Havajima. Jedan je umro ostavivši desetke milijuna dolara obitelji, dobrotvornim organizacijama i Crkvi, a drugi je za sobom ostavio neplaćene račune. Obojica su bili snažni, karizmatični i utjecajni, obojica su me savjetovala, ali njihovi savjeti nisu bili isti. Snažno su vjerovali u obrazovanje, ali nisu mi preporučili isti tijek školovanja. Da sam imao samo jednog oca, morao bih prihvatiti ili odbaciti njegov savjet. To što sam imao dva oca koji su me savjetovali, ponudilo mi je izbor između dva različita gledišta: gledišta bogatog i gledišta siromašnog čovjeka. Umjesto da jednostavno prihvatim ili odbacim jedan ili drugi savjet, razmišljao sam, usporedio ih, a zatim sam odlučio. 21
  • Problem je bio u tome što bogati čovjek još nije bio bogat, a siromašni čovjek još nije bio siromašan. Obojica su tek započinjala svoje karijere i imala financijskih i obiteljskih problema, no na novac su gledali različito. Na primjer, jedan otac bi govorio: "Ljubav prema novcu izvor je sveg zla." Drugi bi govorio: "Nedostatak novca je izvor sveg zla." Dok sam bio mlad, bilo je teško imati dva snažna oca koji su utjecali na mene. Htio sam biti dobar sin i slušati, ali dva oca nisu govorila iste stvari. Razlika u njihovim gledištima, osobito u vezi novca, bila je tako velika da sam postao znatiželjan. Počeo sam razmišljati o stvarima koje su govorili. Veliki dio slobodnog vremena provodio sam razmišljajući i pitajući se: "Zašto je to rekao?" Zatim bih se upitao isto to u vezi izjave drugog oca. Bilo bi mnogo lakše jednostavno reći: "Da, u pravu je. Slažem se s tim". Ili jednostavno odbaciti to gledište i reći: "Stari nema pojma o čemu govori." Ali, budući da sam volio obojicu natjerao sam se na razmišljanje i odabrao kako dalje. Taj se izbor pokazao dugoročno mnogo vrednijim nego da sam jednostavno prihvatio ili odbacio jedno gledište. Jedan od razloga zašto bogati postaju bogatiji, siromašni siromašniji, a srednja klasa sve zaduženija, jest činjenica da se o novcu podučava kod kuće, a ne u školi. Najveći dio nas, uči o novcu od svojih roditelja. Što može siromašni roditelj reći svojem djetetu o novcu? Jednostavno kažu: "Ostani u školi i vrijedno uči." Djeca mogu diplomirati s odličnim ocjenama, ali s financijskim programiranjem i mentalitetom siromašne osobe. Dijete je to naučilo još kao malo. U školi se ne uči o novcu. Škola se fokusira na akademske i profesionalne vještine, ali ne i na financijske. To je razlog zbog kojeg pametni bankari, liječnici i računovođe, koji su u školi dobivali odlične ocjene, mogu cijeli život imati financijskih problema. Naš golemi nacionalni dug djelomično je posljedica činjenice da visoko obrazovani političari i državni službenici donose financijske odluke s malo ili nimalo znanja o novcu. Često razmišljam o novom mileniju i pitam se što će se 22
  • dogoditi kada milijunima ljudi zatreba financijska i medicinska pomoć. Oni će financijski ovisiti o svojim obiteljima ili o državi. Što će se dogoditi kada zdravstveno ili socijalno osiguranje ostane bez novca? Kako će nacija preživjeti ako podučavanje djece o novcu i dalje ostane na roditeljima - od kojih će većina biti ili već jest, siromašna? Budući da sam imao dva utjecajna oca, učio sam od obojice. Morao sam razmisliti o savjetu i jednog i drugog i dok sam to činio stjecao sam vrijedan uvid u moć i učinak čovjekovih misli na njegov život. Na primjer, jedan otac običavao je reći: "Ne mogu si to priuštiti." Drugi otac je zabranio izgovaranje tih riječi. On je inzistirao da govorim: "Kako bih si to mogao priuštiti?" Jedno je izjava, a drugo pitanje. Jedno vam daje izgovor, a drugo vas prisiljava da razmislite. Moj bogati otac objašnjavao je to tako da, kada kažete da si ne možete to priuštiti, vaš mozak prestaje funkcionirati. Kada se zapitate "Kako bih si to mogao priuštiti?", mozak se pokreće. Nije smatrao da trebate kupiti sve što želite. Bio je fanatik vježbanja moždanih vijuga, najmoćnijeg računala na svijetu. "Moj mozak je svakoga dana sve jači jer ga vježbam. Što je jači, više mogu zaraditi." Vjerovao je da je izgovaranje rečenice, "Ne mogu si to priuštiti", znak mentalne lijenosti. Iako su oba oca vrijedno radila, primijetila sam da jedan od njih ima naviku uspavati svoj mozak kad se radilo o novcu, a drugi je običavao vježbati svoj mozak. Dugoročni rezultat bio je taj da je jedan otac financijski jačao, dok je drugi slabio. To je kao razlika između osobe koja svaki dan vježba u teretani i one koja sjedi na kauču i gleda televiziju. Odgovarajuća fizička vježba povećava vam izglede za zdravlje, kao što vam odgovarajuća mentalna vježba povećava izglede za bogatstvo. Lijenost smanjuje zdravlje i bogatstvo. Moja dva oca imala su suprotne stavove. Jedan je smatrao da bi bogati trebali plaćati veće poreze kako bi brinuli za one nesretnije. Drugi je govorio: "Porezi kažnjavaju one koji proizvode, a nagrađuju one koji ne proizvode". Jedan otac mi je govorio: "Vrijedno uči kako bi se mogao 23
  • zaposliti u dobroj tvrtki", a drugi, "vrijedno uči kako bi mogao kupiti dobru tvrtku." Jedan otac rekao je: "Razlog zbog kojeg nisam bogat jest taj što imam vas, djeco." Drugi je rekao: "Razlog zbog kojeg moram postati bogat ste vi, djeco." Jedan je poticao na razgovor o novcu i poslu za stolom. Drugi je branio da se za stolom spominje novac. Jedan je rekao: "Kad se radi o novcu, igraj na sigurno, ne riskiraj", a drugi, "nauči upravljati rizikom." Jedan je vjerovao da je dom najveća investicija i aktiva, a drugi da je kuća obaveza, a ako je ona najveća investicija, to je velika nevolja. Oba oca plaćali su svoje račune na vrijeme, ali jedan ih je plaćao prije svega ostalog, a drugi na kraju. Jedan je vjerovao da će se tvrtka ili država pobrinuti za ljude i njihove potrebe, te je uvijek je razmišljao o povišicama, mirovinskim planovima, zdravstvenim beneficijima, bolovanjima, godišnjem odmoru i drugim prednostima. Impresionirala su ga dva ujaka koja su ušla u vojsku i zaradila mirovinu i beneficije do kraja života, nakon dvadeset godina aktivne službe. Sviđale su mu se zdravstvene beneficije i privilegije koje je vojska osiguravala svojim umirovljenicima. Sviđao mu se i sustav rada na katedri sveučilišta. Povremeno se činilo da mu je ideja sigurnog posla za cijeli život i beneficija važnija od samog posla. Često bi govorio: "Vrijedno sam radio za državu i imam pravo na te beneficije." Drugi je vjerovao u potpunu financijsku samodostatnost. Govorio je protiv mentaliteta "beneficija" i smatrao da ovaj stvara slabe, financijski ovisne ljude. Važna mu je bila financijska kompetencija. Jedan otac mučio se da uštedi nekoliko dolara, a drugi je jednostavno stvarao investicije. Jedan me naučio napisati impresivni životopis kako bih mogao pronaći dobar posao, a drugi me podučio pisanju dobrih poslovnih i financijskih planova kako bih mogao stvarati radna 24
  • mjesta. Kao proizvod dva snažna oca, mogao sam promatrati učinak koji različite misli imaju na čovjekov život. Primijetio sam da ljudi zaista oblikuju život svojim mislima. Na primjer, moj je siromašni otac uvijek govorio: "Nikada se neću obogatiti." I to se ostvarilo. S druge strane, moj je bogati otac oduvijek smatrao sebe bogatašem. Govorio bi: "Ja sam bogat čovjek, a bogati to ne rade." Čak i kad je bankrotirao nakon velikog financijskog pada i dalje se smatrao bogatim čovjekom. Govorio bi: "Postoji razlika između siromaštva i bankrota. Bankrot je privremen, a siromaštvo je vječno." Moj siromašni otac bi govorio: "Ne zanima me novac" ili "Novac nije važan". A bogati je uvijek smatrao da je novac moć. Moć naših misli nije moguće izmjeriti, ali još dok sam bio mlad bilo mi je jasno da moram paziti na svoje misli i izražavanje. Primijetio sam da moj siromašni otac nije siromašan zbog količine novca koju je zarađivao, već zbog svojih misli i djela. Kao mladić s dva oca, postao sam svjestan da moram paziti koje ću misli usvojiti. Koga bih trebao slušati - bogatog ili siromašnog oca? Iako su obojica veoma cijenila obrazovanje i učenje, nisu se slagali u vezi onoga što bi trebalo učiti. Jedan je htio da vrijedno učim, dobijem diplomu i dobar posao kako bih radio za novac. Htio je da postanem profesionalac, odvjetnik, računovođa ili da završim poslovnu školu i postanem MBA Master of Business Administration - stručnjak za ekonomske i financijske znanosti. Drugi me otac poticao da obratim pažnju na to kako postati bogat, da shvatim način na koji djeluje novac te postignem da on radi za mene. "Ja ne radim za novac, već novac radi za mene!" Kad sam navršio devetu godinu, odlučio sam poslušati bogatog, a ne siromašnog oca, iako je ovaj imao fakultetske diplome. 25
  • Lekcija Roberta Frosta Robert Frost je moj omiljeni pjesnik. Iako volim mnoge njegove pjesme, omiljena mi je Put kojim nisam pošao. Njegovom se lekcijom koristim gotovo svakodnevno: Put kojim nisam pošao U žutoj šumi račvala se dva puta, Tužan što ne mogu na obje strane Jer putujem sam, stajao sam dugo I gledao do kuda mi pogled seže Kako jedan nesta u gustome grmlju; I onda krenuh drugim, onim pravim, Možda mi je upravo tuda valjalo poći, Obraslim travom što čeka nove korake Premda sam znao, ako pođem tuda, Koračat ću ipak uvijek istim putem, A toga su jutra oba puta bila prava Prekrivena lišćem nedirnutim, mirnim. Da, išao sam prvim još cijeloga dana! Ali svi mi znamo da staze nas nose, I ta sjena sumnje zvala me je natrag. Ovo ću vam s uzdahom jednom reći, Negdje nakon mnogo dugih godina; U šumi račvala se dva puta, a ja - Krenuh onim kojim se rjeđe išlo, I nakon toga ništa nije bilo kao prije. Robert Frost (1916) (Preveo Miloš Đurđević) 26
  • I nakon toga ništa nije bilo kao prije. Tijekom godina, često sam razmišljao o pjesmi Roberta Frosta. Odluka da ne slušam savjet i stavove o novcu od mojeg visokoobrazovanog oca bila je bolna, ali je oblikovala ostatak mojeg života. Kad sam odlučio koga ću poslušati, započelo je moje financijsko obrazovanje. Bogati otac podučavao me sve do moje 39-te godine. Prestao je kad je shvatio da razumijem ono što je pokušavao utuviti u moju, često tvrdu glavu. Novac je jedan oblik moći. No, ono što je još moćnije je financijsko obrazovanje. Novac dolazi i odlazi, ali ako razumijete način na koji funkcionira, stječete moć i počinjete graditi bogatstvo. Pozitivno razmišljanje ne dolazi samo po sebi jer većina ljudi u školi nije naučila kako novac funkcionira, te provodi cijeli život radeći. Budući da mi je bilo samo devet godina kad sam počeo učiti, lekcije kojima me podučavao bogati otac bile su jednostavne. Na kraju krajeva, sve se svodi na samo šest glavnih koje je ponavljao tijekom trideset godina. Ovo je knjiga o tih šest lekcija, prikazanih na najjednostavniji mogući način, tj. onako kako ih je moj bogati otac prikazao. Te lekcije nisu odgovori, već putokazi koji će pomoći vama i vašoj djeci da postanete bogatiji, bez obzira na to što se događalo u svijetu koji se mijenja, svijetu punom nesigurnosti. 27
  • Prva lekcija Bogati ne rade za novac Druga lekcija Zašto podučavati financijsku pismenost? Treća lekcija Gledajte svoja posla Četvrta lekcija Povijest poreza i moć tvrtki Peta lekcija Bogati stvaraju novac V Šesta lekcija Radite da bi učili - ne radite za novac
  • DRUGO POGLAVLJE Prva lekcija: BOGATI NE RADE ZA NOVAC "Tata, možeš li mi reći kako da se obogatim?" Moj otac odložio je večernje novine. "Zašto se želiš obogatiti, sine?" "Zato što je danas Jimmyjeva majka došla u novom Cadillacu, a za vikend idu u svoju kuću na plaži. Poveli su tri njegova prijatelja, ali Mike i ja nismo pozvani. Rekli su da nismo pozvani zato što smo 'siromašna djeca'." "To su rekli?" upita otac s nevjericom. "Da, jesu", rekoh ja povrijeđenim tonom. Moj otac u tišini odmahne glavom, gurne prstom naočale na nosu i nastavi čitati svoje novine. Stajao sam čekajući odgovor. Bilo je to 1956. godine, a ja sam imao devet godina. Igrom sudbine, pohađao sam javnu školu u koju su bogati slali svoju djecu. Naš je grad bio prije svega grad šećernih plantaža. Direktori plantaža i drugi utjecajni ljudi iz grada, poput liječnika, vlasnika tvrtki i bankara, slali su djecu u tu školu od 1. do 6. razreda. Nakon 6. razreda, djecu su uglavnom slali u privatne škole. Zato što je moja obitelj živjela s jedne strane ulice i ja sam pohađao tu školu. Da smo živjeli s druge strane, pohađao bih drugu školu, s djecom iz obitelji sličnijim mojoj. Nakon 6. razreda, ta će djeca zajedno sa mnom nastaviti školovanje u javnim srednjim školama. Mi nećemo moći pohađati privatne škole. 31
  • Otac napokon odloži novine. Mogao sam vidjeti da razmišlja. "Pa, sine", započne on polako, "ako želiš biti bogat, moraš naučiti stvarati novac." "Kako ću stvoriti novac?" upitao sam ga. "Razmisli malo, sine", reče on smiješeći se, što je zapravo značilo, "to je sve što ću ti reći" ili "ja ne znam odgovor, nemoj me postidjeti." Partnerstvo je stvoreno Sljedećeg jutra prenio sam Mikeu, svom najboljem prijatelju, riječi svog oca. Koliko sam znao, Mike i ja bili smo jedina siromašna djeca u toj školi. Mike je bio poput mene, našao se u toj školi igrom sudbine. Netko je pogriješio crtajući granice školskih područja i mi smo završili u školi s bogatom djecom. Nismo bili zaista siromašni, ali osjećali smo se siromašnima jer su svi drugi dječaci imali nove bejzbol rukavice, bicikle i sve ostalo. Mama i tata osigurali su nam osnovne stvari - hranu, odjeću i krov nad glavom. No, to je bilo to. Moj je tata govorio: "Ako nešto želiš, radi kako bi to i dobio." Mi smo željeli mnogo toga, ali nije bilo mnogo posla za 9-godišnje dječake. "Kako da zaradimo novac?" upitao je Mike. "Ne znam", rekoh ja, "ali želiš li biti moj partner?" Pristao je i tog je subotnjeg jutra Mike postao moj prvi poslovni partner. Proveli smo cijelo jutro smišljajući kako da dođemo do novca. Ponekad bismo pričali kako se svi oni "cool dečki" u Jimmyjevoj kući na plaži zabavljaju. To je pomalo boljelo, ali bila je to dobra bol jer nas je nadahnula da razmislimo kako doći do novca. Napokon, tog poslijepodneva, munja nam projuri kroz glavu. Bila je to ideja koju je Mike dobio iz knjige koju je pročitao. Uzbuđeno smo se rukovali i partnerstvo se našlo u biznisu. Sljedećih nekoliko tjedana, Mike i ja jurili smo našim susjedstvom kucajući na vrata i ispitujući susjede bi li htjeli sačuvati tube od zubne paste za nas. Sa zbunjenim osmjesima 32
  • na licu, većina ih je pristala. Neki su nas upitali što radimo, a na to mi bismo odgovarali: "Ne možemo vam reći. To je poslovna tajna." Moja majka sve se više ljutila kako su prolazili tjedni. Izabrali smo mjesto pokraj njezine perilice za rublje kao skladište za naše sirovine. Hrpa rabljenih tuba od zubnih pasta počela je rasti u smeđoj kartonskoj kutiji u kojoj su nekada stajale boce s kečapom. Napokon, moja je majka udarila šakom po stolu. Pogled na neuredne, zgužvane tube zubnih pasta njezinih susjeda stvarno ju je uzrujao. "Što vi dečki radite?", upitala je. "I ne želim čuti da je to poslovna tajna. Učinite nešto s tim neredom ili ću ga izbaciti van." Mike i ja kumili smo je i molili, objašnjavajući da ćemo uskoro imati dovoljno sirovina i da ćemo tada započeti s proizvodnjom. Čekali smo da još nekoliko susjeda potroši svoju zubnu pastu kako bismo dobili njihove tube. Majka nam je dala rok od tjedan dana. Datum početka proizvodnje pomaknut je zbog pritiska. Moje prvo partnerstvo već je bilo u opasnosti zbog majčinih prijetnji. Mike je sada imao zaduženje govoriti susjedima da brzo potroše svoje zubne paste jer bi njihov zubar ionako htio da peru zube češće. Ja sam počeo sastavljati proizvodnu liniju. Jednog su se dana, moj otac i njegov prijatelj dovezli u našu ulicu i ugledali dvojicu 9-godišnjaka kako punom parom rade na proizvodnji. Sve je bilo zaprašeno finim bijelim prahom. Na dugom stolu nalazili su se mali kartoni od mlijeka iz škole, a naš je obiteljski roštilj bio maksimalno zagrijan usijanim ugljenom. Tata je pažljivo prišao jer morao je parkirati automobil na početku prilaza, budući da je proizvodna linija blokirala ulaz. Kad su se on i njegov prijatelj približili, ugledali su čeličnu zdjelu na ugljenu u kojoj su se topile tube zubne paste. U to vrijeme zubna pasta nije bila prodavana u plastičnim, nego u olovnim tubama. Kad bi boja izgorjela, tube smo spuštali u malu čeličnu zdjelu, topili ih dok ne bi došle u tekuće stanje, a 33
  • zatim uz pomoć majčinih držača za zdjelu, izlijevali olovo kroz malu rupu na vrhu kartona od mlijeka. Kartoni od mlijeka bili su ispunjeni gipsom. Bijeli prah koji je prekrivao sve, bio je gips prije no što smo ga pomiješali s vodom. U žurbi sam preokrenuo vreću i cijela je okolina izgledala kao da je njome prošla snježna oluja. Kartoni od mlijeka bili su vanjski kontejneri za gipsane kalupe. Moj otac i njegov prijatelj promatrali su nas kako pažljivo ulijevamo istopljeno olovo kroz malu rupu na vrhu gipsane kocke. "Pažljivo", reče moj otac. Kimnuo sam glavom ne dižući pogled. Kad je ulijevanje napokon bilo gotovo, odložio sam čeličnu zdjelu i nasmiješio se ocu. "Što to radite, dečki?", upita on s opreznim osmijehom na licu. "Radimo ono što si mi rekao da trebam učiniti. Bit ćemo bogati", rekoh ja. "Da", potvrdi Mike, cereći se i kimajući glavom, "mi smo partneri." "A što je to u tim gipsanim kalupima?", upita otac. "Gledaj", rekoh ja, "ovo bi trebala biti dobra tura." Malim čekićem udario sam po pečatu koji je dijelio kocku napola. Pažljivo sam skinuo gornji dio gipsanog kalupa, a iz njega je ispao olovni novčić. "O, moj Bože!", reče moj otac. "Vi izrađujete novčiće od olova." "Tako je", reče Mike, "radimo ono što ste nam rekli, tj. pravimo novac." Očev se prijatelj okrenuo i prasnuo u smijeh. Moj se otac nasmiješio i odmahnuo glavom. Pokraj vatre i kutije s potrošenim tubama od zubnih pasti, pred njim su stajala dva dječaka prekrivena bijelim prahom, nasmiješena od uha do uha. Zamolio nas je da sve odložimo i sjednemo s njim na ulazno stubište. S osmijehom na licu objasnio nam je što znači riječ "krivotvorenje". Naši snovi raspršili su se. "Želite reći da je ovo 34
  • protuzakonito?" upita Mike drhtavim glasom. "Pusti ih", reče prijatelj mojeg oca, "možda su prirodno talentirani." Moj otac ga pogleda. "Da, protuzakonito je", reče moj otac blagim tonom, "ali vi ste momci pokazali veliku kreativnost i originalnost. Nastavite. Stvarno sam ponosan na vas!" Mike i ja razočarano smo sjedili u tišini dvadesetak minuta prije no što smo počeli čistiti nered. Naš je biznis propao već prvi dan. Čisteći prah, pogledao sam Mikea i rekao: "Jimmy i njegovi prijatelji valjda su u pravu. Mi smo sirotinja." Moj je otac bio na odlasku kad me čuo kako to govorim. "Dečki", rekao je, "sirotinja ste samo ako odustanete. Najvažnije je da ste pokušali nešto učiniti. Većina ljudi samo govori i sanja o bogatstvu, a vi ste nešto učinili. Ponosan sam na vas. Nastavite, nemojte odustati." Mike i ja stajali smo u tišini. Bile su to lijepe riječi, ali još uvijek nismo znali što nam je činiti. "Kako to da ti nisi bogat, tata?" upitao sam ja. "Zato što sam izabrao poziv učitelja. Učitelji ne razmišljaju o bogaćenju. Mi samo volimo podučavati. Volio bih ti pomoći, ali ja zaista ne znam stvarati novac." Mike i ja okrenuli smo se i nastavili s čišćenjem. "Znam", reče moj otac, "ako želite naučiti kako se obogatiti, ne pitajte mene već tvog oca, Mike." "Mog oca?" upita Mike sa smrknutim izrazom lica. "Da, tvog oca", ponovi moj otac s osmijehom, mi imamo istog bankara i ovaj neprekidno govori o njemu. Rekao mi je nekoliko puta da je tvoj otac briljantan kad je riječ o zarađivanju." "Moj otac?" upita Mike u nevjerici, "pa kako to da nemamo skupi auto ni lijepu kuću, poput bogate djece u školi?" "Dobar auto i lijepa kuća ne znače nužno da si bogat, niti da znaš zarađivati", odgovori moj otac. "Jimmyjev tata radi na plantaži šećera. Nije drugačiji od mene. On radi za tvrtku, a ja za državu. Tvrtka mu kupuje automobile, no u financijskim je 35
  • nevoljama i Jimmyjev tata možda uskoro neće imati ništa. Tvoj je tata drukčiji, Mike. Čini se da on gradi carstvo i pretpostavljam da će za nekoliko godina biti bogat." Čuvši to, Mike i ja opet smo se oduševili. S novim žarom bacili smo se na čišćenje nereda koji je ostao za našim propalim biznisom. Dok smo čistili, planirali smo kako i kada ćemo razgovarati s Mikeovim ocem. Problem je bio u tome što je on radio dokasna i često se vraćao kući navečer. Njegov je otac posjedovao skladišta, građevinsku tvrtku, lanac prodavaonica i tri restorana, koji su ga zadržavali dokasna. Mike je uhvatio autobus i pošao kući nakon što smo završili s čišćenjem. Planirao je razgovarati s ocem kad se ovaj vrati kući i zamoliti ga da nas nauči kako da se obogatimo. Obećao je da će me nazvati nakon tog razgovora, čak i ako bude kasno. Telefon je zazvonio u 20:30 h. "U redu", rekoh ja, "sljedeće subote." Spustio sam slušalicu. Mikeov otac pristao je razgovarati s nama. U 7:30 u subotu ujutro, krenuo sam autobusom u sirotinjsku četvrt grada. Lekcija počinje "Platit ću vam 10 centi po satu." Čak i po standardima iz 1956., 10 centi po satu bilo je malo. Mike i ja našli smo se s njegovim ocem toga jutra u 8 h. On je već bio u poslu. Njegov je građevinski nadzornik upravo odlazio kad sam došao do njegove jednostavne, male i uredne kuće. Mike me dočekao na vratima. "Tata je na telefonu, kaže da ga pričekamo na stražnjem trijemu", rekao je Mike otvorivši vrata. Stari, drveni pod škripao je kad sam prešao preko praga kuće. Iza praga se nalazio jeftini otirač za noge. Otirač je prikrivao trošni pod, koji su nebrojeni koraci izlizali tijekom godina. Iako je bio čist, trebalo ga je zamijeniti. Osjećao sam se klaustrofobično ušavši u usku dnevnu sobu ispunjenu starim i pljesnivim namještajem koji bi danas imao 36
  • vrijednost za kolekcionare. Na kauču su sjedile dvije žene, malo starije od moje majke. Preko puta njih sjedio je čovjek u radničkoj odjeći. Imao je na sebi kaki hlače i košulju, uredno izglačanu, ali neuštirkanu i ispolirane radne knjige. Bio je desetak godina stariji od mojeg oca. Rekao bih da mu je bilo oko 45 godina. Nasmiješili su se dok smo Mike i ja prolazili pokraj njih prema kuhinji koja je vodila ka stražnjem trijemu. Ja sam im stidljivo uzvratio osmijehom. "Tko su ti ljudi?", upitao sam. "O, oni rade za mojeg oca. Stariji čovjek je rukovoditelj skladišta, a žene su direktorice restorana. A vidio si i građevinskog nadzornika, koji radi na izgradnji ceste na oko 50 milja odavde. Njegov drugi nadzornik koji gradi kuće, otišao je prije no što si došao." "Događa li se to cijelo vrijeme?", upitao sam. "Ne uvijek, ali često", reče Mike, smiješeći se dok je primicao stolicu da sjedne pokraj mene. "Zamolio sam ga da nas nauči stvarati novac", reče Mike. "I što je rekao na to?", upitao sam s opreznom znatiželjom. "Pa, u početku je imao čudan izraz na licu, ali tada je rekao da će nam nešto ponuditi." "O", rekao sam, zaljuljavši se na stolici do zida; sjedio sam na stražnje dvije noge stolice. I Mike je učinio isto. "Znaš li o kakvoj je ponudi riječ?", upitao sam. "Ne, ali ubrzo ćemo otkriti." Iznenada, Mikeov otac izjuri kroz pletena vrata na trijem. Mike i ja skočili smo na noge, ne iz poštovanja, nego zato što nas je trgnuo. "Spremni, dečki?", upita Mikeov otac i privuče stolicu do nas. Kimnuli smo glavama, povukli stolice i sjeli ispred njega. On je bio krupan čovjek, visok oko 6 stopa (cca 180 cm) i težak 200 funti (cca 95 kg). Moj je otac bio viši, iste težine i oko pet godina stariji od Mikeovog. Ličili su, iako nisu pripadali istoj etničkoj skupini. Možda su imali sličnu energiju. "Mike kaže da želiš naučiti stvarati novac. Je li to točno, Roberte?" 37
  • Brzo sam kimnuo glavom, ali blago zastrašen. Iza njegovih se riječi i osmijeha krila velika snaga. "U redu, evo moje ponude. Podučavat ću vas, ali to neće biti nalik učenju u učionici. Ako ćete raditi za mene, podučavat ću vas. Ako nećete, neću. Mogu vas podučavati brže ako radite, a ako samo želite sjediti i slušati kao u školi, onda gubim vrijeme. To je moja ponuda. Uzmite ili ostavite." "Ah... mogu li vas najprije nešto pitati?", upitao sam. "Ne. Uzmite ili ostavite. Imam previše posla da bih gubio vrijeme. Ako ne možete donijeti odluku, ionako nikad neće naučiti stvarati novac. Prilike dolaze i odlaze. Važno je znati kada treba brzo donijeti odluku. Imate priliku koju ste tražili. Škola počinje ili završava za deset sekundi", reče Mikeov otac sa zadirkujućim osmijehom na licu. "Uzimam", rekoh ja. "Uzimam", reče Mike. "Dobro", reče Mikeov otac, "gđa Martin dolazi za deset minuta. Nakon što završim s njom, odvest će vas do moje prodavaonice i možete započeti s radom. Plaćat ću vas deset centi po satu, a radit ćete tri sata svake subote." "Ali ja danas imam utakmicu softballa", rekoh ja. Mikeov otac spustio je glas i rekao strogim tonom: "Uzmi ili ostavi." "Uzimam", odgovorio sam, izabravši rad i učenje umjesto igre. 30 centi kasnije U 9:00 h tog prekrasnog subotnjeg jutra Mike i ja radili smo za gđu Martin. Ona je bila ljubazna i strpljiva žena. Uvijek je govorila da je Mike i ja podsjećamo na njezina dva sina koja su odrasla i otišla. Iako je bila ljubazna, vjerovala je u naporan rad i zapošljavala nas je. Ona je bila nadzornica. Proveli smo tri sata skidajući robu u limenkama s polica i čisteći prašinu s robe, a nakon toga vraćajući robu uredno na police. Bio je to izrazito dosadan posao. Mikeov otac, kojega zovem svojim bogatim ocem, posje- dovao je devet takvih prodavaonica s velikim parkiralištima. 38
  • Bila je to rana verzija lanca trgovina 7-11, male prodavaonice iz susjedstva u kojima su ljudi kupovali mlijeko, kruh, maslac i cigarete. Problem je bio u tome što tada na Havajima nije bilo rashladnih uređaja i prodavaonice nisu mogle zatvarati vrata zbog vrućine. S obje strane prostorije, vrata su bila širom otvorena prema cesti i parkiralištu. Svaki puta kad bi neki automobil prošao ili se parkirao, prašina bi se uskovitlala i spustila u prodavaonici. Zato smo imali posao sve dok nije bilo rashladnih uređaja. Tri tjedna, Mike i ja javljali smo se gđi Martin i odrađivali naša tri sata. Do podneva bismo završili i ona bi nam davala trideset centi. No, čak ni u dobi od 9 godina sredinom 50-tih, 30 centi nije bio neki naročiti novac. Stripovi su koštali 10 centi pa bih obično potrošio novac na stripove i odlazio kući. Do srijede četvrtog tjedna bio sam spreman dati otkaz. Pristao sam raditi samo zato što sam želio naučiti kako stvarati novac od Mikeovog tate, a sada sam radio poput roba za 10 centi na sat. Povrh toga, Mikeovog tatu nisam vidio od one prve subote. "Ja dajem otkaz", rekao sam Mikeu za užinom. Školska užina bila je bijedna. U školi je bilo dosadno, a sada se više nisam radovao niti subotama. No, tih 30 centi stvarno me dotuklo. Ovoga puta Mike se nasmiješio. "Čemu se smiješ?" upitah ja bijesno i frustrirano. "Tata je rekao da će se ovo dogoditi. Rekao je da se nađeš s njim kada odlučiš dati otkaz." "Što?" upitah ja izbezumljeno, "čekao je da mi dojadi?" "Tako nešto", reče Mike, "tata je malo drukčiji. On podučava na drugi način od tvog oca. Tvoji mama i tata puno pričaju. Moj otac je tih i ne govori mnogo. Samo pričekaj do subote. Reći ću mu da si spreman." "Želiš li reći da me prevario?" "Ne, zapravo ne, ali možda donekle. Tata će ti objasniti u subotu." 39
  • Čekanje na red u subotu Bio sam spreman suočiti se s njim. Čak je i moj pravi otac bio ljut na njega. Moj pravi otac, onaj kojeg zovem svojim siromašnim ocem, mislio je da moj bogati otac krši zakon o zabrani dječjeg rada i da ga treba prijaviti. Moj obrazovani, siromašni otac rekao mi je da zahtijevam ono što sam zaslužio, najmanje 25 centi na sat. Moj siromašni otac rekao mi je da odmah dam otkaz ne dobijem li povišicu. "Ionako ti ne treba taj prokleti posao", rekao je ljutito. U subotu u 8 sati ujutro, prošao sam kroz vrata Mikeove kuće. "Sjedni i pričekaj na red", reče Mikeov otac kad sam ušao. On se okrene i uđe u svoj mali ured pokraj spavaće sobe. Ogledao sam se po sobi. Nisam nigdje vidio Mikea. Osjećajući se neugodno, oprezno sam sjeo pokraj dvije žene koje su bile ovdje i četiri tjedna ranije. Nasmiješile su se i pomaknule na kauču da mi naprave mjesta. Prošlo je 45 minuta, a ja sam kipio od bijesa. Dvije žene razgovarale su s njim i otišle prije trideset minuta. Jedan stariji gospodin bio je unutra dvadeset minuta, a i on je već otišao. Kuća je bila prazna, a ja sam sjedio u prašnjavoj mračnoj dnevnoj sobi tog prelijepog sunčanog havajskog dana, čekajući razgovor sa škrcem koji je iskorištavao djecu. Mogao sam ga čuti kako šuška u uredu, razgovara na telefon i ignorira me. Sada sam bio spreman otići, ali iz nekog razloga ostao sam. Napokon, petnaest minuta kasnije točno u 9 sati, bogati otac izašao je iz ureda, ne rekavši ništa i rukom mi pokazao da uđem u njegov skučeni ured. "Koliko sam shvatio, želiš povišicu ili ćeš dati otkaz", reče bogati otac vrteći se u stolici. "Pa, ne držite se dogovora", izlanuo sam gotovo u suzama. Za jednog 9-godišnjaka bilo je stvarno zastrašujuće suprotstaviti se odrasloj osobi. "Rekli ste da ćete me podučavati budem li radio za vas. Radio sam i to vrijedno. Odustao sam od svojih utakmica, a vi ne držite riječ. Niste me ništa naučili. Vi ste pokvarenjak, 40
  • upravo onako kako svi u gradu govore. Pohlepni ste. Želite sav novac i ne marite za zaposlenike. Ostavljate me da čekam i ne poštujete me. Ja sam samo dječak i zaslužujem da se sa mnom postupa bolje." Bogati otac zaljuljao se u stolici i privukao ruke do brade, zureći u mene. Činilo se kao da me proučava. "Nije loše", reče on, "za manje od mjesec dana zvučiš poput većine mojih zaposlenika." "Što?", upitao sam. Nisam shvatio što je htio reći, pa sam nastavio s pritužbama. "Mislio sam da ćete se držati dogovora i podučavati me. Umjesto toga, želite me mučiti? To je okrutno. To je stvarno okrutno." "Podučavam te", reče bogati otac tiho. "Što ste me naučili? Ništa!", rekao sam ljutito, "niste ni razgovarali sa mnom otkad sam pristao raditi za kikiriki. Deset centi na sat. Ha! Trebao bih vas prijaviti državi. Imamo zakon o dječjem radu. Moj tata radi u državnoj službi, znate." "Hej!", reče bogati otac. "Sada zvučiš poput većine ljudi koji su nekada radili za mene, oni kojima sam dao otkaz ili su sami otišli." "I, što imate za reći?", upitao sam, osjećajući se prilično hrabro za dječaka. "Lagali ste mi. Radio sam za vas, a vi niste održali riječ. Niste me naučili ništa." "Kako znaš da te nisam naučio ništa?", upita bogati otac mirno. "Pa, niste ni razgovarali sa mnom. Radio sam tri tjedna, a niste me naučili ništa", rekoh ja dureći se. "Mora li se podučavanje sastojati od govora ili predavanja?", upita bogati otac. "Mora", odgovorio sam. "Tako te uče u školi", reče on smiješeći se, "ali to nije način na koji te uči život, a ja bih rekao da je život najbolji od svih učitelja. Najveći dio vremena, život ne razgovara s tobom. "Samo te udara po glavi. Svaki puta kad te udari, to je kao da ti govori: 'Probudi se! Ovo je nešto što želim da naučiš.'" "O čemu li govori ovaj čovjek?", upitao sam se u sebi. 41
  • "Život mi se obraća tako što me udara po glavi?" Sada sam znao da moram dati otkaz. Razgovarao sam s nekim koga bi trebalo zatvoriti. "Ako naučiš životne lekcije, uspjet ćeš. Ako ne, život će te i dalje udarati po glavi. Ljudi čine dvije stvari. Neki dopuštaju životu da ih udara. Drugi se naljute i uzvraćaju mu. Ali oni uzvraćaju svojem šefu, ili poslu, ili supružniku. Ne znaju da je život onaj koji ih udara." Nisam imao pojma o čemu govori. "Život nas sve udara po glavi. Neki odustaju, a drugi se bore. Neki nauče lekciju i nastave dalje zahvalni životu što ih udara po glavi. Za te malobrojne, to znači da trebaju nešto naučiti. Nauče to i kreću dalje. Većina odustane, a neki se, poput tebe, bore." Bogati otac ustane i zatvori stari, škripavi, drveni prozor kojeg je trebalo popraviti. "Ako naučiš ovu lekciju, odrast ćeš u mudrog, bogatog i sretnog mladića. Ako ne naučiš, provest ćeš život okrivljujući posao, nisku plaću ili šefa za svoje probleme. Proživjet ćeš život nadajući se za onu veliku priliku koja će ti riješiti sve novčane probleme." Bogati otac pogledao me da vidi slušam li ga. Njegov i moj pogled sreli su se. Zurili smo jedan u drugoga. Komunikacija je kroz oči tekla među nama. Napokon, skrenuo sam pogled kad sam shvatio posljednju poruku. Znao sam da je u pravu. Krivio sam njega, a tražio sam ga da me podučava. Borio sam se. Bogati otac nastavio je. "Ako si osoba bez petlje, odustat ćeš svaki put kad te život udari po glavi, provest ćeš život igrajući na sigurno, čineći prave stvari, čuvajući se za neki događaj koji se nikada neće dogoditi. Na kraju ćeš umrijeti kao dosadni starac. Imat ćeš mnogo prijatelja koji će te stvarno voljeti zato što si bio tako dobar, vrijedan momak. Živjet ćeš igrajući na sigurno, čineći prave stvari. No, istina je da dopuštaš životu da te gurne u osjećaj podčinjenosti. Duboko u sebi rizik te užasava. Stvarno si htio pobijediti, ali strah od gubitka bio je veći od uzbuđenja pobjede. Duboko u sebi, ti ćeš, i samo ti, znati da nisi pokušao. Izabrao si igrati na sigurno." 42
  • Naši pogledi opet su se susreli. Gledali smo se deset sekundi i odvojili pogled tek kad je poruka primljena. "Vi ste me udarali po glavi?", upitao sam. "Neki bi ljudi mogli tako reći", nasmiješi se bogati otac, "a ja bih rekao da sam ti dao da okusiš život." "Okusim život?", upitao sam još uvijek ljut, ali i znatiželjan. Čak sam bio spreman za učenje. "Vi ste, dečki, prvi ljudi koji su me ikad zamolili da ih naučim stvarati novac. Imam više od 150 zaposlenika, a niti jedan od njih nije me zamolio da mu prenesem ono što znam o novcu. Oni od mene traže posao i plaću, ali ne i to da ih naučim o novcu. Većina će provesti najbolje godine svojih života radeći za novac, ne shvaćajući za što rade." Sjedio sam i pažljivo ga slušao. "Kad mi je Mike rekao da želiš naučiti stvarati novac, odlučio sam osmisliti smjer koji je blizak stvarnom životu. Mogao sam govoriti sve dok ne poplavim, ali ti ne bi ništa čuo. Zato sam odlučio pustiti da te život malo udara po glavi kako bi me mogao čuti. Zato sam ti plaćao samo 10 centi." "Pa kakvu sam lekciju naučio radeći za samo 10 centi na sat?", upitao sam, "da ste škrti i da iskorištavate radnike?" Bogati otac zaljulja se u stolici i nasmije od srca. Napokon, nakon što se prestao smijati, reče: "Bolje ti je da promijeniš gledište. Prestani kriviti mene i misliti da je problem u meni. Ako misliš da je problem u meni, onda moraš promijeniti mene. Ako shvatiš da je problem u tebi, onda moraš promijeniti sebe naučiti nešto i postati mudriji. Većina ljudi želi da se promijene svi drugi osim njih samih. Mogu ti reći da je mnogo lakše promijeniti sebe nego sve druge." "Ne razumijem", rekoh ja. "Ne krivi me za svoje probleme", reče bogati otac koji je postao nestrpljiv. "Ali plaćate me samo 10 centi." "Pa što si naučio?", upita bogati otac, smiješeći se. "Da ste škrti", rekoh ja s lukavim osmijehom. "Vidiš, misliš da je problem u meni", reče bogati otac. 43
  • "Ali jest." "Ako zadržiš takav stav, nećeš ništa naučiti. Ako zadržiš stav da je problem u meni, kakav izbor imaš?" "Ako mi ne platite više, ne iskažete mi više poštovanja i ne počnete me podučavati, mogu dati otkaz." "Dobro rečeno", reče bogati otac, "a to je upravo ono što bi većina ljudi učinila. Odustali bi i potražili bolji posao, bolju priliku i višu plaću, misleći da će im to riješiti problem. U većini slučajeva, neće." "Što će onda riješiti problem?", upitah ja, "uzeti tih 10 centi na sat i nasmiješiti se?" Bogati otac se nasmiješi. "To je ono što bi drugi učinili. Prihvatili bi plaću, svjesni toga da će oni i njihove obitelji imati financijskih problema. No, to je sve što će učiniti - čekat će na povišicu misleći da će više novca riješiti problem. Većina to jednostavno prihvati, a neki pronađu drugi posao i rade još više, ali na kraju dobiju malu plaću." Sjedio sam zureći u pod. Počeo sam shvaćati lekciju kojoj me bogati otac podučavao. Mogao sam osjetiti okus života. Napokon, podigao sam pogled i ponovio pitanje. "Što će onda riješiti problem?" "Ovo", potapše me on blago po glavi, "ovo što imaš između ušiju." U tom trenutku, bogati otac podijelio je sa mnom ključno gledište koje je dijelilo njega od njegovih zaposlenika i od mojeg siromašnog oca - i što ga je dovelo do toga da postane jedan od najbogatijih ljudi Havaja, dok je moj visoko obrazovani, ali siromašni otac imao financijske probleme cijeloga života. Bilo je to jedinstveno gledište koje je tijekom života poprimilo ključni značaj. Bogati je otac iznova ponavljao ovo gledište, koje ću nazvati lekcija br. 1. 44
