250 godina školstva u Cerniku
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×

Like this? Share it with your network

Share

250 godina školstva u Cerniku

  • 4,254 views
Uploaded on

Monografija izdana 2010. povodom 250 godina školstva u Cerniku i 150 godina svjetovnog školstva

Monografija izdana 2010. povodom 250 godina školstva u Cerniku i 150 godina svjetovnog školstva

  • Full Name Full Name Comment goes here.
    Are you sure you want to
    Your message goes here
    Be the first to comment
    Be the first to like this
No Downloads

Views

Total Views
4,254
On Slideshare
4,253
From Embeds
1
Number of Embeds
1

Actions

Shares
Downloads
6
Comments
0
Likes
0

Embeds 1

http://www.pdfspirit.com 1

Report content

Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
    No notes for slide

Transcript

  • 1. 250 godinaškolstva u Cerniku 150 godinasvjetovnog školstva Cernik, travanj 2010.
  • 2. 250 godina školstva u Cerniku - 150 godina svjetovnog školstvaCernik, travanj 2010.Nakladnik: OŠ “Matija Gubec” Cernik, Školska 20, 35404 CernikZa nakladnika: Mato Ordanić, ravnateljGlavni urednik: Mato OrdanićUredništvo: Mato Ordanić, Kristina Novak, Petar Piljić, Ljilja MihalićAutori tekstova: Mato Ordanić, Mato Batorović, Tomislav ĐurićKoautori tekstova: Alojzije Aga, Ksenija SaviIlustracije i fotografije: Arhiv OŠ “Matija Gubec” Cernik Arhiv Franjevačkog samostana u Cerniku Nadbiskupski arhiv Zagreb Gradski muzej Nova Gradiška Hrvatski školski muzej Fotografije iz osobnih arhiva Ilustracije i fotografije iz knjiga A. Cuvaj: Građa za povijest školstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas i M. Landeka: Školstvo u istočnoj Hrvatskoj do 1945. godineLektura: Ivan Galić, prof. Marija LukačKorektura: Ivan Galić, prof.Grafički urednik: Tihomir PodkonjakRecenzenti: dr. sc. Nedjeljko Marinov mr. sc. Ivan SlišurićSuradnici: Branka Klašnja, Branko Tomek, Reza Benković, Karmela Marić, Zoran Dorontić, Marija Čičak, Martina Valešić, Janja Kulić, Štefana Štrk, Katarina Piljić, Ksenija Savi, Monika Kovarbašić, Kristina Repić, Katja Ljubić, Robert Vujica, Dajana Kudra, Višnja Dozet, Kata Ordanić, Nada Došlić, Višnja Brčić, Luka Zec, Krešo Brkan, Stjepan Kumić, Mijo Matošević, Stjepan Kruljac, Josip Bukvić, Ana Mijatović, Marin Kulić, Darko Martinović, Dražen Knežević, Marko Curić, Đuro Mandušić, Đuro Mikanović, Suzana Szabo, Sanja Podkonjak.Naklada: 600 primjerakaTisak: Grafički zavod Hrvatske, ZagrebGrafičko rješenje korica: Tihomir PodkonjakISBN 978-953-56149-0-6CIP zapis dostupan u računalnim katalozimaNacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 733716i Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem 121013002
  • 3. Panorama CernikaRiječ urednikaS vako mjesto ima svoju osobitost, prepoznatljivost po kojoj se razlikuje od drugih mjesta. Potvrda tome su raznolikosti mjesta po uređenju, društvenom životu, osobinama i navikama ljudi i po tradiciji življenja. Raznolikosti stvaraju ljudi koji snagom duha pokreću promjene, a vizijom mi-jenjaju odnose u svim sferama društvenog života. Najveći je utjecaj na promjene i razvoj Cernika imao franjevački samostan. Samostan je bio središte Povelja Hrvatskogsvih zbivanja i pokretač svih promjena. Pod utjecajem samostana Cernik će poprimiti obilježja po kojima je književnog društvai danas prepoznatljiv. Samostan je bio i obrazovni centar ovog dijela Slavonije, u njemu su se opisme­njavali sv. Jeronimačlanovi uglednih obitelji. Među naj­poz­natijima je, svakako, Matija AntunRelković. Uz uglednike, u samostanu sepočinju opismenjavati i mladići iz puka,što je zabilježeno u zapisniku kanonskevizitacije iz 1759. i tu godinu službenouzimamo kao početak školstva u Cerni­ku. U to je vrijeme Cernik već postaoznačajno obrtničko središte s mnoštvomobrtnika i jakih obrtničkih obitelji. Vje­rojatno se, što zapisima nije potvrđeno,opismenjavaju i članovi tih obitelji. Umnogim se sredinama toga vremena ot­varaju svjetovne škole. Zbog ograničenihmogućnosti opismenjavanja djece u Sa­mostanu i u Cerniku, javlja se potrebaotvaranja pučke škole. Pokrenuta jeinicijativa te se 1859. osniva prva pučkaškola. Svako dijete dobiva mogućnost 3
  • 4. Zemljovid općineCernik sa školama opismenjavanja. Velik je to civilizacijski iskorak, koji će osloboditi umne potencijale naše djece i usmjeriti ih na dobrobit obitelji, mjesta i društva u cjelini. Još će više procvasti obrtništvo kao napredna grana gospo­ darstva. Pojavit će se potreba organizacije novih oblika i formi društvenog života. Osnivaju se DobrovoljnoObrtni zbor vatrogasno društvo 1885. i HPD Tomislav 1905. Spomenuta društva, uz franjevački samostan, postaju žarištau Cerniku društvenog i kulturnog života mjesta. Pučka škola postaje rasadnik članova tih društava i temelj njihove opstojnosti. U školi se pripremaju i izvode priredbe i koncerti po kojima će Cernik dobiti kul­ turno obilježje većih sredina i gradova. Mještanima se postupno usađuju vrijedni kulturološki zasadi i istančan ukus za lije­ po pjevanje i glazbu. Radom u društvima pojedinci stječu sposobnosti i umijeća up­ ravljanja društvom koje će itekako koristi­ ti u vođenju i organizaciji rada društvenih institucija. Zato ne čudi što se u Cerniku, među prvim mjestima, otvara gradska čitaonica, osniva nogometni klub, us­ postavljaju humanitarna društva i udruge. Mjesto je imalo ljudski potencijal koji je bio pokretačka snaga progresa i aktivnog društvenog života. Mnogi su naši mještani ostavili dubok trag radom u udrugama i 4
  • 5. društvima. Mnogo su se puta morali odreći svoje privatnosti i svoje osobne probleme podrediti društvenim.Iz tog su razloga zaslužili da im ime bude zapisano kao zahvala za izgradnju prepoznatljivosti mjesta. Školi je osnovna zadaća i cilj odgojiti i osposobiti kompetentne ljude koji će biti uspješni nositelji sveko­likog društvenog razvoja. Uspjeh je škole priznatiji što je veći broj njenih uspješnih učenika u raznovrsnimljudskim djelatnostima. Stoga, s pravom smatramo kako je naša škola bila uspješna, te je društvu i zajed­nici dala veliki broj sposobnih ljudi, nositelja odgovornih funkcija u gospodarstvu, društvenim, kulturnim iduhovnim djelatnostima. Oni su naša živa škola, oni su ponos škole, njima se dičimo, oni su školi stvorili ugled i prepoznatljivost.Zato ćemo pisati o svim uspješnima u đačkoj i zreloj dobi. Ponekima ćemo u tablicama navesti samo imena, asvi su oni svojim trudom i uspjehom prenijeli lijepu poruku o sebi i radu škole. Dali su daleko više od drugihi škola im se na ovaj način želi odužiti. Izborom ovakve koncepcije moguće su pogreške. Netko zaslužan greškom i propustom može biti izostav­ljen. Trudili smo se pogreške i propuste svesti na što manju mjeru uključenjem žitelja općine Cernik u priku­pljanje podataka. Svaki je mještanin imao mogućnost davanja informacija, bitnih podataka, dokumenata i dr.Mnogi su se odazvali i time sadržajno obogatili monografiju. Zahvaljujem se svima koji su bilo kojim činom pomogli u stvaranju monografije a posebno članovimapovjerenstava i mojim najbližim suradnicima čija će imena biti naznačena u zaglavlju monografije. Duboko vjerujem da će monografija pobuditi interes velikog broja naših sadašnjih i bivših učenika te daće im poslužiti na ponos što su bili učenici naše cerničke škole.Urednički odbor sa suradnicima 5
  • 6. KULTURNO-POVIJESNI SPOMENICI OPĆINE CERNIK Cernik S taro je to hrvatsko povijesno mjesto koje se spominje kao župno središte već u 12. stoljeću. Iz Cernika je poniklo drevno slavonsko plemstvo - Borići i Desislavići u ranom srednjem vijeku, što spominje i prva (zasad) otkrivena povelja (4.11.1363). Od 18. do 20. stoljeća Cernik je sijelo plemića Petraša, Markovića i Kulmera. Kao značajno središte prostora između rijeke Save i planine Psunj odu­ vijek je Cernik davao političko, gospodarsko, vojno i kulturno značenje ci­ jelom ovom dijelu Slavonije. Kada je došao pod vlast Turaka 1536. postaje središte sandžakata - sve do oslobođenja 1687. (konačan odlazak Osman­ lija bio je 1691.). Nakon osnivanja Vojne krajine, našavši se u Banskoj Hrvatskoj i u Požeškoj županiji, Cernik doživljava svoj najveći uspon. Stara utvrda preuređuje se u barokni dvorac, gradi se ponovno franjevački samo­ stan. Dolaskom Židova razvija se trgovina. Godine 1859. osniva se škola, a potom slijedi osnivanje drugih kulturno-prosvjetnih institucija - Hrvatske čitaonice, Hrvatskog pjevačkog društva “Tomislav” i dr. Posebno obilježje Cerniku daje njegov Obrtnički zbor kojemu Pove­lju privilegija daje car Franjo I. 9.9.1826. Sa svojih gotovo 150 obrtnika CernikPanorama Cernika u 19. st. postaje jedno od najjačih gospodarskih središta Požeške županije. Razvija se industrija i rudarstvo - pilana i tvornica pokućstva, kemijska tvornica za destilaciju drveta, rafinerija špirita, ciglana, mlinovi, a od Šagovine prometuje industrijska uskotračna željeznica. Nakon prvoga svjetskog rata, zbog razvoja susjedne Nove Gradiške na glavnoj željezničkoj pruzi, Cernik gospodarski stagnira ali ostaje snažno kulturno žarište sve do našeg vremena. O svemu tome svjedoče i brojni sačuvani povijesni spomenici. Franjevački samostan i crkva sv. Petra Najvrijedniji je kulturno-povijesni spomenik Cernika skladni barokni kompleks Franjevačkog samostanaCrkva sv. Petra i crkve što Cerniku daje posebno obilježje. Građeni su između 1730. i 1777. Samostanska je zgrada građena s tri krila, oslonjena na crkvu s kojom zatvara četverokutni klauster s arka­ dama koje su u prizemnom dijelu zazidane. U južnom je dijelu klaustra lijepi barokni portal. U portalu su intarzirana vrata koja vode u prostrani refekto­ rij. Obilježena su godinama 1734. i 1905. te monogramom Marije, radom nepoznatog domaćeg laika. U refektoriju je velik broj vrijednih slika iz 18. st. te izvanredno dobro sačuvan intarzirani ambon iz 18. st. Na prozorima refektorija su bogato ukrašene barokne rešetke. U samostanu je pohranjena jedna od najvrijednijih knjižnica u Hrvatskoj s oko 4000 knjiga, među kojima su i dvije rijetke inkunabule. U knjižnici je i više rijetkih knjiga iz 16. st. te slovenskih i hrvatskih rijetkih knjiga nastalih prije 1850. Knjižnica je postala dostupna javnosti nakon pot­ 6
  • 7. puno novouređenog prostora i namještaja te katalogizacije obavljene 1992. kada je svečano otvorena prilikomobilježavanja 300. obljetnice oslobođenja Cernika od Turaka (1691). Barokna je crkva sv. Petra jednobrodna građevina s lađom. Jedna jeod istaknutijih crkvi u sjevernoj Hrvatskoj koje su građene u sedmomdesetljeću 18. st. Visoko crkveno pročelje s portalom raščlanjeno je pilas­trima i nišama s baroknom plastikom. Na vrhu zabata je osebujna vjetrenicaod kovana željeza s likom Sv. Florijana. U crkvi se nalaze vrijedni barokni ol­tari s tordiranim stupovima. Od crkvenog posuđa treba posebno istaći kaležiz 1763. izrađen u Beču, te moćnik Sv. Križa iz 18. st. Franjevački je samostan imao već u 16. st. “latinsku školu” (tada se sa­mostan nalazio na drugom mjestu, vjerojatno gdje je sada kapelica sv. Roka)koja je nastavila s radom u 18. st. i spominje se 1741. Među polaznicimaškole navodi se i kasniji hrvatski književnik Matija Antun Relković. Posebna je zanimljivost i ostatak turskog groba s nadgrobnim nišanom Kapelica sv. Rokau samostanskom kvadratu što ukazuje na postojanje groblja na ovom mjestuu vrijeme turske vladavine. Prilikom gradnje samostana franjevci su ovaj is­lamski nadgrobni spomenik ostavili kao uspomenu. Za vrijeme Domovinskog rata su samostan i crkva bili znatno oštećeničetničkim granatama.Kaštel-dvorac Srednjovjekovni je kaštel u Cerniku četverokutnog tlocrta s četiricilindrične kule na uglovima i unutrašnjim dvorištem. Spominje se prije do­laska Turaka kao grad hrvatskih plemića Deževića u povelji iz 1363. (nobilesde Chernuk). Barokizacija je obavljena 1756. u vrijeme plemića Markovićačiji se grb nalazi nad ulaznim portalom. U jugozapadnoj se kuli na prvomkatu na stropu nalaze medaljoni sa štukaturom u kojima je naznačena go­ Dvorac Cernikdina 1756. i inicijali obitelji Marković. U prizemlju s dvorišne strane suotvorene arkade. Od 1918. pa sve do Drugoga svjetskog rata vlasnici suposjeda i dvorca bili grofovi Kulmer. Oko dvorca se nalaze ostaci nekadavrijednog perivoja.Židovsko groblje Znamenitost Cernika je i staro Židovsko groblje nastalo u drugojpolovini 19. st. Židovi se u Cerniku spominju 1842., a već 1862. osnovana jei škola za židovsku djecu. Grobljem dominira mauzolej obitelji Schmidek-Schulzer.Kapelica sv. Linarte i spomen na biskupa Kažotića U blizini mjesta na sjeverozapadnom dijelu nalazi se ruševina baroknekapelice sv. Leonarda koju narod ovog kraja zove “Linarta”. Sagrađenaje u baroknom stilu 1751. na mjestu starije kapelice. Za vrijeme turskevlasti ovdje se nalazilo cerničko katoličko duhovno središte koje je vodiofranjevački župnik. Crkva je napuštena 1952., a ponovo je otvorena na­kon obnove 2001. U neposrednoj se blizini nalazi vrelo označeno križemuz koje se, prema legendi, a i prema povijesnim podacima, još u srednjemvijeku nalazila velika lipa koju je navodno zasadio zagrebački biskup i do­minikanac blaženi Augustin Kažotić. Crkva sv. Leonarda 7
