Paul Stubbs
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×
 

Paul Stubbs

on

  • 478 views

"Upravljanje odrzivim razvitkom i socijalnom pravdom: od projekata prema strategiji?"

"Upravljanje odrzivim razvitkom i socijalnom pravdom: od projekata prema strategiji?"

Paul Stubbs, Ekonomski institut Zagreb

Statistics

Views

Total Views
478
Views on SlideShare
478
Embed Views
0

Actions

Likes
0
Downloads
0
Comments
0

0 Embeds 0

No embeds

Accessibility

Categories

Upload Details

Uploaded via as Adobe PDF

Usage Rights

© All Rights Reserved

Report content

Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
  • Full Name Full Name Comment goes here.
    Are you sure you want to
    Your message goes here
    Processing…
Post Comment
Edit your comment

    Paul Stubbs Paul Stubbs Document Transcript

    • Upravljanje održivim razvitkom i socijalnom pravdom: od projekata premastrategiji?(Konferencija pod nazivom "Vrijednosni menadžment u cilju zaštite i promicanja ljudskihprava i održivog razvoja Republike Hrvatske" u organizaciji Vlade RH, Ureda za ljudska pravai tvrtke Ericsson Nikola Tesla d.d. 02.02.2012.)Paul StubbsEkonomski institut, Zagreb pstubbs@eizg.hrDopustite mi da, kao netko tko živi i radi u Hrvatskoj ved 18 godina, oblikujem razmišljanjaprema svojim dosadašnjim iskustvima u Hrvatskoj: prvo o onima vezanim uz aktivizam,organiziranje i zagovaranje u civilnom društvu, i drugo prema iskustvima u radu s Hrvatskim imultinacinalnim kompanijama u području društvene odgovornosti i izvještavanja oodrživosti; i trede, kao netko tko je uključen u istraživanja, zagovaranje i predavanje socijalnepolitike, socijalne pravde i socijalne uključenosti. Mislim da je poveznica između ovihiskustava, priznavanje menadžmenta koji se temelji na vrijednostima (eng: values-basedmanagement), koji omoguduje inovativno, kreativno i strateško razmišljanje; koja brani,održava i širi aktivnu i transparentnu javnu sferu; i koja traži duboka i smislenameđusektorska suradnja i partnerstva. Osnova ovog opredjeljenja za održivost, ljudskaprava i socijalnu pravdu predstavljaju, prema mom mišljenju, alternativu partikularnoj, imožda osebujnoj, kombinaciji neoliberalnog i klijentilističkog kapitalizma koji dominiradanas u Hrvatskoj. Moj je argument da napredak ne dolazi primarno ili ekskluzivno iz jednogsektora (države, tržišta ili civilnog društva), ved iz među sektorske suradnje temeljene naizvrsnosti i vrijednostima, kroz holističke strategije umjesto zasebnih projekata.Širenje tog „svijeta projekata“ je, možda, neizbježni dio modernog, ili post-modernogokružja. Taj je svijet teško osporiti, kao metodu generiranja inovacija, testiranja neistraženihpristupa, i omogudavanja kreativnog rješavanja problema. Istodobno, kada aspekti održivostii agende socijalne pravde postanu „projektizirani“, tj. predmet vremenski ograničenihintervencija, javlja se realna opasnost od, vjerujem, marginalizacije. Stručnjaci, posrednici i 1
    • onaj dio fleksibilne srednje klase koji je jednostavno dobar u korištenju veza da bi „riješilistvari“, mogu se materijalno okoristiti od višestrukih projekata, stvaranjem prekrasnihizvješda, održavanjem raskošnih konferencija i, mojim osobnih favoritom, održavanjemradionica za izgradnju kapaciteta.To se dešava kada je društveno odgovorno poslovanje primarno ili čak ekskluzivno u domenikorporativnih odnosa s javnošdu, ili kad se razvijaju posredničke organizacije primanjemdonacija za učenje ostalih što znači socijalno poduzetništvo. U smislu ljudskih prava,„projektizacija“ se ponekad povezuje s „agencijalizacijom“, stvaranjem novih državnih ilijavnih agencija za promociju određenih ciljeva, ali koje su ponekad kontra produktivne,pogotovo kada im klujčni dionici ne vjeruju, a te se agencije međusobno natječu za novac iutjecaj na često prilično skučenom tržištu.Potreba za balansiranjem i spajanjem inovacija s dobro uhodanim paketom usluga i prava je,mislim, najizraženija u području socijalne politike. Opasnost je u tome da reformska agendapostane polarizirana između onih koji se „odupiru promjenama“ s jedne strane i onih koji sečine „ovisnima o promjenama“ s druge strane. Potreban nam je način izgradnje zasnovan natradiciji javnih socijalnih usluga, prilagodljivih novim potrebama, novim rizicima i novimpristupima, ali koje ne marginaliziraju ili etiketiraju javni sektor kao neučinkovit, skup, ili čaknepotreban. Mediji tu imaju ključnu ulogu. Moram redi da je pokrivenost umedijima održivosti, ljudskih prava i, posebice, socijalna politika je stvarno loša. Uzmimo zaprimjer program kao što je Misija:zajedno. Mislim da je