  • "Siromašni i srednja klasa rade za novac. Bogati postižu da novac radi za njih." Tog vedrog, subotnjeg jutra uvidio sam različito stajalište od onoga kojem me učio moj siromašni otac. U dobi od 9 godina postao sam svjestan da oba oca žele da učim. Oba su me poticala na učenje... ali ne istih stvari. Moj visoko obrazovani otac preporučio mi je da radim isto što i on. "Sine, želim da vrijedno učiš, dobivaš dobre ocjene, kako bi mogao naći siguran posao u velikoj tvrtki. Pazi da ima dobre beneficije." Moj bogati otac htio je da naučim kako novac funkcionira da postignem da on radi za mene. Te ću lekcije naučiti tijekom života uz njegovo vodstvo, a ne u učionici. Moj je bogati otac nastavio s prvom lekcijom. "Drago mi je da si se naljutio zbog rada za 10 centi. Da se nisi naljutio i da si to prihvatio, morao bih ti reći da te ne mogu učiti. Vidiš, pravo učenje zahtijeva energiju, strast, goruću želju. Ljutnja je veliki dio te formule jer strast je kombinacija ljutnje i ljubavi. Kad se radi o novcu, većina ljudi želi igrati na sigurno i osjećati se sigurno. Zato njima ne upravlja strast, već strah." "Zato prihvaćaju poslove s niskim plaćama?", upitao sam. "Da", reče bogati otac, "neki ljudi kažu da iskorištavam ljude zato jer im ne plaćam onoliko koliko im plaćaju plantaže šećera ili država. Ja kažem da ti ljudi iskorištavaju sami sebe. To je njihov strah, ne moj." "Ali ne smatrate li da biste im trebali plaćati više?", upitao sam. "Ne moram. A osim toga, više novca neće riješiti problem. Pogledaj samo svog oca. On zarađuje mnogo, a ipak ne može platiti svoje račune. Većina ljudi, kada dobije više novca, zapadne u veće dugove." "Zato je plaća bila 10 centi na sat", rekoh ja smiješeći se, "to je bio dio lekcije." "Točno", nasmiješi se bogati otac, "vidiš, tvoj je otac išao u 45
  • školu i dobio odlično obrazovanje, kako bi dobio dobro plaćeni posao. No, još uvijek ima financijskih problema jer u školi nikada nije naučio ništa o novcu. Povrh toga, on vjeruje u rad za novac." "A vi ne?", upitao sam. "Ne, zapravo ne", reče bogati otac, "ako želiš naučiti raditi za novac, ostani u školi. To je sjajno mjesto na kojem možeš to naučiti. No, ako želiš naučiti kako da novac radi za tebe, poslušaj mene. Ali samo ako želiš učiti." "Ne bi li svatko htio to naučiti?", upitao sam. "Ne", reče bogati otac, "jednostavno iz razloga što je lakše naučiti raditi za novac, osobito ako ti je strah primarna emocija kad se o njemu govori." "Ne razumijem", rekoh ja namrštivši se. "Ne razmišljaj o tome za sada. Samo znaj da je strah ono što drži većinu ljudi na poslu, strah od neplaćanja računa, strah od otkaza, strah od manjka novca, strah od potrebe da se započne iznova. To je cijena učenja za profesiju ili zanat i rada za novac. Većina ljudi postanu robovi novca... a zatim se ljute na šefa." "Učenje da novac radi za tebe je drukčija vrsta učenja?", upitao sam. "Apsolutno", odgovori bogati otac, "apsolutno." Sjedili smo u tišini tog prelijepog, havajskog, subotnjeg jutra. Moji prijatelji upravo su započinjali utakmicu bejzbolske Male lige. No iz nekog razloga, sada sam bio zahvalan što sam odlučio raditi za 10 centi na sat. Osjećao sam da ću naučiti nešto što moji prijatelji neće. "Jesi li spreman za učenje?", upita bogati otac. "Apsolutno", rekoh ja s osmijehom. "Ja sam održao svoje obećanje. Učio sam te na daljinu", reče moj bogati otac. "S 9 godina iskusio si što to znači raditi za novac. Samo pomnoži svoj posljednji mjesec s pedeset godina i znat ćeš kako većina ljudi provodi svoje živote." "Ne razumijem", rekoh ja. "Kako si se osjećao čekajući me u redu? Jednom kad si čekao da te zaposlim i drugi puta kad si htio tražiti više novca?" 46
  • "Strašno", rekoh ja. "Tako izgleda život mnogih koji izaberu raditi za novac", reče bogati otac. "A kako si se osjećao kad ti je gđa Martin dala trideset centi za tri sata rada?" "Osjećao sam kao da to nije dovoljno. Činilo se kao ništa, bio sam razočaran", rekoh ja. "Tako se osjeća većina zaposlenika kada pogledaju svoju platnu listu. Osobito nakon što se oduzmu svi porezi i drugi odbici. Ti si barem dobio 100 posto." "Želite reći da većina radnika ne dobije cijelu plaću?", upitao sam zapanjeno. "Zaboga, naravno!", reče bogati otac, "država uvijek prvo uzme svoj dio." "Kako to čini?", upitah ja. "Putem poreza", reče bogati otac, "oporezuju te kad zarađuješ, kad trošiš i kad štediš. Oporezuju te čak i kad umreš." "Zašto ljudi dopuštaju da im država to čini?" "Bogati ne dopuštaju", reče bogati otac s osmijehom, "siromašni i srednja klasa dopuštaju. Kladim se da ja zarađujem više od tvojeg oca, ali on plaća veće poreze." "Kako je to moguće?", upitao sam ga. Imao sam 9 godina i to mi nije imalo smisla. "Zašto bi netko dopustio da mu država to radi?" Bogati otac sjedio je u tišini. Valjda je htio da prestanem brbljati i da ga saslušam. Napokon, smirio sam se. Nije mi se sviđalo ono što čujem. Znao sam da se moj otac stalno žali što mora plaćati tolike poreze, ali nije napravio ništa u vezi toga. Je li ga to život udarao po glavi? Bogati otac polako se i tiho ljuljao u svojoj stolici i samo me gledao. "Jesi li spreman za učenje?", upita on. Polako sam kimnuo glavom. "Kao što sam rekao, moraš mnogo toga naučiti. Treba ti 47
  • cijeli život da naučiš kako da novac radi za tebe. Većina ljudi pohađa fakultet četiri godine i tada njihovo obrazovanje završava. Ja već znam da će moje proučavanje novca potrajati cijeli život jer što više otkrivam, shvaćam da postoji još više toga što moram naučiti. Većina ljudi nikada ne prouči tu temu. Idu na posao, dobivaju plaće, bilanciraju svoje čekovne knjižice i to je to. Povrh toga, pitaju se zašto imaju financijskih problema. Zatim misle da će više novca riješiti njihov problem, a samo malobrojni shvate da je problem u njihovom nedostatku financijskog obrazovanja." "Dakle, moj tata ima financijskih problema zato što ne razumije novac?", upitah ja zbunjeno. "Gledaj", reče bogati otac, "porezi su samo jedan mali dio učenja kako postići da novac radi za tebe. Danas sam samo htio otkriti posjeduješ li još strast za učenje o novcu. Većina ljudi je ne posjeduje, već žele poći u školu, izučiti profesiju, zabavljati se na poslu i mnogo zaraditi. Jednoga dana probude se s velikim financijskim problemima, a tada ne mogu prestati raditi. To je cijena koju plaćaju oni koji znaju samo raditi za novac, a ne znaju postići da novac radi za njih. Imaš li još uvijek strast za učenjem?", upita bogati otac. Kimnuo sam. "Dobro", reče bogati otac, "a sada natrag na posao. Ovoga puta, neću ti platiti ništa." "Što?", upitah ja zapanjeno. "Čuo si me. Ništa. Radit ćeš i dalje tri sata svake subote, ali ovoga puta nećeš dobiti 10 centi na sat. Rekao si da želiš naučiti ne raditi za novac pa ti neću platiti ništa." Nisam mogao vjerovati u to što čujem. "Već sam odradio ovaj razgovor s Mikeom. On već radi, čisti prašinu i slaže konzerve besplatno. Bolje da požuriš tamo." "Ali to nije pošteno", viknuo sam, "čovjek mora biti plaćen." "Rekao si da želiš učiti. Ako ne naučiš ovo sada, kad odrasteš bit ćeš poput dvije žene i starijeg čovjeka koji su sjedili u mojoj dnevnoj sobi, koji rade za novac i nadaju se da ih neću otpustiti. Ili ćeš završiti poput svojeg oca koji zarađuje 48
  • mnogo novca, a u dugovima je do grla i nada se da će mu više novca riješiti probleme. Ako je to ono što želiš, vratit ćemo se na originalni dogovor za 10 centi na sat. Ili, možeš učiniti ono što čini većina ljudi kad odrastu - žaliti se na nedovoljnu plaću, dati otkaz i potražiti novi posao." "Što da učinim?", upitao sam. Bogati otac potapšao me po čelu. "Upotrijebi ovo", reče on, "ako ga dobro upotrijebiš, uskoro ćeš mi zahvaljivati što sam ti pružio priliku i izrast ćeš u bogataša." Stajao sam još uvijek ne vjerujući kakav sam loš posao sklopio. Došao sam po povišicu, a sada mi je rečeno da nastavim raditi besplatno. Bogati otac potapše me opet po glavi i reče: "Upotrijebi ovo. Sada hajde na posao." Prva lekcija: Bogati ne rade za novac Nisam rekao svom siromašnom ocu da ne dobivam plaću. On to ne bi razumio, a nisam mu htio objašnjavati nešto što ni sam još ne razumijem. Sljedeća tri tjedna Mike i ja radili smo po tri sata svake subote bez ikakve plaće. Rad mi nije smetao, a rutina je postala lakša. Smetalo mi je to što propuštam utakmice bejzbola i što si ne mogu kupiti nekoliko stripova. Bogati otac navratio je u podne nakon tri tjedna. Čuli smo kako se njegov kamionet zaustavlja na parkiralištu i kako kašljuca nakon što je ugasio motor. Ušao je u prodavaonicu i pozdravio gđu Martin zagrljajem. Nakon što je ispitao kako se stvari kreću u prodavaonici, posegnuo je u hladnjak sa sladoledima, izvadio dva štapića, platio ih i pozvao Mikea i mene van. "Dečki, pođimo u šetnju." Prešli smo ulicu, izbjegli nekoliko automobila i krenuli preko velike travnate poljane gdje je nekoliko odraslih igralo softball. Kad smo sjeli za udaljeni stol za piknik, on pruži Mikeu i meni štapiće sladoleda. "Kako ide, dečki?" 49
  • "U redu", reče Mike. Ja sam kimnuo glavom u znak slaganja. "Jeste li što naučili?", upita bogati otac. Mike i ja pogledali smo se, slegnuli ramenima i u isti trenutak odmahnuli glavama. Izbjegavanje jedne od najvećih životnih zamki "Dečki, bolje vam je da počnete razmišljati. Gledate jednu od najvećih životnih lekcija. Ako je naučite, uživat ćete u životu velike slobode i sigurnosti. Ako je ne naučite, završit ćete poput gđe Martin i većine ljudi koji igraju softball u ovom parku. Oni rade vrlo naporno za malo novca, držeći se iluzije sigurnog posla, radujući se trotjednom godišnjem odmoru svake godine i slabašnim mirovinama nakon 45 godina rada. Ako vas to raduje, dat ću vam povišicu od 25 centi na sat." "Ali to su dobri, vrijedni ljudi. Zašto im se izrugujete?", upitao sam. Na licu bogatog oca pojavi se osmijeh. "Gđa Martin mi je poput majke. Nikada ne bih mogao biti tako okrutan. Možda zvučim okrutno jer se trudim nešto vam dokazati. Želim proširiti vaše gledište kako biste mogli nešto vidjeti, nešto što većina ljudi nikada ne vidi jer im je vidno polje previše suženo. Većina ljudi nikada ne vidi zamku u kojoj se nalaze." Mike i ja sjedili smo i nesigurno gledali u oca. Zvučao je okrutno, ali mogli smo osjetiti da nas očajnički želi nečemu podučiti. S osmijehom na licu, bogati otac reče: "Zar tih 25 centi na sat ne zvuči dobro? Zar vam srce ne počne udarati malo brže?" Odmahnuo sam glavom, ali zapravo je bilo tako. Dvadeset i pet centi na sat bio je velik novac za mene. "U redu, platit ću vam dolar na sat", reče bogati otac s lukavim osmijehom na licu. Srce mi je sada počelo udarati kao ludo. Mozak mi je vrištao "Uzmi, uzmi". Nisam mogao vjerovati onome što čujem. Ipak, nisam rekao ništa. 50
  • "U redu, 2 dolara na sat." Moji mali 9-godišnji mozak i srce skoro su eksplodirali. Bila je to 1956. g. i 2 dolara na sat učinili bi me najbogatijim klincem na svijetu. Nisam mogao zamisliti da zarađujem toliko. Htio sam reći "da". Htio sam taj posao. Mogao sam vidjeti novi bicikl, novu rukavicu za bejzbol i divljenje svojih prijatelja kad bih im pokazao novac. Povrh toga, Jimmy i njegovi bogati prijatelji nikada me više ne bi mogli nazvati siromašnim. No, i dalje sam nekako ostao šutjeti. Možda mi se mozak pregrijao i prestao funkcionirati. Duboko u sebi, jako sam želio ta 2 dolara na sat. Sladoled se otopio i curio mi je niz ruku. Štapić je bio prazan, a na tlu se nalazila ljepljiva masa vanilije i čokolade u kojoj su mravi uživali. Bogati otac gledao je dvojicu dječaka koji su zurili u njega širom otvorenih očiju i praznih mozgova. Znao je da nas testira i znao je da dio nas želi prihvatiti taj posao. Znao je da svako ljudsko biće ima slabašan dio duše koji je moguće potkupiti. A znao je i da svako ljudsko biće ima dio duše koji je snažan i ispunjen odlučnošću i koji je nemoguće potkupiti. Bilo je samo pitanje koji je dio jači. On je tijekom života testirao na tisuće duša. Testirao je duše svaki puta kad bi s nekim razgovarao u vezi posla. "U redu, 5 dolara na sat." Iznenada, u meni zavlada tišina. Nešto se promijenilo. Ponuda je bila prevelika i postala je smiješna. Nije bilo mnogo odraslih osoba koje su 1956. zarađivale više od 5 dolara na sat. Iskušenje je nestalo, a na njegovom mjestu javio se spokoj. Polako sam se okrenuo i pogledao Mikea. On mi je uzvratio pogled. Slab i potrebit dio moje duše bio je utišan. Dio mene koji nije imao cijenu preuzeo me. U moj mozak i dušu ušao je spokoj i sigurnost, a znao sam da je i Mike došao do te točke. "Dobro", reče bogati otac tiho, "većina ljudi ima cijenu i to zbog ljudskih emocija zvanih strah i pohlepa. Prvo, strah od toga da ne ostanemo bez novca motivira nas da naporno radimo, a kad dobijemo plaću, pohlepa ili želja natjeraju nas da pomislimo na sve divne stvari koje se mogu kupiti novcem. 51
  • Obrazac je tada utvrđen." "Kakav obrazac?", upitao sam. "Obrazac ustajanja, odlaska na posao, plaćanja računa, ustajanja, odlaska na posao, plaćanja računa... Njihovim životima zauvijek će vladati dvije emocije, strah i pohlepa. Ponudi im više novca i nastavljaju s istim ciklusom, ali povećaju troškove. To je ono što ja zovem 'Utrka štakora'." "Postoji li drugi način?", upita Mike. "Da", reče bogati otac polako, "ali samo ga malobrojni nalaze." "A koji je to način?", upita Mike. "Nadao sam se da ćete vi to otkriti radeći i učeći sa mnom. Zato sam vam oduzeo cijelu plaću." "Imaš li kakvih uputa?", upita Mike, "malo smo umorni od napornog rada, osobito besplatnog." "Pa, prvi je korak reći istinu", reče bogati otac. "Nismo lagali", rekoh ja. "Nisam rekao da ste lagali. Rekao sam da kažete istinu", uzvrati bogati otac. "Istinu o čemu?", upitah ja. "O tome kako se osjećate", reče bogati otac, "ne morate to reći nikome. Samo sebi." "Želite reći da ljudi u ovom parku, ljudi koji rade za vas, npr. gđa Martin, to ne čine?" upitao sam. "Sumnjam", reče bogati otac, "umjesto toga, osjećaju strah od ne imanja novca. Umjesto da se suoče sa strahom, reagiraju, umjesto da razmisle. Reagiraju emocionalno umjesto da upotrijebe svoje glave", reče bogati otac tapkajući nas po glavama, "zatim dobiju nekoliko dolara i opet ih preuzmu emocije radosti, želje i pohlepe te opet reagiraju umjesto da razmišljaju." "Dakle, njihove emocije razmišljaju umjesto njih", reče Mike. "Točno", reče bogati otac, "umjesto da si kažu istinu o tome kako se osjećaju, reagiraju na svoj osjećaj, a ne razmišljaju. Osjećaju strah, odlaze na posao, nadajući se da će novac ublažiti strah, ali to se ne događa. Taj stari strah opet ih progoni 52
  • i vraćaju se na posao, nadajući se opet da će im novac umiriti strah, ali to se ne događa. Strah ih drži u zamci i oni rade, zarađuju, rade, zarađuju, nadajući se da će strah nestati. No, svaki dan ustaju iz kreveta, a stari strah budi se s njima. Milijune ljudi taj stari strah drži budnima cijele noći, brinu i proživljavaju kaos. Zato ustaju i odlaze na posao, nadajući se da će plaća ubiti taj strah koji im nagriza dušu. Novac upravlja njihovim životima, a oni odbijaju reći istinu o tome. Novac kontrolira njihove emocije, a time i njihove duše." Bogati otac sjedio je u tišini, puštajući da probavimo njegove riječi. Mike i ja čuli smo što je rekao, ali nismo shvatili o čemu zapravo govori. Ja sam znao da se pitam zašto odrasli tako žure na posao. Nije se činilo jako zabavnim i nikada nisu izgledali sretno, ali zbog nečega su žurili na posao. Shvativši da smo apsorbirali najviše što smo mogli od onoga što je govorio, bogati otac reče: "Želim da vi, momci, izbjegnete tu zamku. To je ono što vas želim naučiti. Ne samo da budete bogati, jer bogatstvo ne rješava problem." "Ne?", upitah ja iznenađeno. "Ne. No, dajte da završim s drugom emocijom, a to je želja. Neki je zovu pohlepa, ali ja više volim izraz 'želja'. Savršeno je normalno željeti nešto bolje, ljepše, zabavnije, uzbudljivije. Ljudi rade za novac i radi želje. Novac žele zbog radosti koju misle da on kupuje. No, radost koju novac donosi često je kratkoročna i uskoro treba više novca za više radosti, zadovoljstva, udobnosti i sigurnosti. Zato se nastavlja s radom, misleći da novac tješi duše izmučene strahom i željom, ali nije tako." "Čak ni bogatima?", upita Mike. "Ni bogatima", reče bogati otac, "zapravo, mnogi bogati ljudi nisu bogati zbog želje, nego zbog straha. Oni misle da novac može eliminirati strah od neimaštine, od siromaštva pa skupljaju tone novce, samo da otkriju kako im se strah povećao. Tada se počnu bojati da ne izgube novac. Imam prijatelje koji nastavljaju raditi iako imaju mnogo novaca. Znam ljude koji imaju milijune, a više se boje sada nego što su se bojali kad su 53
  • bili siromašni, jer su užasnuti od gubitka novca. Strah koji ih je natjerao da se obogate samo se povećao. Onaj slab i potrebit dio njihovih duša sada vrišti još glasnije. Ne žele izgubiti velike kuće, automobile i raskošan život koji im je novac kupio. Brinu o tome što će im prijatelji reći ako ga izgube. Mnogi su očajni i neurotični, iako izgledaju bogato i imaju mnogo novca." "Je li siromašan čovjek sretniji?", upitah ja. "Ne, mislim da nije", odgovori otac, "izbjegavanje novca jednako je psihotično kao i pretjerana povezanost s njime." Kao po nekakvom scenariju, gradski prosjak prošao je pokraj našeg stola, zastao kog velike kante za smeće i počeo je pretraživati. Nas trojica gledali smo ga s velikim zanimanjem, iako bismo ga prije vjerojatno ignorirali. Bogati otac izvadi dolar iz novčanika i pozove starijeg čovjeka. Prosjak ugleda novac i odmah nam priđe, uzme novčanicu, duboko zahvali bogatom ocu i odjuri presretan. "On nije toliko različit od većine mojih zaposlenika", reče bogati otac, "upoznao sam mnogo ljudi koji kažu: 'O, mene novac ne zanima.' No, rade na poslu osam sati dnevno. To je nijekanje istine. Ako ih novac ne zanima, zašto onda rade? Takvo razmišljanje je još više psihotično od razmišljanja osobe koja skuplja novac." Dok sam sjedio i slušao bogatog oca, u mislima sam se vraćao u bezbroj prilika kad bi moj otac govorio 'Mene novac ne zanima'. Često je izgovarao te riječi. Također se pokrivao govoreći 'Ja radim jer volim svoj posao'. "Što da učinimo?", upitah ja, "da ne radimo za novac sve dok ne nestanu svi tragovi straha i pohlepe?" "Ne, bio bi to gubitak vremena", reče bogati otac, "emocije su ono što nas čini ljudima, što nas čini stvarnima. Riječ 'emocija' znači energija u pokretu. Budite iskreni u vezi svojih emocija i upotrijebite um i emocije u svoju korist, a ne protiv sebe." "Hej!", reče Mike. "Ne razbijajte glavu u vezi ovoga što sam rekao. To će imati smisla tek u budućnosti. Budite promatrač svojih emocija, 54
  • nemojte reagirati na njih. Većina ljudi ne shvaća da njihove emocije razmišljaju umjesto njih. Vaše emocije su vaše emocije, ali morate naučiti razmišljati sami." "Možete li mi dati primjer?", upitah ja. "Naravno", odgovori bogati otac, "kada osoba kaže: 'Moram pronaći posao', vjerojatno umjesto njega razmišlja njegova emocija. Strah od neimanja novca stvara tu misao." "Ali ljudima je novac potreban da mogu platiti račune", rekoh ja. "Naravno da ga trebaju", nasmiješi se bogati otac, "sve što želim reći jest da strah prečesto razmišlja umjesto njih." "Ne razumijem", reče Mike. "Na primjer", reče bogati otac, "ako se pojavi strah od neimaštine, umjesto da odmah odjure tražiti posao kako bi mogli zaraditi nekoliko dolara i ubiti strah, mogu si postaviti sljedeće pitanje: 'Hoće li posao biti najbolje dugoročno rješenje za ovaj strah?' Po mojem mišljenju, odgovor je 'ne'. Osobito ako pogledate dugoročno. Posao je zapravo kratkoročno rješenje za dugoročni problem." "Ali moj otac uvijek govori 'Ostani u školi, dobij dobre ocjene, kako bi našao siguran posao.'", rekoh ja pomalo zbunjeno. "Da, jasno mi je da to govori", reče bogati otac smiješeći se, "većina ljudi to preporuča i to je za njih dobra ideja. No, ljudi to preporučaju uglavnom iz straha." "Želite li reći da moj tata to govori zato što se boji?" "Da", reče bogati otac, "boji se da nećeš moći zarađivati i da se nećeš uklopiti u društvo. Nemoj me pogrešno shvatiti. On te voli i želi ti dobro. I mislim da je njegov strah opravdan. Obrazovanje i posao su važni. No, to neće riješiti strah. Vidiš, isti taj strah koji ga navodi da ustane ujutro i zaradi nekoliko dolara je strah zbog kojeg tako fanatično želi da ti završiš školu." "Pa što biste vi preporučili?", upitah ja. "Želim vas naučiti da steknete moć nad novcem, da ga se ne bojite, a to vas neće naučiti u školi. Ako to ne naučite, postat ćete rob novcu." 55
  • Sve je napokon imalo smisla. Htio je da proširimo naše vidike, da vidimo ono što gđa Martin i njegovi zaposlenici ne vide, a što ne vidi ni moj otac. Koristio se primjerima koji su mi tada zvučali okrutno, ali nikada ih nisam zaboravio. Moj se vidokrug proširio toga dana i mogao sam vidjeti zamku koja leži pred većinom ljudi. "Vidite, svi smo mi na kraju krajeva zaposlenici, samo što radimo na različitim razinama", reče bogati otac, "želim da vi dobijete priliku izbjeći zamku. Zamku uzrokuju dvije emocije, strah i želja. Upotrijebite ih u svoju korist, a ne protiv sebe. To je ono čemu vas želim podučiti. Ne zanima me da vas naučim samo kako ćete zaraditi gomilu novca. To neće riješiti strah niti želju. Ako se najprije ne riješite toga, a obogatite se, bit ćete samo dobro plaćeni robovi." "Kako ćemo izbjeći zamku?", upitah ja. "Glavni uzročnici siromaštva i financijskih problema su strah i neznanje, a ne ekonomija, država ili bogataši. Strah i neznanje koje su sami izazvali drži ljude u zamci. Vi pođite u školu i diplomirajte. Ja ću vas podučiti kako da izbjegnete zamku. Sada su se dijelovi slagalice počeli pojavljivati. Moj visoko obrazovani otac imao je sjajno obrazovanje i sjajnu karijeru. Ali škola mu nikada nije rekla kako da se ponaša s novcem ili sa svojim strahovima. Postalo mi je jasno da od dva oca mogu naučiti različite i važne stvari. "Dakle, govorio si o strahu od neimaštine. Kako želja za novcem utječe na naše razmišljanje?", upita Mike. "Kako ste se osjećali kad sam vas iskušavao s povišicom plaće? Jeste li primijetili da vam želja raste?" Kimnuli smo glavama. "Ne popustivši emocijama, mogli ste odgoditi svoju reakciju i razmisliti. To je najvažnije. Uvijek ćemo imati emocije straha i pohlepe. Od sada pa nadalje, za vas je najvažnije da iskoristite te emocije u svoju korist i to dugoročno i da im ne dopustite da upravljaju vama time što će upravljati vašim mislima. Većina ljudi koristi strah i pohlepu protiv samih sebe. To je početak 56
  • neznanja. Većina ljudi provodi život jureći za plaćama, povišicama i sigurnim poslom zbog emocija straha i želje, a ne propituju kamo ih zapravo vode te misli izazvane emocijama. To je poput magarca koji vuče kola dok vlasnik drži mrkvu ispred magarčevog nosa. Vlasnik magarca možda ide tamo kamo želi, ali magarac progoni iluziju. Sutra će dobiti samo još jednu mrkvu." "Misliš, kada počnem zamišljati novu rukavicu za bejzbol, slatkiše i igračke to je poput mrkve za magarca?", upita Mike. "Da. A kako postaješ stariji, igračke postaju sve skuplje. Novi automobil, novi brod i velika kuća kojom impresioniraš prijatelje", reče bogati otac s osmijehom, "strah te gura kroz vrata, a želja te doziva, navodi na podvodne grebene. U tome je zamka." "Pa što je onda odgovor?", upita Mike. "Ono što pojačava strah i želju jest neznanje. Zato se bogati ljudi s mnogo novca često boje sve više i više što su bogatiji. Novac je mrkva, iluzija. Kad bi magarac mogao vidjeti cijelu sliku, možda bi ponovno razmislio o svojem izboru da progoni mrkvu." Bogati otac objasnio je da je čovjekov život borba između neznanja i prosvijetljenosti. Objasnio je da kada osoba prestane tražiti informacije i znanje o sebi, nadolazi neznanje. Ta borba je odluka koja se donosi iz trenutka u trenutak - učiti kako otvoriti ili zatvoriti um. "Gledajte, škola je jako, jako važna. Školu pohađate kako biste izučili vještinu ili profesiju i kako biste postali koristan član društva. Svaka kultura zahtijeva učitelje, liječnike, mehaničare, umjetnike, kuhare, poslovne ljude, policajce, vatrogasce, vojnike. Škole ih podučavaju kako bi naša kultura mogla napredovati", reče bogati otac, "nažalost, za mnoge ljude škola je kraj, a ne početak." Zavlada duga tišina. Bogati otac se smiješio. Nisam shvatio sve što je rekao toga dana, ali kao što je slučaj s mnogim velikim učiteljima, čije riječi nastavljaju podučavati čovjeka tijekom života, i dugo nakon što njih samih više nema, riječi bogatog oca su i danas u meni prisutne. 57
  • "Danas sam bio malo okrutan", reče bogati otac, "ali s dobrim razlogom. Želim da se uvijek sjećate ovog razgovora. Želim da se sjetite gđe Martin. Želim da se sjetite magarca. Nemojte to zaboraviti jer vas dvije emocije, strah i želja, mogu dovesti u najveću životnu zamku, ako niste svjesni da kontroliraju vaše misli. Okrutno je provesti život u strahu i ne istražiti svoje snove. Okrutno je i naporno raditi za novac, misleći da ćete novcem kupiti stvari koje će vas usrećiti. Strašno je probuditi se usred noći u strahu zbog neplaćenih računa. Život koji diktira veličina plaće zapravo i nije život. Misliti da ćete se osjećati sigurno ako radite znači lagati sebi. To je okrutna zamka koju želim da zaobiđete, ako je ikako moguće. Vidio sam kako novac upravlja životima ljudi. Ne dajte da se to dogodi i vama. Molim vas, ne dopustite novcu da vam upravlja životom." Loptica se dokotrlja pod naš stol. Bogati otac je dohvati i baci natrag. "Kakve veze ima neznanje s pohlepom i strahom?", upitah ja. "Neznanje u vezi novca uzrokuje toliku pohlepu i toliki strah", reče bogati otac. "Evo nekoliko primjera. Liječnik koji želi više novca za svoju obitelj povisi svoje cijene. Povisivši cijene, on povisuje cijenu zdravstvene skrbi za sve ljude. To najviše pogađa siromašne, pa je zdravlje siromašnih lošije od zdravlja bogatih. Budući da liječnici povisuju svoje cijene, povise ih i odvjetnici. Budući da su ih povisili odvjetnici i učitelji žele povišicu, a to povisuje naše poreze i tako dalje i tako dalje. Uskoro će vladati toliki jaz između siromašnih i bogatih da će zavladati kaos i još će jedna velika civilizacija propasti. Velike civilizacije propadale su kad bi jaz između onih koji imaju i onih koji nemaju postao prevelik. Amerika ide u istom smjeru još jednom dokazujući da se povijest ponavlja jer ne učimo od nje. Samo pamtimo povijesne datume i imena, a ne i lekcije." "Zar nije normalno da cijene rastu?", upitah ja. "Ne u obrazovanom društvu kojeg vodi sposobna vlada. 58
  • Cijene bi zapravo trebale padati. Naravno, to uglavnom vrijedi samo u teoriji. Cijene rastu zbog pohlepe i straha uzrokovanih neznanjem. Kad bi škole podučavale ljude o novcu, bilo bi ga više i cijene bi bile niže, ali škole se fokusiraju samo na to da uče ljude kako da rade za novac, a ne kako da ukrote moć novca." "Ali zar mi nemamo poslovne škole?", upita Mike. "Nisi li me ti poticao da pođem u poslovnu školu i tamo diplomiram?" "Da", reče bogati otac, "no, prečesto te poslovne škole obučavaju zaposlenike koji su samo sofisticirani brojači. Bože sačuvaj da jedan takav preuzme tvrtku. Sve što oni čine jest da proučavaju brojeve, otpuštaju ljude i ubijaju tvrtke. Znam to zato što ih ja zapošljavam. Sve o čemu oni razmišljaju jest smanjivanje troškova i podizanje cijena, što uzrokuje daljnje probleme. Brojanje je važno. Bilo bi dobro da više ljudi to zna, ali niti to nije cijela priča", doda bogati otac ljutito. "Dakle, odgovor postoji?", upita Mike. "Da", reče bogati otac, "naučite koristiti svoje emocije za razmišljanje, a nemojte razmišljati emocijama. Kad ste ovladali svojim emocijama tako što ste pristali raditi besplatno, znao sam da postoji nada. Kad ste se opet suprotstavili emocijama nakon što sam vas iskušao s više novca, počeli ste učiti razmišljati usprkos njima. To je prvi korak." "Zašto je taj korak tako važan?", upitao sam. "To vi morate otkriti. Ako želite učiti, povest ću vas u ono mjesto koje gotovo svi izbjegavaju i kojeg se većina ljudi boji. Ako pođete sa mnom, odbacit ćete ideju rada za novac i naučit ćete kako postići da novac radi za vas." "A što ćemo dobiti ako pođemo s vama i ako pristanemo učiti od vas?", upitao sam ja. "Isto što je dobio zeko iz basne", reče bogati otac, "slobodu od jame s katranom." "Postoji li trnje?", upitah ja. "Da", reče bogati otac, "trnje je naš strah i pohlepa. Ako uđemo u svoj strah i suočimo se sa svojom pohlepom, slabostima, potrebama, izaći ćemo iz njega. A put van vodi kroz um, kroz izbor naših misli." 59
  • "Izbor naših misli?", upita Mike zbunjeno. "Da. Izabirući ono što mislimo, umjesto da reagiramo na svoje emocije, ustajemo i odlazimo na posao kako bismo riješili probleme samo jer se bojimo da nećemo imati novca za plaćanje računa. Razmišljati znači odvojiti vrijeme i postaviti si pitanje 'Je li sve više rada najbolje rješenje ovog problema?'. Većina ljudi tako je užasnuta i ne želi si priznati da strah vlada njima, da ne mogu razmišljati i da bježe od istine. Jama s katranom ima kontrolu. Na to sam mislio kad sam rekao da birate svoje misli." "A kako ćemo to učiniti?", upita Mike. "To je ono čemu ću vas ja podučiti, tj. kako da zrelo razmišljate, umjesto da reagirate refleksno, progutate svoju jutarnju kavu i izjurite kroz vrata. Zapamtite što sam vam ranije rekao: posao je samo kratkoročno rješenje za dugoročni problem. Većina ljudi ima na umu samo jedan problem, a taj je kratkoročan: računi na kraju mjeseca, jama s katranom. Novac sada upravlja njihovim životima ili, bolje rečeno, strah i neznanje vezani uz novac. Zato oni čine isto kao i njihovi roditelji, ustaju svakoga dana i odlaze raditi za novac. Nemaju se vremena upitati 'Postoji li drugi način'? Njihovo razmišljanje sada kontroliraju njihove emocije, a ne njihove glave." "Možeš li mi reći u čemu je razlika između razmišljanja emocijama i razmišljanja glavom?", upita Mike. "Mogu", reče bogati otac, "slušam stvari poput 'Pa, svatko mora raditi', ili 'Bogati su pokvareni', ili 'Dobit ću drugi posao. Zaslužujem tu povišicu. Ne možete me maltretirati.', ili 'Ovaj posao mi se sviđa zato što je siguran'. Umjesto da pitaju 'Postoji li ovdje nešto što nisam shvatio?' što ukida emocionalno razmišljanje i daje vam vremena da razmislite bistrom glavom." Moram priznati, ovo je bila sjajna lekcija. Jako je važno znati kada netko govori ponukan osjećajima ili kad razmišlja glavom. Bila je to lekcija koja me pratila cijeli život, osobito onda kad sam ja bio taj koji govori osjećajima, a ne bistrom glavom. 60
  • Dok smo se vraćali u prodavaonicu, bogati otac objasnio je da bogati zaista "stvaraju novac". Oni ne rade za novac. Nastavio je objasnivši nam da smo Mike i ja, izlijevajući olovne kovanice od 5 centi i misleći da izrađujemo novac, bili vrlo bliski načinu razmišljanja bogatih. Problem je bio u tome što je to bilo nezakonito. To smiju raditi banke i država, ali mi ne. Objasnio je da postoje zakoniti i nezakoniti načini za stvaranje novca te da bogati znaju kako je novac iluzija, poput mrkve za magarca. U toj iluziji o novcu milijarde ljudi žive zbog straha i pohlepe, misleći da je novac stvarnost. Novac je zapravo izmišljen. Kuća od karata stoji samo zbog iluzije i neznanja masa. "Zapravo", reče on, "na mnogo načina magarčeva mrkva je vrednija od novca." Pričao je o zalihama zlata o kojima Amerika ovisi i o tome da je svaka novčanica zapravo srebrni certifikat. Ono što ga je brinulo bilo je to da ćemo jednog dana ostati bez zaliha zlata i da naši dolari više neće biti srebrni certifikati. "Kad se to dogodi zavladat će kaos. Životi siromašnih, srednje klase i onih koji žive u neznanju bit će uništeni samo zato što će oni i dalje vjerovati da je novac stvaran i da će na njih paziti tvrtka za koju su radili ili pak država." Nismo shvatili što je toga dana govorio, ali tijekom godina, to je dobivalo sve više i više smisla. Vidjeti što drugi ne vide Ulazeći u kamionet pred svojom prodavaonicom, rekao je: "Nastavite raditi, dečki. Što prije zaboravite na to da vam je potrebna plaća, lakši će vam biti život. Nastavite se koristiti mozgom, radite besplatno i uskoro će vam um pokazati načine da zaradite novac mnogo veći od onoga što bih vam ja mogao platiti. Vidjet ćete stvari koje drugi nikada ne vide, prilike koje vam stoje pred nosom. Većina ljudi ne vidi te prilike jer traže novac i sigurnost pa to i dobivaju. Čim ugledate jednu priliku dolazit će vam stalno. Naučite razmišljati i izbjeći ćete jednu od najvećih zamki u životu. Nikada nećete upasti u onu jamu s katranom." 61
  • Mike i ja pokupili smo svoje stvari iz prodavaonice i mahnuli gđi Martin. Vratili smo se u park na istu klupu za piknik i proveli još nekoliko sati razmišljajući i razgovarajući. I sljedeća tri tjedna u školi proveli smo razmišljajući, razgovarajući te radeći besplatno. Drugu subotu, opet sam se opraštao od gđe Martin i čeznutljivo promatrao stripove. Problem što nisam dobivao 30 centi svake subote bio je taj što nisam imao novca za stripove. Iznenada, dok se gđa Martin opraštala od Mikea i mene, vidio sam da je prerezala naslovnicu stripa napola. Gornju polovicu je sačuvala, a ostatak je bacila u veliku smeđu kartonsku kutiju. Kad sam je upitao što to radi, rekla je: "Bacam ih. Gornju polovicu naslovnice vraćam distributeru kada donese nove stripove, a to će biti za negdje sat vremena." Mike i ja čekali smo sat vremena. Distributer je uskoro stigao i upitao sam ga možemo li dobiti stripove. Rekao je: "Možete ih uzeti ako radite za ovu prodavaonicu i ako ih nećete dalje prodavati." Naše partnerstvo je ponovno oživjelo. Mikeova majka imala je u podrumu prostoriju koju nitko nije koristio. Očistili smo je i počeli donositi tamo stripove. Uskoro je naša knjižnica sa stripovima bila otvorena za javnost. Unajmili smo Mikeovu mlađu sestru da radi kao glavna knjižničarka. Naplaćivala je djeci 10 centi za upis u knjižnicu, koja je radila od 14:30 do 16:30 svakoga dana. Klijenti, djeca iz susjedstva, čitali su koliko su stigli u ta dva sata, a to im je odgovaralo, budući da su stripovi koštali 10 centi, a mogli su ih pročitati pet do šest u ta dva sata. Mikeova sestra provjeravala je djecu na odlasku da netko ne bi posudio neki strip. Ona je i vodila knjige, bilježeći koliko je djece došlo svakoga dana, tko su, kao i sve njihove komentare. Mike i ja dobivali smo prosječno 9,5 dolara tjedno tijekom tri mjeseca. Plaćali smo njegovoj sestri 1 dolar tjedno i dali joj da čita stripove besplatno, što je rijetko činila budući da je cijelo vrijeme učila. 62
  • Mike i ja držali smo se dogovora radeći u prodavaonici svake subote. Skupljali smo stripove i iz drugih prodavaonica, ali nismo ih prodavali, već bi smo ih spaljivali kad bi se previše istrošili. Pokušali smo otvoriti i drugu poslovnicu, ali nismo mogli pronaći nekoga tko bi bio tako posvećen poslu i vrijedan povjerenja poput Mikeove sestre. Već u ranoj dobi otkrili smo koliko je teško naći dobre zaposlenike. Tri mjeseca nakon otvaranja knjižnice u prostoriji je izbila tuča. Neki nasilnici probili su se unutra i započeli raditi nered. Mikeov otac predložio je da zatvorimo tvrtku. I tako se naša knjižnica sa stripovima zatvorila, a mi smo prestali raditi subotom u prodavaonici. No, bogati otac bio je sretan jer je imao nove stvari kojima nas je htio podučiti. Bio je sretan jer smo tako dobro svladali prvu lekciju. Naučili smo kako postići da novac radi za nas. Zato što nismo bili plaćeni za posao u prodavaonici, bili smo prisiljeni upotrijebiti maštu kako bismo otkrili priliku za stvaranje novca. Pokrenuvši vlastiti biznis, knjižnicu sa stripovima, imali smo kontrolu nad svojim financijama i nismo bili zavisni o poslodavcu. Najbolje je bilo to što je naš biznis stvarao novac čak i kada nismo bili prisutni. Novac je radio za nas. Umjesto da nas plati novcem, bogati otac pružio nam je mnogo više. 63
  • DRUGA LEKCIJA: ZAŠTO PODUČAVATI FINANCIJSKU PISMENOST?