  • 8. Središte Cernika Samo je središte mjesta Cernik između dvorca i samostana zaštićena urbana cjelina u kojoj se ističe više vrijednih starih zdanja kojima dominira zgrada Općinskog poglavarstva sagrađena na prijelazu 19. u 20. st. Prapovijesni lokalitet Slavča Na jugozapadnom dijelu, povrh Cernika (prema Novoj Gradiški), nalazi se brežuljak Slavča. Ovdje su nađeni tragovi prapovijesnog života najstarijih stanovnika cerničkog kraja. Brojni nalazi iz kamenog doba čuvaju se u novogradiškom muzeju i u samostanu u Cerniku. Podvrško U blizini sela su ostaci srednjovjekovne utvrde koja je bila sličnog izgleda kao i ona u Cerniku. Podvrško se spominje već 1264. kao vlasništvo jednog na najslavnijih hrvatskih (kasnije bosanskih) rodova Borića. Sama tvrđava spominje se 1413. (“curia Podvarsa”). U 16. st. bila je vlasništvo Franje Hedervarija, zapovjednika beogradske tvrđave, a kasnije obitelji Keglević. Turci zauzimaju Podvrško 1536., a nakon njihovog odlaska, potkraj 17. st., tvrđava se napušta. Šag Na južnim padinama Psunja, u blizini sela Cernička Šagovina, sačuvani su dijelovi jedne od najstarijih ranosrednjovjekovnih utvrda u ovom di­ jelu Hrvatske - ostaci grada Šag. Vidljivi su dijelovi glavne kule i kanalom odvojeni ostaci obrambenih zidova. Šag se prvi put spominje 1210. kao posjed plemića Marka. Godine 1476. kao vlasnici se spominju Deževići, a poslije njih plemići Drežnički. Uoči dolaska Turaka kralj Ferdinand daje Šag Nikoli Ostrožiću de Giletinci, dok je zadnji vlasnik bio Franjo Tahi.Stogodišnji dud uCerničkoj Šagovini Baćindol-Gračanica-Gradaci crkva sv. Luke Istočno od Baćindola, na visini od 350 metara, nalaze se dobro sačuvani ostaci jedne od najslikovitijih srednjovjekovnih utvrda u ovom dijelu Slavonije. Riječ je o gradu Gračanici koja se ranije nazivala i Gradac. Gradom dominira ulazna kula visoka 12 metara s ostacima kamenog okvira (s dvije ugrađene strijel­ nice) u koji se uvlačio pokretni most iznad kanala. Sačuvan je i dio obrambenih zidina. Podigli su je cemički plemići u 15. st. Kula Gračanica kod Baćindola Opatovac U ovom su selu najviše sačuvani oblici tradicijske kulture hrvatskog sela u općini Cernik. Uz osebujnu seosku arhitekturu, selo Opatovac čuva (i izrađuje) vrijednu narodnu nošnju, a zadržana je tradicija narodnih plesova i pjesama. Opatovac, kao cjelina, predstavlja spomenik narodne kulture toga kraja. 8
  • 9. ŠKOLSTVO DO PRVE PUČKE ŠKOLEUVODKratki pregled povijesti školstva u srednjovjekovnoj HrvatskojK ad su Hrvati doselili na prostore nove domovine, zatekli su ovdje romansko stanovništvo s raz- vijenom kulturom i prihvaćenim kršćanstvom. To je stanovništvo bilo stisnuto u gradove te se s vremenom stopilo s doseljenicima. U tom suživotu romanskog stanovništva i doseljenih Hrvatanastavljen je kulturni i prosvjetni kontinuitet. Hrvati su u prelasku iz rodovskog u feudalno društvo svojmoral temeljili na vlastitoj tradiciji. Odgoj im je uglavnom bio iskustven. Prema pisanim se izvorima dazaključiti kako se radilo o relativno zdravom društvenom moralu i poželjnim vrijednostima. Dobar je bio onaj tko je u svojoj obitelji odnosno zadruzi mirno živio, obrađivao polja, nije ometaodruge u njihovim životima i nije dirao tuđu imovinu, štovao svoje pretke i branio zavičaj od neprijatelja. Uodgojnom su smislu vladali povoljni uvjeti vezani uz vjeru, društvene i obiteljske norme. Glavari, o kojima jeovisio društveni razvoj, morali su biti najbolji, najmoćniji i najhrabriji. Imovina je bila zajednička; svi su članovizajednice imali pravo i dužnost raditi i živjeti na zadružnom imetku. Jako se cijenila čistoća obiteljskog životai umjerenost u uživanju. Iz obitelji su se razvile zadruge kao veoma povoljne odgojne ustanove. U zadrugama je dijete upoz­navalo moralne ideje koje pomažu; tu su starci i starice koji se bave odgojem unučadi, tu je glavar, stalniobičaji, zajednička imovina i dužnosti, što snažno utječe na odgoj. Međusobno poštivanje, gostoljubivost,poštivanje žena, hrabrost u obrani plemena jesu sredstva odgoja i obrazovanja. U kasnijim vremenima proce­som društvenog raslojavanja i nastankom novih društvenih odnosa nastaje raskorak između proklamiranih i Karlo Velikiživljenih vrijednosti. Životne prilike su se izmijenile te su skromnost i štedljivost zamijenjene bogatstvom i (768. - 814.) kudi nemarne učenikeraskošnošću. (Cuvaj, 1907. I, 11.) Sam početak organiziranog školstva među Hrvatima nije lako ut­vrditi, ali spomenimo neke podatke koji mogu malo osvijetliti tu duguprošlost. Neki autori stavljaju početak školstva u Hrvatskoj u vrijeme vla­danja Karla Velikog (768. – 814.) koji je zamislio ideju opće pučkeobrazovanosti. Zapovjedio je 789. svećenicima da po selima i grado­vima drže škole i djecu odgajaju s brigom i ljubavlju. Smatra se da jepoticao osnivanje škola i u Hrvatskoj. Obrazovanost i pismenost slavenskih naroda, pa tako i hrvatskog,vezana je uz djelovanje sv. braće Ćirila /Konstantina/ (826. ili 827. -869.) i Metodija (820. - 885.) koji su preveli liturgijske knjige na slaven­ski jezik i uveli slavensko pismo glagoljicu kojom se širila pismenostmeđu Hrvatima. Papa je odobrio slavenski jezik u bogoslužju. Tako suHrvati na narodnom jeziku slavili Boga i prije Drugog vatikanskog kon­cila 1962. kada je u Rimokatoličkoj crkvi uveden narodni jezik umjestodo tada službenog latinskog jezika. Kao siguran početak pedagoške misli u Hrvata može se uzeti 852.godina kada je knez Trpimir s učenim Gottschalkom Saksonskim ute­meljio u benediktinskom samostanu u Rižinicama prvu školu “s trivijal-nim i kvadrivijalnim programom”. 9
  • 10. Potvrdu o potrebi školstva imamo i iz vremena kralja Tomis­ lava, kada se na crkvenom saboru u Splitu 925. godine poziva roditelje “da djecu svoju i sluge svoje šalju na nauke latinskog jezika, ako žele biti pravi kršćani, a učitelji pako neka svoje učenike nadziru i opominju, a učenici da svoje učitelje dobrovoljno poslušaju, ne kao inostrance i tuđine već kao svoje.” Crkva je odigrala značajnu ulogu u odgoju pučanstva, a time i u obrazovanju. Crkva je osobe starije od 12 godina posebno pripremala i odgajala za prihvaćanje kršćanske vjere. U priprema­ nju katekumena za kršćanstvo primjenjivala su se sredstva obra­ zovanja i odgoja. Obuka je katekumena smjerala na upozna­ vanje lažljivosti poganske, odnosno prestanka židovske vjere te istinitost kršćanskog nauka, a odgoj se sastojao u strogom vršenju pokorničkog čina i u vježbanju kršćanskog života. Za osobe mlađe od 12 godina Crkva je organizirala odgojne zavode – škole koje su joj bile potrebne iz dva razloga. U školama je Crkva pripremala vlastiti podmladak za buduće svećenike, a i odgojno djelovala u vjerskom duhu na stanovništvo.C. Medović. Saborkralja Tomislava uSplitu 925. godine Profesori i đaci na(Cuvaj, 1907. I, 30.) bečkom sveučilištu u XVI. stoljeću (Cuvaj, 1907. I, 147.) Škola u Cerniku za vrijeme Turaka Za predtursko razdoblje nemamo podataka o školstvu u Cerniku ili o školovanim Cerničanima. Poznati turski putopisac Evlija Čelebi, koji je oko 1664. prolazio našim krajevima, bilježi za Cernik zan­ imljive podatke. Ovdje navodimo ono što može osvijetliti našu temu, podatak o školi i bogomoljama, budući da se u njima učio vjerski nauk, doduše islamski, jer kršćani nisu imali u samom mjestu svojih svećenika ni bogomolje. Među ostalim Čelebi o Cerniku piše: “Varoš – U njoj se nalaze prizemne i jednospratne kuće, a sve su pokrivene šindrom. Od bogomolja ima dvade- set i jedna džamija (mihrab). U tri se klanja džuma – namaz. Samo te džamije nisu pokrivene olovom. Džamija u čaršiji je lijepa. Tu se, dalje nalazi jedna tekija, tri osnovne škole (mekteb), dva hana, jedan mali hamam i oko sto pedeset dućana.” Ništa pobliže ne znamo o tome kako se u tim osnovnim školama poučavao, ali za pretpostaviti je da se najvjerojatnije poučavalo pisanje i čitanje turskog pisma i Kuran. Kršćani u vrijeme Turaka nisu živjeli u glavnom naselju, osobito ne izmiješani s muslimanima. Oni su imali posebne mahale, dijelove naselja u kojima su živjeli, ali češće su bili izvan naselja ili na njegovom rubu. 10
  • 11. Turci su ih nazivali raja (stoka). To je kršćansko stanovništvo, koje nije htjelo preći na islam ni stupiti u turskuvojnu službu, bilo bespravno, ali je uporno čuvalo svoje stare narodne i vjerske značajke. Franjevci su pov­remeno dolazili iz veličkog samostana i obavljali službu Božju pod jednom lipom, budući da nije bilo crkve.Julije Jančula lijepo opisuje obiteljski život raje u svojoj knjizi Povijest Cernika. O načinu života donosi: “U tose vrijeme osobito razvio zadružni obiteljski život, te se tako s velikim brojem članova obitelji dospjelo na sve: mogloje biti više djece, jer ih je imao tko čuvati i odgajati, moglo je biti mnogo goveda, ovaca i svinja, moglo se više i boljeobraditi zemlje, lakše je bilo odraditi i rabotu zemaljskim gospodarima i porez namiriti, jer se jedno i drugo tražilopo ognjištu. Bilo je vremena, osobito za zimskih večeri, do mile volje prepričavati, čak i opjevavati i nauk vjere i slavnuprošlost, borbe i patnje vlastitoga naroda. Uz franjevce, zadružni život i seosko kolo najzaslužniji su da se u narodusačuvala vrlo živa vjerska i narodna svijest i sigurna nada u oslobođenje. Selo si je biralo primićura koji je seljanimasudio i zastupao ih pred turskim vlastima, a to su mogli i franjevci. Od franjevaca su Turci tražili da raju uče zakonupa su morali i odgovarati za sve što i raja učinila, osobito ako je bilo protiv Turaka.”Školstvo u poslijeturskom razdoblju Nakon oslobođenja Slavonije od Turaka 1687., počela jematerijalna i duhovna obnova razorene i dugotrajnim ratovi­ma opustošene zemlje. Usporedo je država morala organiziratinekoliko procesa važnih za uspostavu vlasti i priključenjeSlavonije ostalom dijelu Hrvatske. Oslobođena područjai dalje je trebalo braniti od turskih upada, trebalo je ustano­viti gospodarsko i demografsko stanje, naseliti opustošenanaselja, organizirati vlast, sudstvo, osigurati uvjete za obnovugospodarstva, organizirati vjersko i crkveno ustrojstvo, i raznedruge korisne radnje za normalan život podanika. Svakako jenajvažniji posao bio uspostavljanje jake obrane prema Tur­skoj pa je u Slavoniji potkraj 17. i početkom 18. st. uz Savu us­postavljen jaki vojni, sanitarni pa i kulturni koridor poznat kaoVojna granica (krajina). Svećenici su imali škole po selima i zaselcima. Zajedno s kršćanskom vojskom u Slavoniju dolaze i redovnici, u prvom redu franjevci, kojih je ovdje, uz (Cuvaj, 1907. I, 301.)kršćanski narod, bilo i za turskih vremena. Oni u slobodnim uvjetima djeluju na duhovnoj i vjerskoj obnovi teorganiziraju i školstvo, u prvom redu za svoje potrebe, a i za svjetovna zanimanja. Tako redovnici postaju ute­meljitelji prvih škola u Slavoniji. Država skoro čitavo 18. st. nije ništa značajnije poduzimala oko organiziranjaškolstva i školskog sustava, a redovnici su svojim nemalim trudom, osjećajem za važnost pismenosti, smislomza organizaciju i metodičnost svega što su radili, postali pioniri i nositelji školstva u Hrvatskoj. Prvi školski propisi i pokušaji sustavnog praćenja školstva u Hrvatskoj, Austriji i Mađarskoj, nastaju teksedamdesetih godina 18. st., a redovnici i pojedini biskupi već su ranije pokrenuli rad škola i sami izrađivališkolske planove. U tom početnom radu oko škola prednjačili su pavlini, franjevci i isusovci. Oni su načiniliprve školske planove, organizirali nastavni proces, pisali udžbenike, a često puta u samostanskim ćelijamapodučavali polaznike prvim slovima. Napominjemo ovdje da su pavlini u Lepoglavi 1503. osnovali prvu gim­naziju u Europi kakva približno djeluje i danas, premda se za sada prvenstvo pripisuje Nürnbergu 1526. Već 1690., dakle odmah nakon oslobođenja Slavonije od Turaka, franjevci su održali sastanak u Đakovupod predsjedanjem biskupa Ogramića, na kojem su među ostalim zaključili: gdjegod su u župi dva franjevca,moraju otvoriti školu za mladež. Da su franjevci Bosne Srebrene to održavali, svjedoči vizitator fra Ivan KrstiteljVietri 1708. kada naglašava da ti redovnici nastoje ne samo propovijedati i obraćati raskolnike i krivovjerce,nego drže i gramatičke škole u svakoj župi i samostanu odgajajući mladež u kreposti i strahu Božjem. 11