to primjer socijalno osviještenog iposvedenog novinarstva koje identificira neke nepravednosti i probleme u sustavu.Tumačenjem priča ljudi, humanizira pitanje socijalnih potreba i daje glas onima koje se čestone čuje u javnim raspravama. Istodobno, „rješenje“ je često humanitarna ili dobrotvornadonacija, od pojedinaca ili kompanija, što ne rješava strukturne probleme, i vjerojatnodoprinosi percepciji da premda oni koji se pojavljuju na programu „zaslužuju“ podršku,vedina onih koji žive na rubu siromaštva i socijalne isključenosti ne zaslužuju podršku.U nekim hrvatskim kompanijama s kojima surađujem ved dugo vremena u područjuodrživosti i prvenstveno izvješdivanju o održivosti, osobno sam svjedočio promjenama koje uuslijedile kada briga o socijalnim i okolišnim učincima postane integrirana u ključneprioritete kompanije, primjerice kada se menadžment ocjenjuje, i prima bonuse, temeljem 2
    • njihovog učinka u ovome području. Pritom je pomak od vrijednosti prema praksi – od talkingthe talk do walking the walk kao što mi često kažemo na engleskom. Promjene koje moguuslijediti kada se konceptualno i praktično zamijeni filantropija s istinskim partnerstvima kojadodaju socijalnu vrijednost, su ogromne. Kompanije koje su shvatile da se komponentaljudskih prava ne odnosi prvenstveno na nerazvijeni svijet ved je dio „core businessa“ usmislu npr. pružanja prilika članovima marginaliziranih ili depriviligirana skupina, (tekompanije) imaju direktnu dobit od takve promjene te doprinose zagovaranju za socijalnupravdu.Dakako, strateški pristup se ne svodi samo na strategije. Hrvatska, kao i velik broj novih iliperspektivnih članica EU, je dokaz kako je izrada strategija jedan od najbrže rastudih sektorau ekonomiji! Imamo toliko strategija, na velik broj tema, da se ponekad čini da uopde nepostoji strateški fokus. Tome pridodajmo preklapanja između strategija, kao i ogromnerazlike između strategije i provedbe, s malo uključenosti aktera, kao i veoma ograničenom iveoma tehnicističkom pristupu pradenju i evaluaciji.Ako mi dopustite malo cinizma, ponekad se bojim kako su čak i strategije postale„projektizirane“, napisali su ih konzultanti, dakako na osnovu takozvanih „konzultacija sdionicima“, i zatim integrirane u promocijske kampanje prije nego što, neizbježno, počnuskupljati prašinu u ladicama. Dakako, nitko od nas to ne radi zato jer želimo da neštopropadne ili zato što nas vodi potreba za zaradom. To radimo, u vedini slučajeva , zato jerželimo promjene. Opasnost je u tome da vremenski horizont projekata čini izgradnjupovjerenja među sektorima gotovo nemogudom, kao i stvaranje političke volje iosiguravanje potrebnih sredstava, što je sve potrebno.Konačno, dopustite da se vratim pitanju menadžmenta koje se temelji na vrijednosti. Taj sepojam značajno razlikuje od trenutno popularnog „novog javnog menadžmenta“ koji jenavodno usmjeren primjeni tržišnih principa u javnom sektoru. Na drugim mjestima, taj samtermin opisao kao „mali brat“ neoliberalizma bududi da se ocjene temelje na monetarnimvrijednostima, a javni sektor opisuje kao trošak, a ne kao kreator javnih dobara koji ujedno idoprinosi njihovu stvaranju. Ironija je u tome što princip trostruke osnove (triple bottomline) i održivosti, sve popularniji u privatnome sektoru, jednostavno nestaju u ovome 3
    • modelu, navodno, dobrog upravljanja u javnom sektoru. Zapravo, to „zamrzava“ raspravu,tako da smo suočeni s lažnom dihotomijom između ideje o „mršavom“ i učinkovitom javnomsektoru s jedne strane i navodno napuhanom, korumpiranom, neučinkovitom ikonzervativnom birokracijom s druge strane. Vjerujem kako bi „tredi“ način, koji pokušavaprimijeniti temu održivosti u javnom sektoru, gdje javna tijela izvješduju o njihovom učinku,mogao stvoriti znatno više društvene vrijednosti. „Učenje“ javnog sektora o najboljimpraksama iz drugih sektora, promoviranje talenata, stvaranje uvjeta za kreativnost, i briga oprovedbi tih vrijednosti bi mogla stvarno uzrokovati promjene.Za mene osobno, diskusija o temama ove konferencije, se mora odnositi na važnost pružanjajavnih usluga, zaštitu javnog prostora, kao i stvarne odgovornosti i dijaloga u javnosti.Konačno, kao što je previše opasno ostaviti društveno odgovorno poslovanje kompanijama,javna su dobra previše važna da bi ih ostavili javnom sektoru, i javni dijalog je previše važanda se ostavi samom civilnom društvu. U konačnici, agenda održivosti, ljudskih prava isocijalne pravde nas podsjeda da imperativ globalno i lokalno nisu apstraktni, ved se odnosena pravu krizu sadašnjeg razmišljanja i djelovanja kao i potrebe da se pronađu novi putevinaprijed. 4