  • TREĆE POGLAVLJE Druga lekcija: ZAŠTO PODUČAVATI Godine 1990. moj najbolji prijatelj, Mike, preuzeo je carstvo svog oca, a vodi ga i bolje no što je to činio njegov otac. Viđamo se jednom ili dvaput godišnje na igralištu za golf. On i njegova supruga bogatiji su nego što možete zamisliti. Carstvo bogatog oca u sjajnim je rukama, a Mike sada priprema svojeg sina da ga zamijeni, kao što je njegov otac pripremao nas. Godine 1997. umirovio sam se u dobi od 47 godina. Mojoj supruzi Kim tada je bilo 37. Mirovina ne znači prestanak rada. Za moju suprugu i mene to znači da, ako izuzmemo mogućnost nepredviđenih kataklizmičkih promjena, možemo izabrati da radimo ili da ne radimo, a naše bogatstvo automatski raste i daleko je ispred inflacije. To je valjda sloboda. Naša su sredstva dovoljno velika da rastu sama od sebe. To je poput sađenja drveta. Godinama ga zalijevate i jednoga dana više ne trebate. Korijenje mu je dovoljno duboko, a ono vam pruža hlad u kojem možete uživati. Mike je izabrao da vodi carstvo, a ja sam izabrao mirovinu. Kad god držim predavanja skupinama ljudi, često me pitaju što bih im preporučio ili što da učine? "Kako započeti?" "Postoji li neka dobra knjiga koju bih im preporučio?" "Što da FINANCIJSKU PISMENOST? 67
  • učine kako bi pripremili djecu?" "Koja je tajna uspjeha?" "Kako da zaradim milijune?" Uvijek se sjetim ovog članka kojeg sam jednom dobio. Evo ga. Najbogatiji biznismen Godine 1923. skupina naših najvećih predvodnika i najbogatijih biznismena održala je sastanak u hotelu "Edgewater Beach" u Chicagu. Među njima su bili Charles Schwab, čelnik najveće nezavisne čeličane, Samuel Insull, predsjednik najveće komunalne tvrtke na svijetu, Howard Hopson, čelnik najveće plinare, Ivan Kreuger, predsjednik International Match Co., jedne od najvećih tvrtki na svijetu u to vrijeme, Leon Frazier, predsjednik Banke međunarodnih nagodbi, Richard Whitney, predsjednik njujorške burze dionica, Arthur Cotton i Jesse Livermore, dva najveća burzovna špekulanta i Albert Fall, član kabineta predsjednika Hardinga. Dvadeset i pet godina kasnije, devetorica od navedenih završila su na sljedeći način: Schwab je umro bez novčića nakon što je pet godina živio od posudbi. Insull je bankrotirao i umro u inozemstvu. I Kreuger i Cotton umrli su bez ičega. Hopson je poludio. Whitney i Albert Fall upravo su pušteni iz zatvora. Fraser i Livermore počinili su samoubojstvo. Sumnjam da bi itko mogao točno znati što se zapravo dogodilo ovim ljudima. Ako pogledate godinu 1923., vidjet ćete da je to bilo prije sloma tržišta 1929. i "Velike depresije", za koju pretpostavljam da je imala snažan utjecaj na ove ljude i njihove živote. Poanta je u sljedećem: danas živimo u vremenu većih i bržih promjena. Pretpostavljam da će u sljedećih 25 godina biti velikih uspona i padova koji će biti slični onima s kojima su se suočili ti ljudi. Bojim se da je previše ljudi fokusirano na novac, a ne na svoje najveće bogatstvo, obrazovanje. Ako su ljudi spremni biti fleksibilni, imati otvoren um i učiti, postajat će sve bogatiji. Ako misle da će im novac riješiti probleme, bojim se da ih tek tad oni očekuju. Inteligencija rješava probleme i stvara novac. Novac bez financijske inteligencije jest onaj koji ubrzo nestaje. 68
  • Većina ljudi ne shvaća da u životu nije važno koliko novca zaradite, već koliko novca zadržite. Svi smo čuli priče o dobitnicima na lutriji koji su bili siromašni, odjednom se obogatili, a zatim opet osiromašili. Osvoje milijune, a zatim se ubrzo vrate tamo odakle su krenuli. Znamo i priče o profesionalnim sportašima koji su s 24 godine zarađivali milijune dolara godišnje, a u 34-oj spavaju pod mostovima. Ovoga jutra u novinama je objavljena priča o mladom košarkašu koji je prije godinu dana imao milijune. Danas tvrdi da su mu novce uzeli prijatelji, odvjetnik i računovođa i sada radi u praonici automobila za minimalnu plaću. Ima samo 29 godina. Dobio je otkaz u praonici jer je odbio skinuti svoj prsten osvajača prvenstva dok je brisao automobile pa je njegova priča došla u novine. Žali se zbog otkaza, tvrdi da ga diskriminiraju i da mu je prsten sve što mu je ostalo. Tvrdi da će se raspasti ako mu se to oduzme. U ovoj, 1997. godini, poznajem mnogo ljudi koji postaju instant milijunaši. Ponovno su se vratile lude 20-te. Iako mi je drago što ljudi postaju sve bogatiji, upozoravam ih da, dugoročno gledano, nije važno koliko zarade već koliko zadrže i to kroz generacije. Kada ljudi pitaju "Kako da počnem?" ili "Recite mi kako da se brzo obogatim!", moj odgovor često ih razočara. Jednostavno im kažem ono što je bogati otac rekao meni kad sam bio mali. "Ako želiš biti bogat, moraš biti financijski pismen." Tu ideju mi je ponavljao svaki puta kad bismo se našli. Kao što sam rekao, moj obrazovani otac naglašavao je važnost čitanja knjiga, a bogati otac naglašavao je važnost svladavanja financijske pismenosti. Ako planirate sagraditi Empire State Building, najprije morate iskopati duboku rupu i izgraditi čvrste temelje. Ako planirate graditi kuću u predgrađu, treba vam samo sloj betona od 15 cm. Većina ljudi u pokušaju da se obogate pokušava izgraditi Empire State Building na sloju temelja od 15 cm. Naš školski sustav, stvoren još u "poljoprivredno doba", još uvijek vjeruje u kuće bez temelja i u zemljane podove. Djeca 69
  • završavaju škole gotovo bez ikakvog financijskog temelja. Jednoga dana, dok duboko zaduženi i pateći od nesanice u predgrađu proživljavaju "američki san", odluče da je odgovor na njihove financijske probleme pronaći način da se brzo obogate. Počinje izgradnja nebodera. Neboder brzo raste i ubrzo, umjesto Empire State Buildinga, imamo "kosi toranj" iz predgrađa. Vraćaju se besane noći. Mike i ja mogli smo u svojoj odrasloj dobi donijeti svoje odluke zato što smo naučili izraditi čvrste financijske temelje dok smo još bili djeca. Istina, računovodstvo je možda najdosadniji predmet na svijetu. Može biti i najviše zbunjujući predmet. No, ako želite biti bogati, dugoročno može biti i najvažniji predmet. Pitanje je, kako djecu podučavati tako dosadnom i zbunjujućem predmetu? Odgovor je da ga pojednostavite. Prvo ga podučavajte uz pomoć slika. Moj bogati otac izradio je Mikeu i meni čvrste financijske temelje. Otkad smo bili djeca, stvorio je jednostavan način da nas podučava. Godinama je samo crtao slike i koristio riječi. Mike i ja razumjeli smo jednostavne crteže, žargon, kretanje novca. Tek kasnije, bogati otac počeo je dodavati brojeve. Danas, Mike je naučio ovladavati mnogo složenijom i sofisticiranijom računovodstvenom analizom jer je morao. Ima carstvo vrijedno milijarde dolara kojim mora upravljati. Ja nisam toliko sofisticiran jer je moje carstvo manje, ali obojica imamo iste temelje. Na sljedećim stranicama, prikazat ću vam iste jednostavne crteže koje je Mikeov tata stvorio za nas. Iako su jednostavni, ti su crteži pomogli dvojici dječaka da izgrade veliko bogatstvo na čvrstim i dubokim temeljima. Prvo pravilo. Morate poznavati razliku između sredstva i obveze i kupovati sredstva. Ako želite biti bogati, to je sve što morate znati. To je pravilo br. 1. Ovo može zvučati apsurdno jednostavno, ali većina ljudi nema pojma koliko je to pravilo duboko i zašto ima financijske probleme jer ne znaju razliku između aktive i obveze. 70
  • "Bogati ljudi kupuju aktivu. Siromašni i srednja klasa kupuju obveze, ali misle da kupuju aktivu." Kad je bogati otac objasnio ovo Mikeu i meni, mislili smo da se šali. Bili smo pubertetlije i čekali smo tajnu bogaćenja, a ovo je bio odgovor. Bio je tako jednostavan da smo morali dugo razmišljati o njemu. "Što je aktiva?", upitao je Mike. "Ne brini o tome za sada", reče bogati otac, "samo pusti ideji da se ukorijeni. Ako možeš shvatiti jednostavnost, tvoj život imat će plan i bit će financijski lagan. Jednostavno je i zato ljudi ne vide tu ideju." "Mislite, sve što moramo učiniti jest znati što je aktiva, kupovati ih i bit ćemo bogati?", upitah ja. Bogati otac kimne glavom. "Tako je jednostavno." "Ako je to tako jednostavno, kako to da se svi ne obogate?", upitao sam. Bogati otac se nasmiješi. "Zato što ljudi ne znaju razliku između aktive i obveze." Sjećam se da sam pitao: "Kako odrasli mogu biti tako glupi? Ako je to tako jednostavno i tako važno, zašto se svatko ne potrudi da to sazna?" Bogatom ocu trebalo je samo nekoliko minuta da nam objasni što je aktiva, a što obveza. Kao odrasla osoba, imam poteškoća da to objasnim drugim ljudima. Zašto? Zato što su odrasli pametniji. U većini slučajeva jednostavnost ove ideje izmiče većini odraslih jer su obrazovani drukčije. Obrazovali su ih drugi obrazovani profesionalci, poput bankara, računovođa, prodavača nekretnina, financijskih planera itd. Teškoće počinju kada od odraslih zatražimo da se oduče ili da opet postanu djeca. Inteligentna odrasla osoba često smatra kako je ponižavajuće obraćati pažnju na simplificirane definicije. Bogati otac vjeruje u princip KISS - "Keep It Simple Stupid" ("Zadrži stvari jednostavnima, glupane") - pa je i dvojici malih dječaka objašnjavao stvari jednostavno i to nam je izgradilo čvrste financijske temelje. 71
  • Što onda uzrokuje zbrku? Ili kako bi nešto tako jednostavno moglo toliko poći ukrivo? Zašto bi netko kupovao aktivu koja je zapravo obveza? Odgovor se nalazi u temeljnom obrazovanju. Mi se fokusiramo na riječ "pismenost", a ne na "financijsku pismenost". Ono što definira nešto kao aktivu ili kao obvezu nisu riječi. Zapravo, ako se zaista želite zbuniti, pogledajte u rječniku definicije riječi "aktiva" i "obveza". Znam da definicija može zvučati dobro školovanom računovođi, ali za prosječnu osobu nema smisla. No, mi odrasli često smo previše ponosni da bismo si priznali kako nešto nema smisla. Dok smo bili mladi, bogati otac je rekao: "Ono što definira aktivu nisu riječi, nego brojevi. A ako ne možete čitati brojeve, ne možete razlikovati aktivu od rupe u tlu." "U računovodstvu", rekao bi bogati otac, "nije stvar u brojevima, već u onome što vam brojevi govore. To je poput riječi. Nije stvar u riječima, već u priči koju te riječi pričaju." Mnogi ljudi čitaju, ali ne razumiju mnogo. To se zove razumijevanje ili nerazumijevanje štiva. A kad se radi o razumijevanju štiva, imamo različite sposobnosti. Na primjer, nedavno sam kupio novi video uređaj. Dobio sam ga s priručnikom o tome kako isprogramirati video uređaj. Htio sam samo snimiti svoju omiljenu TV emisiju petkom uvečer. Skoro sam poludio pokušavajući pročitati priručnik. Ništa u mojem svijetu nije bilo kompliciranije od učenja programiranja video uređaja. Mogao sam pročitati riječi, ali nisam razumio ništa. Dobio sam "odličan" iz prepoznavanja riječi i "nedovoljan" iz razumijevanja. Tako je za većinu ljudi kad se radi o financijskim izvješćima. "Ako želite biti bogati, morate čitati i razumjeti brojeve." Čuo sam to tisuću puta od bogatog oca. A čuo sam i ovo: "Bogati kupuju aktivu, a siromašni i srednja klasa kupuju obveze." Evo kako razlikovati aktivu i obvezu. Većina računovođa i financijskih profesionalaca ne slaže se s tim definicijama, ali ovi jednostavni crteži bili su početak čvrstih financijskih temelja za dvojicu dječaka. 72
  • Kako bi podučavao dječake od devet godina, bogati otac sve je objašnjavao na jednostavan način, koristeći se što je moguće više crtežima, a što manje riječi. Jako dugo nije koristio ni brojeve. "Ovo je protok novca aktive." Gornja slika prikazuje izvješće o prihodu, koje često nazivamo i izvješće o dobiti i gubitku. Ono mjeri prihode i rashode. Novac koji izlazi i novac koji ulazi. Donji dijagram zove se bilanca. Tako se zove zato što bilancira aktivu u odnosu na obveze. Mnogi financijski početnici ne poznaju vezu između izvješća o prihodu i bilance. Razumijevanje ove veze od vitalnog je značaja. 73
  • Primarni razlog financijskih problema jest nepoznavanje razlike između aktive i obveze. Uzrok konfuzije nalazi se u definiciji dvije riječi. Ako želite lekciju iz konfuzije, pogledajte definicije riječi "aktiva" i "obveza" u rječniku. To može imati smisla školovanim računovođama, ali za prosječnu osobu moglo bi biti jednako razumljivo da je napisano na mandarinskom jeziku. Možete pročitati riječi definicije, ali razumijeti je vrlo teško. Kao što sam prije rekao, bogati otac jednostavno je rekao dvojici dječaka da "aktiva stavlja novac u džep." Lijepo, jednostavno i korisno. "Ovo je obrazac protoka novca obveze." 74
  • Sada kad su aktiva i obveze definirani putem crteža, možda je lakše shvatiti moju definiciju riječi. Aktiva je ono što mi stavlja novac u džep. Obveza je ono što mi vadi novac iz džepa. To je sve što trebate znati. Ako želite biti bogati, jednostavno provedite život kupujući aktivu. Ako želite biti siromašni ili srednja klasa, provedite život kupujući obveze. Nepoznavanje razlike između toga stvara većinu financijskih problema u stvarnom svijetu. Nepismenost, nepoznavanje riječi i brojeva temelj je financijskih problema. Ako ljudi imaju financijskih problema, postoji nešto što ne mogu pročitati, napisano brojevima ili slovima. Nešto pogrešno shvaćaju. Bogati su takvi jer su pismeniji u drugim područjima od ljudi koji imaju financijske probleme. Ako želite biti bogati i zadržati svoje bogatstvo, važno je da budete financijski pismeni i da znate čitati i riječi i brojeve. Strelice na dijagramima predstavljaju "protok novca". Sami brojevi ne znače mnogo, kao što ni riječi same za sebe, ne znače mnogo. Važna je priča koju pričaju. U financijskim izvješćima važno je potražiti zaplet, priču o tome kamo teče novac. U 80% obitelji, financijska priča je priča o napornom radu i pokušaju napredovanja i to ne zato što ne zarađuju, već zato što provode živote kupujući obveze, a ne aktivu. 75
  • Na primjer, ovo je obrazac protoka novca siromašne osobe ili mlade osobe koja još živi s roditeljima: 76
  • Ovo je protok novca osobe iz srednje klase: 77
  • Ovo je obrazac protoka novca bogate osobe: 78
  • Svi su ovi dijagrami očito previše pojednostavljeni. Svi imaju životne troškove, potrebu za hranom, utočištem i odjećom. Dijagrami pokazuju protok novca u životu siromašne osobe, osobe iz srednje klase i bogate osobe. Protok novca je ono što priča priču. To je priča o načinu na koji osoba upravlja svojim novcem i što čini nakon što dobije novac u ruke. Razlog iz kojeg sam započeo s pričom o najbogatijim ljudima Amerike jest taj što sam htio ilustrirati pogrešku u načinu razmišljanja mnogih ljudi. Ljudi griješe kada misle da će novac riješiti sve probleme. Zato se povlačim svaki puta kad čujem da me ljudi pitaju kako se brzo obogatiti ili gdje započeti. Često slušam: "Zadužen sam pa moram zarađivati više." No, više novca često neće riješiti problem, zapravo, može ga i povećati. Novac često čini vidljivijima naše tragične ljudske mane i naglašava ono što ne znamo. Prečesto ljudi koji odjednom dođu do mnogo novca - recimo, putem nasljedstva, povišice ili dobitka na lutriji - brzo upadnu u iste, ako ne i gore, financijske probleme od onih u kojima su bili prije no što su došli do novca. Novac samo naglašava obrazac protoka novca koji se odvija u vašoj glavi. Ako je vaš obrazac da potrošite sve što dobijete, najvjerojatnije će povećanje količine novca rezultirati povećanjem troškova. Otuda i dolazi izreka "Budala s novcem znači veliku frku." Mnogo sam puta ponovio da pohađamo školu kako bismo stekli važne akademske i profesionalne vještine uz čiju pomoć učimo zarađivati novac. Tijekom 60-tih, kad sam bio u srednjoj školi, ako je netko bio uspješan u akademskom smislu, ljudi su automatski pretpostavljali da će taj bistri učenik postati liječnik. Često nitko i ne bi pitao dijete želi li postati liječnik. To se pretpostavljalo jer je to bila profesija koja je obećavala najveću financijsku dobit. Danas, liječnici se suočavaju s financijskim izazovima kakve ne bih poželio niti najgorem neprijatelju: osiguravajuće kompanije preuzimaju kontrolu nad biznisom, zdravstvena skrb 79
  • je u privatnom vlasništvu, državne intervencije i tužbe zbog neispravnog liječenja, da navedem samo neke. Danas, djeca žele biti košarkaške zvijezde, igrači golfa poput Tigera Woodsa, računalni šmokljani, filmske zvijezde, kraljice ljepote ili trgovci s Wall Streeta, zato što se tamo nalazi slava, novac i prestiž. Iz tog razloga danas je jako teško motivirati djecu za školu. Znaju da profesionalni uspjeh više nije isključivo povezan s akademskim uspjehom, kao što je nekada bio. Budući da studenti napuštaju školu bez financijskih vještina, milijuni obrazovanih ljudi uspješni su u svojim profesijama, ali se kasnije nađu u financijskim problemima. Rade sve više, ali ne napreduju. Ono što u njihovom obrazovanju nedostaje nije znanje o zarađivanju novca, već znanje o trošenju novca, tj. što učiniti s novcem nakon što ga zaradite. To se naziva financijska sposobnost - što činite s novcem nakon što ga zaradite, kako sprečavate ljude da vam ga oduzmu, koliko ga dugo zadržavate i u kojoj mjeri taj novac radi za vas. Većina ljudi ne zna zašto imaju financijske probleme jer ne razumiju protok novca. Osoba može biti visoko obrazovana, profesionalno uspješna i financijski nepismena. Ti ljudi često rade više no što bi trebali jer su naučili kako vrijedno raditi, ali ne i kako postići da njihov novac radi za njih. Priča o tome kako se potraga za financijskim snom pretvara u financijsku noćnu moru Film o vrijednim ljudima ima određeni obrazac. Nedavno vjenčani, sretni, visoko obrazovani mladi ljudi useljavaju u jedan od skučenih iznajmljenih stanova. Odmah shvate da mogu uštedjeti novac jer dvoje može živjeti jednako jeftino kao i jedno. Problem je u tome što je stan mali. Oni odluče štedjeti novac kako bi kupili kuću iz snova i imali djecu. Sada imaju dva prihoda i počinju se fokusirati na svoje karijere. Njihovi prihodi rastu. 80
  • No, kako rastu prihodi... Tako rastu i rashodi. 81
  • Rashod br. 1 za većinu ljudi su porezi. Mnogi ljudi misle da se radi o porezu na prihod, ali za većinu Amerikanaca najviši porez jest socijalno osiguranje. Dok ste zaposlenik, čini vam se da je porez na socijalno osiguranje u kombinaciji s porezom na zdravstveno osiguranje oko 7,5 posto, ali zapravo je 15 posto budući da poslodavac mora dati iznos jednak iznosu socijalnog osiguranja. U osnovi, to je novac koji poslodavac ne može platiti vama. Povrh toga, još morate plaćati i porez na prihod na količinu odbijenu od vaše plaće za porez na socijalno osiguranje, prihod koji nikada ne dobijete jer je otišao izravno socijalnom osiguranju. Zatim njihove obveze porastu. 82
  • Ovo ćemo najbolje prikazati vrativši se mladom paru. Kao rezultat porasta primanja, odluče kupiti kuću iz snova. Kada to učine, dolazi im novi porez, zvan porez na imovinu. Iznenada, jednoga dana se probude, a stupac obveza pun je dugova na hipoteku i kreditnu karticu. Sada su uhvaćeni u "utrku štakora". Dolazi i dijete. Rade još više. Proces se ponavlja. Više novca i viši porezi - prelazak u viši porezni razred. Kreditna kartica dolazi poštom. Koriste je. Dođu do limita. Zove ih tvrtka za iznajmljivanje i kaže im da je porasla vrijednost njihove najveće "aktive", njihovog doma. Tvrtka nudi zajam "konsolidacije računa" jer kreditno su toliko sposobni i kaže im da bi im bilo pametno otplatiti potrošački dug s visokim kamatama na kreditnim karticama. Pored toga, kamate na kuću im se odbijaju od poreza. Oni to učine i otplate kreditne kartice s visokim kamatama. Zatim odahnu. Kreditne kartice su im otplaćene. Sada su svoj potrošački dug prebili hipotekom na kuću. Plaća im pada jer im se otplata duga proteže na 30 godina. To je pametno. Susjed ih zove i poziva u kupnju - blagdanska je rasprodaja. Prilika da uštede nešto novca. Kažu sami sebi: "Neću ništa kupiti, idem samo pogledati." No, za slučaj da nešto nađu, stavljaju otplaćenu kreditnu karticu u novčanik. Cijelo vrijeme se susrećem s tim mladim parom. Imena im se mijenjaju, ali financijska dilema uvijek je ista. Dolaze na moja predavanja kako bi čuli što imam za reći. Pitaju me: "Možete li nam reći kako zaraditi više novca?" Njihove navike trošenja nagnale su ih da potraže veće prihode. Oni ne znaju da je pravi problem u načinu na koji troše novac koji imaju i da je to pravi uzrok njihovih financijskih problema. To je uzrokovano financijskom nepismenošću i neshvaćanjem razlike između aktive i obveze. Više novca rijetko kada rješava financijske probleme. Probleme rješava inteligencija. Jedan moj prijatelj stalno ponavlja jednu izreku zaduženim ljudima: "Ako otkriješ da se nalaziš u jami koju si sam iskopao... prestani kopati." Kad sam bio dječak, otac mi je često govorio da su Japanci 83
  • svjesni tri moći: "Moći mača, dragulja i ogledala." Mač simbolizira moć oružja. Amerika je potrošila trilijune dolara na oružje i zbog toga je vodeća vojna sila svijeta. Dragulj simbolizira moć novca. Ima istine u izreci koja kaže: "Zapamti zlatno pravilo: tko ima zlato, stvara pravila." Ogledalo simbolizira moć samospoznaje. Ta je samospoznaja, prema japanskoj legendi, najcjenjenija od tri simbola. Siromašni i srednja klasa prečesto dopuštaju moći novca da ih kontrolira. Time što rade sve više, a ne pitaju se ima li smisla to što rade, praktički se svako jutro ustrijele u nogu kada odlaze na posao. Ne shvaćajući novac u potpunosti, velika većina ljudi dopustila je golemoj moći novca da kontrolira njih. Moć novca koristi se protiv njih. Kad bi upotrijebili moć ogledala, upitali bi se: "Ima li to smisla?" Prečesto, umjesto da vjeruju svojoj unutarnjoj mudrosti, unutarnjem geniju, većina ljudi povodi se za gomilom. Čine stvari samo zato što ih čine i svi drugi. Konformiraju se, umjesto da propituju. Često bezumno ponavljaju ono što im je rečeno, ideje poput "diverzificirajte" ili "vaša kuća vam je aktiva" ili "kuća vam je najveća investicija", "dobit ćete porezne olakšice ako se više zadužite", "nađite siguran posao", "ne griješite", "ne riskirajte". Kažu da je mnogim ljudima strah od držanja govora u javnosti veći od straha od smrti. Prema psihijatrima, strah od javnih govora uzrokovanje strahom od ostracizma, strahom od isticanja, od kritike, od ismijavanja, od odbacivanja. Strah od toga da budu drukčiji sprečava većinu ljudi da potraže nove načine za rješavanje problema. Zato je moj obrazovani otac rekao da Japanci najviše cijene moć ogledala jer tek kada pogledamo u ogledalo, pronalazimo istinu. A većina ljudi govori "igraj na sigurno" uglavnom zbog straha. To vrijedi za sve, bilo da se radi o sportu, vezama, karijeri ili novcu. Taj isti strah, strah od ostracizma, navodi ljude da se konformiraju i da ne propituju općeprihvaćena mišljenja ili popularne trendove. "Vaša kuća je aktiva." "Uzmite pozajmicu i 84
  • izađite iz dugova." "Radite još više." "To je promocija." "Jednoga dana bit ću potpredsjednik." "Štedite novac." "Kada dobijem povišicu, kupit ću nam veću kuću." "Uzajamni fondovi su sigurni." "Lutke Elma više nemam, ali slučajno iza imam jednu po koju kupac nije došao." Mnogi veliki financijski problemi uzrokovani su time što se ljudi povode za masom i nastoje ići u korak sa susjedima. Povremeno, svi moramo pogledati u ogledalo i biti iskreni prema svojoj unutrašnjoj mudrosti, a ne prema svojim strahovima. Kad je Mikeu i meni bilo 16, počeli su problemi u školi. Nismo bili loši već smo se počeli odvajati od mnoštva. Radili smo za Mikeovog tatu poslije škole i vikendom. Često smo provodili sate i sate nakon posla sjedeći za stolom s njegovim ocem dok je ovaj održavao sastanke s bankarima, odvjetnicima, računovođama, brokerima, ulagačima, menadžerima i zaposlenicima. Bio je to čovjek koji je u 13. godini napustio školu, a sada je vodio, naređivao, instruirao i ispitivao obrazovane ljude. Dolazili su na njegov mig i ustuknuli kad bi im on nešto zamjerio. On je bio čovjek koji se nije slagao s mnoštvom, nego je razmišljao svojom glavom i prezirao riječi "Moramo to učiniti zato što to svi drugi čine tako." Mrzio je i riječ "nemoguće". Ako ste htjeli da nešto učini, trebali ste mu samo reći: "Mislim da ti to ne možeš učiniti." Mike i ja naučili smo više sjedeći na njegovim sastancima, nego tijekom svih godina školovanja, uključujući i fakultet. Mikeov otac nije bio fakultetski obrazovan, ali bio je financijski, a kao rezultat toga, bio je i uspješan. Stalno bi nam ponavljao: "Inteligentna osoba zapošljava ljude inteligentnije od sebe." Zato smo Mike i ja imali prednost što smo mogli provoditi sate slušajući inteligentne ljude i učeći od njih. No, Mike i ja nismo se mogli složiti sa standardnim dogmama koje su propovijedali naši učitelji i to nam je stvaralo probleme. Kad god bi učitelj rekao: "Ako ne dobijete dobre ocjene, loše ćete proći u stvarnom svijetu", Mike i ja samo 85
  • bismo podigli obrve. Kad bi nam rekli da slijedimo ustaljene procedure i pravila, vidjeli bismo koliko je ovaj proces obrazovanja zapravo gušio kreativnost. Počeli smo shvaćati zašto nam je bogati otac govorio da su škole osmišljene tako da stvaraju dobre zaposlenike, a ne poslodavce. Povremeno, Mike i ja upitali bismo učitelje kako je ono što učimo moguće primijeniti ili zašto nikada ne učimo o novcu i o tome kako on funkcionira. Na ovo pitanje često bismo dobivali odgovor da novac nije važan, da će doći sam po sebi ako postignemo vrhunske uspjehe u obrazovanju. Što smo više znali o moći novca, više smo se udaljavali od učitelja i razrednih kolega. Moj visoko obrazovani otac nikada nije na mene vršio pritisak zbog ocjena. Često sam se pitao zašto. No, počeli smo se svađati oko novca. Do moje 16. godine, vjerojatno sam imao daleko bolje temelje znanja o novcu od moje majke i oca. Mogao sam voditi knjige, slušao sam poreznike, korporacijske odvjetnike, bankare, prodavače nekretnina, investitore i tako dalje. Moj otac razgovarao je s učiteljima. Jednoga dana, otac mi je objašnjavao zašto nam je kuća najveća investicija. Prilično smo se posvađali kad sam mu objasnio zašto mislim da kuća nije dobra investicija. Sljedeći dijagram prikazuje razliku u percepciji mojeg bogatog i mojeg siromašnog oca kad se radilo o kućama. Jedan otac smatrao je kuću aktivom, a drugi ju je smatrao obvezom. Siromašni otac 86 Bogati otac
  • Sjećam se da sam ocu nacrtao sljedeći dijagram pokazujući mu smjer protoka novca. Pokazao sam mu i troškove posjedovanja kuće. Veća kuća značila je veće troškove, a novac je izlazio iz stupca rashoda. Obveza I danas me napadaju zbog ideje da kuća nije aktiva. Znam da je mnogim ljudima kuća san i najveća investicija. Posjedovanje kuće bolje je nego posjedovanje ničeg. Ja samo nudim alternativni način gledanja na ovu popularnu dogmu. Kad bismo moja supruga i ja htjeli kupiti veću, raskošniju kuću, shvatili bismo da ona nije aktiva, nego obveza jer bi nam uzimala novac iz džepa. Evo mojih argumenata. Ne očekujem da se većina složi s njima jer lijep dom velika je stvar i upliće osjećaje. No, kad se radi o novcu, snažne emocije vode k nižoj financijskoj inteligenciji. Iz osobnog iskustva znam da novac može svaku odluku učiniti emotivnom. 87
  • 1. Kad se radi o kućama, ističem da većina ljudi radi cijeli život kako bi platili kuću koju nikada ne posjeduju. Drugim riječima, većina ljudi kupuje novu kuću svakih nekoliko godina i svaki puta ulaze u nov zajam od 30 godina kako bi otplatili prošli. 2. lako ljudi dobivaju porezne olakšice na kamate otplata hipoteke, sve ostale troškove plaćaju novcem nakon plaćanja poreza, čak i nakon što otplate hipoteku. 3. Porezi na imovinu. Roditelji moje supruge bili su šokirani kad je porez na imovinu za njihovu kuću skočio na 1000 dolara mjesečno. To je bilo nakon što su se umirovili pa je ovaj porast jako udario po njihovom mjesečnom budžetu i bili su prisiljeni odseliti. 4. Vrijednost kućama ne raste uvijek. Danas imam prijatelja koji duguju milijun dolara za kuću koja bi se danas prodala za samo 700.000 dolara. 5. Najveći gubitak jest gubitak propuštenih prilika. Ako je sav vaš novac vezan za kuću, možda ćete biti prisiljeni raditi više jer novac i dalje izlazi iz stupca rashoda umjesto da ulazi u stupac aktive, što je klasičan obrazac protoka novca za srednju klasu. Kad bi mladi par stavljao više novca u stupac aktive, lakše bi živjeli u kasnijim godinama, osobito ako se pripremaju poslati djecu na fakultet. Njihova aktiva porasla bi i mogla bi im pomoći u pokrivanju troškova. Prečesto, kuća služi samo kao sredstvo dobivanja zajma radi plaćanja sve većih troškova. Ukratko, konačni rezultat donošenja odluke o posjedovanju preskupe kuće, umjesto pokretanja investicijskog portfelja u ranoj dobi, utječe na osobu na najmanje tri načina: 1. Gubitak vremena tijekom kojeg bi vrijednost aktive mogla porasti. 2. Gubitak dodatnog kapitala, koji je mogao biti investiran, umjesto da se njime plaćaju visoki troškovi održavanja povezani izravno s kućom. 3. Gubitak edukacije. Prečesto ljudi svrstavaju svoju kuću, uštedu i mirovinski plan u svoj stupac aktive. Budući da 88
  • nemaju novca za ulaganje, jednostavno to ni ne rade, a to ih košta iskustva u ulaganju. Većina nikad ne postane ono što se u svijetu ulagača naziva "sofisticiranim investitorom". Najbolje investicije obično se najprije prodaju "sofisticiranim investi- torima", koji ih zatim prodaju ljudima koji igraju na sigurno. Osobno financijsko izvješće mojeg obrazovanog oca najbolje demonstrira život osobe u "Utrci štakora". Njegovi su rashodi uvijek rasli s prihodima i nikada nije mogao ulagati u aktivu. Kao rezultat toga, njegove obveze, poput hipoteke i dugova na kreditnoj kartici, bile su veće od aktive. Sljedeća slika vrijedi tisuću riječi: Financijsko izvješće obrazovanog oca 89
  • S druge strane, osobno financijsko izvješće mojeg bogatog oca odražava rezultate života posvećenog ulaganju i minimizaciji obveza: Financijsko izvješće bogatog oca Pogled na financijsko izvješće mojeg bogatog oca objašnjava zašto bogati postaju sve bogatiji. Stupac s aktivom stvara više nego dovoljno prihoda da se pokriju troškovi, a ostatak se reinvestira u stupac s aktivom. Taj stupac raste, a s njime rastu i prihodi koje on stvara. 90
  • Rezultat toga je: Bogati postaju sve bogatiji! Srednja klasa nalazi se u stalnom stanju financijskih problema. Njihov primarni prihod je plaća, a kako im rastu plaće, rastu i porezi. Troškovi im rastu u istom omjeru kao i plaće; otud dolazi fraza "Utrka štakora". Oni tretiraju svoju kuću kao glavnu aktivu, umjesto da investiraju u aktivu koja stvara prihode. 91 Zašto su bogati sve bogatiji
  • Zašto srednja klasa ima financijske probleme Ovaj obrazac tretiranja kuće kao investicije i filozofija da povišica znači da možete kupiti veću kuću ili trošiti više temelj je današnjeg zaduženog društva. Ovaj proces povećanog trošenja baca obitelji u još veći dug i veću financijsku nesigurnost, iako možda napreduju u poslu i redovno primaju plaće. To je rizičan način življenja uzrokovan slabim financijskim obrazovanjem. Veliki gubitak radnih mjesta u 90-tima, tj. smanjenje broja tvrtki, pokazalo je koliko je srednja klasa zapravo financijski klimava. Iznenada, mirovinske planove tvrtki zamjenjuju planovi 401k. Socijalno osiguranje očito je u nevolji i ne može ga se smatrati izvorom mirovine. Panika se širi među srednjom klasom. Danas je dobro to što su mnogi prepoznali te probleme i počeli kupovati uzajamne fondove. Ovo povećanje ulaganja uglavnom je odgovorno za veliki napredak tržišta dionica. 92
  • Danas se stvara sve više i više uzajamnih fondova kako bi se odgovorilo na zahtjeve srednje klase. Uzajamni fondovi popularni su zato što predstavljaju sigurnost. Prosječni kupci uzajamnih fondova previše su zaposleni da bi plaćali poreze i hipoteke, uštedjeli djeci za fakultet i otplatili kreditne kartice. Nemaju vremena proučavati ulaganje, pa se oslanjaju na stručnost voditelja uzajamnog fonda. Također, budući da uzajamni fond uključuje različite tipove investicija, osjećaju da im je novac sigurniji jer je "diverzificiran". Ova skupina obrazovane srednje klase podvrgava se dogmi o "diverzifikaciji" koju naglašavaju brokeri uzajamnih fondova i financijski planeri. Igrajte na sigurno i izbjegnite rizik. Prava tragedija jest u tome što nedostatak rane financijske edukacije stvara rizik s kojim se suočavaju prosječni pripadnici srednje klase. Razlog iz kojeg moraju igrati na sigurno jest taj što je njihov financijski položaj u najmanju ruku osjetljiv. Njihove bilance nisu uravnotežene. Prepune su obveza, bez prave aktive koja generira prihod. Njihov jedini izvor prihoda obično je njihova plaća. Sredstva za život postaju im potpuno ovisna o poslodavcu. Kad naiđe "posao života", isti ti ljudi ne mogu iskoristiti priliku. Moraju igrati na sigurno, jednostavno zato što rade tako naporno, što su podvrgnuti maksimalnim porezima, i opterećeni dugovima. Kao što sam rekao na početku ovog poglavlja, najvažnije je poznavati razliku između aktive i obveze. Kada shvatite tu razliku, usredotočite svoje napore na to da kupujete samo aktivu koja stvara prihode. To je najbolji način da krenete putem bogaćenja. Činite to i vaš će stupac aktive rasti. Usredotočite se na to da kupujete što je moguće manje obveza i da imate što manje rashoda. To će omogućiti da više novca ulazi u vaš stupac aktive. Uskoro, temelj aktive bit će teko dubok da ćete si moći dozvoliti potragu za rizičnijim investicijama, čiji povrat može biti od 100% pa do beskonačnog, investicije od 5000 dolara koje se uskoro 93
  • pretvore u milijun dolara ili više, investicije koje srednja klasa naziva "prerizičnima". Ulaganje nije rizično. Nedostatak jednostavne financijske inteligencije, koji započinje s financijskom pismenošću, jest ono što uzrokuje da osoba bude "prerizična". Ako činite ono što čine mase, dobit ćete sljedeću sliku: Kao zaposlenik koji posjeduje kuću, vaš je rad uglavnom ovakav: 1. Radite za nekog drugog. Većina ljudi koji rade za plaću čine bogatim vlasnika ili dioničare. Vaš trud i uspjesi pomoći će vlasniku da uspije i umirovi se. 2. Radite za državu. Država uzima svoj dio od vaše plaće prije no što je vi i vidite. Radeći sve više, jednostavno povećavate količinu poreza koju država uzima - većina ljudi radi od siječnja do svibnja samo za državu. 3. Radite za banku. Nakon poreza, vaš sljedeći najveći rashod vjerojatno je vaša hipoteka i dug s kreditne kartice. 94
  • Problem s tim da radite sve više jest u tome da svaka od te tri razine uzima sve veći udio vašeg pojačanog truda. Morate naučiti kako vi i vaša obitelj možete imati izravne koristi od toga što toliko radite. Kada se odlučite usredotočiti na to da gledate svoja posla, kako ćete postaviti svoje ciljeve? Većina ljudi mora ostati u svojem poslu i osloniti se na plaće kako bi mogli kupovati aktivu. Dok njihova aktiva raste, kako mjere razinu uspjeha? Kada čovjek shvaća da je bogat i da posjeduje bogatstvo? Osim što imam svoju definiciju aktive i obveza, imam i svoju definiciju bogatstva. Zapravo, posudio sam je od čovjeka zvanog Buckminster Fuller. Neki ga zovu prevarantom, a drugi živim genijem. Prije mnogo godina, uskomešao je redove arhitekata kad je 1961. patentirao nešto što se zove geodezijska kupola. No, Fuller je rekao i nešto o bogatstvu. U početku mi je to bilo prilično zbunjujuće, ali nakon što sam to pročitao nekoliko puta, imalo je smisla: bogatstvo je sposobnost osobe da preživi određeni broj dana u budućnosti... ili koliko bih dugo mogao preživjeti kad bih sada prestao raditi? Za razliku od neto vrijednosti - razlike između vaše aktive i obveza, koja je često ispunjena skupim smećem i mišljenjima o vrijednosti stvari - ova definicija stvara mogućnost za razvoj točne mjere bogatstva. Sada mogu izmjeriti i stvarno znati gdje sam u odnosu na svoj cilj da postanem financijski nezavisan. Iako neto vrijednost često uključuje tu aktivu koja ne stvara novac, poput stvari koju ste kupili, a koja sada čami u vašoj garaži, bogatstvo mjeri koliko novca vaš novac stvara, a time i vašu sposobnost financijskog preživljavanja. Bogatstvo je mjera pritoka novca iz stupca aktive u usporedbi sa stupcem rashoda. Evo primjera. Recimo da imam pritok novca iz stupca aktive od 1000 dolara mjesečno, a da su mi mjesečni troškovi 2000 dolara. Koliko sam bogat? Vratimo se na definiciju Buckminstera Fullera. Koristeći se tom definicijom, koliko dana unaprijed bih mogao preživjeti? 95
  • Pretpostavimo i da mjesec ima 30 dana. Prema toj definiciji, imam dovoljan pritok novca za pola mjeseca. Kada ostvarim pritok novca od 2000 dolara iz svoje aktive, bit ću imućan. Dakle, još uvijek nisam bogat, ali sam imućan. Sada moja aktiva stvara mjesečni prihod koji potpuno pokriva moje mjesečne troškove. Kad bih htio povećati svoje rashode, najprije bih morao povećati pritok novca od aktive kako bih održao ovu razinu imućnosti. Uočite da u ovom trenutku više nisam ovisan o svojoj plaći. Fokusirao sam se i uspio izgraditi stupac aktive koji me učinio financijski neovisnim. Kad bih danas napustio svoj posao, mogao bih pokriti svoje mjesečne troškove pritokom novca od svoje aktive. Moj sljedeći cilj bio bi da višak novca reinvestiram u stupac aktive. Što više novca ulazi u moj stupac aktive, on brže raste. Što brže raste moja aktiva, brže raste i moj pritok novca. Sve dok su moji rashodi manji od pritoka novca od te aktive, postajat ću sve bogatiji, sa sve više i više prihoda od izvora pored mojeg fizičkog rada. Dok se ovaj proces reinvestiranja nastavlja, na putu sam da se obogatim. No, prava definicija bogatstva je u oku promatrača. Nikada ne možete biti previše bogati. Samo zapamtite ovo jednostavno zapažanje: Bogati kupuju aktivu. Siromašni imaju samo rashode. Srednja klasa kupuje obveze koje smatra aktivom. Kako da započnem gledati svoja posla? Koji je odgovor? Poslušajmo osnivača McDonaldsa. 96
  • TREĆA LEKCIJA GLEDAJTE SVOJA POSLA
  • ČETVRTO POGLAVLJE Treća lekcija: GLEDAJTE SVOJA Godine 1974. od Raya Kroca, osnivača McDonaldsa, zatražili su da održi govor studentima ekonomije na Sveučilištu Teksas u Austinu. Moj dragi prijatelj Keith Cunningham, bio je student na toj godini. Nakon snažnog i nadahnutog govora, predavanje je završilo i studenti su zamolili Raya da im se pridruži u omiljenom okupljalištu i popije nekoliko piva s njima. Ray je ljubazno prihvatio. "Čime se ja bavim?", upitao je Ray, kad su svi držali pivo u rukama. "Svi su se nasmijali", pričao je Keith, "većina studenata ekonomije mislila je da se Ray šali." Nitko nije odgovorio pa je Ray ponovio pitanje. "Što mislite, čime se ja bavim?" Studenti su se opet nasmijali i napokon jedna hrabra duša izusti: "Ray, pa tko na svijetu ne zna da se bavite hamburgerima." Ray se nasmijao. "I mislio sam da ćete to reći." On zastane i brzo doda: "Dame i gospodo, ja se ne bavim hamburgerima. Ja se bavim nekretninama." Keith je pričao kako je Ray dugo vremena objašnjavao svoje stajalište. Znao je da mu je primarni poslovni fokus prodaja franšize za hamburgere, ali nikada nije izgubio iz vida lokaciju 99 POSLA
  • svake franšize. Znao je da su nekretnina i njezina lokacija najznačajniji faktori u uspjehu svake franšize. U osnovi, osoba koja je kupovala franšizu plaćala je i zemljište pod franšizom organizacije Raya Kroca. McDonald's je danas najveći posjednik nekretnina na svijetu - posjeduje ih više i od Rimokatoličke crkve, a ima i neka od najvrednijih križanja i uglova u Americi, a i u drugim dijelovima svijeta. Keith je rekao kako mu je to bila jedna od najvažnijih lekcija u životu. Danas on posjeduje praonice automobila, ali njegov je pravi posao zemljište ispod tih praonica. Prethodno poglavlje završilo je s dijagramima koji ilustriraju kako većina radi za druge, a ne za sebe. Rade najprije za vlasnike tvrtki, zatim za državu - putem poreza, te na kraju za banku koja posjeduje njihovu hipoteku. Kad sam bio dječak, u blizini nije bilo McDonaldsa. No, moj je bogati otac podučio Mikea i mene istoj lekciji o kojoj je Ray Kroc govorio na Sveučilištu u Teksasu. To je tajna br. 3 bogatih ljudi. "Gledajte svoja posla." Financijski problemi su često rezultat toga što ljudi cijeli život rade za nekog drugoga. Mnogi ljudi neće imati ništa na kraju svojih radnih dana. I opet, slika vrijedi tisuću riječi. Ovo je dijagram izvještaja o prihodu i bilanci koji najbolje opisuje savjet Raya Kroca: 100
  • Naš se postojeći obrazovni sustav fokusira na pripremanje mladih ljudi za pronalaženje dobrih poslova time što im razvija akademske vještine. Njihovi životi vrtjet će se oko plaće, ili kao što sam opisao prije, njihovog stupca prihoda. Nakon što razviju akademske vještine, krenut će na višu razinu školovanja kako bi usavršili svoje profesionalne vještine. Uče kako bi postali inženjeri, znanstvenici, kuhari, policajci, umjetnici, pisci i tako dalje. Te profesionalne vještine omogućavaju im da postanu radna snaga i rade za novac. Postoji velika razlika između vaše profesije i vašeg posla. Često pitam ljude: "Koji je vaš posao?", a oni kažu: "Oh, ja sam bankar." Onda ih ja upitam posjeduju li banku? A oni obično odgovore: "Ne, radim tamo." U tom su slučaju pobrkali svoju profesiju sa svojim poslom - biznisom. Oni su možda bankari po profesiji, ali još uvijek 101 Vaša profesija