  • 12. FRANJEVAČKO ŠKOLSTVO U CERNIKU U 18. I 19. STOLJEĆU Franjevačko osnovno školstvo u CernikuFranjevački samostan Julije Jančula u knjizi Franjevci u Cerniku spominje da je u Cerniku 18. travnja 1739. umro magister pro­u Cerniku fesorija pater Bartol Matijašević.(Cuvaj, 1910. I, 377.) U istoj knjizi, na drugom mjestu o. Julije piše: “Čini se da su franjevci u Cerniku držali profesorij kroz ci- jelo 18. stoljeće i čitavu polovicu 19. stoljeća sve do otvaranja javne škole u Cerniku (1859.) koja je onda bila dijecezanska, jer je zagrebačka biskupija imenovala učitelje i nadzirala školski rad. Sve do godine 1859. u Cerniku nije bilo drugih učitelja osim franjevaca. Radili su koliko je trebalo ili prema tome koliko im se dječaka javilo u školu. Studij filozofije i moralne teologije bio je u cerničkom samostanu, koliko nam je poznato, samo u drugoj polovici 18. stoljeća. Profesorija bile su trivijalne škole s redovničkom stegom i s posebnom pažnjom na one dječake koji su pokazivali volju da budu franjevci. U školu su se ipak mogli javiti svi koji su htjeli. Školom je upravljao gvardijan, a uz njega je uvijek bio još jedan pater, duša škole: magister professorii ili instructor juvenum, učitelj i odgojitelj koji je morao imati gotovo ista svojstva kakva su se tražila od franjevačkih učitelja novaka. Tako je bilo barem u početku, kad su franjevci profesorije osnivali samoinicijativno i bez tuđeg (izvanfranjevačkog) uplitanja. U profesorijima redovito se učila latinska gramatika, govorništvo, logika (za ove je predmete obično bio određen poseban predavač ili lector. Ostalo: crkveno pjevanje,Matija Antun Reljković(1732. - 1798.) Sveto pismo i nauk vjere, franjevačko pravilo i ustanove, ponašanje...) bilo je sve povjereno magistru ili instruktoru.(Cuvaj, 1907. I, 415.) (U Cerniku, gdje nikad nije bilo mnogo učenika, kako ćemo vidjeti, sve je bilo povjereno jednom pateru). Dječaci su svaki dan slušali ili posluživali svetu misu, sudjelovali u dnevnim svećeničkim i redovničkim molitvama i po danu i po noći, svakog se tjedna dva puta ispovijedali i svake nedjelje i blagdana pričešćivali. - Za uzdržavanje profesorija morao se brinuti ili sam samostan ili provin- cija.” Antun Cuvaj u Građi za povijest školstva navodi Boranića te piše: “Godine 1741. nalazimo u školi cerničkoga samostana, kojemu je bio na čelu o. Mihovilo Paunović, devetogodišnjega Matiju Antuna Reljkovića. Od vrijednih otaca sv. Ivana Kapistrana, koji su se tada brinuli za dušobrižništvo i nastavu po onome kraju Slavonije, primi dakle i naš Reljković prvu nauku. Ovi su redovnici bili veliki prijatelji svome narodu, te nema sumnje, da su i na Reljkovića u tom pravcu snažno utjecali. Kod njih je izučio i nekoliko latinskih razreda...” Izvora za proučavanje povijesti školstva, osobito u manjim mjestima, pa tako i u Cerniku, vrlo je malo. Kronika Franjevačkog samostana u Cerniku u prvom svesku, a to je do 1841., ne donosi ni jedan zapis o školstvu. 12
  • 13. Drugi su izvor za proučavanje prilika u pojedinim župama, odnosno mjestima, kanonski pohodi (vizit­acije) koje su obavljali biskupi ili njihovi delegirani pohoditelji – vizitatori. Za dobro obavljanje pohoda i kako bi se što bolje upoznalo stanje u župi s vremenom je načinjen upitniks pitanjima na koje je župnik morao odgovoriti. Redovito se događalo da je taj upitnik župnik ispunio prijedolaska pohoditelja kako bi bilo što više vremena o svemu navedenom razgovarati i osobno sve pogledati. Od1758. u tome upitniku za zagrebačku biskupiju postoji rubrika: De ludimagistro – O učitelju. U Cerniku je te 1758. kan­onski pohod obavljen od 5. do12. travnja, te je na navedeniupit dan slijedeći odgovor:“Učitelja ovdje nema, ni fondza njega ne postoji. Međutim je-dan od otaca franjevaca običavapoučavati mladiće koji žele učiti,kao što i sada otac Mato Barić Kanonska vizitacija župe Cernik, 7. travnja 1758. godine. (Nadbiskupski arhiv Zgb.)uči desetoricu.” Julije Jančulasmatra da je otac (o.) Mato Barić učitelj i1761., kada u kanonskom pohodu stoji:“Službeno postavljenog učitelja ovdje nema,niti postoji za njega fond. No otac Lektor filo-zofije poučava dvojicu njemački, a otac koji jeblagdanski propovjednik osmoricu hrvatski.”Blagdanski propovjednik bio je o. Mato, ili,kako u nekim dokumentima piše, Matiša. Kronika Franjevačkog samostana uOsijeku bilježi: “Dana 28. kolovoza 1758.godine, za instruktora mladeži odavde je uCernik otišao Nepomuk Kling.” Nije li o. Ne­pomuk gore spomenuti učitelj njemačkihdječaka? Kanonska vizitacija župe Cernik, 28. svibnja 1761. godine (Nadb. arhiv Zagreb.) U Kanonskom pohodu 1765. piše: “Pravog učitelja ovdjenema, ali ako neki dječaci žele učiti, za učitelja im je određen o. Fer-dinand Požežanin koji sada stvarno i uči 7 takvih.” Julije Kempf u knjizi Požega piše: “Poziv Namjesničkoga vijećakraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, od 9. siječnja 1770. mor-ala je županija izvijestiti, koliko i kakvih ima učitelja u pojedinimmjestima gospoštija, koje su pripadale požeškoj županiji.” Navede­no je devet mjesta bez Požege, a za Cernik piše: “U Cerniku jebilo povjereno Franjevcima, da uče djecu u čitanju, pisanju, naukuvjere i u ćudorednosti.” Julije Jančula u knjizi Franjevci u Cernikuispravlja Kempfa, te piše: “Tako pišu Kempf i Cuvaj. Međutim uizvještaju ne stoji da je to franjevcima povjereno, nego jednostavno daoni to (od svoje volje) čine. … Po ovom izvještaju bilo bi da su fran-jevci u Cerniku učili djecu samo čitati i pisati, nauk vjere i ćudoređa. Kanonska vizitacijaIpak nije bilo samo to. Nisu im dolazili u školu samo dječaci (pueri) nego i mladići (juvenes) koje su učili latinsku župe Cernik, 17. srpnjagramatiku. Za Reljkovića se izričito kaže da je “kod njih izučio i nekoliko latinskih razreda. Ovi su redovnici bili 1765. godine (Nadb.veliki prijatelji svome narodu te nema sumnje da su i na Reljkovića u tom pravcu snažno utjecali” (Cuvaj citira arhiv Zagreb.)Boranića). 13
  • 14. “Učitelja zamjenjuje otac propovjednik, nekoliko dječaka dolazi mu na pou- ku.”, zapisano je u kanonskom pohodu 1780. U kanonskom pohodu 1783. piše: “Učitelj se u ovoj župi ne nalazi”. I slijedećih godina do izgradnje škole odgovori su slični, tj. nema učitelja. U Partikularnoj županijskoj skupštini od 31. siječnja 1790. izvješteno je: “Broj je škola u županiji prevelik (!), a trošak za podizanje i uzdržavanje škola nadilazi i po mnijenju samih pedagoga sile podanika. Mladež ne polazi škola, kako bi trebalo, jer je zaokupljena domaćim poslovima. Prema tomu se ne slažu plodovi tih škola nikako s troškovima za njih.” Nabrojio je osam katoličkih i tri grčkoistočne škole u cijeloj županiji. “Ostale, što postoje, neka se kao nepotrebne ukinu. Neka se u tim školama ne uče viši nauci, nego je posve dosta, što se mladež podučava u najnužnijim naucima. Tako im se ulijeva nauk kršćanske vjere, a ujed- no se uče čitati, pisati i početke aritmetike u materinskom ‘ilirskom’ jeziku.” Kada je osnovan Obrtni zbor u Cerniku 1826., osjećala se jača potre­ ba organiziranja škole, jer se obučavao u raznim zanatima veći broj djetića (naučnika, šegrta) kojima je trebala šira prosvjeta i znanje. Julije napominje da je Cernik još uvijek veći od Nove Gradiške. Za pomoć su zamoljeni franjevci da za buduće majstore učine što više mogu. Iz akata Generalne županijske skupštine Požeške županije od 12. iŠlabekuvanja tabela slijedećih dana travnja 1847., samostanski kroničar prepisuje, kako sam kaže, ne u pohvalu jednoj osobi, nego uHrvatski školski muzej(Cuvaj, 1907. I, 671.) pohvalu cijeloj franjevačkoj kapistranskoj provinciji. Slijedeći Izvještaj (broj 109) nadležne gospode kotarskih sudaca (županija se dijelila na dva velika Kotara: požeški i pakrački i više manjih kotareva. Judlium ili judices nobilium su suci imenovani od vlastelinstva u određenom kotaru) uveden je pod brojem 813 rečene godine. U tom se izvještaju kaže da nedjeljne škole postoje u svim kotarevima, osim u veličkom gdje nema ni jednog trgovišta ni obrtnog zbora, i da se određenim predmeti­ ma ne poučavaju samo šegrti, nego, gdje škole još nisu uvedene, i druga djeca. U tom izvještaju između ostalog stoji: “Ima se s pohvalom uzeti do znanja i staviti u pro- tokol, a ujedno neka se na prijedlog suca cerničkog distrikta gospodina Erlingera dopusti dodijeliti nagrada koja se po odredbi županijskog vijeća ima iz općinskih blagajni davati katehetama i učiteljima: Patru Fabijanu Čuliću koji je po odredbi svoga starješinstva u Cerniku s najboljim uspjehom poučavao u vjeronauku i molitvama 30 šegrta i drugu djecu, i jer stvarno nema nikakve plaće, neka mu se iz općinske bla- gajne za nagradu odobri 20 forinti sve dok se ondje ne otvori opća pučka škola.” Određuje se također da isti izvjestitelj pozove Općinu trgovišta Cernik koja ima svoju blagajnuRukopis Ivana “neka tome patru koji njihovu djecu poučava u vjeronauku,Mažuranića u III. radi te njegove veoma korisne i hvalevrijedne usluge, iz općinske blagajne isplatirazredu Pučke škole u nagradu od 20 forinti i neka o toj odredbi izvijesti i cerničko vlastelinstvo. Čitao uNovom Vinodolskom. skupštini Aleksandar Peičić, županijski bilježnik.”(Cuvaj, 1907. I, 765.) Ovaj je događaj upisan i u samostansku Kroniku, vjerojatno više zbog toga što su se županijske vlasti sjetile nagraditi vjeroučitelja, nego da bi to bio dokaz da prije o. Fabijana Čulića franjevci nisu poučavali djecu vjeronauk i molitve, tim više sto je isti franjevac bio samo jednu godinu u Cerniku. Uredovni pečat kraljevskog nadzorništva škola u Zagrebu Već pohoditelj fra Ivan Krstitelj Vietri 1708. piše: “Cernički samostan sv. od 1778. g. (Cuvaj, 1907. I, 391.) Petra vodi duhovnu brigu za samo mjesto Cernik i za drugih 20 sela sa malo kuća 14
  • 15. za koja su zadužena dva svećenika. Dvojica propovijedaju i drže djeci vje-ronauk, trojica dijele sakramente.” Kako smo gore naveli, jedan franjevac koji ima službu propovjed­nika, zadužen je da kao učitelj “drži školu dječacima i mladićima, a drugompropovjedniku ostaje dužnost da drži vjeronauk ostaloj cerničkoj djeci.”Redovito se u popisima samostanskog osoblja navodi među službama“vjeroučitelj, vjeroučitelj župe, župski”. Nažalost mnoge tabule – popisiosoblja, nisu sačuvane, ni prepisane u Kroniku pa ne znamo imena svihvjeroučitelja. U samostanskom arhivu čuvaju se “Puncta normalis” - šest pitanjana koja je svaki župnik ili upravitelj župe morao svake godine odgov­oriti i predati dekanu da ih proslijedi “Uzoritom Gospodinu Stožerniku iNadbiskupu” ( Jurju Hauliku). Dio trećeg pitanja glasi: “U župi Cerničkoj… Učitelj nikakav nie uveden”. Na četvrto opširno pitanje o radu učiteljaodgovara upravitelj župe o. Teodor Kralj 1849. i 1851. godine “Učioniceova župa neima”. Učeničke kolajne u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Kolajne 5. i 8. su izUčitelji franjevci Požege, 1841. godine. (Cuvaj, 1907. I, 175.) O. Mato Barich (Matthaeus Barich) iz Jakšića, rođen je 1729., jer 1761. ima 32 godine. Za svećenika jenajvjerojatnije zaređen 1754. Filozofiju je studirao u Brodu, a bogosloviju u Požegi, Osijeku i Iloku, gdje jeu popisu studenata morala 1755., a ispred imena stoji “P(ater) Fr.”, što potvrđuje da je već prije zaređen zasvećenika. Prema kanonskim pohodima u Cerniku boravi od 1758. do 1761. kao blagdanski propovjedniki učitelj što ne znači da nije službovao i duže. Od 1766. do 1767. o. Barić je gvardijan u Vukovaru. U Broduslužbuje kao nedjeljni propovjednik od 1769. do 1771. kada je premješten u Ilok za hrvatskog nedjeljnog prop­ovjednika, ali nema podataka kolikose tu zadržao. O. Matija se opet nal­azi u popisu osoblja u Cerniku 1778.Godine 1794. izabran je za savjet­nika provincijalu o. Tomi Shpadu.Nažalost, nemamo više podataka oovom prvom poznatom učitelju uCerniku. O. Nepomuk Kling rođen jeu Osijeku 1732. Iz Osijeka 1758.dolazi u Cernik za učitelja mladeži.U Vukovaru je njemački blagdanskipropovjednik 1764., a 1766. nalazi Kanonska vizitacijase opet u Osijeku kao “magistar sjemeništa”. Godine 1767. u Požegi je orguljaš. Fra Petar Kinderić piše: “bio je župe Cernik,glasoviti orguljaš (organista celebris), skladatelj i učitelj pitomaca.” Umro je u Požegi 16. lipnja 1772. 28. svibnja 1761. g. (Nadb. arhiv Zagreb.) O. Ferdinand Lipljanić iz Požege. U Osijeku je vikar 1753. U popisima samostanskog osoblja za 1754.i 1755. nema ga, da bi 1756. bio opet izbran za vikara samostana. Od 1756. do 1763. bio je vojni kapelanSlavonske husarske pukovnije u Pruskom ratu. Kanonski pohod bilježi ga 1765. u Cerniku. U popisu samo­stanskog osoblja 1777. nalazimo ga u Brodu kao duhovnika. Umro je u Cerniku 2. svibnja 1778. u 56. godiniživota i 36. godini franjevaštva. 15
  • 16. Studij filozofije u Cerniku Nije poznato kada u Cerniku počinje djelovati studij filozofije. Nema naznaka da je Provincija ikada odre­dila Cernik za mjesto viših škola, već je bio običaj da studenti dolaze u samostan gdje je službovao profesorčije su predmete morali odslušati i polagati. Tako je u tom samostanu bio privremeno studij filozofije ili bo­goslovije. Tako je fra Ivan Velikanović, slavonski književnik, studirao u Cerniku filozofske nauke o čemu o. Eman­uel Hoško piše: “Velikanović je 1741. u osamnaestoj godini života započeo studij filozofije kod profesora FranjeBogdanovića. Prvu godinu je studirao na filozofskom učilištu u Cerniku, a slijedeće dvije u Vukovaru.” Tada su ucerničkom samostanu boravila buduća dva najveća slavonska književnika 18. st., Velikanović i Reljković, kakosmo prethodno spomenuli. U kanonskoj vizitaciji 1758. spominju se klerici koji vrše dužnost zvonara u Cerniku, dok se ne spom­inje ni studij niti profesor. Na jednom mjestu Julije Jančula piše da pohoditelji nisu pregledavali samostanskeustanove, pa tako ni studije budući da je njihova prvotna briga bila pohod župi, crkvi te prilike u župi i filijalama.Godine 1761. spominje se predavač – lektor filozofije, a 4. je svibnja 1760. u Cerniku umro zavjetovani klerikfra Gabrijel Riegler, a 26. kolovoza 1764., klerik, student filozofije, fra Kristofor Schmidt. U knjigama samo­stanskih računa više puta navode se primanja i izdaci za “lectura” i “đake” pod čime se podrazumijevaju klericistudenti, kako piše Julije Jančula. Julije smatra da se studij filozofije u Cerniku održao do kraja školske godine1765., budući da su cerničkim franjevcima u siječnju te godine oduzete župe u Novoj Gradiški i Zapolju, tenavodi fra Emerika Pavića iz 1766. koji kaže: “Prostrani vrt i preugodni šljivik leži uz samostan, u kojem je biostudij filozofije. Sada se međutim zbog smanjenih dohodaka oduzimanjem župa ne može više uzdržavati, tako daondje borave samo patri potrebni narodu i susjednim župama.”Studij moralne teologije Godine 1770. u izvješću poslanom državnim vlastima navodi se kako je u Cerniku bilo 10 svećenika,6 studenata morala, 7 braće laika i 23 franjevca. Među službama svećenika je i lektor moralne teologije. JulijeJančula smatra da je 1770. počeo studij u Cerniku. Gore je navedeno da je studij filozofije prestao djelovati uCerniku zbog oduzimanja župa, odnosno zbog neimaštine. Čini se da su se franjevci uspjeli bolje organiziratite mogu materijalno uzdržavati studente, a vjerojatno im je u tome pomagala i uprava Provincije. Godine 1770. o. Ivan Zetović postaje gvardijan (1770. – 1772.) a u Cerniku ostaje do smrti 1789. O.Zetović je naveden u popisu osoblja kao ispitivač, ravnatelj kora, predavač braći klericima u moralnoj znanosti,lektor teologije i učitelj ceremonija. Godine 1775. ispitivači su o. Đuro Rapić, o. Kristofor Keller i o. Leander Koepl, 1776., uz o. Rapića i o.Zetovića, o. Vjenceslav Hutter, vikar i ravnatelj kora, 1777., uz o. Zetovića, gvardijan o. Petar Curić i o. JakobAlasić, 1778. uz o. Zetovića i o. Alasića o. Mato Barić, koji je spomenut kao učitelj u Cerniku. Iste godine navodi se i klerik fra Donat Hainl, a 1779. navodi se o. Andrija Jajašević, student morala.Godine 1780. uz o. Zetovića je ispitivač i gvardijan o. Marko Tadijanović, a navedena su tri studenta moralneteologije: o. Simon Subota, fra Luka Szipka i fra Marko G. Godine 1781., uz o. Zetovića ispitivač je gvardijan o.Josip Stojanović, 1782. uz o. Zetovića gvardijan o. Silvester Hungar, lektor teologije. Godine 1783. i slijedećedvije godine ispitivači su o. Zetović i o. Marko Gužvić. Godine 1772. umrla su u Cerniku dva klerika: student filozofije fra Hilarije Ertzl. Julije piše kako je “moždatek trebao započeti moralnu teologiju” i zavjetovani klerik fra Roman Erbić. Kada je počeo rat s Turcima (1788.), cernički samostan pretvoren je u vojnu bolnicu. Studij moralneteologije nije se više vratio u Cernik. Julije Jančula zaključuje: “Josip II. znatno je smanjio broj fratara. Niti jetrebalo toliko učilišta, niti su se cijenila mala učilišta po samostanima. Dolazi vrijeme velikih centralnih učilišta.” 16
  • 17. Cernička samostanska knjižnica bogata je priručnicima filozofije i djelima iz moralne teologije, tiskanimizmeđu 1714. i 1750., što može biti potvrda djelovanja studija filozofije i moralne teologije u Cerniku.Novicijat za braću nesvećenike – laike u 18. i 19. stoljeću U 18. i 19. st. u Cerniku su obavljali godinu novicijata – upoznavanja sa redom i godina kušnje, samobraća nesvećenici, laici. U popisima službi navode se učitelji zajednice i njihovi zamjenici koji su braćinesvećenicima držali predavanja o redovničkom životu i poučavali ih raznim djelatnostima, a napose se toodnosilo na novake. U Kronici se navode imena pojedinih novaka. Izdvajamo jedan primjer u kojem je opisani način odlučivanja o podobnosti i sposobnosti novaka za redovnički život u čemu sudjeluju svi zavjetovaničlanovi samostanske zajednice glasujući o kandidatu. “Dana 14. rujna 1802. godine Josip Matković iz Požege obukao je sveti habit po rukama RP. Vida Ivich i dobioime Cajetan.” Glasovanje zajednice o novaku laiku održano je po običaju tri puta (14. siječnja, 14. svibnja i14. rujna 1803.). Budući da je dobio pozitivne glasove (posljednji puta 5 naspram 2), zavjetovan je za bratalaika. Godine 1815. navodi se o. Adalbert Marianović, učitelj novaka.Novicijat Hrvatske franjevačkeprovincije sv. Ćirila i Metodaod 1954. do 1981. Na sastanku uprave Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirilai Metoda, koji je održan u cerničkom samostanu od 7. do 10.kolovoza 1953., odlučeno je da se godina kušnje – novicijatpremjesti iz Vukovara u Cernik. Već 9. rujna iste godine počelaje obnova zapadnog krila samostana gdje će biti smještennovicijat. Radovi su završeni do ljeta 1954., a cernički sa­mostan dobio je veći broj samostanskog osoblja. O. StankoBanić određen je za magistra (učitelja) novaka. U toj je službiostao punih 12 godina, do 1966. , kada je premješten u Ilok.O. Silvije Večerin ima službu socius (drugi) magister novakai magister kandidata, a o. Julije Jančula određen je za redovi­tog ispovjednika novaka. Uz svećenike došla su i braća laici:fra Ljubo Krpan za kuhara i fra Kancijan Krajček za sakrista­na i krojača. U isto vrijeme odlučeno je da u Cerniku bude ipripremno vrijeme – sjemenište za braću nesvećenike – laike.Početak je uređenja prostorija za novicijat za vrijeme gvard­ijana o. Anzelma Banića. Prvi je gvardijan, kada je novicijatuveden, bio o. Tomislav Andrašec (1954. – 1960.), a zamijenioga je o. Emil Crnković (1960. – 1966.). Sv. Ćiril i Metod (Blagovalište Franjevačkog samostana u Cerniku) 17
  • 18. Novicijat je ustanova redovničkih zajednica u kojemu se kandidata – novaka upućuje u redovnički i duhovni život, pomaže mu se prepoznati životni poziv, uči se povijesti Crkve i franjevačkog reda, moljenju časoslova, liturgijskom životu Crkve, crkvenom i koralnom pjevanju. Nekada je novicijat bio posve odvojen od samostana, još više od vanjskoga svijeta, jer se mladoga čovjeka upućivalo životu u tišini i upoznavanju sebe kako bi mogao donijeti odluku i prepoznati može li prihvatiti način života manjega brata u samostanu. Prvo oblačenje bilo je 29. kolovoza 1954., kada je obučeno osam pripravnika – novaka, a drugo iste go­ dine 3. listopada, kada su obučena trojica novaka. Nakon godine dana novicijata, obavljeni su prvi privremeni zavjeti 30. kolovoza 1954. Svake godine, uglavnom u mjesecu kolovozu, obavljana su oblačenja novih novaka i zavjetovanje prošlogodišnje generacije. Poslije o. Stanka Banića službu magistra preuzeo je o. Tomislav Tomiša (1966. - 1969.), a njega je zami­ jenio o. Bernardin Šulj (1969. - 1973.) pa o. Slavko Bulaja (1973. - 1975.). Zatim tri godine nije bilo novici­ jata, a o. Daroslav Miklaušić ga je vodio od 1978. do 1981. Na provincijskom kapitulu održanom u kolovozu 1981. u Samoboru, budući da nije bilo kandidata za novicijat, odlučeno je da se novicijat preseli na Trsat, a o. Marko Malović određen je za magistra s naredbom da se pripremi za tu službu. Julije Jančula prikupio je statističke podatke o novacima: Za dvanaest godina magistrovanja o. Stanka Banića bilo je 160 novaka, a iz novicijata je otišlo ili bilo otpušteno 24 mladića. U tri godine službe o. Tomislava Tomiše bilo je 50 novaka, a novicijat su napustila četvorica. Za vrijeme magistra o. Bernardina Šulja, kroz četiri godine bilo je 63 novaka, a u dvije godine magis­ tra o. Slavka Bulaje bilo je svega 13 novaka od kojih je samo jedan svećenik u Provinciji. Za razdoblje magistra o. Daroslava Miklaušića nemamo točne podatke o novacima, bilo ih je svega nekoliko. Kada je novicijat preseljen na Trsat, odnesen je i dio inventara, napose novicijatska knjižnica i priručnici iz Cernika. Tako je nakon skoro dvadeset i pet godina u Cerniku prestalo franjevačko odgojno učilište za mlade franjevce, a time su osiromašeni cernički samostan i župa za ljepotu bogoslužja i koralnog pjevanja.Pogled na Cernik(Arhiv Franjevačkogsamostana, Cernik) 18
  • 19. OSNOVNA ŠKOLA U CERNIKUOsnivanje škole i izgradnja prve školske zgrade u Cerniku Samostanski kroničar bilježi 9. studenoga 1854. izlazak na teren županijske deputacije na čelu s prečasnim Kanonska vizitacijagospodinom Franjom Sviranićem, začasnim kanonikom i požeškim župnikom, u svrhu podizanja škole u župe Cernik, 10. kolovoza 1866. g.Cerniku. (Nadb. arhiv Zagreb.) Opis osnutka škole i izgradnje školske zgradeprenosimo iz Školske spomenice: “Buduć je trgovište Cernik onda već oko 200kuća, a do blizu 2000 žitelja na broju imalo, poka-zala se je skrajna potreba, da se javna pučka školapodigne. Na višekratno poticanje častnih otaca fran-jevaca i inih svietskih oblasti, nije se dalo ovdašnjepučanstvo sklonuti na podignuće škole sve dotlem,dok nije ovomjestni onda bivši upravitelj župe ipredstojnik samostana, veleč. O. Ilija Vražić cielustvar potanko opisao i prijavio c. kr. ministarstvuza bogoštovje i nastavu, koje je svojim nalogomnamjestničtvu u Zagrebu naložilo, da nastoji štoprije stvar k svrsi dovesti; ovo pak odpisom od 16.siečnja 1857. naloži županiji požeškoj, a ova opetneoklievajuć dopisom svojim od 9. ožujka 1857. iz-dade najstrožiji nalog na žiteljstvo, da se bezodvlačnogradnja škole započeti mora. Da bude podignuće škole žiteljstvu trgovištaCernik olaglje, pridružiše se k istom obližnja selai to: Mala, Giletinci i rim. kat. Šumetlica u jednuškolsku konkurenciju. Zemljište na kojem se je želilo graditi školskusgradu, vrt za učitelja i svu potrebitu drvenu gradju,na zamolbu konkurencije, poklonio je Vinko Müllervlastelin dobara Cernik, obvezav se ujedno kao vlas-telin, da će na uvjeke dati u vlastelinskoj šumi potreb-ito ogrievno drvo za školu i učitelja u iznosu 14 hvatina godinu, uz oprost svakog dalnjeg troška, tako unaravi, kao i u novcu za podignuće te pučke škole. Na tom daklem po vlastelinstvu darova-nom zemljištu podigla je sadašnju školu školskakonkurencija, koja je uz voznu i ručnu radnju 3000for. srebra /onda vriednost novca/ graditelju Vjeko-slavu Lameru paliru c. kr. pukovnije Nove gradiške ugotovu platila. 19
  • 20. Školska sgrada sagradjena je na jedan kat. – Razi zemlje na zapadnoj strani sagradjene su dvie sobe učitelju za stan, na sjevernoj strani jedna kuhinja i izba, a pod izbom, kuhinjom i jednom sobom podrum; na iztočno južnoj strani zahod, a sasma na južnoj strani ulaz u školsku sgradu. Sve ove razizemlje sagradjene prostotije priredjene su učitelju za stanovanje i uživanje. Na katu su sagradjene dvie učevne sobe i to: jedna na jugozapadnoj, a druga na zapad- no sjevernoj, sobica za knjižnicu i pokraj iste ulaz na tavan na sjeveroiztočnoj, a dva zahoda za škols. mladež na iztočnojužnoj strani svieta. Uz školsku zgradu nalazi se dvorište u površini od 4.56 ara, u istom je nakon njekoliko godina sagradjena jedna štalica i suša, jedan svinjac i bunar. Uz dvorište nalazi se vrt za učitelja u površini od 8 ara.Kanonska vizitacija župe Cernik, 10. kolovoza 1866. g. (Nadb. arhiv Zagreb) Godine 1858. pod jesen bila je gradnja školske sgrade sasma dovršena. Godine 1859. 3. listopada, bila je ista po O. Solanu Krkvariću upravitelju župe i predstojniku samostana blagoslovljena uz veliko učešće školskih sposobnjakah i njhovih roditelja. Tim danom je otvorena sada postojeća obospolna učiona i započet redovit polazak njezin. Istu polaziše s početka djeca samo mogućnijih osoba trgovišta Cernik.” Gradnja nove školske zgrade Faksimil iz Školske spomenice Pučke škole Cernik 20