  • nemaju svoj posao - svoj biznis. Ray Kroc znao je razliku između svoje profesije i svog biznisa. Njegova profesija uvijek je bila ista - on je bio prodavač. Nekad je prodavao miješalice za mliječne napitke, a nakon toga franšize za hamburgere. No, dok mu je profesija bila prodavanje franšiza hamburgera, posao mu je bio akumuliranje nekretnina koje donose profit. Problem sa školom je u tome što često postanete ono što učite. Ako učite, recimo, kuhanje, postanete kuhar. Ako učite pravo, postanete pravnik, a ako učite popravljati automobile, postanete automehaničar. Greška u tome što postajete ono za što učite jest u tome što previše ljudi zaboravi gledati svoja posla. Provode živote gledajući tuđa posla i čineći tu osobu bogatom. Kako bi postala financijski sigurna, osoba mora gledati svoja posla. Vaš se posao vrti oko vašeg stupca sredstava, a ne oko vašeg stupca prihoda. Kao što sam rekao prije, pravilo br. 1 je poznavanje razlike između sredstva (aktive) i obveze, i kupnja aktive. Bogati se fokusiraju na svoje stupce s aktivom, a svi ostali na stupce prihoda. Zato tako često slušamo: "Trebam povišicu", "Kad bih barem dobio unapređenje", "Vraćam se u školu kako bih stekao dodatnu obuku i dobio bolji posao", "Radit ću prekovremeno", "Možda mogu pronaći drugi posao", "Dajem otkaz za dva tjedna. Pronašao sam posao s boljom plaćom." U nekim krugovima, to su razumne ideje. No ako slušate Raya Kroca, još uvijek ne gledate svoja posla. Te su ideje još uvijek fokusirane na stupac prihoda i pomoći će osobi da postane financijski sigurna samo ako dodatni novac upotrijebi za kupnju aktive koja donosi prihod. Primarni razlog zbog kojeg su većina pripadnika siromašne i srednje klase financijski konzervativni, a što znači "Ne mogu si priuštiti da riskiram" - jest taj što nemaju financijskih temelja. Moraju se držati svojih radnih mjesta i igrati na sigurno. Kada je otpuštanje ušlo u modu, milijuni radnika otkrili su kako ih njihova najveća aktiva, tj. njihova kuća, izjeda žive. Ona ih je svakog mjeseca koštala velike novce. I sa 102
  • automobilom je bilo isto. Palice za golf u garaži koje su nekad koštale 1000 dolara više nisu toliko vrijedile. Bez sigurnosti posla, nisu se imali na što osloniti. Ono što su smatrali aktivom nije im pomoglo da prežive u vrijeme financijske krize. Pretpostavljam da je većina nas ispunjavala molbu za kredit od banke za kupnju kuće ili automobila. Uvijek je zanimljivo pogledati odjeljak "neto vrijednost". Zanimljivo je zbog toga što se vidi što, prihvaćene bankarske i računovodstvene prakse, priznaju ljudima pod aktivu. Jednoga dana kad sam krenuo po zajam, moja financijska situacija nije izgledala pretjerano dobro. Zato sam dodao svoje nove palice za golf, zbirku umjetnina, knjige, stereo, televiziju, Armanijeva odijela, satove, cipele i druge osobne stvari kako da povećam količinu u stupcu aktive. No, zajam su mi odbili zato što sam imao previše investicija u nekretninama. Odboru za zajam nije se svidjelo to što sam toliko zarađivao od svojih zgrada sa stanovima. Željeli su znati zašto nemam normalan posao s plaćom. Nisu propitivali Armanijeva odijela, palice za golf niti zbirke umjetnina. Život je ponekad težak ako se ne uklapate u "standardni" profil. Ustuknem svaki puta kad mi netko kaže kako je njegova neto vrijednost milijun dolara, ili 100.000 dolara, ili koliko već. Jedan od glavnih razloga zbog kojih neto vrijednost nije točna jednostavno je taj što, kad počnete prodavati svoja sredstva, plaćate porez na bilo kakvu dobit. Zato mnogi ljudi upadaju u duboke financijske nevolje kad ostanu bez prihoda. Kako bi došli do gotovine, prodaju svoju aktivu. Prvo, osobnu aktivu mogu prodati samo za djelić vrijednosti pod kojima je navedena u osobnoj bilanci. Ako i steknu određenu dobit prodajom aktive, plaćaju porez na dobit. I opet, država uzima svoj dio dobiti i time smanjuje količinu novca koju ljudi imaju na raspolaganju kako bi izašli iz duga. Zato kažem kako ljudi često imaju nižu neto vrijednost nego što misle. Počnite gledati svoja posla. Zadržite svoje radno mjesto, ali počnite kupovati pravu aktivu, ne obveze ili osobne stvari koje 103
  • nemaju pravu vrijednost nakon što ih donesete kući. Novi automobil gubi gotovo 25% cijene koju ste platili čim ga izvezete iz prodavaonice. To nije prava aktiva, čak ni ako vam bankar dozvoli da ga navedete pod aktivu. Moja nova palica za golf od titanija koju sam kupio za 400 dolara vrijedila je 150 dolara u trenutku kad sam izašao iz radnje. Odraslima savjetujem da drže rashode na niskoj razini, smanje obveze i vrijedno grade bazu čvrste aktive. Mlade ljude, koji još nisu otišli od roditeljskog doma, roditelji bi trebali podučiti o razlici između aktive i obveze. Navedite ih da počnu graditi čvrsti stupac aktive prije no što odu od kuće, vjenčaju se, kupe kuću, dobiju djecu i zapnu u rizičnoj financijskoj situaciji, držeći se radnog mjesta i kupujući sve na kredit. Vidim tako mnogo mladih parova koji se vjenčaju i upadnu u zamku životnog stila koji im ne dopušta izlazak iz duga veći dio njihovog radnog vijeka. U većini slučajeva, kada i posljednje dijete napusti dom, roditelji shvate da se nisu adekvatno pripremili za mirovinu i panično počinju odvajati nešto novca. Zatim se i njihovi vlastiti roditelji razbole, te sada imaju i nove odgovornosti. Kupnju kakve aktive predlažem vama i vašoj djeci? U mojem svijetu prava aktiva spada u nekoliko kategorija: 1. Posao koji ne zahtijeva moju nazočnost. Posjedujem ga, ali njime rukovode drugi. Ako moram tamo raditi, onda to nije biznis, nego radno mjesto. 2. Dionice. 3. Obveznice. 4. Uzajamni fondovi. 5. Nekretnine koje stvaraju prihode. 6. Zadužnice. 7. Honorari od intelektualnog vlasništva, poput glazbe, scenarija, patenata. 8. Sve drugo što ima vrijednost, stvara prihod ili mu vrijednost raste, a za to postoji tržište. 104
  • Kad sam bio mladić, moj obrazovani otac poticao me da pronađem siguran posao. S druge strane, moj bogati otac poticao me da počnem kupovati aktivu koju sam volio. "Ako je ne voliš, nećeš brinuti o njoj." Ja kupujem nekretnine jednostavno zato što volim zgrade i zemljišta. Volim ih kupovati. Mogu ih gledati po cijele dane. Kada nastanu problemi, oni nisu takvi da umanje moju ljubav prema nekretninama. Ljudi koji mrze nekretnine ne bi ih trebali kupovati. Volim dionice malih tvrtki, osobito onih koje tek započinju s radom. Razlog je taj što sam ja poduzetnik, a ne osoba za korporacije. U mladosti sam radio u velikim organizacijama, poput tvrtke Standard Oil iz Kalifornije, američkih marinaca, i tvrtke Xerox Corp. Uživao sam u tim organizacijama i imam lijepa sjećanja, ali duboko u sebi znam da nisam čovjek za to. Volim ih pokretati, a ne voditi. Zato uglavnom kupujem dionice malih tvrtki. Ponekad čak neku i osnuj em te je pretvorim u javnu. U izdavanjima novih dionica može se zaraditi bogatstvo, a ja volim tu igru. Mnogi ljudi boje se malih tvrtki i zovu ih rizičnima, a one to i jesu. No, rizik je uvijek manji ako volite investiciju, razumijete je i poznajete igru. Kod malih tvrtki, moja strategija ulaganja jest da prodam dionice u roku od godinu dana. S druge strane, moja strategija s nekretninama jest da započnem s malim i kupujem sve veća imanja te na taj način odgađam plaćanje poreza na dobit. To omogućava dramatičan porast vrijednosti. Uglavnom zadržavam nekretninu manje od sedam godina. Tijekom godina, čak i kad sam bio u marincima i Xeroxu, radio sam ono što mi je preporučao bogati otac. Zadržao sam radno mjesto, ali sam gledao svoja posla. Bio sam aktivan u stupcu sredstava. Trgovao sam nekretninama i malim dionicama. Bogati otac uvijek je naglašavao važnost financijske pismenosti. Što sam bio bolji u razumijevanju računovodstva i upravljanja novcem, bio sam bolji i u analizi investicija, pokretanju i izgradnji vlastitih tvrtki. 105
  • Ne bih preporučio nikome da pokrene tvrtku, osim ako sam to stvarno ne želi. S obzirom na ono što znam o vođenju tvrtke, taj zadatak ne bih poželio nikome. Postoje vremena kada ljudi ne mogu pronaći posao i kada im je to jedino rješenje. No, izgledi ne govore u prilog uspjehu: devet od deset ih propada u prvih pet godina. Od onih koje prežive prvih pet godina, devet od deset ih na kraju propadne. Dakle, to bih vam preporučio samo ako zaista želite posjedovati vlastitu tvrtku. Inače, zadržite svoje radno mjesto i gledajte svoja posla. Kada kažem "gledajte svoja posla", mislim da izgradite svoj stupac aktive i održavate ga jakim. Kada dolar uđe u njega, ne dopustite mu da izađe. Razmišljajte o tome ovako: kada dolar uđe u vaš stupac aktive, on postaje vaš zaposlenik. Najbolja stvar u vezi novca jest to što radi 24 sata na dan, a može raditi generacijama. Zadržite svoj stalni posao, budite sjajan i vrijedan radnik, ali gradite stupac aktive. Dok raste vaš pritok novca, možete kupovati neke luksuznije stvari. Važna razlika je u tome što bogati ljudi kupuju luksuzne stvari na kraju, dok ih siromašni i srednja klasa kupuju prije svega. Siromašni i srednja klasa često kupuju luksuzne stvari poput velikih kuća, dijamanata, krzna, dragulja i brodica zato što žele izgledati bogato. Izgledaju bogato, ali zapravo se sve više zadužuju. Ljudi starog kova, dugoročni bogataši, najprije su gradili svoj stupac aktive. Tek tada im je prihod, stvoren u stupcu aktive, kupio luksuzne stvari. Siromašni i srednja klasa kupuju luksuzne stvari vlastitim znojem, krvlju i ostavštinom za djecu. Pravi luksuz je nagrada za investiranje u pravu aktivu i njen razvoj. Na primjer, kad smo moja supruga i ja imali višak novca od stambenih zgrada, ona je kupila Mercedes. To s njene strane nije zahtijevalo dodatni rad ni rizik, jer je automobil kupila stambena zgrada. Međutim, morala je na to čekati četiri godine, dok portfelj investicija u nekretnine nije dovoljno narastao i počeo stvarati dovoljno novca da njime plati automobil. No luksuz, Mercedes, bio je prava nagrada jer je dokazala da zna kako razvijati svoj stupac aktive. Taj joj automobil sada znači 106
  • mnogo više od običnog vozila. On znači da je ona uspjela upotrijebiti svoju financijsku inteligenciju da ga zaradi. Većina ljudi impulzivno i na kredit kupuje novi automobil ili neki drugi luksuz. Možda im je dosadno i samo žele novu igračku. Kupnja luksuza na kredit često dovede do toga da osoba prije ili kasnije požali zbog toga, jer takvo zaduživanje postaje financijsko opterećenje. Nakon što ste odvojili vrijeme za ulaganje i izgradnju svojeg biznisa, spremni ste za čarobni dodir - najveću tajnu bogatih. To je tajna koja bogate održava na čelu mnoštva, nagrada na kraju puta za to što ste vrijedno odvajali vrijeme da gledate svoja posla. 107
  • ČETVRTA LEKCIJA POVIJEST POREZA I MOĆ KORPORACIJA
  • PETO POGLAVLJE Četvrta lekcija: POVIJEST POREZA I MOĆ KORPORACIJA Sjećam se kako su nam u školi pričali priču o Robinu Hoodu i njegovoj veseloj družini. Moj učitelj smatrao je to sjajnom pričom o romantičnom junaku nalik Kevinu Costneru koju pljačka bogate i daje siromašnima. Moj bogati otac nije smatrao Robina Hooda junakom. Smatrao ga je razbojnikom. Robin Hood možda je odavno nestao, ali njegovi sljedbenici žive. Koliko često slušam ljude kako govore: "Zašto to ne plate bogati?" ili "Bogati bi trebali plaćati više poreze i davati ih siromašnima." Ta ideja o Robinu Hoodu, o uzimanju od bogatih i davanju siromašnima, prouzročila je najviše boli za siromašne i srednju klasu. Srednja klasa plaća tolike poreze zbog ideala o Robinu Hoodu. U stvarnosti, bogati ne plaćaju poreze. Srednja klasa plaća za siromašne, osobito educirana srednja klasa s višim prihodima. I opet, da bismo razumjeli stvari, moramo pogledati historijsku perspektivu. Trebamo pogledati povijest poreza. Iako je moj visoko obrazovani otac bio stručnjak za povijest obrazovanja, moj bogati otac smatrao je sebe stručnjakom za povijest poreza. Bogati otac objasnio je Mikeu i meni da u Engleskoj i Americi u početku nije bilo poreza. Povremeno bi se uveli
  • privremeni porezi kako bi se platili ratovi. Kralj ili predsjednik bi izdali zapovijed i zatražili od svih da sudjeluju. Porezi su uvedeni u Britaniji u ratu s Napoleonom koji je trajao od 1799. do 1816., a u Americi u Građanskom ratu od 1861. do 1865. Godine 1874. u Engleskoj je uveden trajni porez na dohodak za sve građane. Godine 1913. uveden je trajni porez na dohodak u Sjedinjenim Američkim Državama uvođenjem 16. amandmana u Ustav. U jednom trenutku, Amerikanci su bili protiv poreza. Pretjerani porez na čaj doveo je do slavne Bostonske čajanke, incidenta koji je potaknuo Revolucionarni rat. Engleskoj i Sjedinjenim Državama trebalo je 50-tak godina za ideju trajnog poreza na dohodak. Ovi povijesni datumi ne otkrivaju činjenicu da su svi ti porezi u početku bili usmjereni samo na bogate. To je bilo ono što je bogati otac htio da Mike i ja shvatimo. Objasnio je kako je ideja o porezima postala popularna i kako ju je većina prihvatila tako što je siromašnima i srednjoj klasi rečeno kako su porezi uvedeni samo da se kazne bogati. Zato su mase glasale za zakon i on je postao dio ustava. Iako je njegova namjera bila kažnjavanje bogatih, na kraju je kaznio ljude koji su glasali za njega, siromašne i srednju klasu. "Kada je država okusila novac, apetit je porastao", rekao je bogati otac, "tvoj otac i ja smo suprotnost. On je državni birokrat, a ja kapitalist. Plaćeni smo, a naš uspjeh mjeri se suprotnim ponašanjima. On je plaćen da troši novac i zapošljava ljude. Što više potroši i što više ljudi zaposli, to veća postaje njegova organizacija. U državi te više cijene što ti je organizacija veća. S druge strane, u mojoj organizaciji, što manje ljudi zaposlim i što manje novca trošim, to me više cijene moji investitori. Zato ne volim državne službenike. Oni imaju različite ciljeve od većine poslovnih ljudi. Kako državne službe rastu, bit će potrebno sve više i više novca od poreza da ih se podržava." Moj obrazovani otac iskreno je vjerovao da bi država trebala pomagati ljudima. Volio je Johna F. Kennedyja, a osobito Mirovni korpus. Toliko je volio tu ideju da su i on i moja majka 112
  • radili za Mirovni korpus, obučavajući dobrovoljce za odlazak u Maleziju, Tajland i Filipine. Uvijek je težio dodatnim donacijama i povišici budžeta kako bi mogao zaposliti više ljudi u Odjelu za obrazovanje i u Mirovnom korpusu. To mu je bio posao. Od svoje desete godine, slušao sam bogatog oca kako govori da su državni službenici čopor lijenih bitangi, a od siromašnog oca slušao sam kako su bogati pohlepni razbojnici koji bi trebali plaćati veće poreze. Obje strane djelomično su bile u pravu. Bilo je teško raditi za jednog od najvećih kapitalista u gradu i vraćati se kući ocu koji je bio vodeći državni službenik. Nije bilo lako shvatiti kome treba vjerovati. No, kada proučite povijest poreza, pojavljuje se zanimljivo gledište. Kao što sam rekao, porezi su ozakonjeni samo zato što su mase vjerovale u Robin Hood teoriju ekonomije, to jest uzimati od bogatih i davati ostalima. Problem je bio u tome što je apetit države za novcem postao toliki da su porezi ubrzo morali biti uvedeni i za srednju klasu, a nakon toga spuštali su se i na niže klase. S druge strane, bogati su vidjeli priliku. Oni ne igraju prema istim pravilima. Kao što sam rekao, bogati su već znali za korporacije koje su postale popularne u vrijeme jedrenjaka. Bogati su stvarali korporacije kao sredstvo za ograničavanje rizika za svoju aktivu na svakom putovanju. Ulagali su novac u korporaciju kako bi financirali putovanje. Korporacija bi zatim unajmila posadu da otplovi u Novi svijet i tamo potraži blago. Ako bi brod bio izgubljen, posada bi izgubila živote, ali gubitak za bogate bio je ograničen samo na iznos novca koji su investirali u to putovanje. Dijagram koji slijedi pokazuje kako struktura korporacije sjedi izvan vašeg osobnog izvješća o prihodu i bilanci. 113
  • Poznavanje moći zakonskih struktura korporacija daje bogatima golemu prednost nad siromašnima i srednjom klasom. Nakon što su me podučavala dva oca, jedan socijalist i jedan kapitalist, brzo sam shvatio kako filozofija kapitalista ima za mene više financijskog smisla. Činilo mi se da socijalisti na kraju krajeva kažnjavaju samo sebe zbog nedostatka financijskog obrazovanja. Bez obzira na to što bi smislilo mnoštvo s motom "Uzmimo od bogatih", bogati bi uvijek našli način da ih nadmudre. Tako su porezi na kraju uvedeni za srednju klasu. Bogati su nadmudrili intelektualce, isključivo zato što su razumjeli moć novca, a to se ne podučava u školama. Kako su bogati nadmudrili intelektualce? Kad je prihvaćen zakon "Uzmimo od bogatih", novac je počeo pritjecati u državne riznice. U početku, ljudi su bili sretni. Novac su dobivali državni zaposlenici i bogati. Državni zaposlenici dobivali su ga putem plaća i mirovina. Bogati su ga dobivali putem tvornica koje su dobivale državne ugovore. Država je postala veliko odlagalište novca, ali problem je bio u fiskalnom upravljanju tim novcem. Nije bilo recirkulacije. Drugim 114
  • riječima, politika države i njezinih službenika bila je da se izbjegne posjedovanje viška novca. Ako ne biste potrošili sredstva koja su vam bila namijenjena, riskirali biste smanjivanje budžeta za sljedeću godinu. Zasigurno vas ne bi smatrali učinkovitima. S druge strane, poslovni ljudi nagrađeni su zbog posjedovanja viška novca i dobivaju priznanja zbog svoje učinkovitosti. Dok se ovaj ciklus povećanih državnih troškova nastavljao, rasli su zahtjevi za novcem, a ideja "Oporezujmo bogate" sada je bila prilagođena tome da uključi i ljude s nižim razinama prihoda, sve do onih koji su i glasali za taj zakon, siromašni i srednja klasa. Pravi kapitalisti koristili su se svojim financijskim znanjem da pronađu način za izbjegavanje. Vratili su se u zaštitu korporacija, jer one štite bogate. No ono što ljudi koji nikada nisu stvarali korporaciju ne znaju, jest činjenica da ona zapravo nije stvar, već je zapravo registrator s nekoliko pravnih dokumenata u sebi, koji se nalazi u uredu nekog odvjetnika, registriran u državnoj agenciji. To nije zgrada s imenom korporacije na sebi. To nije tvornica niti skupina ljudi. Ona je samo zakonski dokument koji stvara zakonsko tijelo bez duše. Bogati su opet bili zaštićeni. Korporacije su opet postale popularne - kad su doneseni zakoni o trajnim prihodima - jer je stopa poreza na dohodak za korporacije bila manja od stope poreza na dohodak za pojedince. Pored toga, kao što sam već opisao, određeni troškovi mogli su biti plaćeni novcem prije plaćanja poreza unutar korporacije. Ovaj rat između onih koji imaju i onih koji nemaju odvija se već stotinama godina. To je rat između mnoštva s motom "Uzmimo od bogatih" i samih bogatih. Bitka se vodi kad god se donose zakoni, a vodit će se vječno. Problem je u tome što su ljudi koji gube neobaviješteni - oni koji svakodnevno ustaju, vrijedno odlaze na posao i plaćaju poreze. Kad bi razumjeli način na koji bogati igraju igru, mogli bi je igrati i oni. Bili bi na putu ka vlastitoj financijskoj neovisnosti. Zato ustuknem svaki puta kada čujem kako roditelji savjetuju svojoj djeci da 115
  • idu u školu kako bi našli siguran posao. Zaposlenik sa sigurnim poslom bez financijskog obrazovanja, ne može pobjeći. Prosječni Amerikanci danas rade za državu pet do šest mjeseci prije no što zarade dovoljno da pokriju svoje poreze. Po mom mišljenju, to je dugo razdoblje. Što više radite, to više plaćate državi. Zato vjerujem da se ideja "Uzmimo od bogatih" vratila i udarila upravo po onima koji su je izglasali. Svaki puta kad ljudi pokušaju kazniti bogate, oni se ne pomire s tim, nego reagiraju. Oni imaju novac, moć i namjeru da promijene stvari. Ne sjede i ne plaćaju sve veće poreze već traže načine da minimiziraju porezno opterećenje. Zapošljavaju pametne odvjetnike i računovođe i uvjeravaju političare da mijenjaju zakone ili stvaraju zakonske prečice. Imaju resurse da izazovu promjenu. Porezni zakon Sjedinjenih Država omogućava i druge načine štednje na porezima. Većina tih sredstava raspoloživa su svima, ali obično ih bogati koriste, zato što oni gledaju svoja posla. Na primjer, "1031" je naziv za članak 1031 Zakona o internim prihodima, koji omogućava prodavaču da odgodi plaćanje poreza za komad zemljišta ili nekretninu koje prodaje radi kapitalne dobiti, putem zamjene za skuplji komad zemljišta ili nekretninu. Nekretnina je jedno od područja ulaganja koja omogućava takvu poreznu prednost. Sve dok kupujete sve veću vrijednost ne plaćate porez na dobit tako dugo dok je ne prodate. Ljudi koji ne koriste ove porezne olakšice u zakonu propuštaju sjajnu priliku za izgradnju svojeg stupca aktive. Siromašni i srednja klasa nemaju takve resurse na raspolaganju. Oni sjede i dopuštaju državi da im zabode iglu u ruku i vadi im krv. Mene stalno šokira broj ljudi koji plaćaju veće poreze ili se koriste manjim brojem olakšica i to samo zato što se boje države. A znam koliko zastrašujući može biti državni porezni agent. Imao sam prijatelje kojima su tvrtke zatvorene i uništene, samo da bi se kasnije otkrilo da je država pogriješila. Shvaćam sve to. No, cijena rada od siječnja do svibnja previsoka je za to zastrašivanje. Moj siromašni otac nikada nije uzvratio, a ni bogati. On je samo igrao pametnije i to putem korporacija - najveće tajne bogatih. 116
  • Možda se sjećate prve lekcije koju sam naučio od bogatog oca. Bio sam dječak od 9 godina koji je morao sjediti i čekati ga da me oslovi. Često sam sjedio u njegovom uredu i čekao da "prijeđe na mene". Namjerno me ignorirao. Htio je da prepoznam njegovu moć i poželim takvu moć za sebe jednoga dana. Sve te godine učenja, podsjećao me na to da je znanje moć i da dolazi s novcem, a zahtijeva i pravilno znanje kako ga zadržati i umnožiti. Bez tog znanja svijet vas udara po glavi. Bogati otac stalno je podsjećao Mikea i mene da najveći nasilnik nije šef ni nadzornik, nego poreznik. Poreznik će uvijek uzeti više ako mu dozvolite. Prva lekcija kako postići da novac radi za mene, umjesto ja za njega, jest vezana uz moć. Ako radite za novac, predajete moć svojem poslodavcu. Ako vaš novac radi za vas, zadržavate moć i kontrolirate je. Kad postignemo da to poznavanje moći novca radi za nas, trebali bi postati financijski pametniji i ne više dozvoliti nasilnicima da nas zlostavljaju. Morate poznavati zakon i način na koji sustav funkcionira. Ako živite u neznanju, lako će vas zlostavljati. Ako znate o čemu pričate, imate šansu dobiti bitku. Zato je bogati otac i toliko plaćao pametnim računovođama i odvjetnicima. Bilo mu je jeftinije plaćati njih nego državu. Najbolja lekcija koju ja koristim cijeli život jest: "Budi pametan i neće te zlostavljati". Poznavao je zakon jer je bio legalist i jer je njegovo nepoznavanje bilo skupo. "Ako znaš da si u pravu, nećeš se bojati uzvratiti." Čak i ako napadate Robina Hooda i njegovu veselu družinu. Moj visoko obrazovani otac uvijek me poticao da tražim dobar posao u snažnoj korporaciji. Hvalio je "uspon na korporacijskoj ljestvici". Nije shvaćao da ću, oslanjajući se samo na plaću korporacijskog poslodavca, biti pitoma krava spremna za mužnju. Kad sam rekao bogatom ocu za taj savjet, samo se nasmijao i rekao: "Zašto ne bi posjedovao ljestvicu?" Kao dječak, nisam shvaćao što bogati otac misli kad je govorio o posjedovanju vlastite korporacije. Ta mi se ideja 117
  • činila nemogućom i zastrašujućom. Iako me uzbuđivala, moja mladost nije mi dopuštala da zamislim mogućnost da odrasli jednoga dana rade za moju kompaniju. Bit je u tome da bih, da nije bilo bogatog oca, vjerojatno slijedio savjet svojeg obrazovanog oca. Bogati otac povremeno me podsjećao na ideju posjedovanja vlastite korporacije i zadržao me na drukčijem putu. Do svoje 15 ili 16 godine, zaključio sam da neću slijediti put koji mi je preporučio moj obrazovani otac. Nisam znao kako, ali odlučio sam ne poći putem kojim je išla većina mojih razrednih kolega i ta mi je odluka promijenila život. Tek kad sam bio u 20-tima, uvidio sam smisao u savjetu bogatog oca. Upravo sam bio napustio marince i radio za Xerox. Zarađivao sam mnogo, ali svaki puta kad bih dobio plaću, razočarao bih se. Odbici su bili veliki, a što sam više radio, bivali su i sve veći. Postajao sam sve uspješniji i moji su šefovi govorili o promociji i povišicama. Bilo je to laskavo, ali mogao sam čuti pitanje bogatog oca: "Za koga radiš? Koga činiš bogatim?" Godine 1974., dok sam još bio zaposlenik Xeroxa, formirao sam svoju prvu korporaciju i počeo "gledati svoja posla". U svojem stupcu aktive već sam imao nešto sredstava, ali sada sam se odlučio fokusirati na to da ih povećam. Nakon tih plaća i odbitaka, sve one godine slušanja savjeta bogatog oca napokon su imale smisla. Mogao sam vidjeti kako će izgledati budućnost budem li slijedio savjet svojeg obrazovanog oca. Mnogi poslodavci smatraju kako je savjetovanje radnika da gledaju svoja posla loše za biznis. Siguran sam da za neke pojedince to i vrijedi. No, mene je fokusiranje na svoj posao i razvijanje aktive učinilo boljim zaposlenikom jer sam imao cilj. Dolazio sam rano i vrijedno radio, zarađujući najviše što sam mogao, kako bih počeo ulagati u nekretnine. Havaji su se upravo razvijali i moglo se zaraditi bogatstvo. Što sam više shvaćao da se nalazimo u početnoj fazi eksplozivnog rasta, prodavao sam više Xerox strojeva. Sto sam više prodavao, više sam zarađivao i naravno imao veće odbitke od plaće. Bilo je to 118
  • nadahnjujuće. Tako sam silno htio izaći iz zamke življenja kao zaposlenik da sam radio sve više. Do 1978. bio sam stalno jedan od pet najboljih prodavača u kompaniji, često i najbolji. Jako sam htio izaći iz "Utrke štakora". Za manje od tri godine, zarađivao sam više u svojoj maloj korporaciji, kompaniji za nekretnine, nego što sam zarađivao u Xeroxu. A novac koji sam zarađivao u svojem stupcu aktive, u vlastitoj korporaciji, bio je taj koji je radio za mene. Nisam morao kucati na vrata i prodavati fotokopirne strojeve. Savjet bogatog oca imao je mnogo više smisla. Uskoro je pritok novca bio tako jak da mi je moja kompanija kupila prvi Porsche. Moji kolege iz Xeroxa mislili su da trošim svoj postotak od prodaje. Nisam, nego sam ga ulagao u aktivu. Novac je vrijedno radio za mene i bivalo ga je sve više. Svaki dolar u mom stupcu aktive bio je sjajan zaposlenik, koji je naporno radio da stvori više zaposlenika i kupi šefu novi Porsche. Sada sam još vrednije radio za Xerox. Plan je funkcionirao, a Porsche je bio dokaz za to. Koristeći se lekcijama koje sam naučio od bogatog oca, uspio sam izaći iz poslovične "Utrke štakora" u ranoj dobi. To mi je bilo moguće zahvaljujući čvrstom financijskom znanju koje sam stekao kroz te lekcije. Bez tog znanja, koje zovem financijski IQ, moj put k financijskoj nezavisnosti bio bi mnogo teži. Sada podučavam druge putem seminara o financijama, u nadi da ću podijeliti s njima svoje znanje. Kad god držim predavanja, podsjećam ljude da se financijski IQ sastoji od poznavanja četiri široka područja. Područje br. 1 je računovodstvo. To je ono što nazivam financijska pismenost, vitalna vještina ako želite izgraditi carstvo. Za veće količine novca sve ste odgovorniji, potrebna vam je veća preciznost ili sve propada. Za detalje zadužena je lijeva strana mozga. Financijska pismenost je sposobnost čitanja i razumijevanja financijskih izvješća. Ova sposobnost omogućava vam da identificirate snage i slabosti svake tvrtke. Područje br. 2 je ulaganje. To je ono što nazivam znanost o novcu koji ga ujedno i stvara. Uključuje strategije i formule. To kontrolira desna, ili kreativna strana mozga. 119
  • Područje br. 3 je razumijevanje tržišta. To je znanost o ponudi i potražnji. Postoji potreba za poznavanjem "tehničkih" aspekata tržišta, vođenog emocijama. Prodaja lutke "Elma" za Božić 1996. primjer je tehničkog ili emotivnog tržišta. Drugi tržišni faktor je "fundamentalni" ili ekonomski smisao investicije, tj. ima li ona smisla ili ne, s obzirom na postojeće stanje tržišta. Mnogi ljudi misle da su koncepti ulaganja i razumijevanje tržišta previše složeni za djecu. Ne vide da djeca intuitivno razumiju te stvari. Ako niste upoznati s lutkom "Elma", radilo se o liku iz serije "Ulica Sezam" kojeg su djeci reklamirali prije Božića. Većina djece željela je lutku i stavila ju je na vrh svoje liste želja. Mnogi roditelji pitali su se nije li kompanija namjerno odgađala izbacivanje proizvoda na tržište, reklamirajući ga sve do Božića. Zavladala je panika zbog goleme potražnje i manjka ponude. Budući da u prodava- onicama nije bilo te lutke, preprodavači su otkrili priliku za zaradu pravog bogatstva od očajnih roditelja. Nesretni roditelji koji nisu pronašli lutku morali su za Božić kupiti drugu igračku. Nevjerojatna popularnost lutke "Elma" nije imala smisla, ali je odličan primjer za ekonomiju ponude i potražnje. Isto se događa na tržištima dionica, obveznica, nekretnina i bejzbolskih kartica. Područje br. 4 je zakon. Na primjer, korištenje korporacije može, uz poznavanje tehničkih vještina računovodstva, investiranja i tržišta, pomoći eksplozivnom rastu. Osoba koja poznaje porezne prednosti i zaštitu koju pruža korporacija može se obogatiti mnogo brže od osobe koja je zaposlenik ili vlasnik malog biznisa. To je poput razlike osobe koja hoda i osobe koja leti. Razlika je golema kad se radi o dugoročnom bogatstvu. 1. Porezne prednosti: Korporacija može učiniti mnoge stvari koje pojedinac ne može, na primjer, plaćati troškove prije poreza. To je cijelo područje znanosti koje je vrlo uzbudljivo, ali ne morate ga nužno poznavati osim ako nemate veliku aktivu ili biznis. 120
  • Zaposlenici zarađuju, plaćaju poreze i pokušavaju živjeti od onoga što im je ostalo. Korporacija zaradi, potroši sve što može i plaća porez na ono što je preostalo. To je jedna od najvećih poreznih prečica kojima se koriste bogati. Lako ih je pokrenuti i nisu skupe ako posjedujete investicije koje stvaraju dobar pritok novca. Na primjer, ako posjedujete vlastitu korporaciju, godišnji odmori mogu biti sastanci odbora na Havajima, plaćanje automobila, osiguranja i popravaka su troškovi tvrtke; članstvo u rekreativnom klubu je trošak tvrtke; većina obroka u restoranima spada u poslovne troškove i tako dalje, i tako dalje - no to činite zakonito, prije plaćanja poreza. 2. Zaštita od tužbi. Živimo u društvu sklonom sudskim tužbama. Svi žele dio vaše imovine. Bogati kriju veliki dio svojeg bogatstva koristeći se sredstvima poput korporacija i zaklada kako bi zaštitili svoju aktivu od kreditora. Kada netko tuži bogatu osobu, često se susreće sa slojevima zakonske zaštite i otkrije da bogata osoba zapravo ne posjeduje ništa. Kontrolira sve, ali ne posjeduje ništa. Siromašni i srednja klasa nastoje posjedovati sve, ali to im uzima država ili sugrađani koji vole tužiti bogate. Oni su učili iz priče o Robinu Hoodu. Uzmi od bogatih, daj siromašnima. Cilj ove knjige nije detaljan opis posjedovanja korporacije. No, reći ću vam da, posjedujete li ikakvu legitimnu aktivu, što je prije moguće razmislite o prednostima i zaštiti koju vam nudi korporacija. O toj su temi napisane mnoge knjige koje će vam detaljno objasniti beneficije, čak vas i voditi koracima potrebnim za pokretanje korporacije. Jedna knjiga, Inc. and Grow Rich, pruža sjajan uvid u moć osobnih korporacija. Financijski IQ zapravo je sinergija mnogih vještina i talenata. No, rekao bih da temeljnu financijsku inteligenciju čini kombinacija četiri gore navedene tehničke vještine. Ako težite velikom bogatstvu, kombinacija ovih vještina uvećat će vašu financijsku inteligenciju u velikoj mjeri. 121
  • Sažetak Bogati koji posjeduju korporacije 1. Zarađuju 2. Troše 3. Plaćaju poreze Ljudi koji rade za korporacije 1. Zarađuju 2. Plaćaju poreze 3. Troše Kao dio vaše ukupne financijske strategije, preporučam vam da pokrenete vlastitu korporaciju kojom ćete zaogrnuti svoju aktivu. 122
  • PETA LEKCIJA BOGATI STVARAJU NOVAC
  • ŠESTO POGLAVLJE Peta lekcija: BOGATI STVARAJU NOVAC Prošle večeri završio sam s pisanjem i pogledao televizijsku emisiju o mladiću zvanom Alexander Graham Bell. Bell je upravo patentirao svoj telefon i imao je sve više problema jer je potražnja za njegovim izumom bila golema. Budući da mu je bila potrebna veća tvrtka, otišao je do tadašnjeg diva, Western Uniona, i od njih je zatražio da kupe njegov patent i njegovu malu kompaniju. Za cijeli je paket htio 100.000 dolara. Predsjednik Western Uniona grubo ga je odbio, rekavši da je cijena smiješna. Ostalo je povijest. Rođena je industrija vrijedna više milijardi dolara, i pojavio se AT&T. Nakon emisije o Alexanderu Grahamu Bellu uslijedile su večernje vijesti. Na vijestima je bila priča o smanjivanju radne snage u još jednoj lokalnoj tvrtki. Radnici su bili bijesni i žalili se da vlasnici postupaju nepošteno. Otpušteni direktor od oko 45 godina imao je ženu i dvoje male djece te je preklinjao stražare da ga puste kako bi razgovarao s vlasnicima i potaknuo ih da ponovno razmotre njegovo otpuštanje. Upravo je kupio kuću i bojao se da je ne izgubi. Kamera se fokusirala na njegovo preklinjanje, tako da ga je mogao vidjeti cijeli svijet. Nije ni potrebno reći da mi je to privuklo pažnju. 125
  • Profesionalno se bavim predavanjima od 1984. Bilo je to za mene sjajno iskustvo, ali i vrlo uznemirujući posao. Podučavao sam tisuće ljudi i kod svih, uključujući i sebe, otkrio sam nešto zajedničko. Svi imamo golemi potencijal i blagoslovljeni smo darovima. No, ono što nas sve zadržava je određena razina sumnje u sebe. Nije toliko stvar u nedostatku tehničkih informacija, koliko u nedostatku samopouzdanja. Neke to pogađa više nego druge. Kada napustimo školu, većina nas zna da se ne računaju diplome niti dobre ocjene. U stvarnom svijetu, izvan školskog sustava, potrebno je nešto više od ocjena. Čuo sam da to nazivaju "petlja", "lukavstvo", "smjelost", "hrabrost", "drskost", "prodornost" i "briljantnost". Taj faktor, kako god ga nazvali, na kraju krajeva mnogo više utječe na budućnost neke osobe nego njezine ocjene. U svakome od nas nalazi se jedan takav hrabar, briljantan i smion lik, ali on ima i svoju drugu stranu koja je spremna pasti na koljena i preklinjati, ako je potrebno. Nakon godinu dana u Vijetnamu, kao pilot marinaca, blisko sam se upoznao s oba ova lika u sebi. Prvi nije bolji od drugoga. No, kao učitelj, shvatio sam da je pretjerani strah i sumnja u sebe najveći protivnik osobnog genijalca. Srce mi se slamalo kad bih vidio da studenti znaju odgovore, ali nemaju hrabrosti da ih primijene. U stvarnom svijetu, često nisu pametni oni koji napreduju, već smjeli. Prema mom vlastitom iskustvu, vaš financijski genij zahtijeva i tehničko znanje i hrabrost. Ako je strah previše jak, genij je potisnut. Na predavanjima, potičem studente da uče riskirati, biti hrabri, dopustiti svojem geniju da pretvori taj strah u moć i briljantnost. Kod nekih to pali, a druge zastraši. Shvatio sam da, kad se radi o novcu, većina ljudi želi igrati na sigurno. Slušao sam pitanja poput: Zašto bih riskirao i razvijao svoj financijski IQ? Zašto bih morao postati financijski pismen? A ja im na to odgovaram: "Samo da biste dobili više mogućnosti." 126
  • One se nalaze pred nama. Počeo sam poglavlje pričom o Alexandru Grahamu Bellu, u godinama koje slijede, bit će mnogo ljudi poput njega. Bit će stotine poput Billa Gatesa, a uspješne tvrtke poput Microsofta stvarat će se svake godine diljem svijeta. A bit će i mnogo više bankrota, otpuštanja i smanjivanja radne snage. Zašto onda razvijati financijski IQ? Nitko ne može odgovoriti na to pitanje osim vas. No, mogu vam reći zašto ja to činim. Ja to činim jer je ovo najzanimljivije vrijeme u kojem možete živjeti. Radije bih se radovao promjeni nego je se bojao. Radije bih se radovao zarađivanju milijuna nego se brinuo zato što ne dobivam povišicu. Razdoblje u kojem živimo je jedno od najuzbudljivijih razdoblja, bez presedana u svjetskoj povijesti. Za mnogo godina, ljudi će se osvrtati na ovo doba i razmišljati o tome koliko je bilo uzbudljivo - smrt staroga i rađanje novoga, prepuno promjena, jednostavno uzbudljivo. Zašto onda razvijati financijski IQ? Zato što, ako to učinite, možete puno napredovati. Ako to ne učinite, ovo razdoblje bit će vam zastrašujuće. Neki ljudi hrabro će ići naprijed, dok će se ostati držati obrazaca života koji propadaju. Prije 300 godina, zemlja je bila bogatstvo. Osoba koja je posjedovala zemlju bila je bogata. Zatim su bogatstvo postale tvornice i proizvodnja i Amerika je preuzela vodstvo. Industrijalci su bili bogati. Danas, bogatstvo je informacija. Osoba koja ima pravovremene informacije je bogata. Problem je u tome što informacija obilazi svijet brzinom svjetlosti. Novo bogatstvo ne može se ograničiti granicama, kao što se mogla zemlja i tvornice. Promjene će biti brže i dramatičnije. Doći će do dramatičnog porasta broja multimilijunaša, ali će bit i onih koji će zaostati. Danas mnogo ljudi ima problema, često rade sve više i više, samo zato što se drže starih ideja. Žele da stvari budu onakve kakve su bile i odupiru se promjenama. Poznajem ljude koji gube poslove ili kuće, a za to krive tehnologiju, ekonomiju ili svojeg šefa. Nažalost, ne shvaćaju da bi problem mogao biti u njima. Stare ideje njihove su najveće obveze. Obveze su zato 127
  • što ne shvaćaju da su takve ideje ili načini djelovanja bili aktiva jučer, a to danas više ne postoji. Jednog dana predavao sam o ulaganju koristeći se igrom na ploči koju sam izumio, a zove se PROTOK NOVCA. Jedna djevojka dovela je svoju prijateljicu na tečaj. Ta se žena nedavno rastala, mnogo je izgubila prilikom rastave i sada je tražila neke odgovore. Njezina je prijateljica smatrala da bi joj tečaj mogao pomoći. Igra je dizajnirana tako da pomogne ljudima da nauče kako funkcionira novac. Igrajući igru, uče o interakciji izvještaja o prihodu i bilanci. Uče o tome kako "novac teče" između njih i kako put do bogatstva vodi kroz to da pokušate povećati svoj mjesečni protok novca iz stupca aktive do točke u kojoj su mjesečni prihodi veći od rashoda. Kada to postignete, možete izaći iz "Utrke štakora" na "brzu stazu". Kao što sam rekao, neki ljudi mrze tu igru, nekima se sviđa, a neki je ne shvaćaju. Ova žena propustila je vrijednu priliku da nešto nauči. U prvom krugu izvukla je kartu "ukrasne igračke" s nacrtanim brodom. Najprije je bila sretna. "O, dobila sam brod." No, kad joj je prijateljica pokušala objasniti kako brojevi funkcioniraju na njezinom izvješću o prihodu i bilanci, postala je frustrirana jer nikada nije voljela matematiku. Ostatak ljudi za stolom čekao je dok joj je prijateljica objašnjavala vezu između izvještaja o prihodu, bilance i mjesečnog pritoka novca. Iznenada, kad je shvatila kako novci funkcioniraju, shvatila je da je brod izjeda živu. Kasnije, tijekom igre, dobila je otkaz i rodila dijete. Bila je to za nju grozna igra. Nakon tečaja, njezina prijateljica došla je i rekla kako je jako uznemirena. Došla je na tečaj da nauči nešto o ulaganju, i nije joj se svidjelo to što je tako dugo igrala glupu igru. Prijateljica joj je pokušala objasniti da se zagleda u sebe i vidi je li se igra "reflektirala" na nju na neki način. Kad joj je to predložila, žena je zahtijevala povrat novca. Rekla je da joj se sama ideja da bi se igra mogla reflektirati na nju učinila smiješnom. Novac joj je odmah vraćen i ona je otišla. 128
  • Od 1984., zaradio sam milijune radeći jednostavno nešto što školski sustav ne radi. U školi većina učitelja drži predavanja. Kao učenik, mrzio sam predavanja - ubrzo bi mi dosadila i um bi mi odlutao. Godine 1984. počeo sam podučavati putem igara i simulacija. Uvijek sam poticao odrasle studente da na igre gledaju kao da reflektiraju ono što već znaju i ono što još moraju naučiti. Što je najvažnije, igre reflektiraju njihovo ponašanje. To je sustav trenutne povratne informacije. Umjesto da vam učitelj drži predavanje, igra vam uzvraća osobnom lekcijom koja je samo vama namijenjena. Prijateljica žene koja je otišla kasnije me nazvala kako bi mi ispričala daljnji razvoj događaja. Rekla je da je prijateljica dobro i da se smirila. Dok se smirivala, mogla je vidjeti neku vezu između igre i njezinog života. Iako ona i njezin suprug nisu posjedovali brod, posjedovali su skoro sve drugo. Nakon razvoda bila je ljuta, zato što je on pobjegao s mlađom ženom i što su nakon dvadeset godina braka akumulirali malo aktive. Gotovo da nisu imali što dijeliti. Dvadeset godina braka bilo im je vrlo zabavno, ali akumulirali su samo tonu ukrasnih igračaka. Shvatila je da je njezin bijes na računanje - izvješće o prihodu i bilanci - bio uzrokovan njezinim stidom što ne razumije brojeve. Vjerovala je da su financije muški posao. Ona je održavala kuću i bavila se zabavnim sadržajima, a on je upravljao financijama. Sada je bila sigurna da je u posljednjih pet godina braka skrivao novac od nje. Bila je ljuta na sebe što nije bila svjesnija toga kamo novac ide, kao i zbog toga što nije znala za drugu ženu. Kao i ova igra i život nam daje trenutnu povratnu informaciju. Možemo naučiti mnogo ako bolje osluškujemo. Prije nekog vremena, žalio sam se supruzi da su mi smanjili hlače u kemijskoj čistionici. Moja se supruga blago nasmiješila i ubola me prstom u trbuh kako bi mi pokazala da se hlače nisu smanjile, nego sam se ja proširio! 129