  • 21. Gradnja noveškolske zgradeFaksimil izŠkolske spomenicePučke škole Cernik 21
  • 22. Rector scholae nationalis – upravitelj mjesne škole od 1859. do 1918. Školska spomenica bilježi: “Upravu školsku vodio je dotični upravitelj župe. – Posebnog patronata ni zaklade nije imala ova škola.” Upravitelj mjesne škole bio je i predsjednik Školskog od­ bora. U Cerniku je to redovito bio gvardijan i upravitelj župe. Od 1889. do 1900. naziva se “inspector localis scholarum”. U razdoblju od 1859. do 1918. tu su dužnost vršili: 1859. - 1866. o. Solan Krkvarić 1866. - 1878. o. Petar Smoljanić 1878. - 1885. o. Stjepan Vujević 1885. - 1892. o. Adjut Spaček 1892. - 1895. Ferdo Miškatović 1895. - 1900. o. Adjut Spaček 1900. - 1902. o. Solan Matković 1902. - 1908. Josip Cenić 1908. - 1918. o. Makarije Križan. Nastankom Države Srba Hrvata i Slovenaca uprava škole uređena je na novi način, budući da škole više nisu pod upravom i nadzorom vjerskih zajednica.Dekret od7. prosinca 1889.kojim je imenovan Nadzor škole u Cernikuškolskim nadzornikomo. Adjut Spaček, U Školskoj spomenici čitamo: “Nadzor škole vodio je kotarski nadzornik veleč. G. Ernest Filetić, župnik ugvardijan u Cerniku Pleternici sve do 1865., od godine 1865. do 1867. prečastni g. Ivan Thaller, vicearkidjakon požeški, od godine 1867.(Arhiv Franjevačkog do god. 1870. veleč. g. Augustin Marković župnik sesvetački, od god. 1870 do god. 1875. veleč. g. Josip pl. Kraljević,samostana, Cernik) viceark. u Kutjevu.” Vjeroučitelji – katehete u cerničkoj školi od 1859. do 1918. Vjeroučitelji franjevci za rimokatolički vjeronauk U popisu osoblja Franjevačkog samostana u Cerniku pojavljuje se 1859. Catecheta Parochiae et Scholae Nationalis – vjeroučitelj župe i narodne škole. Često puta je to ista osoba, a ponekad su te službe podijeljene na dva franjevca. U izradi popisa vjeroučitelja služili smo se i Školskom spomenicom Pučke škole u Cerniku, koju smatramo vjerodostojnijom, jer su u njoj zapisani vjeroučitelji škole, dok su u samostanskoj Kronici zabilježeni svi franjevci koji su vršili službu vjeroučitelja, bilo u cerničkoj školi, selima ili su držali župski vje­ ronauk u crkvi. Tu su dužnost vršili sljedeći franjevci: 1859. - 1860. o. Vilko Cindery 1860. - 1861. o. Deziderije Juriga 22
  • 23. 1861. - 1862. o. Rafael Rodić Udžbenik za1862. - 1866. o. Blaž Štefić pučke škole, Beč 1854.1866. - 1868. o. Marcijan Telarović (Knjižnica1868. - 1871. o. Emerik Đulansky Franjevačkog1871. - 1872. o. Kapistran Tomić samostana,1872. - 1875. o. Gervazije Radić Cernik)1875. - 1876. o. Tomo Kulušić1876. - 1878. o. Gervazije Radić1878. - 1879. o. Silverije Lipošinović1879. - 1881. o. Kristofor Bođanac1881. - 1884. o. Konstantin Horvatić1884. - 1885. o. Ambrozije Đuraković1885. - 1887. o. Teofil Bošnjak1887. - 1889. o. Marcijan Telarović1889. - 1890. o. Kvirin Budimac (za dječake)1889. - 1890. o. Makarije Križan (djevojčice)1890. - 1895. o. Luka Terzić1892. - 1893. o. Cezarije Zsubory1893. - 1894. o. Dominik Lekić1894. - 1896. o. Ćiril Kozak1895. - 1900. o. Celestin Franetić1896. - 1897. o. Mladen Barbarić1897. - 1899. o. Leonard Novaković1899. - 1903. o. Emil Šimić1900. - 1903. o. Antun Marinović1903. - 1905. o. Dimitrije Pliverić - Čutora1905. - 1906. o. Krizostom Kranjc1906. - 1910. o. Emil Šimić Udžbenik za pučke1906. - 1907. o. Ivan Maretić škole, Split1907.1908. - 1910. o. Izidor Agjić (Knjižnica1909. - 1914. o. Makarije Križan Franjevačkog1910. - 1918. o. Celestin Franetić samostana, Cernik)1912. - 1915. o. Emil Šimić1915. - 1916. o. Kapistran Geci1916. - 1918. o. Bruno Bruša1918. - 1919. o. Josip Tinodi1919. - 1921. o. Solan Šurina1921. - 1926. o. Eugen Kukina1922. - 1923. o. Kalasancij Tkalec1923. - 1925. o. Konstantin Kovar1927. - 1930. o. Ignacije Ivak1930. - 1932. o. Anaklet Zadravec1933. - 1934. o. Kosta Kovar1935. - 1936. o. Eugen Kukin1935. - 1936. o. Marcel Gazdić1936. - 1937. o. dr. Alojzije Pišpek1937. - 1939. o. Valerijan Sklepić Udžbenik za pučke1939. - 1940. o. Eugen Kukina škole, Zagreb1907.1942. - 1943. o. Mohor Horvat (Knjižnica Franjevačkog1941. - 1949. o. Julije Jančula samostana, Cernik) 23
  • 24. Dana 11. travnja 1949. tajništvo Izvršnog odbora Kotarskog narodnog odbora u Novoj Gradiški pis­menim putem zabranjuje poučavanje vjeronauka u školama.Popis vjeroučitelja od 1991. godine do danas 1991. - 1996. o. Vjenceslav Janjić 1991. - 1993. o. Julije Jančula 1992. - 1993. s. Nevenka Ćurić 1993. - 1994. s. Alberta Kuprešak 1993. - 1996. o. Josip Vrbanec 1996. - 1997. o. Hugo Zajec 1996. - 2002. o. Franjo Tomašević 1998. - 2000. o. Slavko Milić 1999. - 2005. s. Mara Župarić 2000. - 2001. o. Zvonimir Križanović 2001. - 2002. o. Goran Malenica 2003. - 2005. o. Josip Grubišić 2003. - 2005. o. Josip Vukoja 2007. - 2008. s. Karolina Miljak 2007. - 2008. Tajana Ćosić 2007. - 2008. Neda Galik 2002. - Ksenija Savi 2005. - Robert Vujica Radna bilježnica za katolički vjeronaukVjeroučitelji za židovsku djecu Poučavanje židovske djece u vjeri prvi puta se spominje u Školskoj spomenici 1888./89. školske godinekada “izraeličanski kolić g. Band” ima jedno dijete. Sljedeće godine podučava “izraelitički kolić g. Band” trojedjece u pučkoj školi i jedno u opetovnici. Josip Band, kako mu je bilo ime, u Spomenici se navodi do 1892./93.školske godine. Slijedećih godina ne spominje se pouka u vjeri za male Židove, iako je bio podjednak broj židovske djece.Školske godine 1899./00. i 1900./01. navodi se kao učitelj “izraelitički rabi Lavoslav Sommer”.Vjeroučitelji za pravoslavni vjeronauk U Školskoj spomenici prvi puta se spominje školske godine 1880./81. “Stjepan Marić, župnik šumetličkigrčko istočne vjere”, a 1883./84. piše: “grčko istočni vjeronauk Stjepan Marić, paroh šumetlički”. Od školske godine 1886./87. do 1903/04. vjeronauk za pravoslavne đake drži Stjepan Stevo Marić, parohšumetlički. Školske godine 1904./05. do 1906./07. učiteljica Marija Stojadinović podučavala je grčkoistočneučenike vjeronauku. Paroh u Šumetlici Jaša Boško Marić poučava pravoslavne učenike vjeronauku od 1907./08. do1916./17. Od školske godine 1917./18. do 1921./22. vjeroučitelj je Gavro Jovanović Malivuk, tada kapelannovogradiški, a poslije administrator Parohije šumetličke. Od školske godine 1922./23. do 1924./25. vje­ronauk je predavao ruski izbjeglica Andrej Jakovljev. Poslije se u Spomenici ne spominje pravoslavni vje­ronauk. 24
  • 25. Školski dokumenti druge polovice 19. stoljeća (Arhiv Franjevač- kog samostana u Cerniku - Obrtnički zbor Cernik)25
  • 26. Skrižaljka vrhu stanja pučkih učionah u Cerniku u školskoj godini 1865/6. (Arhiv Franjevačkog samostana, Cernik)26
  • 27. Izvještaj o napretku školske mladeži u kršćanskom nauku 30. lipnja 1919. g. (Arhiv Franjevačkog samostana, Cernik)27
  • 28. Svjedodžbaosposobljenjaiz 1912. 28
  • 29. Školska svjedodžba iz 1941.29
  • 30. POČETAK I RAZVOJ ŠKOLSTVA U CERNIKU OD 1859. DO DANAS Od niže pučke škole do četverogodišnje škole s opetovnicom K ada samostan svojim prostornim uvjetima i brojem otaca franjevaca nije mogao zadovoljiti potrebe obuke djece obrtničke sredine u Cerniku, javlja se misao i pokret za otvaranje prve pučke škole. Nakon gradnje prve školske zgrade 1859. počinje s radom prva pučka škola Početna stranicaškolske spomenice 30
  • 31. Nastavak zapisa iz Školske spomeniceGodine 1872., školu napušta učiteljLuka Vrbanić, a zamjenjuje gaVlajko Kemenović 31
  • 32. To je vrijeme Austro-Ugarske monarhije i školstvo u Hrvatskoj organizirano je po odredbi administra­ tivne naredbe iz 1845. pod nazivom Systema scholarum elementarium (sustav početnih učionica). Prema njemu se osnovne škole dijele na više i niže. Prva dva razreda zovu se “niža”, a treći i četvrti razred “viša” škola. Četvrti razred također je imao dva godišta. Iz trećeg razreda moglo se prijeći u više literarne ili industrijske razrede. Dva godišta četvrtog razreda osiguravala su i početno obrtničko zanimanje. U početku cernička škola ima obilježje niže škole jer jedan učitelj radi sve do 1869. Zbog porasta broja djece i nemogućnosti obuke tolikog broja učenika, javlja se potreba za drugim učiteljem. Iste godine škola dobiva još jednog učitelja, što je vidljivo u faksimilu. Od 1880. u školi se, zbog ponovnog porasta broja učenika, odobrava rad i trećem učitelju. U tom vre­Opetovnica u Cerniku menu formira se četverorazredna škola i počinje s radom opetovnica. Djeca koja ne idu u više škole trebaju polaziti nedjeljnu školu ili opetovnicu. Opetovna škola traje za šegrte do oslobođenja za kalfu, a za ostale do dvadesete godine života. U opetovnici se uglavnom ponavljalo savla­ dano gradivo, nastojalo ga se povezati s praksom te na taj način pripremiti mladež za buduće uspješne gospodare svog domaćinstva. Onaj koji bi djecu toga oslobodio bio je kažnjen jer nitko nije smio biti otpušten iz opetovnice a da nije imao školsku svjedodžbu. Zvali su ih još i nedjeljne škole, a zbog besplatnog rada svih nitko se nije bunio; ni Crkva, ni službenici, ni država. Opetovnica se održavala neprekidno do 1930. kada je zakonom ukinuta. Na osnovu zapisa u Ljetopisu s pouzdanjem znamo da je škola 1875. bila četverorazredna i da je jedan učitelj predaje 1. i 2. razredu a drugi 3. i 4. razredu te da je organiziran rad opetovnice. Vjerojatno je da je takva organizacija postojala i ranije. Konačno je 1886. Odjel za bogoštovlje i nastavu Visoke kraljevske zemaljskeCernička školskaspomenica (Ljetopis) vlade sistematizirao četvrto učiteljsko mjesto. Ovakav se ustroj godinama nije mijenjao. Čitamo u Ljetopisu Ljetopis škole uredno je vođen od 1875. pa sve do danas. Od prvog zapisa do 1933. vođen je po istom obrascu ili klišeju i imao je sljedeća poglavlja: - početak trajanja obuke - broj školske mladeži - školska mladež po vjeroispovijesti i narodnosti - školska mladež po razrednim odjelima - učevni predmeti - školski vrt - pčelinjak - dobrotvori škole - školske posjete - školski ispiti. U svakom od ovih poglavlja pronašli smo poneku zanimljivost. 32
  • 33. Početak trajanja obuke Osim osnovnih podataka o početku i završetku obuke, za svaku su školsku godinu zapisani eventualniprekidi obuke i ostvareni broj radnih dana. Izgubljeni dani su se nadoknađivali u ljetnim mjesecima. Prekidiobuke su najčešće bili uzrokovani bolešću djece ili puka (pogledaj poglavlje Zdravstveno socijalna zaštita).Osim bolesti, prekidi obuke su bili uzrokovani i drugim razlozima kao primjerice: - 1881. obustavljena je i nastava od 1. do 10. siječnja radi obavljanja narodnog popisa kojeg su obavljali učitelji. - 1890./91. obuka je od 10. siječnja obustav­ ljena i to radi popisa pučanstva u kojem su kao brojitelji i revizori sudjelovali učitelji. - školska godina 1915./16. započela je 1. rujna 1915., no odmah je obuka obustavljena od 1. do 15. rujna zbog novonastalog ratnog stanja (Prvi svjetski rat), usmenim nalogom pres­ vijetlog gospodina Dragana Viteza Trnskog, kraljevskog velikog župana i kraljevskog pov­ jerenika za županiju požešku. Opetovnica se neredovito održavala u zimskom semestru. Učitelj Franjo Kumić je mobiliziran i proveo je na ratištu tri godine. - 1918./19. obuka je bila cjelodnevna u svim razredima, no bila je prekinuta od 28. listo­ pada do 15. studenog 1918. radi prevrata. - 1928./29. nastao je prekid od 12. do 21. veljače zbog velike hladnoće. Iste te godine u školu se uvodi, na osnovu novog nastavnog plana i programa, ručni rad za djevojčice u svim razredima. Ručni se rad održavao sve do Drugog svjetskog rata. - 1940. zabilježena je neobično jaka zima (temperature do -30°C) tako da se obuka održavala samo do jedan sat poslijepodne. - Vrlo često obuka je prekidana ili skraćivana zbog nedostatka drva. Obrazac vođenja Ljetopisa do 1933.g. 2.3.1933. ukazom Njegovog Veličanstva kralja, upraviteljem škole imenovan je Dragan Begović, umjestodotadašnjeg upravitelja Franje Kumića koji je neprekidno služio u školi Cernik 34 godine. Novi upravitelj jepromijenio sustav vođenja Ljetopisa te uz najosnovnije podatke upisuje i druga događanja u školi i društvu,kao i sve aktivnosti koje provode učitelji u redovnom i izvanškolskom radu. Bio je pokretač mnoštva aktivnos­ti u kojima ga drugi učitelji nisu imali volje slijediti. Unatoč tim teškoćama nije posustao i podigao je rad školena višu razinu, prepoznatljivu društvenoj sredini.Broj školske mladeži Kako je škola od 1888. postala obveznom, broj školske mladeži se stalno povećavao. Vođena je stroga iprecizna evidencija o broju upisane mladeži u osnovnu školu i opetovnicu. Također je zapisivan broj pridošlihi otišlih učenika tijekom školske godine, a također i onih kojima je bilo oprošteno pohađanje obuke zbograznih razloga. Često je navođeno kako određeni broj djece, najčešće imućnijih roditelja, pohađa školu u No­voj Gradiški. Tako za za školsku godinu1880. zapisano: 33
  • 34. Zapis sličnog sadržaja napisan je 1933. i glasi: “Pokrenuto je pitanje, da osnovna škola u Novoj Gradiški ne prima više tzv., “bolju” djecu iz Cernika u svoju školu bez znanja cerničke škole i odobren- ja. U zadnje godine počeli su roditelji- čak i predsjednik školskog odbora, slati djecu u školu u Novu Gradišku uz motivaciju “u žargonu privatnih razgovora”, da se tamo “više i bolje uči”, što je apsolutna neistina. Energično sam poduzeo korake da se ta nemila i neosnovana pojava što prije suzbije. Obje škole u Novoj Gradiški ne izlaze mi baš na ruku, ali će morati, jer zakon školski daje mi pravo na to.” Nažalost, ništa nije mogao učiniti po tom pitanju i ta je pojava prisutna do današnjih dana.Zapisi o pohađanjuškole u Novoj Gradiškiobveznika škole u Školska mladež po vjeroispovijesti i narodnostiCerniku Vodi se precizna evidencija o broju muške i ženske mladeži po vjeroispovijesti i nacionalnoj pripadnosti. Uglavnom je najveći broj upisane mladeži rimokatoličke vjeroispovjesti, a po narodnosti Hrvati. Školu je stalno pohađao i određen broj učenika grčkoistočne vjeroispovijesti (tako se tada pisalo) i, što je vrlo zanim­ ljivo, sve do 1922. vođeni su kao Hrvati po nacionalnosti. Te godine, 1922., u Ljetopisu imamo zapisano: po narodnosti – svi Hrvati ili Srbi. Očito učitelj nije tražio očitovanje, a da se ne zamjeri sustavu, izbjegao je pisati – svi Hrvati kao što se do tada pisalo. Zapis svi Hrvati ili Srbi nalazimo u Ljetopisu sve do 1928. i te je godine po prvi put zapisano da su tri učenika grkoistočne vjere po narodnosti Srbi. Od 1888. pa do Drugog svjetskog rata bilo je nekoliko učenika koji su se vodili po vjeroispovijesti kao izraelitičke vjere (Židovi). Školska mladež po razrednim odjelima Od 1875. pa sve do danas vođena je evidencija u razrednim odjelima redovne obuke i opetovnice o broju muške i ženske mladeži. I ovdje se često spominju dječaci i djevojčice koji pohađaju školu u Novoj Gradiški s čime učitelji cerničke škole nikada nisu bili suglasni. Učevni premeti Svake je godine zapisan isti tekst: “Svi su predmeti glasom naukovne os- nove predavani. Od izvanrednih pred- meta nije ništa učeno.” (preuzeto iz Ljetopisa). 34
  • 35. Školski vrt Vođena je vrlo precizna evidencija o vođenjuškolskog vrta i radnim rezultatima (Pogledaj po­glavlje: Učeničke zadruge).Pčelinjak Sve do Drugog svjetskog rata bilo je obveznoimati školski pčelinjak. Škola ga uglavnom nije im­ala osim ako je neki od učitelja imao svoj pčelinjak iu okviru njega nekoliko školskih košnica(Pogledajpoglavlje: Učeničke zadruge).Dobrotvori škole Uredno je vođena evidencija o dobrotvo­rima škole kojih je bilo svake godine (Pogledajpoglavlje: Zdravstveno-socijalna zaštita). Redovitoje Kraljevska zemaljska vlada darivala školi knjige Obrazac vođenja Ljetopisa do 1933. g. (nastavak)za siromašnu djecu. U Kronici samostana smopronašli i popise darovanih knjiga (vidi sliku). Škola je dobivala pomoć i od Općine, kojaje ovisno o financijskom stanju, bila izdašna ilije izostajala. Stalnu su bitku vodili učitelji s op­skrbljivanjem drvima, što je bila zakonska ob­veza Općine. Često je kasnila isporuka ili je istaosporavana pa čak i za školu. U novoj Jugoslavijidruštveno-političke organizacije i društva su seiskazali u suradnji sa školom i puno pomogli upoboljšanju materijalnih uvjeta rada. Tako suprimjerice: darivali gradilišta, samodoprinosomsufinancirali gradnju škole i učiteljskih stanova,sufinancirali kupnju školskog namještaja i opreme Popis darovanih(svako domaćinstvo), bili pokrovitelji školskih proslava i dr. knjiga U Republici Hrvatskoj Općina je aktivno sudjelovala u adaptaciji školskih zgrada, gradnji novih objekata,donaciji sredstava za školske programe i dr. I pojedinci i udruge su pomagali školu što je vidljivo na više mjestau monografiji. Možemo zaključiti daje škola trajno imala pot­poru pojedinaca i mjestau stvaranju boljih uvjetarada i u realizaciji progra­ma i projekata. Školski udžbenici 35
  • 36. Školski posjeti Prvi posjet škola je imala 1859., a posjetio ju je mjesni školski nadzornik velečasni gospodin otac Stjepan Vujević. Iz evidencije posjeta možemo iščitati da je školu svake godine, bar jednom po zakonu, posjetio mjesni školski nadzornik, obično gvardijan samostana. Vrlo često školu su posjećivali načelnik Općine i školski odbornici te u kasnijem periodu i kraljevski županijski školski nadzornik. Vrlo često zabilježeni su posjeti vjer­ skih vjerodostojnika i kotarskih predstojnika. 22. svibnja 1889. školu je posjetio požeški pod­ župan. Osim posjeta pedagoškog nadzora, školuObrazac vođenja su posjećivale poznate osobe iz društveno po­Ljetopisa do 1933. g. (nastavak) litičkog i vjerskog života (pogledaj poglavlje: Posjeti i gostovanja). Školski ispiti Ispiti su provođeni na kraju svake školske godine, a ponekad i na polugodištu. Ispitivači su bili razredni učitelj i vjeroučitelji, a ispitima su obavezno prisustvovali: učiteljski zbor, mjesni školski nadzornik (gvard­ ijan, predstavnik samostana), općinski načelnik, općinski bilježnik i školski odbornici. Ispiti su provođeni i za polaznike Opetovnice. Zanimljiv je i podatak da je ispitu 1889./90. prisustvovao gospodin Julius Živković, zamjenik mjesnog suca, što dokazuje da je u mjestu Cernik stolovao i mjesni sudac. Ispiti ovog tipa provođeni su sve do 1918. Događalo se da zbog bolesti ili društvenih prilika izostane završni ispit, kao na primjer 1915. i 1918. Svjedodžba “odlaznica” iz školske godine 1884/5.Pohvalnica za učenika 36
  • 37. Hrvati uređuju školstvo samostalno - vlastitim zakonom Od velike važnosti za razvoj školstva u Hrvatskoj je 1874. godina kada suHrvati prvi puta u povijesti samostalno uredili svoje pučko školstvo vlastitim Za­konom. To je vrijeme kada na vlast u Hrvatskoj dolaze narodnjaci i prvi hrvatskiban Ivan Mažuranić (1873.-1880.). Bio je to prvi autonomni hrvatski školski Zakon po kojemu je uvedenačetverogodišnja školska obveza. Socijalni status učitelja znatno je poboljšanuvođenjem stalne mjesečne plaće i mirovine koju su po posebnim uvjetima moglenaslijediti udovice i djeca. Razgraničena je nadležnost u organizaciji i nadzoruškole između Države i Crkve. Zakon je potaknuo izdavanje udžbenika, priručnikai ostale pedagoške literature na hrvatskom jeziku (prema: E. Munjiza). Dakle, u našim se školama od 1874. obučavalo djecu po hrvatskim planovimai programima.Tablica: Predmeti koji su se izučavali 1855.-1933. Ivan Mažuranić, ban Hrvatske, Nastavni predmet 1855. 1874. 1888. 1929. 1933. Slavonije i Dalmacije Nauk vjere + + + + + (Cuvaj, 1911.) Materinski jezik: čitanje, pisanje, slovnica, + + + - - vježbe u govoru i pismu Narodni (srpsko-hrvatsko-slovenski) - - - + + Strani jezik - + + + - Računstvo i geometrijsko oblikoslovje + + + + + Zemljopis - + + + + Povijest - + + + + Prirodopis, Poznavanje prirode - + + + + Fizika, siloslovje - + + - - Higijena, pouka o zdravlju - - - - + Krasopis, lijepo pisanje + + + + + Svjetovno i crkveno pjevanje + + + + + Gimnastika, tjelesno vježbanje - + + + + Gospodarstvo, praktična znanja - + + + + Ženski ručni rad, domaćinstvo - + + + + Risanje, crtanje + - + + + Svega nastavnih predmeta 6 13 14 13 13 U tom razdoblju stalno raste broj školskih polaznika od 140 upisanih školske godine1874./75. do 267upisanih 1884./85., a 1909. godine porastao je broj na 320 učenika. Obuka tolikog broja učenika nadilazila jefizičke mogućnosti četiriju učitelja, a rad su ograničavali i prostorni uvjeti. Kako je bilo nemoguće organiziratirad 320 učenika s četiri učitelja. Odlukom Kraljevske zemaljske vlade, Odjel za bogoštovlje i nastavu primioje u školu još jednog; petog učitelja. Rad učitelja bio je vrlo zahtjevan i težak. Uz cjelodnevni rad u redovnoj školi radili su i dva puta tjednou opetovnici i to obvezno nedjeljom od 8 do10 sati. Trebalo je uložiti puno truda i napora u opismenjavanjedjece u brojnim razredima i pripremiti ih za završni ispit. Obučavali su po vrlo zahtjevnim planovima i pro­gramima. Učitelj su bili poštovani, savjesni, djeluju na narodnom prosvjećenju, a odnosi među učiteljima su nor­malni, skladni i korektni, pravilni i prijateljski. Vladala je atmosfera iskrene suradnje. 37
  • 38. Školstvo u Kraljevini Jugoslaviji - bez velikih promjena Škola je tijekom Prvog svjetskog rata radila neprekidno i o radu je vođena pedagoška dokumentacija i Ljetopis škole. Proglašenjem Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca nisu se dogodile značajnije promjene. Nas­ tava se stalno održavala, jedino što je nedostajao učitelj Franjo Kumić koji je u to vrijeme bio na ratištu tri godine. Po vođenju Ljetopisa nismo mogli uočiti da je vrijeme Prvog svjetskog rata budući da o ratu nema značajnijih zapisa. Tek po završetku rata pronašli smo sljedeći zapis; “Obuka je bila cjelodnevna u svim razredima, no bila je prekinuta od 28. listopada do 15. studenog 1918. godine radi PREVRATA. Opetovna obuka trajala je cijelu godinu.” (preuzeto iz Ljetopisa) Riječ PREVRAT nas navodi na zaključak da je došlo do promjene države i uspostave nove vlasti. Škole rade po privremenom nastavnom planu i programu koji se u suštini nije promijenio u odnosu na plan i program bivše Države. Zadatak škole u Kraljevini je bio odgajati omladinu u duhu “narodnog jedinstva”, odanosti i vjernosti Kralju tj. dinastiji “Karađorđević” i “otadžbini”. Udžbenici za osnovne škole dugo su nakon Prvog svjetskog rata ostali nepromijenjeni. Jasno je razgraničena nadležnost između Crkve i Države na području pučkoga školstva. Crkva zadržava organizaciju i nadzor odgoja. Crkva, učitelji i političke vlasti imaju svoje predstavnike u mjesnim, županijskim i zemaljskim školskim odborima. Država ima nadzor nad obrazovanjem kroz školske nadzornike, a školama upravljaju školski odbori. Učitelj je bio državni službenik i bila im je osigurana mirovina nakon 40 godina rada. Mirovinu su mogli naslijediti djeca i udovica. Prema tom se zakonu iz 1888. učiteljice nisu smjele udavati. Učitelji su se premještali dekretima kotarskih odjela za prosvjetu i nauk vjere. Školske zgrade su morale biti građene od čvrstog materijala i u okviru je zgrade morao postojati školski stan. Raspored izvođenja nastave Nastava se izvodila cjelodnevno, a za velikih vrućina ujutro i kasno poslijepodne. Počinjala je u rujnu, a završavala katkada i u srpnju. Đaci su imali božićne, uskršnje i ljetne praznike. Djeca nisu dolazila u školu za vremenskih nepogoda kao što su led, snijeg, jake oborine, velika hladnoća i dr.1929. godinaučiteljica Prema zapisnicima sjednica Učiteljskog zbora škole Cernik u od 1925. do 1929., u Kraljevini Srba, HrvataViktorija Tomić i Slovenaca, svaki se mjesec izvještavalo o ćudorednosti i napretku u naucima. Prema nalazima iz tih dokume­ nata zaključujemo kako je škola pohađana vrlo nemarno i nije mogla donijeti željeni rezultat. Godine 1926. donesen je jedinstven Plan i program za područje cijele Kraljevine. Pre­ ma navedenom se da zaključiti kako se tekst mijenjao u vrlo malo detalja. Od 1933. na snazi je novi Nastavni plan i program. O promjeni programa nalazimo jedan jedini zapis i to od 2. rujna 1935.: 38
  • 39. Tablica: Nastavni plan i program za osnovne škole iz 1926. PREDMET: 1. razred 2. razred 3. razred 4. razred Vjeronauk 2 2 2 2 Srpsko-hrvatsko-slovenački jezik 7 7 7 7 Početna stvarna nastava 3 4 Zemljopis 2 2 Historija Srba, Hrvata i Slovenaca 2 3 Računi s geometrijskim oblicima 4 4 4 4 Poznavanje prirode 3 3 Crtanje 1 1 1 1 Lijepo pisanje 1 1 1 1 Ručni rad – muški i ženski 2 2 2 2 Pjevanje 2/2 2/2 2/2 2/2 Gimnastika i dječje igre 2/2 2/2 2/2 2/2 UKUPNO: 22 23 26 72Tablica: Nastavni plan i program iz 1933. PREDMET: 1. razred 2. razred 3. razred 4. razred Narodni jezik 10 9 6 5 Nauk vjere s moralnom poukom 1 1 2 2 Zemljopis 2 3 Povijest 1 3 Poznavanje prirode i nauka o zdravlju 3 3 Račun s osnovama geometrije 5 5 4 4 Crtanje 1 1 1 Lijepo pisanje 1 1 1 Praktična prirodna znanja 3 3 Pjevanje 2/2 2/2 Tjelesno vježbanje po sokolskom sustavu 4/2 4/2 1 1 UKUPNO: 19 20 24 26Vjerski odgoj Početkom 20. stoljeća Cernik je bio trgovište odgajano u vjerskom duhu zbog sveprisutnih franjevaca injihova snažnog utjecaja na društveni, politički i vjerski život lokalne zajednice. Njihov je utjecaj vidljiv i uškolstvu što se jasno vidi iz sljedećeg navoda: “Crkvenim oblastima pripada pravo obavještavati se putem svojihorgana o religijskim i ćudorednom stanju škole, ter prema opaženom nastavku tražiti liek kod zemaljske vlade”(Zakon; Cuvaj, 1910.: 6, 453.). Vjeronauk je bio sustavno prisutan. Franjevci su vršili vjersku obuku od osnutka škole. 27. rujna 1926.veliki župan Osječke oblasti dozvolio je bogoslužje u školskim prostorijama. Prisutan je grkokatolički i po­vremeno židovski vjeronauk do 1928. Na početku školske godine uvijek bi bila održana misa “Veni sancti spiritu” (Dođi duše svet) i na kraju školskegodine “Te deum” (Zahvalnica). U Cerniku su bili prisutni rimokatolički svećenici (franjevci), grkoistočni(paroh) te židovski (rabin). U imenike i u Ljetopis se upisivalo koliko djece pohađa koji vjeronauk. 39