  • Igra PROTOK NOVCA osmišljena je tako da svakom igraču da osobnu povratnu informaciju. Njezina je svrha da vam pruži opcije. Ako izvučete kartu s brodom i ona vas baci u dugove, pitanje je: "Što možete učiniti sada? Koliko različitih financijskih opcija možete smisliti?" Svrha ove igre je naučiti igrače da razmišljaju i stvaraju nove financijske opcije. Gledao sam kako ovu igru igra više od 1000 ljudi. Ljudi koji su najbrže izlazili iz "Utrke štakora" bili su oni koji su razumjeli brojeve i koji su imali kreativne financijske umove. Prepoznavali su različite financijske opcije. Ljudi kojima je trebalo najviše vremena da izađu bili su oni koji nisu razumjeli brojeve, a često nisu razumjeli niti moć ulaganja. Bogati ljudi često su kreativni i skloni proračunatom riziku. Postoje ljudi koji su, igrajući PROTOK NOVCA, tijekom igre zaradili mnogo novca, ali nisu znali što s njim. Većina njih nije bila financijski uspješna ni u stvarnom životu. Činilo se da ih svi drugi prestižu, iako su imali novac. To je bilo tako i u stvarnom životu. Postoje ljudi koji imaju mnogo novca, ali ne napreduju financijski. Ograničavanje svojih opcija isto je kao i držanje za stare ideje. Imam prijatelja iz srednje škole koji sada radi na tri radna mjesta. Prije dvadeset godina bio je najbogatiji od svih mojih kolega. Kad se lokalna plantaža šećera zatvorila, kompanija za koju je radio propala je zajedno s plantažom. U njegovom je umu postojala samo jedna opcija i to stara: naporan rad. Problem je bio u tome što nije mogao pronaći ekvivalentan posao na kojem bi priznali njegov položaj u staroj kompaniji. Sada je prekvalificiran za poslove koje radi pa mu je plaća niža. Mora raditi tri posla kako bi preživio. Gledao sam ljude kako igraju PROTOK NOVCA i žale se da ne dobivaju "prave" karte i da zato samo sjede. Poznajem ljude koji to čine i u stvarnom životu. Čekaju "pravu" priliku. Gledao sam ljude kako dobivaju karte "prave prilike", ali nemaju dovoljno novca. Zatim se žale da bi mogli izaći iz "Utrke štakora" kad bi imali više novca. I oni zato samo sjede, što rade i u životu. Vide sjajne poslove, ali nemaju novca. 130
  • A vidio sam i ljude kako vade kartu "prave prilike", pročitaju je na glas, a nemaju pojma da se radi o pravoj prilici. Imaju novac, kartu i dobro vrijeme, ali ne vide priliku pred nosom ni to kako se ona uklapa u njihov financijski plan bijega iz "Utrke štakora". A takvih ljudi poznajem najviše. Većini ljudi prilika života pojavi se pred očima, ali oni je ne vide. Godinu dana kasnije, kad je prepoznaju, drugi se već obogate. Financijska inteligencija znači posjedovati više opcija. Ako vam prilike ne dolaze, što možete učiniti kako biste popravili svoju financijsku situaciju? Ako vam prilika padne u krilo, a nemate novca i banke ne žele razgovarati s vama, što još možete učiniti kako biste je iskoristili? Ako ste imali krivi predosjećaj i ono na što ste računali se ne dogodi, kako možete pretvoriti nezadovoljavajuću situaciju u milijune? To vam omogućuje financijska inteligencija. Nije toliko stvar u tome što se događa, već je stvar u broju financijskih rješenja koje možete smisliti kako biste nezadovoljavajuću situaciju pretvorili u milijune. Stvar je u tome koliko ste kreativni u rješavanju financijskih problema. Većina ljudi zna samo za jedno rješenje: naporno raditi, štedjeti i posuđivati. Zašto biste onda željeli povećati svoju financijsku inteligenciju? Ako želite biti osoba koja sama stvara svoju sreću, poboljšat ćete bilo koju situaciju u kojoj se nalazite. Malo ljudi shvaća da se sreća stvara, baš kao i novac. Ako želite biti sretniji i stvarati novac umjesto da naporno radite, financijska inteligencija igra u tome važnu ulogu. Ako ste osoba koja čeka "pravu stvar", možda ćete se načekati. To je kao da čekate da se uključe zelena svjetla na svim semaforima pet milja ispred vas prije no što krenete na put. Kad smo bili dječaci, bogati otac stalno je govorio Mikeu i meni: "Novac nije stvaran". On bi nas povremeno podsjetio koliko smo došli nadomak tajne novca onog prvog dana kad smo se udružili i počeli "stvarati novac" od tuba zubnih pasti. "Siromašni i srednja klasa rade za novac", govorio bi, "a bogati 131
  • ga stvaraju. Što smatrate novac stvarnijim, to ćete teže raditi za njega. Ako možete shvatiti ideju da novac nije stvaran, brže ćete se obogatiti." "Što je onda?" pitali bismo Mike i ja. "Što je novac, ako nije stvaran?" "Novac je ono za što se složimo da jest", odgovorio bi bogati otac. Najmoćnija aktiva koju imamo jest naš um. Ako je dobro uvježban, može stvoriti golemo bogatstvo u trenutku, veće od onog kojeg su kraljevi i kraljice prije 300 godina mogli samo sanjati. Neuvježbani um također može stvoriti i duboko siromaštvo koje traje više životnih vjekova, time što će ga prenijeti i na svoje obitelji. U Informatičkom dobu novac raste eksponencijalno. Neki pojedinci postali su apsurdno bogati ni iz čega, putem ideja i ugovora. Ljudi koji žive od trgovine dionicama ili investicijama, viđaju to svakodnevno. Milijune je moguće trenutno zaraditi ni iz čega. Pri tome, mislim na to da novac nije predan iz ruke u ruku. To se vrši putem ugovora: signalom ruke na burzi dionica, točkicom na zaslonu trgovca iz Lisabona poslanom trgovcu iz Toronta pa natrag u Lisabon, pozivom brokeru da kupuje, a trenutak kasnije, da prodaje. Novac nije prešao iz ruke u ruku. Ugovori jesu. Zašto onda razvijati financijski genij? Samo vi možete odgovoriti na to. Ja vam mogu reći zašto ja razvijam to područje svoje inteligencije. Činim to zato što brzo želim dobiti novac. Ne zato što moram, već zato što želim. To je fascinantan proces učenja. Razvijam svoj financijski IQ zato što želim sudjelovati u najbržoj i najvećoj igri na svijetu. Htio bih, na svoj način, biti dio ove evolucije čovječanstva bez presedana, razdoblja u kojem ljudi rade umom, a ne tijelima. Osim toga, tu je akcija, ono što se događa. Moderno je, zastrašujuće i zabavno. Zato ulažem u svoju financijsku inteligenciju i razvijam najmoćniju aktivu koju imam. Želim biti s ljudima koji se hrabro kreću naprijed, a ne s onima koji zaostaju. 132
  • Dat ću vam jednostavan primjer stvaranja novca. Početkom 90-tih gospodarstvo Phoenixa bilo je strašno. Gledao sam TV emisiju "Dobro jutro, Amerika" u kojoj je gostovao financijski planer koji je počeo proricati mrak i propast. Njegov je savjet bio "štedite novac". Rekao je: "Stavite svaki mjesec 100 dolara na stranu i za 40 godina bit ćete multimilijunaš." Stavljanje novca na stranu dobra je ideja. To je jedna opcija - opcija koju izabire većina ljudi. Problem je u sljedećem: to zasljepljuje osobu tako da ne vidi što se zaista događa i propušta velike prilike za mnogo značajnije umnožavanje svojeg novca. Svijet prolazi pokraj nje. Kao što sam već rekao, gospodarstvo je u to vrijeme bilo grozno. Za ulagače, to je savršeno stanje tržišta. Dio novca uložio sam na burzi dionica i u stambene zgrade. Nisam imao gotovine. Budući da su svi prodavali po vrlo niskim cijenama, ja sam kupovao. Nisam štedio novac nego sam ulagao. Supruga i ja imali smo preko milijun dolara koji su radili na tržištu koje je brzo raslo. Bila je to najbolja prilika za ulaganje. Gospodarstvo je bilo strašno, a ja nisam mogao to propustiti. Kuće koje su nekada koštale 100.000 dolara sada su vrijedile 75.000. I ja, umjesto da kupujem u lokalnom uredu za nekretnine, kupovao sam one koje su oduzete ovrhom, u uredu odvjetnika za bankrot ili na sudu. U tim prodavaonicama kuća vrijedna 75.000 dolara ponekad se mogla kupiti za 20.000 ili manje. Za 2000 dolara koje sam posudio od prijatelja na 90 dana, uz kamate od 200 dolara, dao sam odvjetniku ček kao predujam. Dok sam kupovao, dao sam oglas u novine koji je oglašavao prodaju kuće vrijedne 75.000 dolara za samo 60.000 bez predujma. Telefon je zvonio cijelo vrijeme. Propitivao sam moguće kupce i kada je imanje postalo zakonski moja imovina, dopustio sam im da pogledaju kuću. Bila je to prava pomama i prodao sam je za nekoliko minuta. Zatražio sam da plate 2500 dolara za troškove prijenosa, što su kupci dragovoljno dali, a tada je stvar preuzela kompanija za prodaju. Vratio sam 2000 dolara prijatelju s 200 dolara kamata. On je bio sretan, kupci sretni, odvjetnik sretan, a i ja. Prodao sam kuću koja me koštala 133
  • 20.000 dolara za 60.000 dolara. 40.000 dolara stvorio je novac iz mojeg stupca aktive u vidu jamstvenog pisma od kupca. Ukupno vrijeme rada: pet sati. Sada kad ste financijski pismeni i znate čitati brojeve, pokazat ću vam zašto je ovo primjer stvaranja novca. 40.000 dolara stvorenih u stupcu aktive - novac dobiven bez poreza. Uz kamate od 10 posto, stvorio sam 4000 dolara godišnje u pritoku novca Tijekom pada tržišta, supruga i ja izveli smo u slobodno vrijeme šest ovakvih jednostavnih transakcija. Dok je glavnina našeg novca bila uložena u velika imanja i tržište dionica, uspjeli smo uz to stvoriti više od 190.000 dolara u aktivi (uz 10 posto kamata). To stvara godišnji prihod od oko 19.000 dolara, a najveći dio tog novca zaštićen je našom privatnom korporacijom. Većina tih 19.000 dolara godišnje odlazi na plaćanje naših službenih automobila, goriva, putovanja, osiguranja, večera s klijentima i drugih stvari. Kada država dobije priliku naplatiti porez na taj prihod, već smo ga potrošili na zakonski dopuštene troškove. 134
  • Radno mjesto Štednja - koliko treba da se uštedi 40.000 dolara i koliko bi to koštalo uz poreze od 50% Ovo je jednostavan primjer da se novac izmisli, stvori i zaštiti i to samo uz pomoć financijske inteligencije. Zapitajte se koliko bi vam trebalo da uštedite 190.000 dolara? Bi li vam banka platila kamate od 10 posto na vaš novac? A taj dokument vrijedi 30 godina. Nadam se da mi nikada neće platiti tih 190.000 dolara, jer bih morao platiti porez ako mi isplate glavnicu, a osim toga, 19.000 dolara godišnje tijekom 30 godina je malo više od 500.000 dolara prihoda. Ljudi su me ispitivali što se događa ako mi netko ne plati. I to je čak za mene dobro. Tržište nekretnina u Phoenixu bilo je od 1994. do 1997. jedno od najvrućih tržišta u državi. Tu kuću od 60.000 dolara oduzeli bi toj osobi i preprodali za 70.000 dolara, tako da bi još 2500 dolara ušlo u iznos na koji se plaćaju kamate. U glavi novog kupca to bi još uvijek bila kupnja po realnoj vrijednosti. A proces bi se nastavio. 135
  • Ako ste shvatili, prvi puta kad sam prodao kuću, platio sam 2000 dolara. Tehnički, u transakciji uopće nema mojeg novca. Moj povrat ulaganja je beskonačno velik. To je primjer kako nimalo novca može stvoriti mnogo novca. U drugoj transakciji, kad bih ponovo prodao kuću, stavio bih 2000 dolara u džep i produžio plaćanje zajma na 30 godina. Koliki bi bio moj povrat na investiciju kad bih dobio novac da isti stvorim? Ne znam, ali sigurno je mnogo bolje od štednje 100 dolara mjesečno, što zapravo počinje sa 150 dolara, jer to tijekom 40 godina prihod od plaćanja poreza uz 5 posto tako da opet plaćate porez na 5 posto. To baš i nije inteligentno. Možda je sigurno, ali nije pametno. Danas, 1997. kada pišem ovu knjigu, uvjeti tržišta suprotni su onima od prije pet godina. Tržište nekretninama u Phoenixu izvor je zavisti za ostatak SAD-a. Kuće koje smo prodali za 60.000 dolara sada vrijeme 110.000 dolara. Još uvijek postoje prilike za kupnju, ali sada bih potragu za njima morao platiti dragocjenom aktivom, tj. vremenom, a veoma su rijetke. No, danas tisuće kupaca traže te poslove, a samo malobrojni poslovi imaju financijskog smisla jer se tržište promijenilo. Vrijeme je da se krene dalje i potraži druge prilike koje je moguće staviti u stupac aktive. "To ne možete učiniti ovdje, protuzakonito je, lažete." Te komentare čujem mnogo češće nego pitanje: "Možete li mi reći kako se to radi?" Matematika je jednostavna. Ne treba vam algebra ni tablica množenja. Ne pišem mnogo jer se posrednička kompanija brine za zakonske transakcije i otplate. Ne moram popravljati krovove niti nužnike jer to čine vlasnici, budući da su to njihove kuće. Povremeno netko ne plati, a to je sjajno, jer onda mora platiti zakasninu ili iseliti i imanje se opet prodaje. Pravosudni sustav pobrine se za to. To možda ne bi funkcioniralo na vašem području. Uvjeti tržišta možda su drukčiji. Ali ovaj primjer ilustrira kako jednostavan financijski proces može stvoriti stotine tisuća dolara, s malo novca i uz nisku razinu rizika. To je primjer koji 136
  • pokazuje kako je novac samo stvar dogovora. Svatko s visokim obrazovanjem mogao bi to učiniti. No, većina ljudi to ne želi. Radije slušaju standardan savjet: "Vrijedno radi i štedi novac." Za 30-tak sati rada, dobili smo oko 190.000 dolara u stupac aktive i to bez poreza. Što vam se čini težim? 1. Raditi naporno, platiti 50 posto poreza, uštedjeti preostalo. Na štednju dobivate 5 posto kamata na koje također plaćate porez. ili 2. Posvetiti vrijeme razvoju financijske inteligencije i upregnuti moć mozga i stupca aktive. Pridodajte tome i vrijeme koje vam je potrebno da uštedite 190.000 dolara ako se odlučite za opciju br. 1, ali pritom imajte na umu i da vam je vrijeme vrlo važno. Sada shvaćate zašto tiho odmahujem glavom kada čujem da roditelji govore: "Moje je dijete dobro u školi i prima dobro obrazovanje." To je možda dobro, ali je li adekvatno? Znam da je opisana strategija malog investiranja. Upotrijebio sam je kako bih ilustrirao kako malo može postati veliko. I opet, moj uspjeh odražava važnost snažnih financijskih temelja, koji počinju sa snažnim financijskim obrazovanjem. Već sam to rekao, ali vrijedi ponoviti - financijska inteligencija sastoji se od ove četiri glavne tehničke vještine: 1. Financijska pismenost. Sposobnost čitanja brojeva. 2. Strategije investiranja. Znanost o novcu koji stvara novac. 3. Tržište. Ponuda i potražnja. Alexander Graham Bell dao je tržištu ono što je željelo. To je učinio i Bill Gates. Kuća vrijedna 75.000 dolara ponuđena na prodaju za 60.000 dolara, koja me koštala 20.000 dolara također je bila rezultat iskorištavanja prilike koje je stvorilo tržište. Netko je kupovao, a netko prodavao. 137
  • 4. Zakon. Svijest o računovodstvu, korporacijama, državnim i nacionalnim pravilima i regulacijama. Preporučam igranje po pravilima. Kombinacija ovih vještina potrebna je za uspjeh u bogaćenju, bilo da se radi o kupnji malih kuća, stambenih zgrada, tvrtki, dionica, obveznica, uzajamnih fondova, plemenitih metala, bejzbol kartica itd. Do 1996. tržište nekretnina se oporavilo i svi su ulazili u njega. Tržište dionica se razvijalo eksplozivnom brzinom. Američka ekonomija vraćala se na noge. Počeo sam prodavati te sam putovao u Peru, Norvešku, Maleziju i na Filipine. Ulaganja su se promijenila. Više nismo imali tržišta nekretnina što se tiče kupnje. Sada gledam kako vrijednosti rastu u stupcu aktive i vjerojatno ću u kasnijem dijelu godine početi s prodajom. To zavisi o promjenama zakona koje će možda biti prihvaćene u Kongresu. Mislim da ću početi prodavati neke od tih šest kuća i da ću jamstvo za 40.000 dolara pretvoriti u gotovinu. Moram nazvati svojeg računovođu kako bi se pripremio za gotovinu i pronašao neki način da je zaštiti. Ono što zapravo želim reći jest da investicije dolaze i odlaze, tržište raste i pada, gospodarstva napreduju i ruše se. Svijet vam uvijek pruža životne prilike, ali prečesto ih ne vidite. No, one su tu i što se svijet više mijenja i što se više mijenja tehnologija, pojavljuje se više prilika koje će omogućiti vama i vašoj obitelji financijsku sigurnost i za buduće generacije. Zašto onda razvijati financijsku inteligenciju? Samo vi možete odgovoriti na to. Ja znam zašto nastavljam učiti i razvijati se. Činim to zato što znam da dolaze promjene. Radije bih dočekao promjene radosno nego se držao prošlosti. Znam da će biti uspona i padova tržišta. Želim neprekidno razvijati svoju financijsku inteligenciju jer će prilikom svake promjene tržišta neki ljudi na koljenima preklinjati za posao. U međuvremenu, drugi će uzeti nepovoljne stvari koje im život pruža - a svi ih povremeno dobivamo - i pretvoriti ih u milijune. To je financijska inteligencija. 138
  • Često me propituju o nepovoljnim prilikama koje sam pretvorio u milijune. Osobno, nerado se koristim većim brojem primjera iz osobnog ulaganja. Oklijevam s time zato što se bojim da će ljudi to shvatiti kao hvalisanje ili puhanje u vlastiti rog, a to mi nikako nije namjera. Koristim primjere samo kao numeričke i kronološke ilustracije pravih i jednostavnih slučajeva. Koristim primjere jer želim da shvatite koliko je to lako, a postaje i sve lakše što ste bolje upoznati s četiri stupa financijske inteligencije. Osobno, koristim se s dva glavna sredstva financijskog rasta: nekretninama i malim dionicama. Nekretnine su mi temelj. Iz dana u dan, one mi osiguravaju protok novca i povremeni porast vrijednosti. Male dionice koristim za brzi rast. Ne preporučam vam bilo što od ovoga što ja radim. Primjeri su upravo to, samo primjeri. Ako je prilika presložena i ne razumijem investiciju, ne ulazim u nju. Jednostavna matematika i zdravi razum je sve što vam je potrebno da uspijete u financijskom pogledu. Pet je razloga zbog kojih se koristim ovim primjerima: 1. Kako bih nadahnuo ljude da nauče više. 2. Kako bih pokazao ljudima da je to lako, ako su temelji čvrsti. 3. Kako bih pokazao da svatko može ostvariti veliko bogatstvo. 4. Kako bih pokazao da postoje milijuni načina da ostvarite ciljeve. 5. Kako bih pokazao da to nije nuklearna fizika. Godine 1989. običavao sam trčati kroz lijepi kvart u Portlandu, Oregon. Bilo je to predgrađe s kućicama kao iz bajke. Bile su male i slatke. Očekivao sam vidjeti Crvenkapicu kako skakuće po pločniku na putu baki. Svugdje su bili istaknuti znakovi "prodaje se". Tržište drvene građe bilo je na strašno lošoj razini, tržište dionica upravo se srušilo, a gospodarstvo je upalo u depresiju. U jednoj ulici vidio sam znak "prodaje se" koji je stajao dulje od većine. 139
  • Izgledao je staro. Trčeći onuda jednoga dana naletio sam na vlasnika koji je izgledao zabrinuto. "Koliko tražite za svoju kuću?", upitao sam ga. Vlasnik se okrenuo i slabašno nasmiješio. "Ponudite mi nešto", rekao je, "prodajem je preko godinu dana. Nitko je više ni ne gleda." "Ja ću je pogledati", rekoh. Kuću sam kupio pola sata kasnije za 20.000 dolara manje nego što je tražio. Bila je to slatka mala kuća s dvije spavaće sobe i ukrasnim dezenima na svim prozorima. Bila je svijetlo plave boje sa sivim nijansama, a izgrađena je 1930. Unutra se nalazio prekrasan kamin i dvije male spavaće sobe. Bila je savršena za iznajmljivanje. Dao sam vlasniku 5000 dolara predujma za kuću od 45.000 dolara koja je zapravo vrijedila 65.000 dolara, samo što je nitko nije htio kupiti. Vlasnik je odselio za tjedan dana, sretan što je slobodan, a uselio je moj prvi stanar profesor na obližnjem fakultetu. Nakon što sam platio hipoteku i pokrio sve troškove, krajem svakog mjeseca u džep sam stavljao manje od 40 dolara. To baš i nije bilo nešto. Godinu dana kasnije, posrnulo oregonsko tržište nekretnina počelo se oporavljati. Ulagači iz Kalifornije, prepuni novca iz svojeg još uvijek cvjetajućeg tržišta nekretninama, selili su na sjever i kupovali u Oregonu i Washingtonu. Prodao sam kućicu za 95.000 dolara mladom paru iz Kalifornije koji su to smatrali dobrim poslom. Moja kapitalna dobit od približno 40.000 dolara uložena je u razmjenu prema članku 1031 o poreznim olakšicama. Krenuo sam u potragu za nečim u što ću uložiti svoj novac. Za nekih mjesec dana, pronašao sam stambenu zgradu s 12 stanova pokraj postrojenja Intela u Beavertonu, Oregon. Vlasnici su živjeli u Njemačkoj, nisu imali pojma koliko zgrada vrijedi i željeli su je prodati. Ponudio sam 275.000 dolara za zgradu vrijednu 450.000 dolara. Pristali su na cijenu od 300.000. Kupio sam je i zadržao dvije godine. Koristeći se istim procesom prema članku 1031., prodao sam je za 495.000 dolara i kupio drugu s 30 stanova u 140
  • Phoenixu, Arizona. Tada smo već bili preselili u Phoenix da pobjegnemo od kiše pa smo je ionako željeli prodati. Kao što je bio slučaj s tržištem nekretnina u Oregonu i tržište u Phoenixu je posrnulo. Cijena stambene zgrade s 30 stanova u Phoenixu bila je 875.000 dolara, s pologom od 225.000 dolara. Pritok novca od 30 stanova bio je malo veći od 5000 dolara mjesečno. Tržište u Arizoni počelo se oporavljati i 1996. ulagač iz Colorada ponudio nam je 1,2 milijuna dolara za zgradu. Supruga i ja razmislili smo o prodaji, ali odlučili smo pričekati da vidimo hoće li Kongres donijeti Zakon o kapitalnoj dobiti. Pretpostavljali smo da će, ako se zakon promijeni, vrijednost imanja porasti za još 15 do 20 posto. Osim toga, 5000 dolara mjesečno bio je dobar pritok novca. Ovaj primjer pokazuje kako se mali iznos može pretvoriti u veliki. I opet, stvar je u razumijevanju financijskih izvješća i strategija investiranja, te u osjećaju za tržište i zakone. Ako ljudi nisu verzirani u tim stvarima, moraju slijediti standardnu dogmu, to jest igrati na sigurno, diverzificirati i ulagati samo na sigurno. Problem sa "sigurnim" investicijama jest taj što su često sterilne, to jest, tako sigurne da je dobit mnogo manja. Većina velikih brokerskih kuća neće se baviti spekulativnim transakcijama da zaštite sebe i svoje klijente. I to je mudra politika. Najisplativiji poslovi ne nude se početnicima, nego su rezervirani za one koji razumiju igru. Tehnički je protuzakonito ponuditi tako spekulativne poslove nekome nesofisticiranom, ali i to se događa. Što sofisticiraniji postajem, nailazim na sve više prilika. Još jedan razlog za razvoj vaše financijske inteligencije tijekom života jest to što nailazite na veći broj prilika. Što vam je veća financijska inteligencija, bit će vam lakše otkriti je li posao dobar. Vaša inteligencija može otkriti loš posao, a može i loš posao učiniti dobrim. Što više učim - a postoji mnogo toga što treba naučiti - više novca zarađujem, jer kroz godine stječem iskustvo i mudrost. Imam prijatelje koji igraju na sigurno, naporno rade u svojim profesijama i ne uspijevaju razviti svoje 141
  • financijske mudrosti, a za to je potrebno vrijeme. Moja je filozofija da prvo posij em sjeme u svoj stupac aktive. To se zove početi s malim. Neko sjeme naraste, a neko ne. U našoj korporaciji za nekretnine posjedujemo imovinu vrijednu nekoliko milijuna dolara. To je naš ZUN ili zaklada ulaganja u nekretnine. Želim istaknuti da je većina tih milijuna započela kao male investicije od 5000 do 10.000 dolara. Imali smo sreće da s tim polozima ulovimo tržište koje brzo raste i da tijekom nekoliko godina, uz pomoć zakona o poreznim olakšicama, više puta prodajemo i kupujemo nekretnine. Posjedujemo i portfelj dionica, zaštićenih korporacijom koju moja supruga i ja zovemo osobni uzajamni fond. Imamo prijatelje koji posluju isključivo s ulagačima poput nas, koji svakog mjeseca imaju višak novca za ulaganje. Kupujemo visokorizične, spekulativne privatne tvrtke koje upravo trebaju postati javne na burzi dionica u Sjedinjenim Državama i Kanadi. Primjer načina brze zarade je kupnja 100.000 dionica za 25 centi po dionici, prije no što kompanija postane javna. Šest mjeseci kasnije, kad se to dogodi, te dionice vrijede 2 dolara. Ako se tvrtkom bude dobro upravljalo, cijena će rasti, a vrijednost dionica može narasti i na 20 dolara. Bilo je godina kad se naših 25.000 dolara pretvorilo u milijun za manje od godinu dana. To nije kockanje ako znate što radite. Kockanje je ako ubacite novac u posao i molite se. Ideja je da upotrijebite svoje tehničko znanje, mudrost i ljubav prema igri da biste smanjili rizik, koji, naravno, uvijek postoji. Financijska inteligencija poboljšava izglede. Ono što je rizično za jednu osobu, manje je rizično za drugu. To je glavni razlog zbog kojeg stalno potičem ljude da investiraju više u svoju financijsku edukaciju nego u dionice, nekretnine ili druga tržišta. Što ste pametniji, imat ćete veće izglede. Dionice u koje ja osobno investiram vrlo su rizične za većinu ljudi i apsolutno ih ne preporučam. Igram tu igru od 1979. i platio sam svoj dio pogrešaka. No, ako shvatite zašto su 142
  • takve investicije visokorizične za većinu ljudi, možda ćete usmjeriti život drukčije, tako da će vam pretvaranje 25.000 dolara u milijun dolara za godinu dana biti niskorizično. Kao što sam već rekao, ništa od ovoga što sam napisao nije preporuka. Sve su to primjeri onoga što je jednostavno i moguće. Ono što ja radim, sitne su stvari u široj perspektivi, jer za prosječnu osobu pasivni prihod od 100.000 dolara je lijep i nije ga teško postići. Zavisno o tržištu i o tome koliko ste pametni, to se može ostvariti za pet do deset godina. Ako živite skromno, 100.000 dolara dodatnog prihoda zvuči dobro, bez obzira na to radite li ili ne. Možete raditi ako želite ili uzeti slobodne dane i upotrijebiti državne poreze u svoju korist, umjesto na svoju štetu. Moj osobni temelj su nekretnine. Volim nekretnine zato što su stabilne i sporo se kreću. Temelji su mi čvrsti. Pritok novca je postojan, a ako se nekretninama ispravno upravlja, dobri su izgledi da će im vrijednost porasti. Prednost čvrstog temelja u nekretninama jest u tome što mi omogućuju da riskiram malo više sa spekulativnim dionicama koje kupujem. Ako zaradim mnogo na tržištu dionica, plaćam porez na kapitalnu dobit, a preostali novac reinvestiram u nekretnine, šireći svoj temelj aktive. Još nešto o nekretninama. Proputovao sam cijeli svijet podučavajući ulaganje. U svakom gradu slušam ljude kako govore da nekretnine nisu jeftine. Moje iskustvo nije takvo. Čak i u New Yorku ili Tokiju, u samim njihovim predgrađima, postoje sjajne prilike koje većina ne vidi. U Singapuru, koji trenutno ima visoke cijene nekretnina, još je uvijek moguće pronaći dobre prilike nedaleko grada. Kad god čujem kako netko kaže "To ne možete učiniti ovdje", i pokazuje na mene, podsjetim ga da je možda istinita izjava "Ja ne znam kako to učiniti ovdje... za sada." Sjajne prilike nećete vidjeti očima, već umom. Većina ljudi nikad se ne obogati zato što nisu uvježbani u prepoznavanju prilika koje se nalaze pred njima. Često me pitaju "Kako započeti?" 143
  • U posljednjem poglavlju predstavio sam vam deset koraka koje sam slijedio na svojem putu k financijskoj slobodi. No, imajte na umu da se u svemu tome treba i zabavljati, jer sve je to samo igra. Ponekad dobivate, a ponekad učite. Ali zabavljajte se. Većina ljudi nikad ne pobijedi jer se boji gubitka. Zato mi je škola glupa, jer tamo učimo da su pogreške loše i kažnjavaju nas zbog njih. No, ako pogledate način na koji ljudi uče, vidjet ćete da uče upravo na greškama. Učimo hodati tako što padamo. Kad to ne bi bio slučaj, nikad ne bismo prohodali. Isto vrijedi za vožnju bicikla. Još uvijek imam ožiljke na koljenima, ali danas mogu voziti bicikl ne razmišljajući o tome. Isto vrijedi i za bogaćenje. Nažalost, glavni razlog zbog kojeg većina ljudi nije bogata jest taj što se boje gubitaka. Pobjednici se ne boje izgubiti, dok kod gubitnika to nije slučaj. Neuspjeh je dio procesa uspjeha. Ljudi koji ga izbjegavaju, izbjegavaju i uspjeh. Ja gledam na svoj novac kao na teniski meč. Igram tvrdo, griješim, ispravljam greške iznova ih činim, ispravljam i napredujem. Ako izgubim, pružim ruku preko mreže, rukujem se s protivnikom, nasmiješim se i kažem "Vidimo se u subotu." Postoje dvije vrste ulagača. 1. Prvi i najčešći tip su ljudi koji kupuju investicije u paketu. Nazovu posrednika, kao što je kompanija za nekretnine, broker ili financijski planer i nešto kupe. To može biti uzajamni fond, ZUN, dionica ili obveznica. To je čist i jednostavan način ulaganja. Primjer je kupac koji ide u prodavaonicu računala i kupuje ono s police. 2. Drugi tip su ulagači koji stvaraju investicije. Takvi ulagači obično sklapaju svoje investicije, poput ljudi koji kupuju komponente računala i sastavljaju ih. To je poput robe koja se radi po narudžbi. Ne znam ništa o sastavljanju komponenti računala, ali znam kako sastaviti dijelove ulaganja ili ljude koji to znaju. Ovaj drugi tip investitora vjerojatno je profesionalni ulagač. 144
  • Ponekad su potrebne godine da se svi dijelovi sastave, a ponekad se i ne sastave što god mi učinili. Moj bogati otac poticao me da budem ovaj drugi tip. Važno je naučiti kako sastaviti dijelove, jer tamo leže golemi dobici, a ponekad i gubici, ako se okolnosti okrenu protiv vas. Ako želite biti drugi tip ulagača, morate razviti tri glavne vještine. To su dodatne vještine uz one koje vam trebaju da postanete financijski inteligentni.: 1. Vještina pronalaženja prilika koje su svi drugi propustili. Učite kako vidjeti umom ono što drugi ne vide očima. Na primjer, jedan prijatelj kupio je trošnu staru kuću. Izgledala je jezivo. Svi su se pitali zašto. Ono što je on vidio, a mi nismo, bila je činjenica da uz kuću kupuje još četiri prazna gradilišta. To je saznao kad je otišao u posredničku kompaniju. Nakon što je kupio kuću, srušio ju je i prodao pet gradilišta građevinaru za trostruko veću cijenu. Za dva mjeseca zaradio je 75.000 dolara. To nije tako mnogo, ali sigurno je bolje od minimalne plaće i nije tako teško. 2. Vještina skupljanja novca. Prosječna osoba odlazi samo u banku. Drugi tip ulagača mora znati kako podići kapital. Postoje mnogi načini koji ne zahtijevaju banku i ja sam, da bih započeo, naučio kupovati kuće bez banke. Ono neprocjenjivo nisu kuće, već vještina skupljanja novca. Prečesto čujem kako ljudi govore "Banka mi neće posuditi novac" ili "Nemam novac da to kupim". Ako želite biti ulagač drugog tipa, morate naučiti raditi ono što većinu ljudi zaustavlja. Drugim riječima, većina dopušta nedostatku novca da ih spriječi u sklapanju posla. Ako možete izbjeći tu prepreku, bit ćete više milijuna dolara u prednosti nad onima koji nemaju tu vještinu. Mnogo puta sam kupio kuću, dionice ili stambenu zgradu bez prebijenog novčića u banci. Jednom sam kupio stambenu zgradu za 1,2 milijuna dolara. Izveo sam ono što se naziva "vezivanje", pismeni ugovor između prodavača i kupca. Zatim sam podigao polog od 145
  • 100.000 dolara koji mi je omogućio 90 dana da prikupim ostatak novca. Zašto sam to učinio? Zato što sam znao da vrijedi 2 milijuna. Novac nisam podigao. Umjesto toga, osoba koja je dala 100.000 dolara za predujam dala mi je zatim i 50.000 za pronalaženje posla, zatim je preuzela moj položaj, a ja sam otišao. Ukupno sam radio tri dana. I opet, više je stvar u onome što znate nego u onome što kupujete. Ulaganje nije kupovina, već je stvar u znanju. 3. Vještina organiziranja pametnih ljudi. Inteligentni ljudi su oni koji surađuju ili zapošljavaju osobe inteligentnije od njih samih. Kad vam je potreban savjet, pobrinite se da mudro izaberete savjetnika. Postoji mnogo toga što treba naučiti, ali nagrade mogu biti astronomske. Ako ne želite učiti te vještine, onda vam preporučam da postanete ulagač prvog tipa. Ono što znate vaše je najveće bogatstvo. Ono što ne znate vaš je najveći rizik. Rizik uvijek postoji. Naučite njime upravljati, umjesto da ga zaobilazite. 146
  • ŠESTA LEKCIJA RADITE DA BI UČILI - NE RADITE ZA NOVAC
  • SEDMO POGLAVLJE Šesta lekcija: RADITE DA BI UČILI - NE RADITE ZA NOVAC Godine 1995. dao sam intervju novinama iz Singapura. Mlada novinarka došla je na vrijeme i intervju je odmah započeo. Sjedili smo u predvorju luksuznog hotela, srkali kavu i razgovarali o cilju mog posjeta Singapuru. Trebao sam dijeliti govornicu sa Zigom Ziglarom. On je govorio o motivaciji, a ja govoritu o "tajnama bogatih". "Jednoga dana htjela bih postati autorica uspješnica, poput vas", rekla je. Vidio sam neke njezine članke i bio sam impresioniran. Imala je čvrst, jasan stil pisanja. Njezini članci mogli su zadržati interes čitatelja. "Imate sjajan stil", rekao sam joj. "Što vas sprečava u ostvarivanju vašeg sna?" "Čini mi se da moji radovi ne idu nikamo", rekla je tiho, "svi kažu da su moji romani sjajni, ali ništa se ne događa. Zato i dalje radim za novine. Njime barem plaćam račune. Imate li kakvih prijedloga?" "Da, imam", rekoh joj vedro, "jedan moj prijatelj ovdje u Singapuru vodi školu u kojoj podučava ljude prodaji. Vodi tečajeve prodaje za mnoge vrhunske korporacije ovdje i smatram da bi sudjelovanje na njegovom tečaju pomoglo vašoj 149
  • karijeri." Ona se ukoči. "Želite li reći da bih trebala poći u školu i naučiti prodavati?" Kimnuo sam glavom. "Ne mislite ozbiljno, zar ne?" Opet sam kimnuo glavom. "Što ne valja u tome?" Sada sam se povlačio. Nešto ju je uvrijedilo te sam poželio da joj nisam ništa rekao. U pokušaju da joj pomognem, našao sam se u situaciji da moram braniti svoj prijedlog. "Imam magisterij iz engleskog. Zašto bih trebala poći u školu za prodavače? Ja sam profesionalka. Išla sam u školu kako bih naučila svoju profesiju i kako ne bih morala postati prodavačica. Njih mrzim. Sve što oni žele je novac. Recite mi, zašto bih trebala učiti prodaju?" Sada je već energično spremala stvari u aktovku. Intervju je bio završen. Na stoliću za kavu stajao je primjerak prijašnje moje uspješnice. Podigao sam je, kao i bilješke koje je zapisala u svoj notes. "Vidite li ovo?", upitah ja pokazujući njezine bilješke. Ona pogleda svoje bilješke. "Što?", upita ona zbunjeno. Opet sam pokazao njezine bilješke. U notesu je pisalo "Robert Kiyosaki, najprodavaniji pisac." "Ovdje piše 'najprodavaniji pisac', a ne 'najbolji pisac'." Raširila je oči. "Ja sam grozan pisac. Vi ste sjajna spisateljica. Ja sam pohađao školu za prodavače. Vi imate magisterij. Sastavite to i dobit ćete razliku 'najprodavanijeg pisca' i 'najboljeg pisca'." Iz njezinih očiju bljesnula je srdžba. "Nikada se neću spustiti tako nisko da učim prodavati. Ljudi poput vas ne bi smjeli pisati. Ja sam profesionalni pisac, a vi ste prodavač. To nije pošteno." Spremila je preostale bilješke i užurbano izašla kroz velika staklena vrata u vlažno jutro Singapura. Barem me u članku predstavila na pošten i pozitivan način. Svijet je pun pametnih, talentiranih, obrazovanih i nadarenih ljudi. Susrećemo ih svakoga dana. Ima ih svugdje oko nas. Prije nekoliko dana, automobil mi se pokvario. Otišao sam 150
  • do automehaničara i mladi ga je majstor popravio za nekoliko minuta. Shvatio je što nije u redu samo osluškujući motor. Bio sam zapanjen. Tužna je istina da talent nije dovoljan. Uvijek me šokira koliko neki talentirani ljudi malo zarađuju. Neki dan sam čuo da manje od 5 posto Amerikanaca zarađuje više od 100.000 dolara godišnje. Upoznao sam briljantne, visoko obrazovane ljude koji zarađuju manje od 20.000 dolara godišnje. Poslovni savjetnik, koji se specijalizirao za medicinu, pričao mi je kako mnogi liječnici, zubari i kiropraktičari imaju financijskih problema. Sve vrijeme mislio sam da im novci samo pritječu čim diplomiraju. Taj poslovni savjetnik poklonio mi je frazu "Nedostaje im samo jedna vještina do velikog bogatstva". Ono što ova fraza znači jest da je većini ljudi potrebna samo još jedna vještina da njihovi prihodi porastu eksponencijalno. Već sam rekao da je financijska inteligencija spoj računo- vodstva, ulaganja, marketinga i prava. Kombinirajte ove četiri tehničke vještine i stvaranje novca novcem postaje lakše. Kad se radi o novcu, jedino što većina ljudi zna jest naporno raditi. Klasični primjer spoja vještina jest ona mlada novinarka. Da je vrijedno učila vještine prodaje i marketinga, njezini bi prihodi dramatično porasli. Da sam na njenom mjestu, krenuo bih na neke tečajeve pisanja za reklame, kao i na tečajeve prodaje. Zatim bih, umjesto da radim za novine, potražio posao u reklamnoj agenciji. Čak i kad bi prešla na manju plaću, naučila bi komunicirati "sažetim odlomcima", koji se koriste u uspješnom reklamiranju. Provodila bi vrijeme učeći i odnose s javnošću, što je također važno. Naučila bi kako zaraditi milijune u slobodnom izdavaštvu. Zatim bi, noću i vikendima, mogla pisati svoj veliki roman. Kad bi ga završila, bila bi sposobnija prodati ga. Ubrzo bi postala autorica uspješnica. Kad sam napisao svoju prvu knjigu Ako želite biti bogati i sretni, ne idite u školu, izdavač mi je predložio da promijenim naslov u Ekonomija edukacije. Rekao sam mu da bih s takvim naslovom prodao dvije knjige - jednu svojoj obitelji, a jednu 151
  • najboljem prijatelju. Problem je u tome što bi ih oni htjeli besplatno. Odvratan naslov Ako želite biti bogati i sretni, ne idite u školu izabrao sam zato jer sam znao da će dobiti tonu publiciteta. Ja sam za obrazovanje i vjerujem u reformu obrazovanja. Zašto bih inače i dalje ustrajao na izmjeni našeg zastarjelog obrazovnog sustava? Zato sam izabrao naslov koji će mi priskrbiti više TV i radio emisija. Bio sam spreman da budem kontroverzan. Mnogi ljudi smatrali su me ludim, ali knjiga se prodavala i prodavala. Kad sam diplomirao na Američkoj pomorskoj trgovačkog akademiji 1969., moj obrazovani otac bio je sretan. Tvrtka Standard Oil iz Kalifornije zaposlila me u svojoj floti tankera za prijevoz nafte. Bio sam treći časnik i moja je plaća bila niska u usporedbi s kolegama iz razreda, ali bilo je to dobro za prvi posao nakon fakulteta. Početna plaća bila mi je 42.000 dolara godišnje, uključujući i prekovremeni rad, a morao sam raditi samo sedam mjeseci. Imao sam pet mjeseci godišnjeg odmora. Da sam htio, mogao sam ploviti za Vijetnam s drugom brodskom kompanijom i zaraditi drugu plaću umjesto da se odmaram pet mjeseci. Imao sam sjajnu karijeru pred sobom, ali dao sam otkaz nakon šest mjeseci i uključio se marincima kako bih naučio pilotirati. Moj obrazovani otac bio je skršen, a bogati mi je čestitao. U školi i na radnom mjestu popularna je bila ideja "specijalizacije". Da biste više zarađivali ili dobili promociju, morali ste se "specijalizirati". Zato su liječnici odmah počeli tražiti specijalizaciju poput ortopedije ili pedijatrije. Isto je vrijedilo za računovođe, arhitekte, odvjetnike, pilote i druge. Moj obrazovani otac vjerovao je u istu dogmu. Zato je bio uzbuđen kad je napokon doktorirao. Često je govorio da škola nagrađuje ljude koji uče sve više i više o sve užim temama. Bogati otac poticao me da činim suprotno. "Dobro je znati ponešto o svemu", rekao je. Zato sam godinama radio u različitim odjelima njegovih kompanija. Neko vrijeme radio sam u njegovom računovodstvenom odjelu. Iako nikada ne bih 152
  • mogao biti računovođa, htio je da učim putem "osmoze". Bogati otac znao je da ću naučiti žargon i osjećaj za ono što je važno i za ono što nije. Radio sam i kao građevinski radnik i kao nosač, u prodaji, rezervacijama i marketingu. On je "odgajao" Mikea i mene i zato je inzistirao da sjedimo na sastancima s njegovim bankarima, odvjetnicima, računovođama i brokerima. Htio je da znamo ponešto o svakom aspektu njegovog carstva. Kad sam dao otkaz na svojem dobro plaćenom poslu u Standard Oilu, moj obrazovani otac imao je sa mnom razgovor. Bio je u šoku. Nije mogao shvatiti moju odluku da izađem iz karijere koja je nudila visoku plaću, sjajne beneficije, mnogo slobodnog vremena i priliku za promociju. Kad me jedne večeri pitao "Zašto si dao otkaz?", nisam mu to mogao objasniti, koliko god pokušavao. Moja logika nije odgovarala njegovoj. Veliki problem bio je u tome što je moja logika bila logika mog bogatog oca. Sigurnost posla bila je sve za mog obrazovanog, a učenje za mog bogatog oca. Obrazovani otac mislio je da sam išao u školu kako bih izučio za brodskog časnika, a bogati je znao da sam išao izučiti međunarodnu trgovinu. Kao student, prevozio sam teret, upravljao velikim teretnim brodovima, tankerima za prijevoz nafte i putničkim brodovima na Dalekom istoku i Južnom Pacifiku. Bogati otac inzistirao je da ostanem na Pacifiku umjesto da plovim za Europu jer znao je da su "nacije u razvoju" u Aziji, a ne u Europi. Dok se većina mojih kolega s godine, uključujući i Mikea, zabavljala u svojim bratstvima, ja sam izučavao trgovinu, ljude, poslovne stilove i kulture u Japanu, Tajvanu, Tajlandu, Singapuru, Hong Kongu, Vijetnamu, Koreji, Tahitiju, Samoi i Filipinima. I ja sam se zabavljao, ali ne u bratstvima i brzo sam odrastao. Obrazovani otac nije mogao shvatiti zašto sam odlučio odustati i pridružiti se marincima. Rekao sam mu da sam htio naučiti pilotirati, ali zapravo sam htio naučiti upravljati vojskom. Bogati otac objasnio mi je da je najteži dio 153