  • 40. U školi je, prema zapisima iz tog vremena bilo određeno takozvano blagodarenje ili zahvaljivanje Bogu za neki poseban dan. Kada bi netko od vjeroispovijesti slavio svoj god, taj dan nisu išli u školu, a slavili bi se i rođendani državnih veledostojnika, državni praznici i spomeni na neka događanja u kraljevskoj obitelji te bi se na te dane izvjesile državne zastave. Neki od tih datuma su: rođendan kralja Aleksandra I (17. prosinca), rođendan Njezinog Ve­­ličanstva Kraljice Marije (9. siječnja), rođendan Njegova Visočanstva Prestolonasljednika Petra (8. rujna), Državni blag­ dan ujedinjenja (1. prosinca). Crne zastave na školu bi se iz­ vjesile ukoliko bi umro netko od velikana. Tom bi prigodom bila održana i misa zadušnica na koju je išla cijela škola. U iznimnim su slučajevima u dane žalosti učenici čak i oslobađani nastave, čak i po osam dana kao primjerice nakon ubojstva kralja Aleksandra I. u Marseilleu. U školu se također, nije išlo ni povodom smrti Nikole Pašića.Izvadci iz školskogLjetopisa 40
  • 41. Mane i nedostatci pedagoške naravi U Knjizi mana i nedostataka, koja se vodila˝, možemo pronaći sljedeće: Školska djeca su bila katkad “pusta” tako da je učitelj morao primjenjivati kazne poput šibe, packi, zat­varanja u samoću. Djeca su manje-više redovito pohađala nastavu, ali su u vrijeme poslova na zemlji izostajali.Često su zbog odsutnosti oca (ratište) bili glavna kućna radna snaga. Obolijevali bi od uši, bjelica, svraba,ospica, tuberkuloze, a ukoliko bi došlo do velike zaraze, vršena je dezinfekcija škole. Uši su se rješavali petrio-lom. Školski nadzornici opisuju djecu u školi kao urednu, čistu, marljivu, radišnu, ali katkad i lijenu i pustu, dauče naizust i da vole učitelje. Od nekih mana i nedostataka pedagoške naravi te preporuka školskog nadzornika,koje su se ponavljale tijekom godina, a neke od njih imamo prisutne i danas, valja izdvojiti sljedeće: 1. djeca uče naizust, 2. pjesme krasnoslove bez naglaska, 3. ne odgovaraju na pitanja, 4. zanemarivanje gimnastičkih vježba, 5. sporije čitaju tiskano ćirilicom, 6. djeca pod satom govore glasno, 7. u risankama nema datuma, 8. djeci treba odmor između drugog i trećeg sata, 9. nekad se a čisto i nepromiješano izgovara sa o, 10. u četvrtim razredima neka se piše ravnalom, 11. neka se vodi u imeniku zašto su djeca otpuštena. Razlozi mogu biti: gospodarski poslovi, smrt, bijeg, otisnuo se u nepoznatom smjeru, pod oružjem, 12. slaba svjetla, manjak ogrijeva.Dijete i škola Kniga o pohađanju i napretku U Knjizi mana i nedostataka nalazimo poprilično detaljno opisan način odijevanjadjece. Tako za djevojčicu iz imućnije obitelji nalazimo sljedeći opis: Dječji veseli hod, pomaloužurban u lijepim kožnim gležnjačama ili visokim cipelicama, ištrikane vunene čarape, haljinicaod domaćeg platna, kupljeno kod židova u Gradišci, košuljice tkane od lana, uredno začešljanekose u dvije pletenice i s malom četvrtastom drvenom pločicom s koje visi mala spužva a s drugestrane mala tkana krpica. Dijete iz siromašne kuće na nogama je imalo barabaše, a odjećabi bila bojarska (roba za siromahe vrlo rijetko tkana, poput sita za brašno). Bogatija djecanosila su samo cic i saten. Školska đačka pločica Škola je bila dvokatna zgrada s četiri učionice, stubištem,manjom zbornicom, dva ulaza i zidanim vanjskim zahodomčučavcem do kojeg je vodio natkriveni hodnik. Školsko je dvorištes ulične strane bilo ograđeno kovanom ogradom i zidanim stu­povima. Škola je imala veliko dvorište, školski vrt i vlastiti bunar.Učionica u školi sadržavala je ploču od voštana platna, drveneklupe s tintarnicama, jedan stolić s klupicom za učitelja i peć.Zidovi su bili bojeni u bijelo domaćim krečem. Na prozorima senalazio pokoji cvijet u loncu od pečene gline. Od ostalog se in­ventara u učionici nalazio jedan ormar s knjigama, učiteljev štap ibijela kreda. Na zidu je visio križ i kraljeva slika. Zimi bi učionicugrijali na drva. Ukoliko bi tijekom zime ponestalo ogrijeva, školabi se nadala nekoj pomoći sa strane, od nekog dobrotvora. Izgled stare školske učionice 41
  • 42. Nije se promijenio način vođenja Ljetopisa, vodi se po istom obrascu. Izostale su samo rubrike Dobrot-vori i Godišnji ispiti i to s razlogom, jer škola u to vrijeme nema dobrotvora i ne provode se godišnji ispiti.Školske godine 1929./30., ukida se opetovnica na osnovu novog Zakona koji je donesen. Školske godine1931./32. umjesto OPETOVNICE upisana je VIŠA NARODNA ŠKOLA: 1. razred koji pohađa 9 dječaka i6 djevojčica. Iste godine u nastavu se uvodi ženski ručni rad za sve razrede škole. U to vrijeme školu pohađa veliki broj učenika i pokušava se osnovati škola u Giletincima pa i u CerničkojŠagovini, što bi rasteretilo cerničku školu i stvorilo bolje uvjete rada. Škola u Giletincima napokon je otvorena 12. travnja 1934. O otvaranju je upravitelj Begović zapisaosljedeće: Otvorenje škole u Giletincima 1934. Pet učitelja radi sve do školske godine 1935./36. kada u školi počinje raditi i šesti učitelj. Bansko odo­brenje za šestog učitelja je dobiveno godinu dana poslije, nakon što je prijem potvrdio mjesni Školski odbor. Škola Cernik, 1. razred, 1934/35. 42
  • 43. 3. i 4. razred tridesetih godina 20. st. Učitelj Franjo KumićBanovina Hrvatska Banovina Hrvatska je teritorijalna jedinica unutar Kraljevine Jugoslavije, nastala kaorezultat ogorčenosti hrvatskog naroda centralističkom politikom Beograda i težnje zavećom autonomijom i cjelovitošću hrvatskih zemalja, suradnje hrvatskih političkih vođas vođama Srba Prečana te kao rezultat priznanja srbijanskih političara da je centralizamdoveo do slijepe ulice. Formirana je na temelju političkog sporazuma između predsjed­nika jugoslavenske Vlade Dragiše Cvetkovića i vođe Hrvatske seljačke stranke (HSS)Vlatka Mačeka u dvorcu Drašković u Božjakovini (tzv. sporazum Cvetković-Maček) uzsudjelovanje predstavnika prečanske Samostalne demokratske stranke (koja s HSS-omčini Seljačko-demokratsku koaliciju) i uz podršku regenta kneza Pavla Karađorđevića. Za­konski počinje postojati donošenjem Uredbe o Banovini Hrvatskoj 26. kolovoza 1939. Banovina Hrvatska 3. i 4. razred 1939. Učitelj Josip Kovačević 43
  • 44. U početku Kraljevska banska uprava donosi odluke, ali ih potvrđuje Ministarstvo prosvjete u Beogradu. To potvrđuju slijedeći zapisi:Izvadci iz školskogLjetopisa:Odluke Ministarstvaprosvjete u Beogradu Međutim već 1940. odluke donosi ban Banovine Hrvatske samostalno. Izvadak iz školskog Ljetopisa: Odluka o premještaju Dragana Begovića 44
  • 45. Dokumentacija o školi uCerniku 1938/39.(Hrvatski školski muzej) 45
  • 46. Škola u NDH – neredovitost rada u ratnim uvjetima 24. travnja 1940. razriješen je dužnosti ravnatelj cerničke škole Dragan Begović i premješten u Odjel za prosvjetu ban­ ske vlasti u Zagrebu, a upravljanje školom preuzima Zlatko Prelovšek koji već 12. kolovoza odlazi na vojnu vježbu. Zamjen­ juje ga učiteljica Viktorija Tomić do 8. rujna kada u Cernik stiže učitelj Petar Ištaković sa suprugom Magdalenom iz Zagreba. Iste suZapis o početku školske godine u školu došli učitelji Blanka Mrzljak i Josip Kovačević - Pepa koji je iz Giletinaca premješten uškolske godine Cernik.1940./41. U razdoblju od školske godine 1940./41. pa sve do 1945. Spomenica škole nije vođena jer je to bilo ratno razdoblje. Tek je naknadno 1945. upravitelj škole Zlatko Prelovšek upisao neke podatke prema osobnom sjećanju i zapisnicima sa sjednica Nastavničkog vijeća (zbora). 6. travnja 1941. nacistička je Njemačka u svom prodoru na Istok napala Jugoslaviju čija je vojska ubrzo kapitulirala. 10. travnja 1941. u Hrvatskoj se uspostavlja Nezavisna Država Hrvatska s Antom Pavelićem kao poglavnikom. Počeo je Drugi svjetski rat. Sve ove promjene odražavaju se i na školstvo pa tako i na rad pučke škole u Cerniku. Ministarstvo nastave i bogoštovlja donosi nove uredbe i naputke. Mijenjaju se nastavni pro­ grami i postojeći udžbenici. Pišu se novi rječnici i gramatike, srbizmi se zamjenjuju hrvatskim starim ili no­ votvorenim riječima. Vjeronauk postaje sastavni dio školskog obrazovanja i održava se u školi što je vidljivo iz sljedeće tablice. Tablica: Nastavni predmeti u NDH NASTAVNI PREDMET: 1. razred 2. razred 3. razred 4. razred Vjeronauk 2 2 2 2 Hrvatski jezik 6 6 5 5 Zavičajna obuka 6 6 - - Računstvo 4 4 4 5 Pjevanje - m3/2,ž2/2 2/2 2/2 Tjelovježba - m3/2,ž2/2 2 2 Ženski ručni rad - 2 2 2 Poznavanje prirode - - 2 2 Gospodarstvo, kućanstvo - - 2(1) 2(1) Risanje - - 1 1 Lijepo pisanje - - 1 1 UKUPNO 18 21 m,22ž. 26(25) 27(26) Kako je NDH bila njemačka saveznica u Drugom svjetskom ratu, u Hrvatsku ulaze njemačke vojne postrojbe Wermachta i raspoređuju se između ostaloga i u Cerniku. Kulmerov dvorac postaje zapovjedno mjesto za Istok i napredovanje prema Rumunjskoj i Grčkoj, a dio njemačkih vojnika smješten je i u prostorije škole. Osim u Kulmerovom dvorcu i školi, njemačka, domobranska i ustaška vojska bile su smještene u Hrvatskom domu i po kućama u samom mjestu. Nastava se prekida ili se izvodi povremeno u prostorijama Franjevačkog samostana i Hrvatskog doma. Učitelji su mobilizirani. U školi rade samo učiteljice pa se među njima spominje i Slava Tomlinović, tada studentica, inače poznata donatorica Hrvatskog pjevačkog društva 46
  • 47. “Tomislav” (HPD). Ratno stanje rezultiralo je slabom kvalitetom nastave, slabim polaskom i znanjem školskihpolaznika. Prigodom boravka u školskim prostorima različite su vojne postrojbe uništile veliki broj knjiga u školskojknjižnici, dio matičnih knjiga, gotovo cijeli arhiv škole i HPD-a ‘’Tomislav’’ te školski namještaj. Vojnici supisanim materijalima palili vatru, zamatali u listove papira duhan i upotrebljavali ih u higijenske svrhe. Takoje u vihoru Drugog svjetskog rata nestao najveći dio arhiva škole, HPD-a ‘’Tomislav’’, Dobrovoljnog vatro­gasnog društva, zbirke Aleksandra Kulmera, a spaljene su i drvene ograde oko zgrada, namještaj i vrijedniumjetnički predmeti u Kulmerovom dvorcu. Kako je dvorac bio zapovjedno mjesto njemačke vojske, savezničko zrakoplovstvo u više je navrata bom­bardiralo i počinilo velike materijalne štete na dvorcu i okolnim kućama u Cerniku. Učenici škole, ako jeuopće bilo nastave, tom su prigodom boravili u podrumskim prostorijama Franjevačkog samostana. Zbog ratnih neprilika nastava je održavana neredovito. Odaziv učenika i kada je nastava održavana, bio jeneredovit, a vodila se i slaba evidencija učeničkih dolazaka. Mnogi obveznici zbog nedolazaka nisu opismen­jeni. Nemamo pravi uvid o broju nepismenih, ali znamo da su mnogi od njih posjećivali analfabetske tečajeveu novoj državi.Partizanske škole Narodno-oslobodilačkog pokreta O školama na tzv. oslobođenim dijelovima, u knjizi Povijest hrvatskog školstva i pedagogije E. Munjizaje zapisao kako “istovremeno na oslobođenim dijelovima Hrvatske, nova narodna vlast organizira vlastito školstvo.Navedeno školstvo temelji se na novoj socijalističkoj ideologiji i sustavu vrijednosti. S obzirom na promjenjivostveličine i trajnosti oslobođenog teritorija, školski sustav organiziran je vrlo fleksibilno. U početku se organizirajuanalfabetski tečajevi na kojima se polaznici uz elementarnu pismenost odgajaju na novoj ideologiji.” Pred kraj rata, stvaranjem većeg i stabilnijeg slobodnog teritorija (1944.), donosi se jedinstveni Maksi­malni nastavni plan i program.Tablica: Maksimalni plan i program iz 1944. NASTAVNI PREDMET: 1. razred 2. razred 3. razred 4. razred Narodni jezik 5 5 4 4 Račun s geometrijom 5 5 4 4 Početna stvarna nastava 5 5 Povijest 2 2 Zemljopis 2 2 Prirodne nauke 3 3 Narodno gospodarstvo 1 1 Ručni rad 1 1 Crtanje 1 1 Pjevanje 2/2 2/2 2/2 2/2 Vjeronauk 1 1 1 1 UKUPNO 17 17 20 20 Na našem području su navodno povremeno radile škole na teritoriju pravoslavnih sela za što nema pisanedokumentacije. 47