  • upravljanja tvrtkom upravljanje ljudima. Proveo je tri godine u vojsci dok je moj obrazovani otac izbjegao novačenje. Bogati otac pričao mi je o vrijednostima iskustva vođenja ljudi u opasnim situacijama. "Vodstvo je ono što moraš sljedeće naučiti", rekao je, "ako nisi dobar vođa, ustrijelit će te u leđa, kao što čine u biznisu." Kad sam se vratio iz Vijetnama 1973., napustio sam vojsku, iako sam volio letjeti. Zaposlio sam se u korporaciji Xerox, i to zbog jednog razloga, a to nisu bile beneficije. Bio sam stidljiv i pomisao na prodavanje bila mi je najstrašnija stvar na svijetu, a Xerox je imao jednu od najboljih obuka za prodavače u Americi. Bogati otac bio je ponosan na mene, dok me se obrazovani stidio. Kao intelektualac, smatrao je da su prodavači ispod njegove razine. Radio sam za Xerox četiri godine dok nisam prevladao svoj strah od kucanja na vrata i odbijanja. Kad sam postigao da uvijek budem među pet najboljih prodavača, opet sam dao otkaz i nastavio dalje, ostavivši iza sebe još jednu sjajnu karijeru u odličnoj kompaniji. Godine 1977. osnovao sam svoju prvu tvrtku. Bogati otac pripremao je Mikea i mene da preuzmemo tvrtke. Sada sam morao naučiti njeno osnivanje i pokretanje. Moj prvi proizvod, novčanik na čičak, proizvodio se na Dalekom istoku i dopremao u skladište u New Yorku, u blizini mjesta na kojem sam pohađao školu. Moje formalno obrazovanje bilo je gotovo i došlo je vrijeme da testiram svoja krila. Ako ne uspijem, bankrotirat ću. Bogati otac smatrao je kako je najbolje bankrotirati prije tridesete. "Još uvijek se imaš vremena oporaviti", bio je njegov savjet. Pred moj 30-ti rođendan, moja prva pošiljka krenula je iz Koreje za New York. I danas poslujem na međunarodnom planu. Kao što me bogati otac naučio i dalje tražim zemlje u razvoju. Danas moje tvrtke ulažu u južnoj Americi, Aziji, Norveškoj i Rusiji. Postoji stara izreka koja kaže: "Dok radite na svom radnom mjestu, uvijek ste na rubu bankrota." Nažalost, rekao bih da to vrijedi za milijune ljudi. Budući da škola ne smatra financijsku 154
  • inteligenciju inteligencijom, većina radnika "živi unutar svojih mogućnosti". Rade i plaćaju račune. Postoji još jedna strašna teorija rukovođenja koja kaže: "Radnici rade koliko moraju da ih ne bi otpustili, a vlasnici plaćaju koliko moraju da radnici ne bi dali otkaz." Ako pogledate plaće u većini tvornica, vidjet ćete da u toj izjavi ima istine. Kao rezultat toga, većina radnika nikada ne napreduje. Rade ono što su naučili: "Traži siguran posao". Većina radnika fokusira se na rad za plaće i beneficije koje su kratkoročna nagrada, ali su često katastrofalne gledajući dugoročno. Umjesto toga, preporučam mladim ljudima da pronađu posao radi učenja, a ne radi zarade, da pogledaju niz cestu i vide koje vještine žele steći prije no što izaberu specifičnu profesiju i prije no što ih uhvate u "Utrku štakora". Kada ljudi upadnu u zamku cjeloživotnog procesa plaćanja računa, postaju poput onih malih hrčaka koji trče u metalnim kotačima. Njihove male dlakave nožice grozničavo jure, kotač se vrti, ali sutra ujutro bit će u istom kavezu: na dobrom radnom mjestu. U filmu Jerry Maguire, s Tomom Cruiseom u glavnoj ulozi, ima mnogo sjajnih rečenica. Vjerojatno je najupečatljivija "Pokaži mi novac". No, postoji jedna koja mi se čini realnijom. Događa se u trenutku kad Tom Cruise napušta tvrtku. Baš su ga otpustili, a on postavlja pitanje cijeloj kompaniji "Tko želi poći sa mnom?" Svi utihnu i ukoče se. Samo jedna žena progovori i kaže: "Voljela bih, ali za tri mjeseca čeka me promocija." Ovo je vjerojatno najrealnija izjava u cijelom filmu. To je tip izjave kojima se ljudi služe kako bi ostali na poslu i plaćali račune. Znam da se moj obrazovani otac radovao povišici, a svake godine iznova bi se razočarao. Vraćao bi se u školu kako bi stekao još kvalifikacija, kako bi dobio novu povišicu, ali i to bi bilo samo još jedno razočaranje. Pitanje koje često postavljam ljudima je: "Kamo vas vodi vaša svakodnevna aktivnost?" Pitam se da li ljudi shvaćaju kamo ih njihov rad vodi, poput malih hrčaka. Što im budućnost 155
  • sprema? Cyril Brickfield, bivši izvršni direktor Američke udruge umirovljenika, kaže da su "privatne mirovine u stanju kaosa. Prije svega, 50% radne snage nema mirovine. Već bi to trebao biti razlog za brigu. Od preostalih 50%, 75% do 80% imaju male mirovine, 55 dolara mjesečno, 150 dolara mjesečno ili 300 dolara mjesečno." U svojoj knjizi Mit o mirovini, Craig S. Karpel piše: "Posjetio sam stožer velike nacionalne tvrtke za mirovinsko savjetovanje i upoznao direktoricu koji se specijalizira za dizajniranje bogatih mirovinskih planova za glavne rukovoditelje. Kad sam je upitao što ljudi koji nisu na tako visokim položajima mogu očekivati od svojih mirovina, rekla je s osmijehom: "Srebrni metak". "Što je 'Srebrni metak'?" upitao sam. Ona je slegnula ramenima: "Ako pripadnici generacije populacijske eksplozije otkriju da neće imati novca za život kada ostare, uvijek si mogu prosvirati mozak." Karpel objašnjava razliku između starih mirovinskih planova Definiranih beneficija i novih planova 401K, koji su rizičniji. Budućnost nije sjajna za većinu današnjih radnih ljudi. A to je samo ono što se tiče mirovine. Kad se doda zdravstvena skrb i dugoročna skrb u kući, cijela stvar postaje zastrašujuća. U svojoj knjizi iz 1995. piše kako su cijene skrbi u kući od 30.000 do 125.000 dolara godišnje. Posjetio je jedan starački dom u svojem području. Cijena je 1995. bila 88.000 dolara godišnje. Mnoge bolnice u državama sa socijaliziranom medicinskom skrbi već moraju donositi teške odluke poput one tko će živjeti, a tko umrijeti. Te odluke donose isključivo na temelju količine novca koju posjeduju i na temelju starosti pacijenta. Ako je pacijent star, često će medicinsku skrb pružiti nekome drugome. Stariji pacijenti bivaju potisnuti na kraj reda. Kao što si bogati mogu priuštiti bolje obrazovanje, moći će se i održavati na životu. Oni siromašniji će umirati. Zato se pitam gledaju li radnici u budućnost ili samo čekaju 156
  • sljedeću plaću i ne brinu o ostalom? Kada razgovaram s odraslima koji žele zaraditi više novca, uvijek preporučam isto. Predlažem da pogledaju svoj život dugoročno. Umjesto da samo rade za novac i sigurnost, koji jesu važni, predlažem ini da se zaposle i na drugom radnom mjestu na kojem će izučiti još neku vještinu. Često preporučam da se pridruže mrežnom marketingu, koji se još naziva i multilevel marketing posebice ako žele izučiti vještinu prodaje. Neke od tih kompanija imaju odlične programe obuke koji pomažu ljudima da se riješe straha od odbijanja, što je glavni razlog neuspjeha. Obrazovanje je dugoročno gledano, vrednije od novca. Kada predložim nešto takvo, često dobijem odgovor: "O, to je previše truda" ili "Želim raditi samo ono što me zanima". Na tvrdnju "To je previše truda", pitam: "Dakle, vi biste radije radili cijeli život i davali državi 50% od onoga što ste zaradili?" Na drugu tvrdnju - "Želim raditi samo ono što me zanima" - kažem: "Mene ne zanima vježbanje u teretani, ali odlazim tamo kako bih se osjećao bolje i živio dulje." Nažalost, ima istine u staroj izreci: "Starog psa ne možeš podučiti novim trikovima". Ako osoba nije navikla na promjene, teško se mijenjati. No, onima od vas koji još niste protiv ideje o radu s ciljem učenja nečeg novog, mogu ponuditi ovaj poticaj: Život je poput odlaska u teretanu. Najteži dio je donijeti odluku da se krene. Kada to učinite, ostalo je lako. Mnogo puta bilo mi je teško otići u teretanu, ali kada sam tamo i vježbam, osjećam zadovoljstvo. Kad je vježba gotova, uvijek mi je drago što sam se dao nagovoriti da pođem. Ako niste spremni raditi kako biste naučili nešto novo i umjesto toga inzistirate na tome da postanete visoko specijalizirani na svojem području, pazite na to da tvrtka za koju radite ima sindikat. Radnički sindikati dizajnirani su tako da štite specijaliste. Moj je obrazovani otac, nakon što se zamjerio guverneru, 157
  • postao pročelnik sindikata učitelja Havaja. Rekao mi je da je to najteži posao koji je ikada radio. S druge strane, moj je bogati otac proveo život trudeći se da spriječi ulazak svojih tvrtki u sindikate. Bio je uspješan. Iako su sindikati skoro uspjeli, uvijek ih je uspijevao odbiti. Osobno, ja nisam ni na čijoj strani jer mogu vidjeti potrebe i beneficije obje strane. Ako činite ono što škola preporuča i postanete visoko specijalizirani, onda tražite zaštitu sindikata. Na primjer, da sam nastavio sa svojom karijerom pilota, potražio bih tvrtku koja ima snažan sindikat pilota. Zašto? Zato što bi moj život bio posvećen učenju vještine koja je vrijedna samo u jednoj djelatnosti. Kad bi me iz nje izgurali, moja životna vještina ne bi bilo tako vrijedna drugdje. Otpušteni stariji pilot - sa 100.000 sati provedenih u pilotiranju transportnim zrakoplovima, koji zarađuje 150.000 dolara godišnje - imao bi problema s pronalaženjem posla koji bi bio isto plaćen kao i posao učitelja. Vještine se ne moraju nužno prenositi iz jedne djelatnosti u drugu, jer one za koje su piloti plaćeni, npr. u djelatnosti zračnih prijevoznika, nisu jednako važne, recimo, u školskom sustavu. Isto danas vrijedi čak i za liječnike. Uza sve promjene u medicini, mnogi medicinski specijalisti trebali bi ući u medicinske organizacije poput HMO-a. Učitelji definitivno trebaju biti članovi sindikata. U Americi, učiteljski sindikat je najveći i najbogatiji radnički sindikat. NEA, Nacionalna udruga za obrazovanje, ima golem politički utjecaj. Učitelji trebaju zaštitu sindikata jer i njihove vještine imaju samo ograničenu vrijednost za djelatnost izvan obrazovanja. Pravilo glasi: "Ako ste visoko specijalizirani, uđite u sindikat." To je pametno. Kada na tečajevima na kojima predajem postavim pitanje: "Koliko vas može napraviti bolji hamburger od onog u McDonald'su?", gotovo svi studenti podignu ruke. Zatim ih pitam: "Ako većina vas može napraviti bolji hamburger, kako to da McDonald's zarađuje više od vas?" Odgovor je očit: McDonald's je odličan u poslovnim 158
  • sustavima. Razlog zbog kojeg su mnogi talentirani ljudi siromašni jest taj što se fokusiraju na izradu "boljeg hamburgera", a ne znaju gotovo ništa o poslovnim sustavima. Jedan moj prijatelj s Havaja odličan je umjetnik i zarađuje pristojne novce. Jednoga dana nazvao ga je odvjetnik njegove majke i rekao mu da mu je ona ostavila 35.000 dolara. To je preostalo od njezine imovine nakon što su odvjetnik i država uzeli svoj dio. On je odmah uvidio priliku da unaprijedi svoj biznis tako što je dio novca uložio u reklamu. Dva mjeseca kasnije njegova prva reklama u boji na cijeloj stranici pojavila se u skupom magazinu kojeg kupuju bogate osobe. Reklamu je objavljivao tri mjeseca. Nije bilo nikakve reakcije, i cijelo njegovo nasljedstvo je propalo. Sada želi tužiti magazin zbog pogrešne reprezentacije. To je uobičajeno za nekoga tko zna izraditi sjajan hamburger, ali zna i malo o biznisu. Kad sam ga upitao što je naučio, njegov jedini odgovor bio je da su "reklamni stručnjaci pokvarenjaci". Zatim sam ga pitao bi li bio spreman poći na tečaj iz prodaje i tečaj iz izravnog marketinga. Njegov odgovor bio je: "Nemam vremena, ne želim trošiti novac." Svijet je pun talentiranih siromašnih ljudi. Prečesto, oni su siromašni, imaju financijskih problema ili ne zarađuju koliko bi mogli ne zbog onoga što znaju, već zbog onoga što ne znaju. Usredotočuju se na usavršavanje svojih vještina u izradi "boljeg hamburgera", a ne na vještinu prodaje i isporuke hamburgera. Možda McDonald's ne izrađuje najbolje hamburgere, ali najbolji je u njihovoj prodaji i isporuci. Siromašno otac htio je da se specijaliziram. Smatrao je da ću tako biti bolje plaćen. Čak i nakon što mu je guverner Havaja rekao da više ne može raditi u državnoj službi i dalje me poticao da se specijaliziram. On je zatim počeo raditi za učiteljski sindikat, voditi kampanju za daljnju zaštitu i beneficije za te visoko specijalizirane i obrazovane profesionalce. Često smo se prepirali, ali znam da se nikad nije složio s tim da pretjerana specijalizacija uzrokuje potrebu za zaštitom od strane sindikata. Nikada nije shvatio da, što si više 159
  • specijaliziran, to si više ovisan o toj specijalnosti i zarobljen. Bogati otac savjetovao je Mikeu i meni da se pripremimo. Mnoge korporacije čine isto - pronađu mladog, bistrog studenta iz poslovne škole i počnu "pripremati" tu osobu da jednog dana preuzme tvrtku. Zato se ti pametni mladi zaposlenici ne specijaliziraju za jedan odjel; sele ih iz odjela u odjel kako bi naučili sve aspekte poslovnih sustava. Bogati često "pripremaju" svoju djecu ili djecu drugih. Njihova djeca na taj način stječu opće znanje o operacijama tvrtke i načinima povezanosti raznih odjela. U generaciji iz 2. svjetskog rata, smatralo se "lošim" prelaziti iz tvrtke u tvrtku. Danas se to smatra pametnim. Ljudi prelaze iz tvrtke u tvrtku, umjesto da traže veću specijalizaciju i zašto onda nebi nastojali učiti i zaraditi. Kratkoročno, zaradit će manje. Dugoročno, to će im donijeti velike dividende. Glavne vještine upravljanja potrebne za uspjeh su: 1. Upravljanje protokom novca. 2. Upravljanje sustavima (uključujući i vas i vašu obitelj). 3. Upravljanje ljudima. Najvažnije specijalizacijske vještine su prodaja i razumijevanje marketinga. Sposobnost prodaje - dakle, komunikacije s drugim ljudskim bićem, bilo ono kupac, zaposlenik, šef, supružnik ili dijete - temeljna je vještina osobnog uspjeha. Komunikacijske vještine poput pisanja, govorenja i pregovaranja ključne su za uspješan život. To su vještine na kojima stalno radim - pohađam tečajeve ili kupujem kazete kako bih proširio svoje znanje. Kao što sam rekao, moj obrazovani otac radio je sve više i više što je postajao kompetentniji. No, sve je dublje upadao u zamku. Iako mu je plaća rasla, izbori su mu se smanjivali. Ubrzo nakon što je izbačen iz državne službe, otkrio je koliko je zapravo profesionalno ranjiv. To je poput profesionalnih sportaša koji se odjednom ozlijede ili postanu prestari za igru. 160
  • Njihovi nekad visoko plaćeni položaji nestaju, a oni posjeduju samo ograničene vještine na koje se mogu osloniti. Mislim da je zato moj obrazovani otac nakon svega stao na stranu sindikata. Shvatio je koliko bi mu on mogao koristiti. Bogati otac poticao je Mikea i mene da naučimo ponešto o svemu. Poticao nas je da radimo s ljudima pametnijima od nas i da ih okupljamo u svom timu. Danas bi se to zvalo sinergija profesionalnih specijalnosti. Poznajem bivše učitelje koji zarađuju stotine tisuća dolara godišnje. Zarađuju toliko zato što imaju specijalizirane vještine u svojem području, ali i druge vještine. Mogu podučavati, ali poznaju i prodaju i marketing. Ne znam vještine koje su važnije od prodavanja i marketinga. Vještine prodavanja i marketinga teške su većini zbog straha od odbijanja. Što ste bolji u komuniciranju, pregovaranju i rješavanju straha od odbijanja, život vam je lakši. Kao što sam savjetovao onu novinarku koja je htjela postati autorica uspješnica, danas savjetujem i sve ostale. Tehnička specijalizacija ima svoje prednosti i mane. Imam prijatelje koji su geniji, ali ne mogu učinkovito komunicirati s drugim ljudskim bićima. Kao rezultat toga, njihova su primanja bijedna. Savjetujem ih da provedu samo godinu dana učeći prodaju. Čak i ako ne zarade ništa, njihove komunikacijske vještine će se poboljšati. A to je neprocjenjivo. Pored toga što moramo biti dobri prodavači i marketinški stručnjaci, moramo biti dobri učitelji i dobri učenici. Da bismo bili zaista bogati, moramo znati davati i primati. Kada dođe do financijskih ili profesionalnih problema, često je stvar u tome što nema dovoljno davanja i primanja. Poznajem mnoge ljude koji su siromašni zato što nisu dobri učitelji ni dobri učenici. Oba moja oca bili su velikodušni ljudi. Obojica su prvo davali. Podučavanje je bilo jedan od načina davanja. Razlika je bila u davanju novca. Bogati otac davao je mnogo novca. Davao je crkvi, dobrotvornim društvima i svojoj fondaciji. Znao je da se mora davati da bi se moglo primiti. Davanje novca je tajna većine velikih i bogatih obitelji. Zato postoje organizacije poput fondacije Rockefeller i fondacije Ford. To 161
  • su organizacije osmišljene tako da uvećavaju svoje bogatstvo, i stalno ga poklanjaju drugima. Moj obrazovani otac uvijek je govorio: "Kad budem imao višak novca, poklanjat ću ga." Problem je bio u tome što nikad nije imao višak novca. Zato je radio sve više kako bi dobio više, umjesto da se fokusira na najvažniji zakon novca: "Daj i bit će ti dano". Umjesto toga, vjerovao je u izreku: "Primi i zatim daj." Da zaključim, postao sam poput obojice. Jedan dio mene je tvrdokorni kapitalist koji voli igru s novcem koji stvara novac. Drugi dio mene je društveno odgovorni učitelj koji je duboko zabrinut zbog sve šireg jaza između onih koji imaju i onih koji nemaju. Osobno, držim da je zastarjeli obrazovni sustav primarno odgovoran za taj jaz. 162
  • POČECI
  • OSMO POGLAVLJE Kada ljudi počnu učiti i postanu financijski pismeni, ipak mogu naići na prepreke na putu ka financijskoj neovisnosti. Postoji pet razloga koji mogu spriječiti financijski pismene ljude u razvoju stupca aktive koji može stvoriti golemi pritok novca, koji ih može osloboditi i omogućiti im da žive život o kakvom su sanjali, umjesto da rade puno radno vrijeme samo kako bi platili račune. Tih pet razloga: 1. Strah 2. Cinizam 3. Lijenost 4. Loše navike 5. Arogancija Razlog br. 1 Potrebno je svladati strah od gubitka novca. Nikada nisam upoznao nekoga tko zaista voli gubiti novac, a u cijelom životu nisam nikada upoznao bogataša koji nikad nije izgubio novac. No, upoznao sam mnogo siromašnih ljudi koji nikada nisu izgubili niti novčića... ulažući. Strah od gubitka novca je stvaran. Svi ga imaju, pa čak i bogati. Ali problem nije u strahu, nego u načinu kako se netko nosi sa strahom, s gubitkom. Način nošenja s neuspjehom igra ključnu ulogu u životu čovjeka. To vrijedi za sve u životu, ne 165 SAVLADAVANJE PREPREKA
  • samo za novac. Primarna razlika između bogatih i siromašnih jest način na koji se oni nose s tim strahom. U redu je bojati se. U redu je biti kukavica kad se radi o novcu. Još uvijek se možete obogatiti. Svi smo junaci u nečemu, a kukavice u nečem drugome. Supruga mog prijatelja je medicinska sestra u hitnoj službi. Kad vidi krv, kreće u akciju. Kad ja spomenem ulaganje, ona pobjegne. Kad ja vidim krv, ne bježim. Padam u nesvijest. Moj bogati otac razumio je fobije vezane uz novac. "Neki ljudi boje se zmija. Neki se boje gubitka novca. I jedno i drugo su fobije", govorio bi. Njegovo rješenje za fobiju od gubitka novca bio je ovaj stih: "Ako mrziš rizik i brineš... počni rano." Zato banke savjetuju stjecanje navike štednje dok ste mladi. Ako počnete mladi, lako je obogatiti se. Neću to dublje objašnjavati, ali postoji velika razlika između osobe koja počne štedjeti u dobi od 20 godina i osobe koja počne štedjeti u dobi od 30. Golema razlika. Kažu da je moć kamata jedno od svjetskih čuda. Tvrdi se da je kupnja otoka Manhattan jedan od najbolje sklopljenih poslova svih vremena. New York je kupljen za 24 dolara u stakalcima i ukrasima. No, da su ti novci investirani uz kamatu od 8 posto godišnje, do 1995. oni bi vrijedili više od 28 trilijuna dolara. S time, ne samo da bi se mogao kupiti Manhattan, već i veliki dio Los Angelesa, osobito po cijenama nekretnina iz 1995. Moj susjed već 25 godina radi za veliku računalnu kompaniju. Za pet godina, on će otići s 4 milijuna dolara u svojem mirovinskom planu 401k. Novac je uložen uglavnom u uzajamne fondove brzog rasta, koje će pretvoriti u obveznice i državna jamstva. Imat će samo 55 godina kad se umirovi, a pasivni pritok novca bit će mu preko 300.000 dolara godišnje, što je više od njegove plaće. Dakle, može se, pa makar mrzite gubiti i riskirati. No, morate početi rano i definitivno morate imate mirovinski plan. Trebali biste unajmiti financijskog planera kojem vjerujete kako bi vas vodio prije no što investirate u bilo što. 166
  • No, što ako nemate više mnogo vremena ili se želite umiroviti rano? Kako ćete se onda riješiti straha od gubitka novca? Moj siromašni otac nije učinio ništa. Jednostavno je izbjegavao razgovarati o toj temi. S druge strane, moj bogati otac preporučio je da razmišljam poput Teksašanina. "Volim Teksas i Teksašane", govorio bi, "u Teksasu je sve veće. Kad Teksašani pobjeđuju, čine to u velikom stilu. Kada gube, i to čine spektakularno." "Vole gubiti?" upitao sam. "Nisam to rekao. To nitko ne voli. Pokaži mi osobu koja je sretna kad gubi i ja ću ti pokazati gubitnika", rekao je bogati otac, "govorim o teksaškom stavu prema riziku, nagradi i neuspjehu. Oni se tako nose sa životom. Žive ga u punini, za razliku od mnogih ljudi ovdje, koji žive poput žohara kad je riječ o novcu, žohara koji se boje da će ih netko osvijetliti i koji cvile kad im trgovac u prodavaonici ne vrati sitniš." Bogati otac nastavio je s objašnjenjem. "Ono što mi se najviše sviđa je teksaški stav. Ponosni su kad pobijede, a hvale se kada gube. Teksašani imaju izreku: 'Ako ćeš bankrotirati, bankrotiraj na veliko.' Ne žele priznati da su bankrotirali zbog neke kućice. Većina ljudi ovdje toliko se boji gubitka da i nemaju kućicu na kojoj bi mogli bankrotirati." Uvijek je govorio Mikeu i meni da je najveći razlog financijskog neuspjeha to što većina previše igra na sigurno. "Ljudi se tako boje gubitka da gube", rekao je. Fran Tarkenton, nekadašnji sjajni branič u NFL ligi američkog nogometa, rekao je to ovako: "Pobjeđivati znači ne bojati se poraza." U svojem životu primijetio sam da pobjeđivanje obično dolazi nakon gubitka. Prije no što sam naučio voziti bicikl, pao sam mnogo puta. Nikada nisam upoznao igrača golfa koji nije izgubio lopticu za golf. Nikada nisam upoznao ljude koji vole, a da im nikada nitko nije slomio srce. I još nisam upoznao bogataša koji nikad nije izgubio novac. 167
  • Za mnoge ljude, razlog zbog kojeg ne pobjeđuju financijski jest što je bol od gubitka novca daleko veća od radosti bogatstva. Još jedna teksaška izreka glasi: "Svi žele doći u nebo, ali nitko ne želi umrijeti." Većina ljudi sanja o bogatstvu, ali užasnuti su od gubitka. Zato nikad ne dođu u nebo. Bogati otac pričao je Mikeu i meni o svojim putovanjima u Teksas. "Ako zaista želite naučiti pravi stav za nošenje s rizikom, gubitkom i neuspjehom, pođite u San Antonio i posjetite Alamo. Alamo je sjajna priča o hrabrim ljudima koji su se odlučili boriti, znajući da ne mogu uspjeti protiv mnogostruko jačeg neprijatelja. Izabrali su umrijeti umjesto da se predaju. To je nadahnjujuća priča, vrijedna izučavanja; ipak, riječ je o tragičnom vojnom porazu. Isprašili su im turove. Nisu uspjeli. Izgubili su. Pa kako se Teksašani nose s neuspjehom? Još uvijek viču 'Sjetite se Alama!'" Mike i ja često smo slušali ovu priču. Običavao nam ju je pričati kad bi ulazio u velik posao i kad bi se osjećao nervozno. Nakon što je učinio sve što je mogao i kad bi došlo do "biti ili ne biti", pričao nam je tu priču. Svaki puta kad bi se uplašio pogreške ili gubitka novca pričao nam je tu priču. Davala mu je snagu jer ga je podsjećala da se uvijek može i financijski gubitak pretvoriti u financijsku dobit. Bogati otac znao je da ga neuspjeh može samo učiniti jačim i pametnijim. Nije htio gubiti, ali znao je tko je i kako će se nositi s porazom. Uzet će ga i pretvoriti ga u pobjedu. To je ono što ga je činilo pobjednikom, a ostale gubitnicima i što mu je davalo hrabrost da prijeđe crtu kad bi drugi ustuknuli. "Zato mi se Teksašani sviđaju. Uzeli su veliki neuspjeh i pretvorili ga u turističku atrakciju koja im donosi milijune." No, njegove riječi koje mi danas vjerojatno najviše znače su: "Teksašani ne pokapaju svoje poraze, već se nadahnjuju njima. Uzimaju ih i pretvaraju u pokliče. Neuspjeh nadahnjuje Teksašane da postanu pobjednici. No, to nije formula samo za Teksašane. To je formula svih pobjednika." Padanje s bicikla bilo je za mene dio učenja vožnje i sjećam se da bi me svaki pad učinio još odlučnijim da naučim voziti, 168
  • umjesto da me obeshrabri. Rekao sam i to da nikada nisam upoznao igrača golfa koji nikada nije izgubio lopticu. Vrhunske profesionalne igrače gubitak loptice ili turnira samo nadahnjuje da postanu bolji, da više vježbaju, da više uče. To ih čini boljima. Pobjednike poraz nadahnjuje. Gubitnike poraz poražava. Da citiram Johna D. Rockefellera: "Uvijek sam pokušavao pretvarati katastrofe u prilike." Budući da sam japanski Amerikanac, mogu reći i ovo. Mnogi ljudi kažu da je Pearl Harbor bio američka pogreška. Ja kažem da je bio japanska pogreška. U filmu Tora, Tora, Tora turobni japanski admiral kaže svojim radosnim podčinjenima: "Bojim se da smo probudili usnulog diva." "Sjetite se Pearl Harbora", postao je ratni poklič. Pretvorio je jedan od najvećih američkih poraza u razlog za pobjedu. Taj veliki poraz dao je Americi snagu i ona je ubrzo postala svjetska velesila. Neuspjeh nadahnjuje pobjednike, a poražava gubitnike. To je najveća tajna pobjednika. To je tajna koju gubitnici ne znaju. Najveća tajna pobjednika jest da neuspjeh nadahnjuje pobjeđivanje; zato se ne boje poraza. Da citiram Frana Tarkentona: "Pobjeđivati znači ne bojati se poraza". Ljudi poput Frana Tarkentona ne boje se poraza jer znaju tko su. Mrze gubiti, ali znaju da će ih poraz samo nadahnuti da postanu još bolji. Postoji velika razlika između mržnje prema porazu i straha od poraza. Većina ljudi se toliko boji gubitka novca da se upravo to i dogodi. Bankrotiraju na malim kućama. Financijski, igraju na previše sigurno i malo. Kupuju velike kuće i automobile, a ne velike investicije. Glavni razlog zbog kojeg preko 90 posto Amerikanaca ima financijskih problema jest to što igraju pazeći da ne izgube, a ne igraju na pobjedu. Odlaze svojim financijskim planerima, računovođama ili brokerima i kupuju balansirani portfelj. Većina ima mnogo novca u certifikatima o depozitima, obveznicama koje ne donose veliku dobit, uzajamnim fondovima kojima se može trgovati unutar obitelji uzajamnog fonda, i nekoliko dionica. To je siguran i razuman, ali nije pobjednički portfelj. To je portfelj nekoga tko igra pazeći da ne izgubi. 169
  • Nemojte me pogrešno shvatiti. To je vjerojatno bolji portfelj no što ga ima 70 posto populacije, a to je zastrašujuće. Siguran portfelj bolji je od nikakvog. To je odličan portfelj za nekoga tko voli sigurnost. No, igranje na sigurno i "balansiranje" vašeg investicijskog portfelja nije način na koji uspješni investitori igraju igru. Ako imate malo novca, a želite se obogatiti morate biti "fokusirani", a ne "balansirani!!. Ako pogledate uspješne ljude, vidjet ćete da u početku nisu bili balansirani. Balansirani ljudi nikamo ne stižu, već ostaju na jednom mjestu. Da biste napredovali, prvo morate postati nebalansirani. Pogledajte samo način na koji hodate. Thomas Edison nije bio balansiran, već fokusiran. Bill Gates, Donald Trump, George Soros također. George Patton nije širio svoje tenkove, već ih je fokusirao i probijao slabe točke u njemačkim linijama. Francuzi su otišli u širinu s linijom Maginot, a znate što se njima dogodilo. Ako se želite obogatiti, morate se usredotočiti. Stavite mnogo jaja u malo košara. Ne činite ono što rade siromašni i srednja klasa: ne stavljajte malo jaja u mnogo košara. Ako mrzite gubiti i ako vas gubitak čini slabijima, igrajte na sigurno. Vršite balansirane investicije. Ako imate više od 25 godina i bojite se riskiranja, nemojte se mijenjati. Igrajte na sigurno, ali počnite rano. Počnite skupljati svoja jaja rano jer će vam trebati vremena. No, ako sanjate o slobodi - o izlasku iz "Utrke štakora" - prvo pitanje koje si trebate postaviti jest: "Kako reagiram na neuspjeh?" Ako vas neuspjeh nadahnjuje, možda biste trebali pokušati - ali samo možda. Ako vas neuspjeh čini slabima ili u vama izaziva napade bijesa - poput razmaženih derišta koja zovu odvjetnika kako bi podigli tužbu čim nešto ne bude po njihovom - onda igrajte na sigurno. Zadržite svoj posao ili kupujte obveznice i uzajamne fondove. Ali zapamtite i u tim financijskim instrumentima postoji rizik, iako su sigurniji. Pričam sve ovo o Teksasu i Franu Tarkentonu zato što je lako proširiti stupac aktive. To nije igra koja zahtijeva veliku spretnost ni mnogo obrazovanja. Dovoljno je poznavanje 170
  • matematike na razini petog razreda. No, to je igra koja zahtijeva stav, hrabrost, strpljenje i siguran stav prema neuspjehu. Gubitnici izbjegavaju neuspjeh, a on pretvara gubitnike u pobjednike. Samo se sjetite Alama. Razlog br. 2 Prevladavanje cinizma. "Nebo pada. Nebo pada." Većina nas zna priču o "Malom piletu", koje je trčalo uokolo upozoravajući životinje na propast koja im se približava. Svi mi znamo takve ljude. Ali i svi imamo "Malo pile" u sebi. Kao što sam prije rekao, cinik je zapravo malo pile. Svi postanemo malo pile kad nam strah i sumnje pomute misli. Svi mi imamo sumnje. "Nisam pametan." "Nisam dovoljno dobar." "Taj i taj je bolji od mene." Ili nas naše vlastite sumnje paraliziraju. Igramo igru "Što ako?" "Što ako gospodarstvo propadne nakon što investiram?" "Što ako stvari ne krenu onako kako sam planirao?" Ili imamo prijatelje i voljene osobe koje nas podsjećaju na naše mane, tražili mi to ili ne. Često govore: "Zašto misliš da možeš to učiniti?" ili "Ako je to tako dobra ideja, kako to da nitko drugi nije to učinio?" ili "To neće uspjeti. Ne znaš o čemu govoriš." Te riječi sumnje često postanu tako glasne da nas spriječe u djelovanju. Strašan osjećaj stvara nam se u želucu. Ponekad ne možemo spavati. Ne krećemo se naprijed. Držimo se onoga što je sigurno i prilike prolaze pokraj nas. Gledamo kako život prolazi dok sjedimo s grčem u tijelu. Svi smo to osjetili, a neki i češće od drugih. Peter Lynch iz uzajamnog fonda "Fidelity Magellan" govori o upozorenjima o padu neba kao o "šumu" koji svi čujemo. "Šum" se stvara unutar naše glave ili dolazi izvana, često od prijatelja, obitelji, suradnika ili medija. Lynch se sjeća 50-tih, kad je prijetnja nuklearnog rata bila toliko prisutna u vijestima da su ljudi počeli graditi skloništa i pohranjivati hranu i vodu. Da su taj novac mudro investirali na tržištu umjesto da grade skloništa, danas bi vjerojatno bili financijski nezavisni. Kad su prije nekoliko godina izbili neredi u Los Angelesu, prodaja oružja skočila je u cijeloj zemlji. Čovjek umre od sirovog mesa u hamburgeru u saveznoj državi Washington, a 171
  • Odjel za zdravstvo u Arizoni naredi restoranima da dobro prepeče svu teletinu. Tvrtka za proizvodnju lijekova prikaže na nacionalnoj televiziji reklamu koja prikazuje kako ljudi dobivaju gripu. Reklama se prikazuje u veljači. Broj prehlada poraste, kao i prodaja njihovog lijeka protiv prehlade. Većina ljudi je siromašna zato što je, kad se radi o ulaganju, svijet pun malih pilića koji trče uokolo i viču "Nebo pada, nebo pada." A mali pilići su učinkoviti zato što je svatko od nas malo pile. Često je potrebna velika hrabrost da čovjek ne dopusti da ga govorkanja o propasti uplaše. Godine 1992. moj prijatelj Richard došao nam je u posjet iz Bostona. Mi smo tad živjeli u Phoenixu. Bio je impresioniran onim što smo učinili uz pomoć dionica i nekretnina. Cijene nekretnina u Phoenixu bile su vrlo niske. Proveli smo s njim dva dana pokazujući mu ono što smo smatrali sjajnim prilikama za pritok novca i porast vrijednosti kapitala. Moja supruga i ja nismo pravi prodavači nekretnina. Mi smo striktno ulagači. Nakon što smo identificirali kuću u jednom odmaralištu, nazvali smo agenta koji mu je tu kuću prodao istog poslijepodneva. Cijena je bila samo 42.000 dolara za kuću s dvije spavaće sobe. Slične kuće prodavale su se za 65.000. Pronašao je dobar posao. Uzbuđen, kupio ju je i vratio se u Boston. Dva tjedna kasnije, agent nas je nazvao i javio nam da je naš prijatelj odustao. Odmah sam ga nazvao kako bih saznao zbog čega. Rekao je samo da je razgovarao sa susjedom, da mu je susjed rekao da je to loš posao i da je preplatio kuću. Pitao sam Richarda je li taj susjed ulagač. Odgovorio je da nije. Kad sam ga upitao zašto ga je poslušao, Richard se počeo braniti i rekao samo da želi nastaviti s traženjem. Tržište nekretninama u Phoenixu oporavilo se i do 1994. tu malu kuću iznajmljivali su za 1000 dolara mjesečno - čak 2500 dolara tijekom zimskih mjeseci. Kuća je 1995. vrijedila 95.000 dolara. Richard je samo morao dati polog od 5000 dolara i bio bi na putu izlaska iz "Utrke štakora". Još uvijek nema ništa. A u Phoenixu još ima dobrih prilika; samo ih treba potražiti malo pažljivije. 172
  • Richardovo odustajanje nije me iznenadilo. To se zove "grižnja savjesti kupca", a pogađa sve nas. Te sumnje nas srede. Malo pile je pobijedilo, a prilika za put u slobodu izgubljena je. Evo još jednog primjera. Mali dio svoje aktive držim u certifikatima prava pridržavanja poreza umjesto u certifikatima depozita. Na svoj novac godišnje dobivam 16%, što je sigurno bolje od 5% kamata koliko nude banke. Certifikate osiguravaju nekretnine, a državni zakon brine se o njihovoj realizaciji, Što je također bolje od onoga što nudi većina banaka. Formula po kojoj su kupljeni čini ih sigurnima. Nedostaje im samo likvidnost. Zato ih smatram certifikatima depozita koji traju 2 do 7 godina. Gotovo svaki puta kad to pričam nekome, osobito ako taj ima novce u certifikatima depozita, kaže mi da je to rizično. Kaže mi zašto to ne bih trebao učiniti. Kad tu osobu pitam gdje je dobila tu informaciju, kaže - od prijatelja ili iz magazina o ulaganju. Nikada to nije učinila, ali govori drugoj osobi zašto to ne bi trebala činiti. Dobivam kamate od najmanje 16 posto, ljudi ispunjeni sumnjom spremni su prihvatiti 5 posto. Sumnja je skupa stvar. Želim reći da te sumnje i cinizam većinu ljudi tjeraju da igraju na sigurno, te ih održavaju u siromaštvu. Stvarni svijet jednostavno čeka da se obogatite. Samo vas sumnje drže siromašnima. Kao što sam rekao, izlazak iz "Utrke štakora" tehnički je lagan. Nije potrebno veliko obrazovanje, ali sumnje vas mogu ograničiti. "Cinici nikad ne pobjeđuju", rekao je bogati otac, "neobuzdana sumnja i strah stvaraju cinika. Oni kritiziraju, a pobjednici analiziraju." To mu je bila još jedna od omiljenih izreka. Bogati otac objasnio je da kriticizam zasljepljuje, a analiza otvara oči i omogućava pobjednicima da vide kako su cinici slijepi, da vide prilike koje nitko drugi ne vidi, a to je ključ uspjeha. Nekretnine su moćno sredstvo za sve one koji traže financijsku nezavisnost ili slobodu. To je jedinstveno investicijsko oruđe. No, svaki puta kad spomenem nekretnine, čujem: "Ne želim popravljati zahode." To je ono što je Peter 173
  • Lynch nazvao "šum". Bogati otac rekao bi da su to riječi cinika, osobe koja kritizira, a ne analizira, osobe koja dopušta sumnjama i strahu da joj zatvore um umjesto da joj otvore oči. Kada netko kaže: "Ne želim popravljati zahode", poželim mu odvratiti, "zašto misliš da ja to želim?" Ta osoba govori da joj je zahod važniji od onoga što želi. Ja govorim o slobodi od "Utrke štakora", a čovjek se fokusira na zahode. To je obrazac razmišljanja koji većinu čini siromašnima. Kritiziraju, umjesto da analiziraju. "'Ne želim', drži ključ tvojeg uspjeha", govorio bi bogati otac. Budući da niti ja ne želim popravljati zahode, tražim upravitelja imanja koji će to činiti. Kada pronađem dobrog upravitelja imanja, moj pritok novca raste. Što je još važnije, dobar upravitelj imanja omogućava mi kupnju mnogo više nekretnina jer ne moram popravljati zahode i on je ključ za uspjeh s nekretninama. Zato mi je važnije pronaći njega nego nekretninu jer on često čuje za dobre prilike i prije agenata za prodaju nekretnina, a to ga čini još vrednijim. To je bogati otac htio reći izrekom "'Ne želim', drži ključ tvojeg uspjeha." Budući da niti ja ne želim popravljati zahode, otkrio sam kako kupiti više nekretnina i ubrzati svoj izlazak iz "Utrke štakora". Ljudi koji stalno govore "Ne želim popravljati zahode", često sami sebi oduzimaju mogućnost korištenja moćne investicije. Zahodi su im važniji od slobode. Na tržištu dionica, često čujem kako ljudi govore: "Ne želim izgubiti novac." Zašto misle da ja ili bilo tko drugi, volimo gubiti novac? Ne zarađuju novac zato jer su izabrali da ga ne gube. Umjesto da analiziraju, zatvaraju svoj um za još jednu moćnu investiciju, tržište dionica. U prosincu 1996. vozio sam se s prijateljem pokraj benzinske postaje u susjedstvu. Podigao je pogled i vidio da je cijena nafte porasla. Moj prijatelj je sklon brizi, "Malo pile". Za njega, nebo se uvijek ruši - i to obično, na njega. Kad smo stigli kući, pokazao mi je statistike koje govore zašto će cijena nafte rasti tijekom sljedećih nekoliko godina. Te 174
  • statistike nikada prije nisam vidio, iako sam posjedovao veliku količinu dionica postojeće naftne kompanije. Dao sam se u potragu, i na kraju pronašao novu podcijenjenu naftnu kompaniju koja je bila na putu otkrivanja novog nalazišta nafte. Moj broker bio je uzbuđen zbog te kompanije, a ja sam kupio 15.000 dionica po 65 centi. U veljači 1997. taj prijatelj i ja vozili smo se pokraj iste postaje, i naravno, cijena nafte po galonu narasla je za gotovo 15 centi. I opet, "Malo pile" je brinulo i žalilo se. Ja sam se nasmiješio jer u siječnju 1997. ona mala naftna kompanija pronašla je naftu i vrijednost onih 15.000 dionica narasla je za više od 3 dolara po dionici otkad mi je prvi puta dao informaciju. A cijena nafte i dalje će rasti, ako je ono što mi prijatelj kaže istina. Umjesto da analiziraju, mali pilići zatvaraju um. Kad bi ljudi znali kako funkcionira "stopa" u ulaganju u dionice, više bi ih bilo zainteresirano za dobitak, umjesto da ulažu kako ne bi izgubili. "Stop" je jednostavno računalna naredba koja automatski prodaje vaše dionice ako cijena počne padati, što vam pomaže da minimalizirate gubitke i maksimalizirate dobit. To je sjajno pomagalo za one koji se boje gubitka. Kad god čujem kako se ljudi fokusiraju na svoje "ne želim", umjesto na ono "želim", znam da je "šum" u njihovoj glavi sigurno glasan. "Malo pile" preuzelo je kontrolu nad njihovim mozgom i viče: "Nebo pada i zahodi se kvare." Izbjegavaju svoje "ne želim", ali za to plaćaju visoku cijenu. Možda nikad ne dobiju ono što žele od života. Bogati otac naučio me kako promatrati "Malo pile". "Samo učini ono što je učinio pukovnik Sanders". U dobi od 66 godina, izgubio je svoju tvrtku i počeo živjeti od čeka socijalnog osiguranja. To mu nije bilo dovoljno. Lutao je zemljom i prodavao svoj recept za pečeno pile. Odbili su ga 1009 puta prije nego što je netko rekao "da". Nakon toga, postao je multimilijunaš u dobi kad većina ljudi odustaje. "On je bio hrabar i čvrst čovjek", rekao je bogati otac o Harlandu Sandersu. 175
  • Kad vas obuzme sumnja i kad osjećate strah, učinite ono što je pukovnik Sanders učinio svojem "Malom piliću". Ispekao ga je. Razlog br. 3 Lijenost. Zaposleni ljudi često su najljeniji. Svi smo čuli priče o biznismenu koji naporno radi kako bi njegova obitelj imala sve što im je potrebno za život. Provodi duge sate u uredu i donosi posao kući preko vikenda. Jednog dana, vraća se u praznu kuću. Žena je otišla s djecom. Znao je da imaju problema, ali umjesto da radi na osnaživanju veze, ostajao je na poslu. Čovjek pada u očaj, radi sve lošije i na kraju gubi posao. Danas često upoznajem ljude koji su previše zaposleni da bi brinuli o svojem bogatstvu. A postoje i ljudi koji su previše zaposleni da bi brinuli o svom zdravlju. Uzrok je isti. Zaposleni su, a rade kako bi izbjegli nešto s čim se ne žele suočiti. Nitko im ne mora to reći. Duboko u sebi, svjesni su toga. Zapravo, ako ih podsjetite na to, često reagiraju bijesno i iritirano. Ako nisu zaposleni i ne provode vrijeme s djecom, često gledaju TV, pecaju, igraju golf ili kupuju. No, duboko u sebi, znaju da izbjegavaju nešto važno. To je najčešći oblik lijenosti - lijenost koja se manifestira kroz zaposlenost. Koji je lijek za lijenost? Odgovor je - malo pohlepe. Mnogi od nas odgojeni su u uvjerenju da je pohlepa ili želja nešto loše. "Pohlepni ljudi su loši ljudi", govorila je moja majka. No, svi u sebi imamo žudnju za lijepim, novim ili uzbudljivim stvarima. Kako bi zadržali želju pod kontrolom, roditelji je često suzbijaju osjećajem krivnje. "Misliš samo na sebe. Zar ne znaš da imaš braću i sestre?" bila je jedna od omiljenih uzrečica moje majke. Moj je otac najradije govorio: "Želiš da ti to kupim? Misliš li da smo načinjeni od novca? Misliš li da novac raste na drvetu? Mi nismo bogati, znaš?" Nisu me toliko pogađale same riječi, koliko ljutiti pokušaj nametanja osjećaja krivnje. Drugi oblik uvaljivanja krivnje bio je: "Žrtvujem svoj život da ti ovo kupim, jer ja nikada to nisam imao kad sam bio mali." Imam susjeda koji je bankrotirao, ali ne može parkirati 176
  • automobil u garažu, jer je pretrpana igračkama njegove djece. Ta razmažena derišta dobila su sve što su htjela. "Ne želim da imaju osjećaj da im nešto nedostaje", govori svakoga dana. Nije odvojio ništa za njihovo školovanje ili za svoju mirovinu, ali njegova djeca imaju sve igračke koje su ikada napravljene. Nedavno je dobio novu kreditnu karticu i poveo je djecu u Las Vegas. "Radim to zbog djece", rekao je s osjećajem velike žrtve. Bogati otac zabranio je riječi "Ne mogu si to priuštiti." Bilo je to sve što sam čuo u svojem domu. Umjesto toga, bogati otac zahtijevao je od svoje djece da govore: "Kako bih si to mogao priuštiti?" Po njemu, riječi "Ne mogu si to priuštiti" zatvaraju um, i on više ne mora raditi. "Kako bih si to mogao priuštiti?" otvara um, tjera ga na razmišljanje i traženje odgovora. No, što je najvažnije, smatrao je da su riječi: "Ne mogu si to priuštiti", laž. Ljudski duh to zna. "Ljudski duh je vrlo, vrlo moćan", govorio bi, "zna da može učiniti bilo što." Ako imate lijeni um koji govori: "Ne mogu si to priuštiti", u vama izbija rat. Vaš duh je bijesan, a vaš lijeni um mora braniti svoju laž. Duh vrišti: "Hajde, pođi u dvoranu i vježbaj." Lijeni um kaže: "Umoran sam. Danas sam naporno radio." Ljudski duh kaže: "Dosta mi je siromaštva. Pođimo van i obogatimo se." Lijeni um na to odgovara: "Bogati ljudi su pohlepni. Osim toga, to je prevelika gnjavaža. Nije sigurno. Mogao bih izgubiti novac. I ovako mnogo radim i imam previše posla. Gledaj samo što moram učiniti večeras. Moj šef želi da to bude gotovo do sutra." "Ne mogu si to priuštiti", stvara i osjećaj tuge i bespomoćnosti koja vodi očaju, a često i depresiji. Druga riječ je apatija. "Kako bih si to mogao priuštiti?" otvara mogućnosti, uzbuđenje i snove. Bogatog oca nije toliko zanimalo ono što čovjek želi kupiti. Zanimalo ga je to što riječi "Kako bih si to mogao priuštiti?" stvaraju snažniji um i dinamičniji duh. Zato je rijetko Mikeu i meni davao bilo što. Umjesto toga, postavljao je pitanje: "Kako si možete to priuštiti?", a što je uključivalo i fakultet, koji smo plaćali sami. Nije ga zanimao cilj, već je htio da naučimo proces dolaska do cilja. 177
  • Problem koji postoji danas jest to što milijuni ljudi osjećaju grižnju savjesti zbog svoje pohlepe. To je staro uvjetovanje iz djetinjstva, suzbijanje želje za posjedovanjem lijepih stvari koje život nudi. Većina ljudi podsvjesno je uvjetovana da govori: "To ne možeš imati" ili "To si nikada nećeš moći priuštiti." Kad sam odlučio izaći iz "Utrke štakora", upitao sam se, što učiniti da više nikada ne moram raditi?" Moj um je počeo izbacivati odgovore i rješenja. Najteži dio bila je borba protiv dogme mojih pravih roditelja: "To si ne možemo priuštiti", "Prestani misliti samo na sebe", ili "Zašto ne misliš na druge?", i druge stvari čiji je cilj bio da probude u meni osjećaj krivnje ili da potisnu pohlepu. Kako ćete pobijediti lijenost? Odgovor je, s malo pohlepe. To je onaj dio koji pita: "Kakvu korist ja mogu izvući iz toga?" Čovjek mora sjesti i zapitati se: "Kakva je korist za mene ako sam zdrav, seksi i ako dobro izgledam?" ili "Kakav bi mi bio život da više ne moram raditi?" ili "Što bih radio kad bih imao novca koliko mi treba?" Bez malo pohlepe i želje da imamo nešto bolje, nikada nećemo napredovati. Naš svijet napreduje zato što svi želimo bolje živjeti. Do novih izuma dolazi zato što želimo nešto bolje, a zato i idemo u školu i učimo. Kad god izbjegavate nešto što znate da biste trebali raditi, jedino što se možete pitati je: "Kakvu korist ja mogu izvući iz toga?". Budite malo pohlepni. To je najbolji lijek za lijenost. No, ni s pohlepom nije dobro pretjerivati, kao ni s čim drugim. Sjetite se što je Michael Douglas rekao u filmu Wall Street: "Pohlepa je dobra." Bogati otac rekao je to na drugi način: "Krivnja je gora od pohlepe. Krivnja otima dušu tijelu." Za mene je to najbolje izrazila Eleanor Roosevelt: "Činite ono za što u srcu osjećate da je ispravno - ionako će vas kritizirati. Prokleti ste ako to učinite, a prokleti ste i ako to ne učinite." Razlog br. 4 Navike. Naši životi više su odraz naših navika nego našeg obrazovanja. Nakon što je pogledao film Conan s Arnoldom Schwarzeneggerom, jedan moj prijatelj rekao je: "Volio bih imati tijelo poput Schwarzeneggera." Većina prisutnih kimnula je glavom. 178
  • "Čuo sam da je nekad bio mršav i slabašan", dodao je drugi prijatelj. "Da", dodao je drugi, "čuo sam da je imao naviku vježbanja svakoga dana." "Da, kladim se da je to istina." "Ne", rekao je grupni cinik, "kladim se da je rođen takav. Prestanimo razgovarati o Arnoldu i pođimo na pivo." To je primjer navika koje kontroliraju ponašanje. Sjećam se da sam pitao bogatog oca o navikama bogatih. Kao i obično, umjesto da mi izravno odgovori, htio je da učim na primjeru. "Kada tvoj otac plaća svoje račune?", upitao je bogati otac. "Prvog u mjesecu", rekao sam. "Ostane li mu nešto?" upitao je. "Vrlo malo", odgovorio sam. "To je glavni uzrok njegovih problema", rekao je bogati otac, "ima loše navike. Najprije plaća svima drugima. Sebi na kraju, ali samo ako mu nešto ostane." "A obično mu ne ostane", rekao sam, "ali mora plaćati račune, zar ne? Kažete da ne bi trebao plaćati račune?" "Naravno da ne", rekao je bogati otac, "čvrsto vjerujem u plaćanje računa na vrijeme. No, ja najprije plaćam sebi, čak i prije no što platim državi." "Ali što se događa ako nemate dovoljno novca?", upitao sam, "što činite tada?" "Isto", rekao je bogati otac. "Platim najprije sebi. Čak i ako nemam novca. Moj stupac aktive daleko mi je važniji od države." "Ali", rekoh, "zar vas ne progone?" "Da, ako ne platim", rekao je bogati otac, "gledaj, nisam rekao da ne treba plaćati. Samo sam rekao da najprije plaćam sebi, čak i ako nemam novca." "Ali, kako to činite?", upitao sam. "Pravo pitanje nije 'kako', već 'zašto'?" rekao je bogati otac. "U redu, zašto?" "Motivacija", odgovorio je, "što misliš, tko će se glasnije žaliti ako ne platim - ja ili moji kreditori?" 179
  • "Vaši kreditori definitivno će vikati glasnije od vas", rekao sam, dajući mu očit odgovor, "vi nećete reći ništa ako ne platite sami sebi." "Vidiš, nakon što platim sebi, pritisak da platim poreze i kreditore tako je velik da me prisili na traženje drugih oblika prihoda. Pritisak plaćanja postaje moja motivacija. Radio sam na dodatnim poslovima, pokretao tvrtke, trgovao na tržištu dionica, radio sve, samo da ti momci ne počnu vikati na mene. Taj pritisak natjerao me da radim više, prisilio me na razmišljanje, i sve u svemu, učinio me pametnijim i aktivnijim kad je riječ o novcu. Da sam platio sebi zadnjem, ne bih osjećao pritisak i bankrotirao bih." "Dakle, strah od države i ljudi kojima dugujete novac je ono što vas motivira?" "Točno", rekao je bogati otac, "vidiš, državni poreznici su veliki nasilnici. To općenito vrijedi za sve utjerivače. Većina ljudi popušta pred tim nasilnicima. Plaćaju njima, a nikada ne plate sebi. Znaš priču o slabiću od 45 kg koji je stalno dobivao batina?" Kimnuo sam. "Cijelo vrijeme nalazim tu reklamu za dizanje utega i body building u stripovima." "Većina ljudi dopušta nasilnicima da ih maltretiraju. Odlučio sam upotrijebiti taj strah od nasilnika kako bih ojačao sebe. Drugi ljudi oslabe. Kada prisiljavam sebe na razmišljanje o tome kako zaraditi dodatni novac je, kao odlazak u teretanu i vježbanje s utezima. Što više vježbam svoje mentalne mišiće, zarađujem više novca. Ne bojim se tih nasilnika." Svidjelo mi se to što je bogati otac govorio. "Dakle, ako platim najprije sebi, postajem financijski, mentalno i fiskalno snažniji." Bogati otac kimne. "A ako platim sebi na kraju ili si uopće ne platim, postajem slabiji. Onda me ljudi poput šefova, direktora, poreznika i utjerivača dugova maltretiraju cijeli život. Samo zato što nemam dobre financijske navike." Bogati otac kimne. "Poput slabića od 45 kg." 180
  • Razlog br. 5 Arogancija. Arogancija je ego plus neznanje. "Ono što znam stvara novac. Ono što ne znam mi ga uzima. Svaki puta kad sam bio arogantan, gubio sam novac. Kad sam arogantan, vjerujem da ono što ne znam nije ni važno", često mi je govorio bogati otac. Otkrio sam da se mnogi ljudi služe arogancijom da sakriju vlastito neznanje. To se često događa kad razgovaram o financijskim izvješćima s računovođama, pa čak i drugim investitorima. Pokušavaju se izvući iz diskusije. Jasno mi je da ne znaju o čemu govore. Ne lažu, ali ni ne govore istinu. U svijetu novca, financija i investicija postoje mnogi ljudi koji nemaju pojma o čemu govore. Većina ljudi u industriji novca samo se razbacuje frazama poput prodavača rabljenih automobila. Kada znate da o nekoj temi ne znate mnogo, počnite se educirati tako što ćete pronaći stručnjaka ili knjigu o toj temi. 181
  • POČETAK
  • DEVETO POGLAVLJE Htio bih da mogu reći kako sam se obogatio s lakoćom, ali nije bilo tako. Kao odgovor na pitanje "Kako početi?", dajem proces razmišljanja kroz koji svakodnevno prolazim. Stvarno je lako pronaći dobre poslove. To vam jamčim. To je poput vožnje bicikla. Nakon malo nesigurnosti, postaje vrlo lako. Kad se radi o novcu, stvar je u odlučnosti da se prebrodi ta faza nesigurnosti. Kako bismo pronašli "poslove života" vrijedne milijune dolara, moramo probuditi svojeg financijskog genija. Vjerujem da svatko od nas ima u sebi financijskog genija. Problem je u tome što on spava i čeka da ga pozovemo. Spava, zato što nas je naša kultura naučila da je ljubav prema novcu korijen sveg zla. Poticala nas je da izučimo profesiju kako bismo radili za novac, ali nije nas naučila kako postići da novac radi za nas. Podučila nas je da ne brinemo o svojoj financijskoj budućnosti, jer jer će to uraditi naša kompanija ili država kada nam završi radni vijek. Međutim, naša djeca, koja se obrazuju u istom tom sustavu, na kraju će za to plaćati. Poruka je i dalje ista - vrijedno radite, zaradite i trošite novac, a kad ostanete bez njega, uvijek ga možete posuditi. Nažalost, 90% zapadnog svijeta vjeruje u ovu dogmu, jednostavno zato što je tako lakše. Jednostavnije je pronaći posao i raditi za novac. Ako niste dio te mase, nudim vam sljedećih deset koraka za buđenje vašeg financijskog genija. Nudim vam korake koje sam i ja slijedio. Ako želite poslušati, 185 POČETAK
  • sjajno. Ako ne, izradite vlastite. Vaš financijski genij dovoljno je pametan da razvije vlastitu listu. Kad sam bio u Peruu, s čovjekom koji je tražio zlato i koji se time bavio 45 godina, pitao sam ga kako je bio tako uvjeren da će pronaći zlatni rudnik. Odgovorio je: "Zlata ima svugdje. Većina ljudi nije uvježbana da ga vidi." Rekao bih da je to istina. Kad je riječ o nekretninama, ja mogu za jedan dan pronaći četiri ili pet potencijalno sjajnih poslova, dok prosječna osoba neće pronaći ništa, čak i ako traži u istoj četvrti kao i ja. Razlog je taj što ta osoba nije posvetila vrijeme razvoju svojeg financijskog genija. Nudim vam sljedećih deset koraka kao proces razvoja vaših Bogom danih potencijala, potencijala nad kojima samo vi možete steći kontrolu. 1. POTREBAN MI JE RAZLOG VEĆI OD STVARNOSTI: Moć duha. Ako pitate ljude žele li biti bogati ili financijski slobodni, većina će potvrdno odgovoriti. Ali tada se suoče sa stvarnošću. Cesta se čini predugom, s previše uspona. Lakše je raditi za novac i dati višak novca svojem brokeru. Jednom sam upoznao mladu ženu koja je sanjala o tome da zapliva za američki olimpijski tim. No, u stvarnosti, morala je ustajati svakog jutra u 4 sata i plivati tri sata prije odlaska u školu. Nije se zabavljala s prijateljima u subotu navečer. Morala je učiti kako bi zadržala dobre ocjene, kao i svatko drugi. Kad sam je upitao što ju je natjeralo na takvu nadljudsku ambiciju i žrtvu, jednostavno je odgovorila: "Činim to za sebe i ljude koje volim. Ljubav me tjera dalje i nagoni me na žrtvu." Razlog ili svrha je kombinacija "želim" i "ne želim". Kad me ljudi pitaju zbog kojeg razloga želim biti bogat, kažem im da je to kombinacija dubokih emocionalnih "želim" i "ne želim". Navest ću ih nekoliko. Započet ću s "ne želim" jer to stvara ono što "želim". Ne želim raditi cijeloga života. Ne želim ono čemu su težili moji roditelji - siguran posao i kuću u predgrađu. 186
  • Ne želim biti zaposlenik. Mrzio sam to što je moj tata uvijek propuštao moje nogometne utakmice zato što je bio prezaposlen svojom karijerom. Mrzio sam to što naporno radi cijeli život, da bi mu na kraju država oduzela većinu onoga za što je radio. Nije mogao ostaviti za sobom ono za što je radio čak ni nakon što je umro. Bogati to ne čine. Oni naporno rade i ostavljaju zarađeno svojoj djeci. Sada slijedi ono što želim. Želim biti slobodan, putovati svijetom i živjeti stilom koji volim. Želim još uvijek biti mlad kada to postignem. Želim biti slobodan. Želim kontrolu nad svojim životom i vremenom. Želim da novac radi za mene. To su moji duboki, emocionalni razlozi. Koji su vaši? Ako nisu dovoljno jaki, onda bi stvarnost puta koji leži pred vama mogla biti snažnija od vaših razloga. Mnogo sam puta gubio novac i nailazio na prepreke, ali duboki emocionalni razlozi tjeraju me da ustanem i krenem dalje. Htio sam biti slobodan do 40-te godine, ali tek s 47 godina uspio sam u tome. Usput sam stekao mnoga iskustva. Kao što sam rekao, volio bih da mogu reći da je bilo lako. Nije, ali nije bilo ni teško. No, bez jakog razloga ili cilja, sve u životu je teško. AKO NEMATE JAK RAZLOG, NEMA SMISLA DA ČITATE DALJE. ČINIT ĆE VAM SE PRETEŠKIM. 2. SVAKODNEVNO DONOSIM IZBOR: Moć izbora. To je glavni razlog zbog kojeg ljudi žele živjeti u slobodnoj državi. Želimo imati moć izbora. Financijski, sa svakim dolarom koji dobijemo, dobivamo i moć izbora svoje budućnosti, možemo izabrati hoćemo li biti bogati, siromašni ili srednja klasa. Naše navike trošenja odražavaju tko smo. Siromašni ljudi jednostavno imaju navike trošenja siromašnih. 187
  • Prednost koju sam imao kao dječak bila je ta što sam volio igrati Monopoly. Nitko mi nije rekao da je Monopoly igra samo za djecu pa sam nastavio igrati i kao odrasla osoba. Imao sam i bogatog oca koji mi je pokazao razliku između aktive i obaveze. Zato sam još davno, kao dječak, odlučio postati bogat i znao sam da moram samo naučiti kupovati aktivu, pravu aktivu. Moj najbolji prijatelj Mike, dobio je svoj stupac aktive i izabrao je da će naučiti kako ga zadržati. Mnoge bogate obitelji gube svoju aktivu već u sljedećoj generaciji, zato što nitko nije naučio kako sačuvati tu aktivu. Većina ljudi ne izabire bogatstvo. Za 90% populacije bogatstvo znači "previše muke". Zato izmišljaju izgovore poput: "Novac me ne zanima" ili "Nikada neću biti bogat" ili "Ne moram brinuti, još sam mlad" ili "Kad zaradim nešto novca, razmišljat ću o budućnosti" ili "Moj suprug/supruga brine o financijama". Problemi kod tih izjava su u tome što osobu koja razmišlja na taj način lišavaju dvije stvari: prva je vrijeme, koje vam je najdragocjenija aktiva, a druga je učenje. To što nemate novca ne bi vam trebao biti izgovor za neučenje. No, to je izbor koji svi mi vršimo svakodnevno, izbor onoga što činimo sa svojim vremenom, novcem i onim što učimo. To je moć izbora, koju svi mi imamo. Ja sam jednostavno izabrao postati bogat i taj izbor donosim iz dana u dan. NAJPRIJE INVESTIRAJTE U OBRAZOVANJE: Jedina aktiva koju zapravo imate je vaš um, najmoćnije oruđe kojim raspolažemo. Kao što sam rekao, svatko od nas, kada dođe u godine, može izabrati što će raditi. Možete cijeli dan gledati MTV, čitati golf magazine, poći na tečaj keramike ili na financijskog planiranja. Vi birate. Većina ljudi jednostavno kupuje investicije, umjesto da najprije uloži u učenje o investiranju. Jednoj mojoj bogatoj prijateljici nedavno je opljačkan stan. Lopovi su joj odnijeli televizor i video uređaj, ali su ostavili sve knjige. Svi mi imamo taj izbor. 90% ljudi kupuje televizore, a samo 10% kupuje knjige o poslu ili kazete o ulaganju. 188
  • Što ja činim? Odlazim na seminare. Sviđa mi se kad traju najmanje dva dana jer volim uroniti u temu. Jednog dana, još 1973., gledao sam TV i jedan momak reklamirao je trodnevni seminar o tome kako kupovati nekretnine bez pologa. Potrošio sam 385 dolara, a taj tečaj priskrbio mi je najmanje 2 milijuna dolara, ako ne i više. No, što je još važnije, kupio mi je život. Zahvaljujući tom tečaju, ne moram raditi do kraja života. Svake godine odlazim na najmanje dva takva tečaja. Volim audio kazete, jer ih mogu brzo premotavati. Slušao sam Petery Lyncha i čuo kako kaže nešto s čim se uopće nisam složio. Umjesto da postanem arogantan i ciničan, premotao sam kazetu i odslušao tih pet minuta najmanje dvadeset puta, a možda i više. No, budući da sam imao otvoren um, shvatio sam zašto je rekao to što je rekao. Bilo je to poput čarolije. Osjetio sam kao da mogu pogledati u um jednog od najvećih ulagača našeg vremena. Dobio sam fantastičan uvid u goleme resurse njegovog obrazovanja i iskustva. Krajnji rezultat: još uvijek imam svoj stari način razmišljanja, ali imam i Peterov način razmišljanja o istom problemu ili situaciji. Imam dva mišljenja umjesto jednog, još jedan način analize problema ili trenda, a to je neprocjenjivo. Danas se često pitam: "Kako bi to učinio Peter Lynch, Donald Trump, Warren Buffet ili George Soros?" Jedini način na koji mogu pristupiti njihovoj golemoj mentalnoj snazi jest da budem dovoljno ponizan i pročitam ili poslušam ono što imaju za reći. Arogantni ili cinični ljudi često su ljudi niskog samopouzdanja koji se boje rizika. Ako naučite nešto novo, od vas se očekuje da griješite kako biste potpuno razumjeli ono što ste naučili. Ako ste pročitali knjigu do ovdje, arogancija nije jedan od vaših problema. Arogantni ljudi rijetko čitaju ili kupuju kazete. Zašto i bi? Pa oni su središte svemira. Postoje i mnogi "inteligentni" ljudi koji se svađaju ili se brane kada se neka nova ideja sudari s njihovim načinom razmišljanja. U ovom slučaju, tzv. "inteligencija" u kombinaciji s "arogancijom" daje "neznanje". Svatko od nas poznaje ljude koji su visoko obrazovani ili vjeruju da su pametni, ali njihove 189
  • bilance daju drukčiju sliku. Stvarno inteligentna osoba pozdravlja nove ideje jer one mogu pridonijeti sinergiji njihovih drugih akumuliranih ideja. Slušanje je važnije od govorenja. Da to nije tako Bog nam ne bi dao dva uha i samo jedna usta. Previše ljudi razmišlja ustima, umjesto da sluša, kako bi apsorbirali nove ideje i mogućnosti. Svađaju se umjesto da postavljaju pitanja. Ja na svoje bogatstvo gledam dugoročno. Nemam mentalitet koji govori "Obogati se brzo", a koji ima većina igrača lutrije i kockara. Dionice mogu prodavati i kupovati, ali u obrazovanje ulažem dugoročno. Ako želite pilotirati, savjetujem vam da to najprije naučite. Uvijek me šokiraju ljudi koji kupuju dionice ili nekretnine, a nikad ne ulože u svoju najveću aktivu, svoj um. To što ste kupili kuću ili dvije ne čini vas stručnjakom za nekretnine. 3. PAŽLJIVO BIRAJTE PRIJATELJE: Moć druženja. Prije svega, ja prijatelje ne biram prema njihovim financijskim izvješćima. Imam prijatelje koji su dali zavjet siromaštva, kao i one koji zarađuju milijune dolara godišnje. Bit je u tome da učim od svih njih, i to svjesno. Priznajem, postoje ljudi koje sam potražio zato što imaju novac. No, nije me zanimao njihov novac, već njihovo znanje. U nekoliko slučajeva, ti ljudi postali su mi dragi prijatelji, ali to se nije dogodilo svaki puta. No, postoji nešto što bih htio istaknuti. Primijetio sam da moji prijatelji koji imaju novca i pričaju o njemu. Pritom ne mislim na hvalisanje - jednostavno su zainteresirani za tu temu. Zato učim od njih, a i oni od mene. Moji prijatelji, za koje znam da su u financijskim problemima, ne vole razgovarati o novcu, poslu ili ulaganju. Često to smatraju nepristojnim ili neintelektualnim. Zato učim i od njih. Od njih učim o onome što ne treba činiti. 190
  • Imam nekoliko prijatelja koji su tijekom svojih kratkih života akumulirali milijarde dolara. Troje njih reklo mi je istu stvar: njihovi prijatelji koji nemaju novca nikada ih nisu pitali kako im je to pošlo za rukom. No, traže sljedeće: 1. pozajmicu ili 2. posao. UPOZORENJE: Ne slušajte siromašne ili uplašene ljude. Imam takve prijatelje i jako ih volim, ali oni su "Mali pilići" života. Kad se radi o novcu, osobito o ulaganju, "nebo uvijek pada" za njih. Uvijek će vam reći zašto nešto ne može uspjeti. Problem je u tome što ih ljudi slušaju, ali i ti ljudi koji slijepo prihvaćaju negativne informacije i sami su "Mali pilići". Stara izreka kaže: "Svaka ptica svome jatu leti." Ako gledate CNBC, postaju koja je zlatni rudnik informacija o investicijama, znate da često imaju panele tzv. "stručnjaka". Jedan stručnjak kaže kako će se tržište srušiti, a drugi kako će naglo porasti. Ako ste pametni, poslušat ćete i jednog i drugog, jer obojica imaju dobrih argumenata. Nažalost, većina siromašnih sluša "Malog pilića". Mnogo dobrih prijatelja često me pokušavalo odgovoriti od nekog posla ili investicije. Prije nekoliko godina, jedan prijatelj rekao mi je kako je uzbuđen zato što je pronašao certifikat depozita od 6%. Rekao sam mu da ja od države dobivam 16% kamata. Sljedećeg dana poslao mi je članak koji je govorio o tome zašto je moja investicija opasna. Ja već godinama dobivam 16%, a on još uvijek dobiva 6%. Rekao bih da je jedna od najtežih stvari povezanih s izgradnjom bogatstva ostati iskren prema sebi i ne povoditi se za masom. Na tržištu, masa se obično pojavi prekasno i nastrada. Ako je neki sjajan posao na naslovnicama, obično je već prekasno. Potražite novi. Kao surferi, govorili smo: "Uvijek postoji sljedeći val." Ljudi koji zakasne na val obično su oni koje more izbaci na obalu. Pametni ulagači ne mjere vrijeme tržištu. Ako propuste neki val, potraže sljedeći i pripreme se. Većini je investitora to teško jer ih plaši kupnja onoga što nije popularno. Plašljivi ulagači su 191
  • poput ovaca koje idu za mnoštvom. Ponekad ih košta i pohlepa, kad mudri podignu svoje zarade i krenu dalje. Mudri ulagači kupuju investicije kada ove nisu popularne. Znaju da zarađuju kada kupuju, a ne kada prodaju. Strpljivo čekaju. Kao što sam rekao, ne mjere vrijeme tržištu. Poput surfera, pripreme se za sljedeći veliki val. Sve je ovo "unutrašnje poslovanje". Postoje oblici unutrašnjeg poslovanja koji su ilegalni i postoje oni legalni. No, u oba slučaja radi se o unutrašnjem poslovanju. Pitanje je, koliko ste vi daleko od te unutrašnjosti? Razlog zbog kojeg je dobro imati bogate prijatelje koji su blizu te unutrašnjosti jest to što se tamo zarađuje. Zarađuje se na informacijama. Saznate za sljedeći porast tržišta, uđete, a zatim izađete prije sljedećeg pada. Ne kažem da to treba činiti ilegalno, ali što prije to naučite, bolji su vam izgledi za profit uz minimalni rizik. Tome služe prijatelji. To je financijska inteligencija. 4. OVLADAJTE FORMULOM, A ZATIM NAUČITE NOVU: Moć brzog učenja. Kako bi ispekao kruh, svaki pekar radi po nekom receptu, pa bio taj recept samo onaj u njegovoj glavi. Isto vrijedi i za zarađivanje novca. Zato se novac često naziva i "tijesto". Većina nas čula je izreku: "Ti si ono što jedeš." Ja imam drugu verziju te izreke: "Ti si ono što učiš." Drugim riječima, pazite što učite, jer vaš je um tako moćan da postajete ono kakve informacije primate. Na primjer, ako učite kuhanje, težite tome da kuhate i postajete kuhar. Ako ne želite više biti kuhar, morate izučiti nešto drugo. Recimo, učite za učitelja. Nakon što izučite to zvanje, uglavnom postanete učitelj. I tako dalje. Pažljivo birajte ono što učite. Kad se radi o novcu, mnoštvo uglavnom zna samo jednu formulu koju je naučilo u školi - radi za novac. To je formula koja prevladava u svijetu jer svakoga dana milijuni ljudi ustaju i odlaze na posao, zarađuju, plaćaju račune, bilanciraju čekovne 192
  • knjižice, kupuju uzajamne fondove i vraćaju se na posao. To je osnovna formula. Ako ste umorni od onoga što radite, ili ne zarađujete dovoljno stvar je jednostavno u tome da promijenite formulu putem koje zarađujete novac. Prije mnogo godina, kad mi je bilo 26 godina, pohađao sam vikend tečaj zvan "Kako kupovati nekretnine na koje je izvršena ovrha". Naučio sam formulu. Sljedeći trik bio je iznaći dovoljno discipline da primijenim ono što sam naučio. Tu većina ljudi zastane. Tri godine, kad sam radio za Xerox, provodio sam slobodno vrijeme ovladavajući vještinom kupnje takvih nekretnina. Uz pomoć te formule zaradio sam nekoliko milijuna dolara, ali danas to je presporo i previše se ljudi koristi tom formulom. Zato sam, nakon što sam ovladao tom formulom, krenuo u potragu za novim formulama. Prošao sam mnoge tečajeve i iako nisam uvijek izravno upotrijebio informacije koje sam naučio na njima, uvijek sam saznao nešto novo. Pohađao sam tečajeve osmišljene isključivo za preprodavače, za prodavače opcija i tečaj iz kaosologije. Bio sam daleko iznad vlastitih mogućnosti u prostoriji s ljudima koji su imali doktorate iz atomske fizike. No, naučio sam mnogo toga što mi je učinilo ulaganje u nekretnine i dionice uspješnijim. Većina fakulteta ima tečajeve o financijskom planiranju i kupnji tradicionalnih investicija. To je sjajno za početak. Zato uvijek tražim novu formulu i često za jedan dan zaradim više no što će mnogi zaraditi za cijeli život. Još jedna napomena. U današnjem svijetu koji se brzo mijenja, nije više toliko važno što znate, već koliko brzo učite jer sve brzo zastarijeva. Ta je vještina vrlo važna - važna je za pronalaženje bržih formula, ako želite, "recepata za izradu tijesta". Naporan rad za novac je stara formula stvorena u vrijeme pećinskih ljudi. 193
  • 5. NAJPRIJE PLATITE SEBI: Moć samodiscipline. Ako ne možete uspostaviti kontrolu nad sobom, ni ne pokušavajte se obogatiti. Kako biste uspostavili kontrolu nad sobom, možete se pridružiti marincima ili nekom religijskom redu. Nema smisla ulagati, zaraditi novac i izgubiti ga. Nedostatak samodiscipline uzrok je bankrota većine dobitnika na lutriji ubrzo nakon što su osvojili milijune dolara. Taj nedostatak samodiscipline tjera ljude koji dobiju povišicu da odmah kupe nove automobile ili odlaze na krstarenja. Teško je reći koji je od deset koraka najvažniji, ali od svih, ovim je vjerojatno najteže ovladati ako već nije dio vašeg karaktera. Čak bih rekao da je samodisciplina faktor br. 1 koji razlikuje bogate, siromašne i srednju klasu. Jednostavno rečeno, ljudi koji imaju nisko samo- pouzdanje i nisku toleranciju za financijski pritisak nikada, ponavljam, nikada se ne mogu obogatiti. Kao što sam već rekao, od bogatog oca naučio sam lekciju da će me život maltretirati. Svijet maltretira ljude ne zato što su drugi ljudi nasilnici, već zato što osoba nema unutarnju kontrolu i disciplinu. Ljudi kojima nedostaje unutrašnja čvrstina često postaju žrtve onih koji imaju samodisciplinu. Na tečajevima za poduzetnike na kojima predajem stalno podsjećam ljude da se ne fokusiraju na svoj proizvod ili uslugu, već na razvoj menadžerskih vještina. Tri najvažnije menadžerske vještine potrebne za pokretanje vlastitog biznisa su: 1. Menadžment protoka novca. 2. Menadžment ljudi. 3. Menadžment osobnog vremena. Rekao bih da su ove tri vještine važne za bilo koga, a ne samo za poduzetnike. Važne su za način na koji živite kao pojedinac, kao dio obitelji, tvrtke, dobrotvorne organizacije, grada ili države. 194
  • Svaka od te tri vještine osnažuje se ovladavanjem samodisciplinom. Ne shvaćam olako izreku: "Najprije plati Izreka: "Plati najprije sebi", dolazi iz knjige Georgea Classena Najbogatiji čovjek u Babilonu. Prodani su milijuni primjeraka. No, iako milijuni ljudi ponavljaju tu snažnu tvrdnju, malo ih se povodi njome. Kao što sam rekao, financijska pismenost omogućava osobi čitanje brojeva, a brojevi pričaju priču. Pogledavši izvještaj o prihodima i bilanci neke osobe, mogu vidjeti da li ta osoba koja priča "Plati najprije sebi", zaista to i čini. Jedna slika vrijedi tisuću riječi. Usporedimo opet financijska izvješća osobe koja plaća prvo sebi i osobe koja to ne čini. sebi". Ljudi koji plaćaju prvo sebi 195
  • Proučite dijagrame i pogledajte možete li vidjeti kakve razlike. To je opet povezano s razumijevanjem protoka novca koji priča priču. Većina ljudi gleda brojeve, ali ne vidi priču. Ako stvarno razumijete moć protoka novca, ubrzo ćete shvatiti što nije u redu sa slikom na sljedećoj stranici i zašto 90% ljudi naporno radi cijeli život i treba državnu potporu u vidu socijalnog osiguranja kada više nisu u stanju raditi. Vidite li? Gornji dijagram prikazuje postupke osobe koja odluči platiti najprije sebi. Svakog mjeseca ona najprije premješta novac u stupac aktive, a tek onda plaća mjesečne troškove. Iako su milijuni ljudi pročitali Classenovu knjigu i razumjeli riječi: "Plati najprije sebi", u stvarnosti oni sebi plaćaju na kraju. Sada mogu čuti kako urlaju oni koji iskreno vjeruju u to da najprije treba platiti račune. Mogu čuti i sve "odgovorne" ljude koji plaćaju svoje račune na vrijeme. Ne kažem da treba biti neodgovoran i ne plaćati račune. Govorim samo ono što govori i knjiga - "Plati najprije sebi". A gornji dijagram je točna računovodstvena slika te akcije, za razliku od sljedećeg dijagrama: 196
  • Ljudi koji prvo plaćaju drugima - često im ne ostane više ništa Posao Moja supruga i ja imali smo mnogo knjigovođa, računovođa i bankara kojima se nije sviđao ovakav pogled na izreku: "Plati najprije sebi". Razlog za to jest činjenica da ti financijski profesionalci rade ono što radi mnoštvo - plaćaju sebi na kraju. Prije toga plaćaju svima ostalima. U životu sam imao mjeseci kad mi je, iz nekog razloga, pritok novca bio mnogo niži od računa. Ipak sam najprije plaćao sebi. Moj računovođa i knjigovođa panično bi vriskali: "Doći će za vama", "Porezna služba strpat će vas u zatvor", "Uništit ćete svoju kreditnu sposobnost", "Isključit će vam struju". Ipak sam najprije plaćao sebi. "Zašto?" pitate. Zato što se u knjizi Najbogatiji čovjek u Babilonu radi upravo o tome - o moći samodiscipline i unutarnje čvrstine, jednostavno rečeno o "petlji". Kao što me bogati otac naučio već prvi mjesec kad sam radio kod njega, 197
  • većina ljudi dopušta svijetu da ih maltretira. Utjerivač dugova nazove vas i kaže: "Platite ili..." I zato platite njemu, a ne sebi. Prodavač kaže: "O, platite to karticom". Trgovac nekretninama kaže vam: "Hajde - država vam dopušta poreznu olakšicu na kuću." O tome zapravo govori ta knjiga - o petlji da se krene protiv struje i obogati. Možda nisu slabi, ali kad se radi o novcu, mnogi ljudi postanu plačljivi. Ne kažem da treba biti neodgovoran. Ja nemam visok dug na kreditnoj kartici, niti kupujem igračke, kako bih mogao najprije platiti sebi. Svoj prihod minimaliziram zato jer ne želim plaćati državi. Oni od vas koji su gledali video kazetu Tajne bogatih, znaju da moj prihod dolazi iz stupca aktive, kroz korporaciju iz Nevade. Kad bih radio za novac, država bi ga uzela. Iako račune plaćam na kraju, dovoljno sam financijski mudar da ne upadnem u tešku financijsku situaciju. Ne sviđa mi se zaduživanje. Ja zapravo imam obveze koje su veće od obveza 99% stanovništva, ali ne plaćam ih ja, već - drugi. Ti ljudi zovu se stanari. Pravilo br. 1 vezano uz pravilo plaćanja najprije sebi jest ne ulaziti u dugove. Iako plaćam račune na kraju, pobrinem se da oni budu mali i beznačajni. Drugo i kad povremeno podbacim, ipak najprije platim sebi. Puštam da kreditori, pa čak i država vrište od bijesa. Sviđa mi se kad igraju grubo. Zašto? Zato što mi ti momci čine uslugu. Nadahnjuju me da stvaram više novca. Zato plaćam najprije sebi, investiram novac i puštam kreditore da se bune. Ionako im uglavnom plaćam odmah. Moja supruga i ja imamo odličan kredit. Samo ne popuštamo pred pritiskom, ne trošimo svoju ušteđevinu, niti prodajemo dionice, kako bismo platili dugove, jer to nije previše financijski inteligentno. Odgovor je: 1. Ne ulazite u prevelike dugove koje morate otplatiti. Neka vam rashodi budu niski. Najprije gradite aktivu. Zatim kupite veliku kuću ili lijepi automobil. Nije inteligentno zaglaviti se u "Utrci štakora". 198
  • 2. Kad podbacite, neka se pritisak gomila. Ne posežite u ono što imate ušteđeno niti u investicije. Upotrijebite pritisak kako biste nadahnuli svojeg financijskog genija da smisli nove načine za dodatnu zaradu i plaćanje računa. Osnažit ćete svoju sposobnost stvaranja više novca, kao i svoju financijsku inteligenciju. Mnogo puta sam došao na financijski tanak led i upotrijebio mozak kako bih stvorio dodatni prihod, postojano braneći ono u svojem stupcu aktive. Moj knjigovođa je vrištao i trčao u zaklon, ali ja sam poput dobrog vojnika branio utvrdu, utvrdu aktive. Siromašni ljudi imaju siromašne navike. Uobičajena loša navika zove se "trošenje ušteđevine". Bogati znaju da se ušteđevina koristi samo za stvaranje više novca, a ne za plaćanje dugova. Znam da to zvuči grubo, ali kao što sam rekao, ako niste čvrsti iznutra, svijet će vas uvijek maltretirati. Ako vam se ne sviđa financijski pritisak, pronađite formulu koja za vas funkcionira. Dobra formula je da smanjite troškove, stavite novac u banku, platite svoj udio poreza na dohodak, kupite sigurne uzajamne fondove i zavjetujete se na prosjek. No, to narušava pravilo "plati najprije sebi". Pravilo ne potiče žrtvovanje niti financijsku apstinenciju. To ne znači da najprije platite sebi, a onda gladujete. U životu treba uživati. Ako probudite svojeg financijskog genija, možete imati sve dobre stvari u životu, obogatiti se i plaćati račune, bez da žrtvujete lijep život. To je financijska inteligencija. 6. DOBRO PLAĆAJTE SVOJE BROKERE: Moć dobrog savjeta. Često viđam ljude kako postavljaju pred kućom znak na kojem piše: "Vlasnik prodaje kuću". Na televiziji često viđam ljude koji sebe zovu "diskontni brokeri". Moj bogati otac naučio me da postupim suprotno. Vjerovao je u to da profesionalce treba dobro platiti i ja sam usvojio tu 199
  • politiku. Danas imam skupe odvjetnike, računovođe, trgovce nekretninama i brokere. Zašto? Ako su ti ljudi profesionalci - kažem, ako - njihove usluge trebale bi vam donijeti novac. Što više oni zarađuju, to više i ja zarađujem. Živimo u Informatičkom dobu. Informacija je neprocjenjivo vrijedna. Dobar broker trebao bi vam dati informacije i odvojiti vrijeme da vas educira. Imam nekoliko brokera koji su spremni to učiniti za mene. Neki su me podučavali kad sam imao malo ili nimalo novca i još uvijek surađujem s njima. Ono što plaćam brokeru sitno je u usporedbi s novcem koji mogu zaraditi zahvaljujući njihovim informacijama. Sviđa mi se kad moj trgovac nekretninama ili broker zarađuju mnogo novca jer to obično znači da i ja mnogo zarađujem. Osim što mi donosi novac, dobar broker štedi mi vrijeme - kao kad sam kupio prazno zemljište za 9000 dolara i odmah ga prodao za 25.000 dolara, mogao sam brzo kupio Porsche. Broker su vaše oči i uši na tržištu. Oni su tamo svakoga dana pa ja ne moram biti. Ja radije igram golf. Također, ljudi koji sami prodaju svoje kuće vjerojatno ne cijene vlastito vrijeme. Zašto bih pokušavao uštedjeti nekoliko dolara kad to vrijeme mogu iskoristiti da zaradim više novca ili ga potrošiti s ljudima koje volim? Ono što je čudno jest to što mnogi siromašni i srednja klasa inzistiraju na tome da plaćaju napojnice 15 do 20 posto čak i za lošu uslugu, ali žale se što brokeru moraju platiti 3 do 7 posto. Uživaju davati napojnice ljudima u stupcu troškova, ali ne i ljudima u stupcu aktive. To nije financijski inteligentno. Svi brokeri nisu jednaki. Nažalost, oni su većinom samo trgovci. Rekao bih da su trgovci nekretninama najgori. Prodaju, ali sami posjeduju vrlo malo ili nimalo nekretnina. Postoji velika razlika između brokera koji prodaje kuće i brokera koji prodaje investicije. To vrijedi i za brokere za dionice, obveznice, uzajamne fondove i osiguranja, koji sebe nazivaju financijskim planerima. Kao u bajci, morate poljubiti mnogo žaba prije no što ćete pronaći jednog princa. Samo se sjetite stare izreke: "Nikad ne tražite prodavača enciklopedija ako vam je potrebna enciklopedija". 200
  • Kad razgovaram s nekim profesionalcem radi sklapanja posla, najprije želim saznati koliko nekretnina ili dionica osobno posjeduju i koliki postotak plaćaju u porezima. To se odnosi i na mojeg poreznog odvjetnika, kao i na moju računovotkinju. Imam računovotkinju koja gleda svoja posla. Njezina profesija je računovodstvo, ali njezin posao su nekretnine. Imao sam računovođu koji je bio računovođa za male tvrtke, ali nije imao nekretnina. Promijenio sam ga jer nam se nije sviđao isti biznis. Pronađite brokera kojem je vaša dobrobit na srcu. Mnogi brokeri posvetit će vrijeme u nastojanju da vas educiraju i oni mogu biti najbolja aktiva koju ste pronašli. Budite pošteni i većina njih bit će poštena prema vama. Ako mislite samo na to kako da im smanjite honorare, zašto bi željeli raditi s vama? To je jednostavna logika. Kao što sam rekao ranije, jedna od menadžerskih vještina je menadžment ljudi. Mnogi ljudi upravljaju samo ljudima od kojih se smatraju pametnijima i nad kojima imaju moć, kao što su podređeni na poslu. Mnogi srednji menadžeri i ostaju srednji menadžeri i ne dobivaju promocije zato što znaju kako raditi s ljudima ispod sebe, ali ne i s ljudima iznad sebe. Prava vještina je upravljanje i plaćanje ljudi koji su pametniji od vas u nekom tehničkom području. Zato tvrtke imaju direktorske odbore. I vi biste ih trebali imati. I to je financijska inteligencija. 7. BUDITE "INDIJANSKI DAROVATELJ": To je moć dobivanja nečega nizašto. Kad su prvi bijeli doseljenici došli u Ameriku, bili su šokirani kulturalnim običajem nekih američkih Indijanaca. Na primjer, kad bi nekom doseljeniku bilo hladno, Indijanac bi mu dao deku. Doseljenici bi to pogrešno smatrali darom i uvrijedili se kad bi Indijanac zatražio deku natrag. Indijanci bi se naljutili kad bi shvatili da im doseljenici ne žele vratiti predmete koje su im posudili. Tako je nastao termin "indijanski darovatelj". Jednostavni kulturalni nesporazum. 201
  • U svijetu "stupca aktive", za bogatstvo je od vitalne važnosti da budete "indijanski darovatelji". Prvo pitanje sofisticiranih ulagača je: "Kako brzo ću dobiti svoj novac natrag?" Žele znati i što dobivaju besplatno, a što se naziva udjelom u akciji. Zato je PNI, tj. povrat na investiciju, tako važan. Na primjer, pronašao sam malu zgradu, udaljenu nekoliko blokova od moje kuće, koja je oduzeta ovrhom. Banka je tražila 60.000 dolara, a ja sam ponudio 50.000, što su uzeli, jednostavno zato što je uz moju ponudu bio priložen i ček na 50.000 dolara. Shvatili su da mislim ozbiljno. Većina ulagača upitala bi: "Zar to nije previše gotovine? Ne bi li bilo bolje dobiti zajam za to?" Odgovor je - ne u ovom slučaju. Moja investicijska tvrtka koristi tu zgradu za iznajmljivanje turistima tijekom zimskih mjeseci, kad "ptice selice" bježe od zime u Arizonu i iznajmljuje je za 2500 dolara mjesečno tijekom četiri mjeseca. Iznajmljivanje izvan sezone košta samo 1000 dolara. Za oko tri godine vratio sam svoj ulog. Sada posjedujem ovu aktivu, koja mi svakog mjeseca donosi novac. Isto vrijedi i za dionice. Moj broker često me naziva i preporuča da premjestim velike količine novca u tvrtku čija će vrijednost porasti zbog nečega, recimo zbog predstavljanja novog proizvoda javnosti. Ja ću te dionice kupiti na tjedan do mjesec dana, dok im cijena raste. Zatim ću izvući početni ulog i prestati brinuti zbog fluktuacija tržišta jer dobit ću svoj početni novac i spremno prijeći na sljedeću aktivu. I tako, moj novac ulazi, a zatim izlazi, a ja posjedujem aktivu koju sam tehnički dobio besplatno. Istina, često sam gubio novac. Ali igram samo s novcem za koji si mogu priuštiti da ga izgubim. Rekao bih da od svakih deset investicija, dva do tri puta postignem pun pogodak, pet ili šest puta ne dogodi se ništa, a dva ili tri puta izgubim. No, svoje gubitke ograničim samo na novac koji u tom trenutku imam. Ljudi koji mrze rizike stavljaju svoj novac u banku. Dugoročno gledano, nekakva štednja bolja je od nikakve. No, treba vam dugo da povratite novac, a u većini slučajeva to vam 202
  • ne donosi nikakvu besplatnu dobit. Nekad su davali tostere, ali danas više ne čine ni to. Kad god ulažem moram dobiti i nešto besplatno - stambenu zgradu, mini skladište, komad zemljišta, kuću, dionice, uredsku zgradu. Rizik mora biti ograničen ili nizak. Postoje knjige koje govore o toj temi, a u koju sada neću dublje zalaziti. Ray Kroc, osnivač McDonald'sa, prodavao je franšize hamburgera, ne zato što je volio hamburgere, već zato što je htio besplatno dobiti nekretnine na kojima su franšize bile. Mudri ulagači moraju gledati više od PNI-a - moraju tražiti aktivu koju dobivaju besplatno nakon što povrate novac. To je financijska inteligencija. 8. AKTIVA KUPUJE LUKSUZNE STVARI: Moć fokusa. Sin jednog mog prijatelja razvio je ružnu navikuda progorijeva džep. Imao je samo 16 godina i htio vlastiti automobil. Izgovor mu je bio: "Svi moji prijatelji dobili su od roditelja automobile na poklon." Mladić je htio svoju štednju dati kao polog. Njegov otac tada me nazvao. "Misliš li da bih mu trebao to dopustiti ili da učinim isto što i drugi roditelji i jednostavno mu kupim automobil?" Na to sam odgovorio: "To bi kratkoročno ublažilo pritisak, ali čemu si ga podučio dugoročno? Možeš li upotrijebiti tu njegovu želju da posjeduje automobil i nadahnuti ga da nešto nauči?" Iznenada, svjetlo se upalilo i on požuri kući. Dva mjeseca kasnije, opet sam naletio na prijatelja. "Ima li tvoj sin novi automobil?" upitao sam ga. "Ne, nema. Ali dao sam mu 3000 dolara za automobil. Rekao sam mu da upotrijebi moj novac, a ne svoj za fakultet." "Pa, to je velikodušno od tebe", rekoh. "Zapravo i nije. Novac je dobio uz jedan uvjet. Poslušao sam tvoj savjet i upotrijebio njegovu snažnu želju da kupi automobil kako bih ga uputio da nešto nauči." "Koji je bio uvjet?", upitao sam. 203
  • "Pa, najprije smo zaigrali tvoju igru PROTOK NOVCA. Igrali smo je i dugo raspravljali o mudrom korištenju novca. Zatim sam mu dao pretplatu na Wall Street Journal, i nekoliko knjiga o tržištu dionica." "A što je bilo tada?", upitao sam. "Koji je bio uvjet?" "Rekao sam mu da je 3000 dolara njegovo, ali da ne može izravno kupiti automobil tim novcem. Može ga upotrijebiti za kupnju i prodaju dionica, pronaći vlastitog brokera, i kad zaradi 6000 dolara, imat će novac za automobil, a 3000 dolara ići će u njegov fond za fakultet." "I kakvi su rezultati?", upitao sam. "Brzo mu se posrećilo, ali nekoliko dana kasnije izgubio je sve što je dobio. Tada se stvarno zainteresirao. Rekao bih da danas ima 2000 dolara manje, ali je zainteresiran. Pročitao je sve knjige koje sam mu kupio i otišao je u knjižnicu po još. Čita Wall Street Journal, prati pokazatelje i gleda CNBC umjesto MTV-a. Ima još samo 1000 dolara, ali volja za učenjem porasla mu je do neba. Zna da će morati pješačiti još dvije godine ako izgubi novac. No, čini se da mu nije važno. Čini se da mu ni automobil više nije važan jer je otkrio zabavniju igru." "Što će se dogoditi ako izgubi sav novac?", upitao sam. "Taj most ćemo prijeći kada dođemo do njega. Više bih volio da sada izgubi sve, nego da mu se to dogodi u našoj dobi. Osim toga, to je najbolja edukacija na koju sam ikada potrošio 3000 dolara. Ono što je naučio služit će mu cijeli život, a čini se da je stekao novo poštovanje prema moći novca. Mislim da je prestao progorijevati džepove." Kao što sam rekao u dijelu "Plati najprije sebi", ako čovjek ne može svladati moć samodiscipline, najbolje mu je da se ne pokušava obogatiti. Iako je proces razvoja pritoka novca od aktive teoretski jednostavan, teško je postići mentalnu čvrstoću za upravljanje novcem. Zahvaljujući vanjskim iskušenjima, u današnjem potrošačkom svijetu mnogo je lakše jednostavno potrošiti novac kroz stupac rashoda. Zbog nepostojane mentalne čvrstoće, taj novac kreće se linijom najmanjeg otpora. To je uzrok siromaštva i financijskih problema. 204
  • Evo numeričkog primjera financijske inteligencije, u ovom slučaju sposobnosti upravljanja novcem, s ciljem daljnjeg stvaranja novca. Ako damo 100 ljudi po 10.000 dolara početkom godine, po mom mišljenju, do kraja te godine: • 80 osoba više neće imati taj novac. Zapravo, mnogi će još upasti u dugove, jer će dati predujam za novi automobil, hladnjak, televizor, video uređaj ili putovanje. • 16 će uvećati tu svotu od 10.000 dolara za 5 do 10 posto. • 4 će uvećati tu svotu na 20.000 dolara, pa sve do milijuna i više. U školu idemo kako bismo izučili određenu profesiju i radili za novac. Po mojem mišljenju, važno je naučiti kako postići da novac radi za vas. Volim luksuzne stvari kao i svi. Razlika je u tome što neki ljudi svoje luksuzne stvari kupuju na kredit. To je zamka "moram imati isto što i susjed". Kad sam htio kupiti Porsche, lagani način bio bi da sam nazvao svojeg bankara i zatražio zajam. Umjesto da sam se fokusirao na stupac obveza, odlučio sam se fokusirati na stupac aktive. Imam naviku da upotrijebim svoju želju za konzumacijom kako bih nadahnuo i motivirao svojeg financijskog genija na ulaganje. Danas se i prečesto fokusiramo na pozajmljivanje novca za kupnju stvari koje želimo, umjesto da se usredotočimo na stvaranje novca. Ovo prvo kratkoročno je lakše, ali teže je dugoročno. To je loša navika koju smo stekli kao pojedinci i kao nacija. Zapamtite, lagani put često se pretvori u teži, a teži put često postane lakši. Što prije uvježbate sebe i one koje volite da postanu gospodari novca, to bolje. Novac je moćan. Nažalost, ljudi moć novca ponekad iskoriste protiv sebe. Ako vam je financijska inteligencija niska, novac će vas pregaziti. Bit će pametniji od vas. Ako je novac pametniji od vas, radit ćete za nj cijeloga života. 205
  • Kako biste ovladali novcem, morate biti pametniji od njega. Novac će tada raditi ono što mu kažete. Slušat će vas. Umjesto da postanete rob novca, zagospodarit ćete njime. To je financijska inteligencija. 9. POTREBA ZA HEROJIMA: Moć mita. Kad sam bio dječak, divio sam se Willieu Maysu, Hanku Aaronu, Yogi Berri. Oni su bili moji heroji. Dok sam kao dječak igrao u Maloj ligi, htio sam biti poput njih. Njihove kartice čuvao sam poput blaga. Htio sam znati sve o njima. Znao sam statistike, broj postignutih udaraca, prosjek runova i udaraca, koliko su plaćeni i kako su iz niže lige prešli u višu. Htio sam znati sve jer htio sam biti poput njih. Kao dječak od 9 ili 10 godina, svaki puta kad bih uzeo palicu ili igrao na prvoj bazi ili kao hvatač, ja nisam bio ja. Bio sam Yogi ili Hank. To je jedan od najmoćnijih načina učenja, koji često kao odrasli izgubimo. Gubimo svoje heroje i svoju naivnost. Danas gledam djecu kako igraju košarku u blizini moje kuće. Na igralištu, dječak nije mali Johnny. On postaje Michael Jordan, Sir Charles ili Clyde. Kopiranje ili oponašanje heroja je pravo učenje. Zato se, kad netko poput O.J.Simpsona ispadne iz milosti, diže tolika graja. To je više od običnog suđenja. To je gubitak heroja, nekoga s kim su ljudi odrastali, divili mu se, htjeli biti poput njega. Iznenada, moramo se riješiti te osobe. Kad sam porastao, pronašao sam nove heroje. Imam heroje u golfu, poput Petera Jacobsena, Freda Couplesa i Tigera Woodsa. Oponašam njihove udarce i dajem sve od sebe da pročitam o njima sve što mogu. Imam i heroje poput Donalda Trumpa, Warrena Buffeta, Petera Lyncha, Georgea Sorosa i Jima Rogersa. Sada znam njihove statistike isto kao što sam znao prosjek udaraca i prosjek runova svojih heroja u bejzbolu. Pratim u što ulaže Warren Buffet i čitam sve što mogu o njegovom gledištu na tržište. Čitam knjigu Petera Lyncha da 206
  • bih shvatio kako on ulaže. Čitam i o Donaldu Trumpu, pokušavajući otkriti kako on pregovara i sklapa poslove. Kao što ja nisam bio ja kad bih udarao u bejzbolu, kad sam na tržištu ili pregovaram oko nekog posla nesvjesno oponašam Trumpovu hrabrost. Kad analiziram neki trend, sagledavam ga kao što bi to činio Peter Lynch. Ako imamo heroje, koristimo snažan izvor sirovog genija. No, heroji čine i mnogo više pored toga što nas nadahnjuju. Oni čine da stvari izgledaju laganima. To nas potiče da želimo biti poput njih. "Ako mogu oni, mogu i ja." Kad se radi o ulaganju, previše ljudi komplicira. Umjesto toga, pronađite heroje koji čine da to izgleda lagano. 10. PODUČAVAJTE I BIT ĆE VAM DANO: Moć davanja. Oba moja oca bili su učitelji. Moj bogati otac podučio me lekciji koju sam nosio u sebi cijeli život, a to je nužnost velikodušnosti. Moj obrazovani otac davao je mnogo u vidu vremena i znanja, ali gotovo nikada nije davao novac. Kao što sam rekao, obično je govorio da će davati kada bude imao višak novca. Naravno, rijetko ga je imao. Moj bogati otac davao je novac, kao i obrazovanje. Čvrsto je vjerovao u davanje. "Ako želite nešto, najprije morate dati", uvijek je govorio. Kad nije imao novca, davao bi novac svojoj crkvi ili omiljenom dobrotvornom društvu. Ako vam mogu prenijeti jednu jedinu ideju, neka to bude ova. Kad god osjećate da vam nešto nedostaje, najprije dajte ono što želite i dobit ćete to u velikim količinama. To vrijedi za novac, osmijeh, ljubav, prijateljstvo. Znam da je često to posljednje što čovjek želi učiniti, ali kod mene je uvijek funkcioniralo. Ja vjerujem u taj princip reciprociteta i dajem ono što želim. Želim novac pa ga zato i dajem, i on mi se višestruko vraća. Želim prodavati zato pomognem nekome drugome da nešto proda. Želim kontakte, zato pomognem 207
  • nekome drugome da ih ostvari, i kao nekom čarolijom, ja ih također ostvarujem. Prije nekoliko godina čuo sam izreku koja kaže: "Bog ne mora primati, ali ljudi moraju davati." Moj bogati otac često je govorio: "Siromašni ljudi pohlepniji su od bogatih." Objasnio je to ovako da ako je netko bogat, onda ljudima daje nešto što im je potrebno. Tijekom svih ovih godina, kad god mi je trebao novac ili pomoć, najprije bih otkrio u srcu ono što trebam, i baš sam to odlučio davati. Kad bih dao, uvijek bi mi se vratilo. To me podsjeća na priču o čovjeku koji sjedi s drvom za ogrjev u ledenoj noći i viče na peć: "Kad mi daš toplinu, dobit ćeš drva." Kad se radi o novcu, ljubavi, sreći, prodaji i kontaktima, čovjek mora zapamtiti da najprije mora davati i da će mu se to zatim obilato vratiti. Često i sam proces razmišljanja o onome što želim i o načinu da to dam nekome drugome, oslobađa pravu bujicu obilja. Kad god osjećam da mi se ljudi ne smiješe, ja se počnem smiješiti i pozdravljati ih, i kao nekom čarolijom, iznenada je oko mene mnogo više nasmiješenih ljudi. Istina je da je vaš svijet samo vaše ogledalo. Zato kažem: "Podučavaj i bit će ti dano." Otkrio sam da, što iskrenije podučavam one koji žele učiti i ja utoliko više učim. Ako želite naučiti nešto o novcu, podučavajte nekog drugog. Zapljusnut će vas bujica novih ideja i finijih distinkcija. Bilo je slučajeva kad sam davao, ali nisam dobio ništa ili nisam dobio ono što sam htio. No, kad bih pažljivije pretražio dušu, shvatio bih da sam davao kako bih primio, a ne radi davanja. Moj otac podučavao je učitelje i postao je vrhunski učitelj. On je uvijek podučavao mlade ljude o svom načinu poslovanja. U retrospektivi, njihovo velikodušno dijeljenje znanja učinilo ih je pametnijima. Na svijetu postoje moći koje su mnogo mudrije od nas. Možete uspjeti i sami, ali mnogo je lakše uz pomoć tih sila. Samo morate biti velikodušni, i te će vam sile vratiti istom mjerom. 208
  • DESETO POGLAVLJE ŽELITE LI JOŠ? EVO NEKIH STVARI KOJE TREBA UČINITI Mnogi možda neće biti zadovoljni s mojih deset koraka, jer im se oni više čine kao filozofija nego kao djelovanje. Mislim da je razumijevanje filozofije jednako važno kao i djelovanje. Postoje mnogi ljudi koji žele djelovati umjesto da razmišljaju, a postoje i mnogi koji razmišljaju, ali ne djeluju. Ja u sebi imam oboje. Volim nove ideje i volim akciju. Za one koji žele "recept" za to kako započeti, podijelit ću s vama neke stvari koje ja činim, u skraćenom obliku. • Prestanite činiti ono što trenutno činite. Drugim riječima, napravite stanku i procijenite što funkcionira, a što ne. Definicija ludila je raditi istu stvar a očekivati drugi rezultat. Prestanite činiti ono što ne funkcionira i potražite nešto novo. • Potražite nove ideje. Kada tražim nove ideje za ulaganje, odlazim u knjižare i tražim knjige o različitim i jedinstvenim temama. Zovem ih formule. Kupujem knjige s receptima za formulu o kojoj ne znam ništa. Na primjer, u knjižari sam pronašao knjigu Rješenje od 16 posto Joela Moskowitza. Kupio sam knjigu i pročitao je. 209
  • DJELUJTE! Sljedećeg četvrtka učinio sam točno ono što je knjiga savjetovala. Krenuo sam korak po korak. Učinio sam to i s pronalaženjem nekretnina u odvjetničkim uredima i u bankama. Većina ljudi ne djeluje ili dopušta nekome da ih odgovori od neke nove formule koju proučavaju. Moj susjed objašnjavao mi je zašto 16 posto ne može funkcionirati. Nisam ga poslušao jer on to nikada nije radio. • Pronađite nekoga tko je radio ono što vi želite učiniti. Pozovite tu osobu na ručak. Zatražite od nje savjete, male trikove majstora. Što se tiče certifikata o kamatama od 16 posto na imovinu oduzetu ovrhom, otišao sam u državni porezni ured i pronašao državnu službenicu koja je radila u uredu. Otkrio sam da je i ona ulagala u imovinu oduzetu ovrhom. Odmah sam je pozvao na ručak. Bila je oduševljena što mi može ispričati sve što zna i kako to čini. Nakon ručka, cijelo poslijepodne provela je pokazujući mi to što čini. Sljedećeg dana uz njezinu sam pomoć pronašao dva sjajna imanja i od tada dobivam 16 posto kamata. Trebao mi je jedan dan da pročitam knjigu, jedan dan da djelujem, jedan sat za ručak i jedan dan da sklopim dva sjajna posla. • Pohađajte tečajeve i kupujte kazete. Ja pretražujem novine tražeći nove, zanimljive tečajeve. Mnogi su besplatni ili ne koštaju mnogo. Također pohađam i skupe seminare o onome što želim naučiti. Bogat sam i ne treba mi posao, zahvaljujući tečajevima koje sam pohađao. Imam prijatelje koji nisu pohađali te tečajeve i govorili su da je to bacanje novca, a još su uvijek na istom poslu na kojem su bili i prije. • Načinite mnogo ponuda. Kad želim neku nekretninu, pregledam mnoga imanja i napišem ponudu. Ako ne znate što je "prava ponuda" znajte da ne znam ni ja. To je posao trgovca nekretninama. Oni daju ponude. Ja radim što je moguće manje. 210
  • Jedna prijateljica htjela je da joj pokažem kako kupovati stambene zgrade. Jedne subote ona, njezin agent i ja pregledali smo šest stambenih zgrada. Četiri su bile grozne, a dvije dobre. Rekao sam joj da napiše ponude za svih šest, nudeći polovinu iznosa od onoga koliko su vlasnici tražili. Nju i njezinog agenta skoro je pogodio srčani udar. Mislili su da bi to bilo nepristojno i da bi moglo uvrijediti vlasnike, ali zapravo mislim da agent nije htio toliko mnogo obaveza. Nisu učinili ništa i nastavili su tražiti bolje prilike. Nisu dali niti jednu ponudu, a ta osoba još uvijek traži "pravu" priliku po pravoj cijeni. Nećete znati koja je prava cijena dok ne dobijete drugu stranu koja želi sklapati posao. Većina prodavača traži previše. Rijetko ćete naići na prodavača koji traži cijenu manju od stvarne vrijednosti imanja. Pouka priče: dajte ponude. Ljudi koji nisu ulagači nemaju pojma kakav je osjećaj pokušavati prodati nešto. Ja sam imao komad zemljišta koji sam mjesecima pokušavao prodati. Prihvatio bih bilo kakvu ponudu, bez obzira na to koliko niska bila. Mogli su mi ponuditi deset svinja i bio bih sretan, ne zbog ponude, već zbog toga da je netko zainteresiran. Cjenkao bih se, možda bih zatražio i farmu svinja. No, to su pravila igre. Igra kupnje i prodaje zabavna je. Dajte ponude i netko će možda pristati. Ja uvijek dajem ponude uz klauzulu koja mi omogućava povlačenje. Kod nekretnina, dajem ponudu uz riječi: "Potrebno je odobrenje poslovnog partnera". Nikad ne specificiram o kojem se poslovnom partneru radi. Većina ne zna da je moj poslovni partner moja mačka. Ako prihvate ponudu, a ja ne želim sklopiti posao, zovem kući i razgovaram sa svojom mačkom. Ovaj apsurdni primjer dajem kako bih vam pokazao kako je igra u biti jednostavna i lagana. Ljudi previše kompliciraju stvari i shvaćaju ih preozbiljno. Pronalaženje pravog posla, prilike, ljudi, ulagača ili bilo čega drugog je poput izlaska na spoj. Morate izaći na tržište i razgovarati s mnogim ljudima, davati mnogo ponuda i protuponuda, pregovarati, odbijati i prihvaćati. Poznajem samce 211
  • koji sjede kod kuće i čekaju da telefon zazvoni, ali ako niste Cindy Crawford ili Tom Cruise, predlažem vam da izađete na tržište, pa makar to bio supermarket. Traženje, ponuda, odbijanje, pregovaranje i prihvaćanje dio su gotovo svih procesa u životu. • Trčite, hodajte ili vozite određenim područjem jednom mjesečno. Neke od najboljih investicija u nekretnine pronašao sam džogirajući. Džogirat ću kroz određenu četvrt godinu dana i tražiti promjene. Da bi neki posao donio profit, mora sadržavati dva elementa: povoljnost i promjenu. Postoje mnoge povoljne prilike, ali promjena je ono što povoljnu priliku pretvara u profitabilnu priliku. Kad džogiram, činim to u onim četvrtima u kojima bih volio ulagati. Ponavljanje mi pomaže da primijetim sitne promjene. Primjećujem znakove za prodaju koji stoje dulje vrijeme. To znači da je prodavač možda spremniji na cjenkanje. Pratim kamione za selidbu koji dolaze ili odlaze. Zastajem i razgovaram s vozačima. Razgovaram s poštarima. Nevjerojatno je koliko oni imaju informacija o nekom području. Pronađem neku lošu četvrt, osobito četvrt koju svi izbjegavaju zbog informacija dobivenih putem medija. Vozim kroz nju ponekad i godinu dana, tražeći znakove da se nešto mijenja nabolje. Razgovaram s trgovcima, osobito novim, i otkrivam zašto su oni doselili. Za to mi treba samo nekoliko minuta mjesečno i radim to istovremeno s nečim drugim - vježbanjem ili odlaskom u kupovinu. 212
  • • Što se dionica tiče, sviđa mi se knjiga Petera Lyncha Pobijediti ulicu zbog njegove formule pri izboru dionica čija vrijednost raste. Otkrio sam da su principi pronalaska vrijednosti isti, bez obzira na to radilo se o nekretninama, dionicama, uzajamnim fondovima, novim kompanijama, kućnim ljubimcima, domu, supružniku ili povoljnoj kupnji deterdženta za rublje. Proces je uvijek isti. Morate znati što tražite i potražiti to! • Potrošači će uvijek biti siromašni. Kad supermarket ima rasprodaju, recimo, toalet papira, potrošači se sjate i kupuju velike količine. Kad tržište dionica ima rasprodaju, koja se najčešće zove pad tržišta ili korekcija, potrošači bježe od toga. Kad supermarket povisi cijene, potrošači odlaze kupovati na drugo mjesto. Kad tržište dionica povisi cijene, potrošači počnu kupovati. • Tražite na pravim mjestima. Jedan susjed kupio je kuću za 100.000 dolara. Ja sam kupio identičnu kuću do njegove za samo 50.000 dolara. Rekao mi je da čeka da cijena poraste. Ja sam njemu rekao da se profit stvara kod kupnje, a ne kod prodaje. On je kupovao s brokericom za nekretnine koja nema vlastito imanje. Ja sam kupovao kod bankovnog odjela za ovrhe. Platio sam 500 dolara za tečaj koji govori o tome kako se to radi. Moj susjed smatrao je da je 500 dolara za tečaj ulaganja u nekretnine prevelika cijena. Rekao je da si to ne može priuštiti i da nema vremena za to, pa zato čeka da cijena poraste. • Najprije tražim ljude koji žele kupiti, a zatim nekoga tko želi prodati. Jedan prijatelj tražio je komad zemljišta. Imao je novac, ali nije imao vremena. Ja sam pronašao velik komad zemljišta, veći od onoga što je moj prijatelj htio kupiti, vezao sam ga opcijom, nazvao prijatelja i on mi je rekao da želi dio tog 213
  • zemljišta, pa sam mu prodao dio, a nakon toga kupio zemljište. Ostatak zemljišta dobio sam besplatno. Pouka priče: "Kupite pitu i izrežite je na komade". Većina kupuje ono što si može priuštiti pa zato traže premale stvari. Kupuju samo dio pite i plaćaju više za manje. Ljudi koji razmišljaju o malom ne pronalaze velike prilike. Ako se želite obogatiti, najprije razmišljajte na veliko. Trgovci u maloprodaji vole davati popuste na količinu, zato što većina poslovnih ljudi vole one koji troše na veliko. Čak i ako ste mali, uvijek možete razmišljati na veliko. Kad je moja kompanija kupovala računala, nazvao sam nekoliko prijatelja i pitao ih jesu li i oni spremni na kupnju. Zatim smo otišli raznim prodavačima i sklopili odličan posao jer smo htjeli kupiti mnogo računala. Isto sam činio s dionicama. Mali ljudi ostaju mali jer razmišljaju na malo; djeluju sami ili uopće ne djeluju. • Učite iz povijesti. Sve velike tvrtke na burzi dionica počele su kao male. Pukovnik Sanders nije se obogatio sve dok nije izgubio sve u svojim 60-tim. Bill Gates bio je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu prije svoje 30-te godine. • Djelovanje je uvijek bolje od nedjelovanja. To su samo neke stvari koje sam činio i dalje činim kako bih prepoznao prilike. Važne su riječi "činiti" i "učinjeno". Kao što sam ponovio mnogo puta u knjizi, morate djelovati prije no što ostvarite financijske rezultate. Djelujte sada! 214
  • EPILOG KAKO PLATITI SAMO 7000 $ ZA EDUKACIJU VAŠEG DJETETA NA FAKULTETU 215 Kako se ova knjiga bliži kraju i objavljivanju, htio bih s vama podijeliti još jednu, posljednju ideju. Glavni razlog zbog kojeg sam napisao ovu knjigu bilo je da podijelim s vama uvid u to kako se povišena financijska inteligencija može upotrijebiti pri rješavanju mnogih uobičajenih životnih problema. Bez financijske obuke, svi se i prečesto koristimo standardnim formulama u životu, poput one: naporno radi, štedi, posuđuj i plaćaj velike poreze. Danas nam je potrebna bolja informacija. Koristim sljedeću priču kao posljednji primjer financijskog problema s kojim se danas susreću mnoge mlade obitelji. Kako ćete priuštiti dobro obrazovanje svojoj djeci i osigurati vlastitu mirovinu? To je primjer korištenja financijske inteligencije umjesto napornog rada u postizanju istog cilja. Jedan moj prijatelj žalio se jednog dana na to kako je teško uštedjeti novac za fakultet za njegovo četvero djece. Svakog mjeseca stavljao je 300 dolara u uzajamni fond i do sada je skupio oko 12.000 dolara. Procijenio je da mu je potrebno
  • 400.000 dolara da plati školovanje svoje četvero djece. Imao je još 12 godina da uštedi budući da mu je najstarije dijete imalo tek 6 godina. Bilo je to 1991. i tržište nekretninama u Phoenixu bilo je strašno. Ljudi su poklanjali svoje kuće. Predložio sam svojem kolegi iz razreda da kupi kuću s dijelom svoje ušteđevine iz uzajamnog fonda. Ideja ga je zainteresirala i počeli smo raspravljati o toj mogućnosti. Najviše ga je brinulo to što nije imao kredit kod banke kojim bi kupio drugu kuću, budući da je bio toliko rasprodan na raznim stranama. Uvjeravao sam ga da postoje i drugi načini za plaćanje nekretnine. Dva smo tjedna tražili kuću koja bi odgovarala svim njegovim kriterijima. Imali smo veliki izbor, pa je kupnja bila čak i zabavna. Napokon, pronašli smo kuću s 3 spavaće sobe i 2 kupaonice u odličnoj četvrti. Vlasnik je bio otpušten i morao je prodati kuću istoga dana jer su on i njegova obitelj selili u Kaliforniju, gdje ga je čekao drugi posao. Tražio je 102.000 dolara, ali ponudili smo mu samo 79.000. Odmah je prihvatio. Kuća je imala nekvalificirani zajam, što znači da ju je mogao kupiti i obični besposleni skitnica bez odobrenja bankara. Vlasnik je bio dužan 72.000 dolara, pa je moj prijatelj morao dodati samo 7.000 dolara, što je bila razlika u cijeni između duga i prodajne cijene. Čim je vlasnik odselio, moj prijatelj počeo je iznajmljivati kuću. Nakon što je platio sve troškove, uključujući i hipoteku, svakog mjeseca zarađivao je oko 125 dolara. Njegov plan bio je da zadrži kuću 12 godina i brže otplati hipoteku, ulažući u to svaki mjesec 125 dolara. Izračunali smo da će za 12 godina veliki dio hipoteke biti otplaćen, pa će možda dobivati i 800 dolara mjesečno do vremena kad njegovo prvo dijete krene na fakultet. Mogao je i prodati kuću, ukoliko joj vrijednost poraste. Godine 1994. tržište nekretninama u Phoenixu iznenada se promijenilo i za tu kuću dobio je ponudu od 156.000 dolara, od stanara koji je tu živio i zavolio je. I opet, pitao me za mišljenje, a ja sam mu naravno rekao da je proda, prema članku zakona 1031., što znači da je oslobođen plaćanja poreza. 216
  • Iznenada, imao je gotovo 80.000 dolara na raspolaganju. Nazvao sam još jednog prijatelja u Austinu u Teksasu, koji je zatim premjestio ovaj neoporezivi novac u mini-skladište. U tri mjeseca, počeli smo primati čekove na malo manje od 1000 dolara mjesečno, koje je on nastavio ulagati u uzajamni fond za fakultet, koji je sada napredovao mnogo brže. Godine 1996. prodao je mini-skladište i dobio ček na gotovo 330.000 dolara, što je dalje pretvorio u novi projekt koji mu je sada davao prihod od 3000 dolara mjesečno, koji su i dalje išli u uzajamni fond. Sada je uvjeren da će s lakoćom ispuniti svoj cilj od 400.000 dolara, s tim da mu je na početku trebalo samo 7.000 dolara i malo financijske inteligencije. Njegova djeca moći će si priuštiti obrazovanje kakvo žele, a on će zatim upotrijebiti osnovnu aktivu, zaštićenu njegovom korporacijom C, kako bi platio svoju mirovinu. Kao rezultat ove uspješne strategije investiranja, moći će se rano umiroviti. Hvala vam što ste pročitali ovu knjigu. Nadam se da vam je pružila neke uvide u načine na koje možete upregnuti moć novca da radi za vas. Danas nam je potrebna veća financijska inteligencija za obično preživljavanje. Ideja da je potreban novac kako bi se on stvorio je razmišljanje financijski nesofisticiranih ljudi. To ne znači da oni nisu inteligentni. To jednostavno znači da nisu svladali znanost stvaranja novca. Novac je samo ideja. Ako želite više novca, jednostavno promijenite način razmišljanja. Sve osobe koje su stvorile same sebe počele su s nekom idejom i pretvorile ju u nešto veliko. Isto vrijedi i za investiranje. Potrebno je svega nekoliko dolara da se krene i započne s nečim velikim. Upoznao sam mnogo ljudi koji provode živote jureći za velikom prilikom ili pokušavaju skupiti mnogo novca kako bi ušli u veliki posao. To je za mene glupo. Prečesto sam viđao nesofisticirane ulagače kako stavljaju sve na jedan posao i brzo gube. Možda su bili dobri radnici, ali nisu bili dobri ulagači. Financijska edukacija i mudrost važni su. Počnite rano. Kupite knjigu i pođite na seminar. Vježbajte. Počnite s malim. Ja sam pretvorio 5000 dolara u aktivu od milijun dolara koja 217
  • donosi 5000 dolara mjesečno, za manje od šest godina. Ali počeo sam učiti kao dječak. Potičem vas na učenje jer to nije tako teško. Zapravo, lako je kad shvatite princip. Mislim da vam je moja poruka jasna. Ono što imate u glavi određuje ono što imate u rukama. Novac je samo ideja. Postoji sjajna knjiga koja se zove Razmisli i obogati se. Knjiga se ne zove Naporno radi i obogati se. Naučite kako postići da novac radi za vas i život će vam postati sretniji i lakši. Danas ne trebate igrati na sigurno, već pametno. Sada kad ste naučili 6 osnovnih lekcija kojima me bogati otac podučio o novcu, htio bih vam pružiti dublje razmišljanje i uvide u te lekcije. Besplatnu kazetu možete naručili na broju: 1-800-308-3585 "Čemu me moj bogati otac podučio o novcu" To je naš način zahvale vama. 218
  • DJELUJTE! Svi imate dva dara: svoj um i svoje vrijeme. Na vama je da s time učinite što želite. Svaki put kad vam u ruke dođe nova novčanica, vi i samo vi, imate moć odrediti svoju sudbinu. Potrošite je na glup način i izabrali ste siromaštvo. Potrošite je na obveze i priključili ste se srednjoj klasi. Uložite u svoj um, naučite kako kupovati aktivu i izabrali ste bogatstvo kao svoj cilj i svoju budućnost. Izbor je vaš i samo vaš. Svakog dana sa svakim dolarom odlučujete hoćete li biti bogati, siromašni ili srednja klasa. Izaberite podijeliti ovo znanje sa svojom djecom i izabrali ste da ih pripremite za svijet koji čeka. Nitko drugi to neće učiniti. Vaša budućnost i budućnost vaše djece bit će određena odlukama koje donesete danas, a ne sutra. Želimo vam veliko bogatstvo i mnogo sreće u ovom sjajnom daru zvanom život. Robert Kiyosaki Sharon Lechter 219
  • Edumercijalac Roberta Kiyosakija Edukacijski komercijalno Tri prihoda U svijetu računovodstva postoje tri različita tipa prihoda,: 1. zarađeni prihod, 2. pasivni prihod, 3. prihod od portfelja. Kad mi je moj pravi otac rekao: "Idi u školu, dobij dobre ocjene i pronađi siguran posao.", preporučivao je da radim za zarađeni prihod. Kad je moj bogati otac rekao: "Bogati ne rade za novac, njihov novac radi za njih", govorio je o pasivnom prihodu i portfelju. Pasivni prihod, u većini slučajeva, proizlazi iz ulaganja u nekretnine. Portfelj dolazi iz vrijednosnih papira kao što su dionice, obveznice i uzajamni fondovi. Prihod od portfelja, ne zarađeni prihod, jest prihod koji je učinio Billa Gatesa najbogatijim čovjekom na svijetu Bogati otac je govorio: "Ključ bogaćenja je sposobnost konvertiranja zarađenog prihoda u pasivni prihod i/ili portfelj, što je brže moguće. Rekao bi: "Porezi su najveći na zarađeni prihod. Najmanje oporezovani prihod je pasivni prihod. To je drugi razlog zbog kojeg želite da vaš novac radi za vas. Vlada oporezuje novac koji teško zarađujete više nego onaj koji zarađuje vaš novac." U svojoj drugoj knjizi, Kvadrant PROTOKA NOVCA, objašnjavam četiri tipa ljudi od kojih se sastoji poslovni svijet. To su E - zaposlenik, S - samozaposlene osobe (mali poduzetnici), B - vlasnici biznisa i I - investitori. Većina ljudi ide u školu da nauči kako postati E ili S. Kvadrant PROTOKA NOVCA govori o temeljnim razlikama između ta četiri različita tipa ljudi i o tome kako ljudi mogu promijeniti kvadrant. 220
  • Zapravo, većina naših proizvoda namijenjena je ljudima u B i I kvadrantima. U knjizi br. 3. serijala "Bogati otac", Vodič u investiranje Bogatog oca, detaljnije govorim o važnosti pretvaranja zarađenog prihoda u pasivni i prihod od portfelja. Bogati otac govorio je: "Pravi ulagač samo pretvara zarađeni prihod u pasivni i prihod od portfelja. Ako znate što radite, ulaganje nije rizično. To je samo zdravi razum." Ključ za financijsku slobodu Ključ za financijsku slobodu i veliko bogatstvo je sposobnost ili vještina pretvaranja zarađenog prihoda u pasivni i/ili portfelj. To je vještina kojoj je moj bogati otac dugo vremena podučavao Mikea i mene. Zbog te vještine smo ja i moja žena Kim financijski slobodni i više nikada ne moramo raditi. Nastavljamo raditi jer to želimo. Danas imamo tvrtku za ulaganje u nekretnine radi pasivnog prihoda i sudjelujemo u privatnim ulaganjima i inicijalnim javnim dražbama dionica radi portfelja. Osim toga, krenuli smo u posao s našom partnericom Sharon Lecheter kako bismo izgradili ovu kompaniju za financijsku edukaciju i stvarali i objavljivali knjige, kazete i igre. Svi naši edukativni proizvodi stvoreni su kako bi vas podučavali istim onim vještinama kojima je moj bogati otac podučavao mene, a to su vještine pretvaranja zarađenog prihoda u pasivni i prihod od portfelja. Tri društvene igre na ploči, koje smo stvorili, važne su jer vas podučavaju onome čemu vas knjige ne mogu podučiti. Na primjer, nikad ne možete naučiti voziti bicikl samo čitajući knjigu. Naše igre za financijsku edukaciju, PROTOK NOVCA 101, sofisticirana igra za odrasle i PROTOK NOVCA 101 za djecu, osmišljene su tako da poduče igrače osnovnim investicijskim vještinama, o tome kako pretvarati zarađeni prihod u pasivni i prihod od portfelja. Također podučavaju 221
  • principima računovodstva i financijske pismenosti. Te igre su jedini edukacijski proizvodi na svijetu koji podučavaju ljude svim ovim vještinama istovremeno. PROTOK NOVCA 202 napredna je verzija igre PROTOK NOVCA 101 i zahtijeva ploču igre 101, kao i puno razumijevanje iste, prije no što je možete zaigrati. PROTOK NOVCA 101 i PROTOK NOVCA za djecu podučava principima fundamentalnog ulaganja. PROTOK NOVCA 202 podučava principima tehničkog ulaganja. To ulaganje uključuje napredne tehnike trgovanja, poput kratke prodaje, pozivne opcije, opcije planske prodaje dionica i ulaganja u dvije suprotstavljene opcije. Osoba koja razumije ove napredne tehnike može stvarati novac i kad tržište raste, i kad tržite pada. Kao što je govorio moj bogati otac: "Pravi ulagač zarađuje novac i na rastu i na padu tržišta. Zato toliko zarađuje." Jedan od razloga zbog kojih toliko zarađuju jest jednostavno to što imaju više samopouzdanja. Bogati otac rekao bi: "Imaju više samopouzdanja zato što se manje boje gubitka." Drugim riječima, prosječni ulagač ne zarađuje toliko novca zato što se boji gubitka novca. On ne zna kako se zaštititi od gubitka, a upravo tome vas podučava PROTOK NOVCA 202. Takav ulagač smatra da je ulaganje rizično jer nije formalno obučen za profesionalnog ulagača. Kao što kaže Warren Buffet, najbogatiji ulagač u Americi: "Rizik nastaje kad ne znate što radite." Moje igre podučavaju osnovama fundamentalnog i tehničkog ulaganja kroz zabavu. Ljudi povremeno kažu: "Vaše edukativne igre su skupe". (PROTOK NOVCA 101 košta 195 dolara, PROTOK NOVCA 202 145, a PROTOK NOVCA za djecu 79 dolara u SAD-u). Svi naši proizvodi su cjeloviti programi za učenje i uključuju audio i video kazete i/ili knjige. (Jedan od razloga za takve cijene je i to što svake godine proizvodimo ograničenu količinu igara). Ja kimnem glavom i kažem: "Da, jesu... osobito kad se usporede s društvenim igrama za zabavu." A zatim nastavim u sebi: "Ali moje igre nisu skupe poput obrazovanja na fakultetu, napornog rada tokom cijelog života, plaćanja velikih poreza i življenja u strahu od gubitka novca na tržištu." 222
  • Kad takvi ljudi odu gunđajući zbog cijene, mogu čuti kako moj bogati otac govori: "Ako želiš biti bogat, moraš znati za koju vrstu prihoda se valja potruditi, kako ga zadržati i zaštititi od gubitka. To je ključ velikog bogatstva." Bogati otac govorio je i: "Ako ne znaš razliku između tri vrste prihoda i ne naučiš vještine stjecanja i zaštite istih, vjerojatno ćeš provesti život zarađujući manje no što bi mogao i radeći više no što bi trebao." Moj siromašni otac mislio je da su obrazovanje, dobar posao i godine napornog rada dovoljni za uspjeh. Moj bogati otac smatrao je da je obrazovanje važno, ali za njega je bilo važno i to da Mike i ja naučimo razlike između tri vrste prihoda i da znamo za koji prihod treba raditi. Za njega je to bilo temeljno financijsko obrazovanje. Poznavanje razlike između tri vrste prihoda i učenje investicijskih vještina o tome kako ostvariti različite prihode temeljno je obrazovanje za svakoga tko teži velikom bogatstvu i financijskoj slobodi... To je posebna vrsta slobode koju će upoznati samo malobrojni. Kao što je rekao bogati otac u 1. lekciji: "Bogati ne rade za novac. Oni znaju kako postići da novac radi za njih." On je rekao i: "Zarađeni novac je novac za koji radite, a pasivni prihodi i prihodi od portfelja su novac koji radi za vas." Poznavanje te male razlike u prihodima bilo je značajno za moj život. Kao što je rekao Robert Frost: "I nakon toga više ništa nije bilo isto." Koji je najlakši i najbolji način učenja? Godine 1994., nakon što sam postao financijski slobodan, tražio sam način da podučim druge ono čemu je moj bogati otac podučio mene. Ne možete sve naučiti samo čitajući. Ne možete naučiti voziti bicikl čitajući knjigu. Shvatio sam da je bogati otac mene podučavao 223
  • ponavljanjem. Zato sam počeo stvarati edukativne društvene igre na ploči. One su, po mom mišljenju, najbolji i najlakši način učenja složenih predmeta. CASHFLOW 101 Ako ste spremni naučiti kako postići veće pasivne prihode i prihode od portfelja, igre PROTOK NOVCA mogu biti važan prvi korak. Ako ste spremni unaprijediti svoju financijsku edukaciju, iskoristite priliku da isprobate naše igre 90 dana bez rizika. Sve što od vas tražim jest da, nakon što kupite igru, odigrate s prijateljima do kraja najmanje 6 puta unutar tih 90 dana. Ako smatrate da niste naučili ništa ili da su igre preteške, vratite igru u dobro očuvanom stanju i rado ćemo vam vratiti novac. Igre morate odigrati najmanje 2 puta kako biste shvatili pravila i strategije. Nakon drugog igranja bit će vam lakše, bolje ćete se zabaviti i brzo ćete učiti. Ako kupite PROTOK NOVCA i ne igrate ga, onda je to vrlo skupa igra. Ako ga odigrate barem 6 puta, mislim da ćete otkriti kako je svaka od ovih igara nepro- cjenjivo korisna. CASHFLOW 202 224
  • O autorima Robert T. Kiyosaki "Glavni razlog zbog kojeg ljudi imaju financijske probleme jest taj što provode godine u školi, ali ne nauče ništa o novcu. Kao rezultat toga, ljudi uče raditi za novac... ali nikad ne nauče kako postići da novac radi za njih." kaže Robert. Rođen i odrastao na Havajima, Robert Kiyosaki je četvrta generacija američkih Japanaca. Dolazi iz obitelji istaknutih učitelja. Njegov otac bio je pročelnik za obrazovanje savezne države Havaji. Nakon srednje škole, Robert je završio fakultet u New Yorku, ušao je u marince i otišao u Vijetnam kao časnik i pilot helikoptera topovnjače. Vrativši se iz rata, Robert je započeo sa svojom poslovnom karijerom. Godine 1977. osnovao je tvrtku koja je na tržište izbacila prve najlonske novčanike s čičkom za surfere, koji su postali svjetski poznati proizvod vrijedan milijune dolara. O njemu i njegovim proizvodima pisali su časopisi Runner's World, Gentleman's Quarterly, Success Magazine, Newsweek, pa čak i Playboy. Nakon što je napustio svijet biznisa, 1985. postao je suosnivač međunarodne edukativne tvrtke koja djeluje u sedam država, podučavajući tisuće ljudi o biznisu i ulaganju. Robert se umirovio u dobi od 47 godina i radi ono u čemu najviše uživa... ulaže. Zabrinut zbog sve većeg jaza između onih koji imaju i onih koji nemaju, Robert je stvorio društvenu igru PROTOK NOVCA, koja podučava ljude igri novca, koju su prije poznavali samo bogati. Iako se Robert bavi nekretninama i razvojem malih tvrtki, njegova prava ljubav i strast je podučavanje. Dijelio je govornice s velikanima, kao što su Og Mandino, Zig Ziglar i Anthony Robbins. Poruka Roberta Kiyosakija je jasna: "Preuzmite odgovornost za svoje financije ili cijeli život 225
  • slušajte zapovijedi. Ili ste gospodar novca ili njegov rob." Robert drži tečajeve u trajanju od jednog sata do 3 dana, podučavajući ljude tajnama bogatih. Iako se njegove teme kreću od ulaganja uz visoke povrate i niski rizik, preko podučavanja djece o tome kako se obogatiti, do osnivanja i prodaje tvrtki, a ima jednu veliku, snažnu poruku - "Probudite financijskog genija u sebi. On čuči u vama." A svjetski poznat govornik i pisac Anthony Robbins rekao je sljedeće o Robertovom radu: "Ono što je Robert Kiyosaki učinio u obrazovanju je moćno, duboko i trajno mijenja živote. Pozdravljam njegov rad i snažno ga preporučam." Tijekom ovog razdoblja velikih ekonomskih promjena, Robertova poruka je neprocjenjivo vrijedna. Sharon L. Lechter Supruga i majka troje djece, ovlašteni javni računovođa i savjetnica u industriji proizvodnje igračaka i izdavaštva, Sharon Lechter je svoje profesionalne napore posvetila polju edukacije. Diplomirala je računovodstvo s pohvalom na Državnom univerzitetu Floride. Bila je jedna od prvih žena koja se pridružila jednoj od tadašnjih osam velikih računovodstvenih tvrtki. Bila je financijska direktorica jedne računalne kompanije, porezna direktorica nacionalne osiguravajuće kompanije i osnivačica Udruženih izdavača prvog ženskog regionalnog magazina u Wisconsinu, zadržavajući svoje profesionalne privilegije kao ovlašteni javni računovođa. Njezin fokus brzo je prešao na edukaciju dok je gledala svoje troje djece kako rastu. Imala je problema da ih natjera na čitanje. Više su voljeli gledati televiziju. Zato se pridružila izumitelju prve elektroničke "pričajuće knjige" i pomogla u širenju industrije elektroničkih knjiga na multimilijunsko internacionalno tržište. Danas je pionir u razvoju novih tehnologija za vraćanje edukacije u živote djece. Dok su njezina djeca rasla, aktivno se uključila u njihovo 226
  • obrazovanje. Postala je aktivistica na području obrazovanja iz matematike, računala, čitanja i pisanja. "Naš trenutačni edukacijski sustav nije sposoban držati korak s globalnim i tehnološkim promjenama u svijetu. Moramo podučavati mlade ljude vještinama, školskim i financijskim, koje će trebati ne samo za preživljavanje, već i za napredovanje u svijetu s kojim su suočeni." Kao koautorica knjiga Bogati otac, siromašni otac i Kvadrant PROTOKA NOVCA, sada se fokusira na stvaranje obrazovnih sredstava za sve one zainteresirane za unapređivanje financijskog obrazovanja. CASHFLOW Technologies, Inc. Robert Kiyosaki, Kim Kiyosaki i Sharon Lechter udružili su snage kao direktori tvrtke CASHFLOW Technologies Inc., čiji je cilj stvaranje inovativnih proizvoda za financijsku edukaciju. Njihova izjava o misiji glasi: "Uzdizanje financijskog blagostanja čovječanstva." Tvrtka CASHFLOW Technologies, Inc. predstavlja Robertovo učenje kroz proizvode kao što su knjige Bogati otac, siromašni otac, Kvadrant PROTOKA NOVCA i patentirane društvene igre na ploči PROTOK NOVCA (patent broj 5.826.878) i PROTOK NOVCA za djecu. Postoje i drugi proizvodi namijenjeni ljudima, koji traže financijsku edukaciju, koja će ih povesti na putu ka financijskoj slobodi. 227
  • PREPORUČENA LITERATURA Za unapređivanje vaše financijske inteligencije As a Man Thinketh, (nadahnjujuća), James Allen Beating the Street, (o izboru dionica), Peter Lynch Chaos - Making a New Science, (općenito znanje), James Gleick Creating Wealth, (nekretnine), Robert Allen E-Myth, (biznis), Michael Gerber Incorporate and Grow Rich, (o stvaranju korporacija), zovite izdavača, Sage Int'l, 1-800-254-5779, C. W. Allen Investment Biker, (investiranje), Jim Rogers Market Wizards, (trgovanje dionicama), Jack Schwager Over the Top, (strategije uspjeha), Zig Ziglar The New Positioning, (marketing), Jack Trout The Wall Street Journal Guide to Understanding Money and Investing, (dionice, obveznice, uzajamni fondovi, budućnost, novac), Kenneth M. Morris, Allan M. Seigel The Warren Buffet Way, (strategije ulaganja), Robert Hagstrom Trading For A Living, (trgovanje dionicama), Dr. Alexander Elder Trump: The Art of the Deal, (nekretnine), Donald Trump Unlimited Power, (strategije uspjeha), Anthony Robbins Unlimited Wealth, (bogatstvo), Paul, Zane Pilzer Ove knjige su preporučena literatura, ali mogu biti podložne utjecaju vremena. Preporučamo da potražite vlastite profesionalne, pravne, financijske i investicijske savjetnike. 228
  • Posjetite našu web stranicu, www.richdad.com kako biste dobili: - dodatne informacije o našim edukacijskim produktima - najčešća pitanja o našim proizvodima - seminari, susreti i predavanja Roberta Kiyosakija Hvala 229
  • Kako biste naručili knjige, posjetite www.richdad.com Sjeverna Amerika/Južna Amerika/Europa/Afrika: CASHFLOW Technologies, Inc. 4330 N. Civic Center Plaza Scottsdale, Arizona 85251 USA (800) 3083585 Fax: (480) 348-1349 e-mail: info@richdad.com Australija/Novi Zeland: CASHFLOW Education Australia Reply paid AAA401 PO Box 122 Rosebery NSW 1445, Australia Tel: 1300 660 020 ili (61) 2 9662851 1 Fax: 1 300 301 998 ili (61) 2 9662 8611 e-mail: info@cashfloweducation.com.au 230
  • KATARINA ZRINSKI d.o.o. Varaždin Moslavačka 9, Varaždin, tel.: 042/241-000, fax: 241-828 Lektura i korektura: Ivana Vidaček Grafička priprema: KATARINA ZRINSKI d.o.o. Varaždin Tisak: TIVA tiskara d.o.o. Varaždin