  • 48. Bez osnovnih uvjeta do osmogodišnje škole u Federalnoj NarodnojRepublici Jugoslaviji (FNRJ) Nakon završetka Drugog svjetskog rata škola je organizirana kao četverorazredna i radilo se po privre­menom nastavnom planu i programu. Zbog ratnih neprilika mnoga djeca nisu pohađala nastavu i nisu steklaosnove pismenosti. Organiziraju se analfabetski tečajevi kojima prisustvuje mladež različitih godišta i odrasleosobe. U redovnim razrednim odjelima sjede djeca različitih uzrasta u jako lošim uvjetima rada. Osnovni jecilj obuke naučiti učenike čitati, pisati te osnovi računanja. Zakonodavac u međuvremenu, po uzoru na Sov­jetski Savez, priprema transformaciju škole u sedmogodišnju školu. Sabor je Narodne Republike Hrvatske,30. listopada 1946. donio Zakon o obveznom sedmogodišnjem školovanju. Sedmogodišnja škola trebala se upraksi ostvariti na dva načina: postupnim prerastanjem četverogodišnjeg obrazovanja u sedmogodišnje, trans­formiranjem nižih gimnazija u trogodišnje i njihovim spajanjem s četverogodišnjom školom u sedmogodišnju.Ovaj drugi način izazivao je mnoga nezadovoljstva i otpore u gradovima. Naime, građani su ukidanje niže gim­nazije doživljavali kao regresiju budući da je nastavak školovanja nakon sedmogodišnje škole bio ograničen.Za novu sedmogodišnju školu trebalo je donijeti nove planove i programe ili prilagoditi postojeće. Nastavniplan za osnovne škole donesen je 30. kolovoza 1946. U početku je peti razred radio prema planu i programuniže gimnazije ali je već školske godine 1947./48. donesen novi Nastavni plan i program za niže gimnazijei sedmogodišnje škole. Konačno je 18. kolovoza 1948. donesen Nastavni plan i program za više razrede isedmogodišnje škole i niže razredne gimnazije.Tablica: Nastavni planovi u FNRJ Normalni nastavni plan Minimalni nastavni plan I. II. III. IV. I. II. III. IV. Hrvatski ili srpski jezik 10 10 7 6 6 6 5 4 Povijest 2 3 1 2 Zemljopis 3 3 2 2 Prirodne nauke 4 3 2 3 2 Račun 6 6 5 6 4 4 3 4 Crtanje 1 1 1 1 1 Pjevanje 1 1 1 1 1 1 1 1 Tjelesni odgoj 1 1 1 1 1 1 1 1 Krasopis 1 1 1 1 Ukupno 19 19 24 24 13 15 17 17 Nakon prekida suradnje sa SSSR-om 1948., napušta se koncepcija sedmogodišnjeg obveznog obrazo­vanja i projicira se obvezna osmogodišnja škola. Prijelaz na osmogodišnju školu bio je postupan i različit.Postupno se uvode novi razredi sve do osmog razreda. Definitivno se ukida niža gimnazija koja se priključujesustavu osmogodišnje škole. Proces prerastanja četverogodišnje škole u osmogodišnju nije bio istovremenu svim mjestima jer su se pojedina mjesta međusobno jako mnogo razlikovala po uvjetima rada, po brojuučiteljskog kadra, a nadasve po stručnosti učiteljskog kadra. Zbog toga su jedno vrijeme postojale dvije vrsteosnovnog školstva: narodna sedmogodišnja škola (tzv. Tip “A”) i narodna osnovna osmogodišnja škola ( tzv.Tip “ B”). Zbog nestručnosti učiteljskog kadra osmogodišnja škola (Tip “B”) nije uspijevala realizirati ukupan nas­tavni plan i program (najveći su problemi zabilježeni u nastavi stranog jezika). Učenici iz takve škole imali suteškoće pri upisu u srednje škole i morali su polagati razlikovne ispite. (Prema E. Munjiza) Školstvo se u poslijeratnom periodu uređivalo Zakonima koji su donošeni 1958. i 1973. Promijenjeni sui nastavni planovi i programi što možete vidjeti u sljedećim tablicama: 48
  • 49. NASTAVNI PREDMETI (1958.) I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII.Hrvatskosrpski jezik 6 6 6 6 5 5 4 4Strani jezik 4/2 3 3 3 3Upoznavanje perirode i društva 3 3 4Poznavanje društva 3Geografija 2 2 2Historija 2 2 2Osnove društveno moralnog odgoja 1Poznavanje prirode 3 3 3Biologija 2 2Kemija 2 2Fizika 3 3Matematika 6 6 6 5 5 4 4 4Tehnički i proizvodni odgoj 2 2 2 2 2Fizički odgoj 6/2 6/2 6/2 3 3 3 2 2Likovni odgoj 11/2 11/2 11/2 11/2 2 2 2 2Muzički odgoj 3/2 3/2 3/2 3/2 2 2 2 2Domaćinstvo 1 1 1Dodatna nastava 2 2 2 2 1-3 1-3 1-3 1-3UKUPNO 21 (2) 21 (2) 22 (2) 25 (4) 28 (3) 29 (3) 31 (3) 32 (3)Slobodne aktivnosti 2-4 2-4 2-4SVEUKUPNO 21 (23) 21 (23) 22 (24) 25 (29) 28 (31) 29 (36) 31 (38) 32 (39)NASTAVNI PREDMETI (1973.) I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII.Hrvatski ili srpski jezik 6 6 5 5 5 5 4 4Matematika 5 5 5 5 5 4 4 4Strani jezik (3/2) 3 3 3 3Priroda i društvo 3 3 4 4Povijest 1 2 2 2Zemljopis 1 2 2 2Priroda 2 2Biologija 2 2Kemija 2 2Fizika 2 2Sat razredne zajednice 1 1 1 1 1 1 1 1Tjelesni odgoj 5/2 5/2 3 3 3 3 3 3Tehnički odgoj 1 2 2 2Likovni odgoj 1 1 2 2 2 2 1 1Glazbeni odgoj 2/2 2/2 2 2 2 2 1 1UKUPNO 19,5 19,5 22 22 (23,5) 26 27 28 28Obavezni praktični tečajeviPrva pomoć i zaštita XDomaćinstvo X X XIzborni tečajeviPoljoprivreda i sl. XDopunska-dodatna nastava 2 2 2 2 2 2 2 2Slobodne aktivnosti 1 1 1 1 1 2 2 2SVEUKUPNO 22,5 22,5 25 25 (26,5) 29 31 32 32 49
  • 50. Organizacija nastave i sve promjene u cerničkoj školi događale su se u suglasju s postojećim zakonima i nastavnim planovima i programima. Organizaciju, promjene i zbivanja smo pratili zapisima iz Ljetopisa koji je redovito vođen, izvješćima o radu škole na kraju školske godine, proučavanjem imenika, dnevnika, zapisnika upravnih organa škole i iz drugih dostupnih dokumenata kao što su: dopisi, otpisi, naredbe, uredbe, prepo­ ruke i dr. Četverogodišnja škola počela se transformira­ ti u osmogodišnju školu školske godine 1951./52. kada se uvodi peti razred. U to vrijeme u školi rade četiri učitelja, a peti razred obučavaju tri ista učitelja u poslijepodnevnoj smjeni. Većina djece četvrtog razreda upisala su nižu gimnaziju u No­ voj Gradiški pa se u peti razred upisuje samo 20 učenika. Školske godine 1952./53. formira se šesti raz­ red, unatoč ponovnom upisu gotovo svih učenika četvrtog razreda u Novu Gradišku. Šesti razred broji samo 9 učenika, a kako se u peti razred upisa­ lo samo 6, jer su drugi u Novoj Gradiški, formira se kombinirani razredni odjel petog i šestog razredaUčitelj Miloš Miljević s razredom koji radi u poslijepodnevnoj smjeni, a predaju im isti učitelji kao i lani. Školske godine 1953./54. na osnovu Odluke savjeta za prosvjetu i kulturu Kotarskog narodnog odbora u Novoj Gradiški formira se i sedmi raz­ red te škola tom Odlukom postaje sedmogodišnja. Obuku održavaju ista četiri učitelja koja rade paralelno u višim i nižim razredima. Učenici nere­ dovito pohađaju nastavu te jako puno izostaju. Upravitelj škole i učitelji škole su nemoćni poprav­ iti stanje. Postoji nepovjerenje u kvalitetu obuke u školi pa se i nadalje bolji učenici i djeca iz ugledni­ jih i bogatijih obitelji upisuju u Novu Gradišku, a lošiji učenici nemaju interesa za daljnje školovanje. Uspjeh učenika je jako slab za razliku od učenika uŠkolski razred nižim razredima.iz 1953. Školske godine 1954./55. škola otvaranjem osmog razreda prerasta u osmogodišnju, a na osnovu Od­ luke kotarskog odbora Nova Gradiška. Usprkos povećanju broja razrednih odjela, u višim razredima nema promjena u učiteljskom kadru pa nema niti poboljšanja u kvaliteti obrazovanja. Učitelji su nestručni i nisu osposobljeni za rad u predmetnoj nastavi i obuku nastavnih sadržaja predmeta više škole. Viša odjeljenja pohađaju nastavu dopodne a niža poslijepodne. Učenici i dalje izostaju s nastave usprkos tomu što su roditelji nemarnih učenika bili predavani sucu za prekršaje u Novoj Gradiški. Zanimljivo je da su se promjene provodile usprkos saznanju o nespremnosti škola za provođenje tih promjena. Znalo se da u školama nema dovoljno učitelja, da učitelji nemaju stručnu spremu i nisu osposoblje­ ni za rad u predmetnoj nastavi. Unaprijed se računalo sa slabim uspjehom, s mogućnošću velikog broja nepo­ laznika i da učiteljski kadar neće moći ispuniti očekivanja. Sustav je opteretio postojeće učitelje neprimjeren­ im obvezama. Svi su imali cjelodnevnu obuku, u dopodnevnoj smjeni u višim, a u poslijepodnevnoj u nižim razredima. U nižim je razredima i nadalje prisutan prevelik broj učenika što je također znatno opterećivalo 50
  • 51. učitelja. Učitelji su jako nezadovoljni što su prisiljeni raditi u predmetnoj nastavi i predavati predmete premakojima nisu imali sklonosti ni potrebna stručna i metodička znanja. Iscrpljivao ih je cjelodnevni rad, a poseb­no upravitelja škole koji je uz redovan rad trebao organizirati obuku u školi i voditi računa o uvjetima rada. Poboljšanje stanja vidljivo je tek od školske godine 1954./55. kada se pokušava razgraničiti rad u nižimi višim razredima. Uslijedio je prijelazni period poboljšanja stanja kada samo dio učitelja radi u nižim i višimrazredima.Tablica: Broj učitelja u školskoj godini 1954./55. Učitelja u nižim Učitelja u višim Učitelja u nižim Školska godina Broj nižih RO Broj viših RO RO RO i višim RO 1953./54. 4 3 4 4 3 1954./55. 4 4 4 4 1 1955./56. 4 4 4 4 1 1956./57. 5 4 5 4 1957./58. 5 4 5 5 1958./59. 5 4 4 6 1959./60. 5 4 4 6 1960./61. 4 5 4 6 1961./62. 5 6 5 8 1962./63. 7 7 7 8 1963./64. 7 8 7 9 1964./65. 8 8 8 11 1965./66. 8 8 8 12 1966./67. 8 8 8 13 1967./68. 8 9 8 14 1968./69. 7 9 7 15 1969./70. 7 11 7 16Učitelj Miloš Miljević s razredom Učiteljski kolektiv iz 1957. 51
  • 52. Uspješno do stručnih učitelja Sustav školstva i institucije sustava, svjesni lošeg stanja, poduzeli su mjere postupnog poboljšanja na bolje. Učinjeno je sljedeće: - otvorene su više učiteljske škole i akademije, - osiguran je dovoljan broj upisnika, - osigurano je doškolovanje postojećeg učiteljskog kadra i osposobljavanje za rad u predmetnoj nastavi. Zabilježeno je kako je akademske godine 1962./63. na doškolovanje i pedagoški studij upisano pet učitelja koji se upisuju na tada postojeće pedagoške Akademije u Pakracu, Slavonskom Brodu i Petrinji te na pedagoške studije u Osijeku i Zagrebu. Troškove školovanja snosila je škola. Tada je u obrazovni sustav ušao veliki broj osoba, što će rezultirati javljanjem stručnog kadra na raspisane natječaje. Svake se godine mijenjala stručna struktura učitelja na bolje te je zabilježen sve veći broj stručno osposobljenih učitelja. Ovakvom organizacijom do 1968. uspjela se postići gotovo potpuna stručna zastu­ pljenost u školama. Povremeno u školi nisu svi predmeti bili stručno zastupljeni, kao na primjer tjelesni i glazbeni odgoj te tehnička kultura. Međutim, iste te predmete su predavali apsolventi na pedagoškim studijima kojima je ne­ dostajalo samo nekoliko ispita i diplomski rad. Vrijeme stvaranja učiteljskog kadra obilježeno je brojnim problemima u organizaciji nastave. Zbog obave­ za vezanih uz studiranje aktivnog učiteljskog kadra događala su se česta izostajanja te je za iste trebalo orga­ nizirati adekvatan zamjenski rad s postojećim kadrovima. Kako nije bilo učiteljskog kadra, učitelje nije imao tko zamjenjivati pa se često događalo da učenici nemaju nastavu iz predmeta koje predaju odsutni učitelji. Pribjegavalo se i promjeni rasporeda sati pa čak i smanjenju tjednog fonda sati u pojedinom predmetu ukoliko je učitelj bio odsutan na duže vrijeme. Uza sve su navedene probleme mlade učiteljice koristile porodiljske dopuste, a učitelji su odlazili na odsluženje vojnog roka. Iz tih razloga, u pojedinim nastavnim godinama, nije u nekim predmetima ostvaren potreban fond sati te, u skladu s time, ni plan i program nisu u cijelosti bili re­ alizirani. U takvim uvjetima i uspjeh učenika je bio slabiji, a pojavili su se problemi ocjenjivanja i donošenja konačne ocjene. Novim planovima i programima do bolje i uspješnije škole Kada je u školstvu riješen problem stručnog kadra, planski i sustavno se radilo na poboljšanju nastave. Činilo se to uvođenjem novih programa i novih oblika nastave. Cilj je bio zadovoljiti interese učenika, raz­ vijati sposobnosti i ostvariti bolje uspjehe u svim djelatnostima škole. U tom vremenu bilježimo sljedećeMladi raketari promjene: - 1958. su uveden slobodne aktivnosti koje su unaprijedile kulturnu i javnu djelatnost škole; šport, tehničku kulturu i zadru­ garstvo škole. Radom grupa slobodnih aktivnosti postignuta je daleko bolja suradnja s lokalnom zajednicom, mjesnim orga­ nizacijama te je na taj način poboljšan ukupni odnos škole prema društvu. - 1967./68. uvodi se dopunska nastava iz matematike, hrvatskog jezika i stranog jezika (jedan sat tjedno) koja se unosi u raspored sati. Do tada je postojao vid pomoći slabijim učenicima izvan rasporeda sati, a radilo se nakon završetka nastave. - 1968./69. uvodi se dodatna nastava (DOD); dva sata tjed­ no, a kasnije (u Republici Hrvatskoj) jedan sat tjedno. DOD nas­ 52
  • 53. tavom se omogućava učenicima, koji to žele, proširenje predmetnih znanja iz područja njihovog interesa. Ra­dom u DOD radu učenici imaju priliku steći veća i dublja znanja koja će uspješno primijeniti na konkretnimprimjerima iz života i prakse. Istovremeno se pripremaju za općinska, županijska, regionalna i državna natje­canja u okviru pokreta “Nauka mladima”. Od formiranja prvih grupa do danas, DOD nastava je organiziranagotovo u svim predmetima, a uspjeh pojedinih grupa prikazan je u tablici.Tablica: Naši uspjesi na natjecanjima Ime učenika Općinsko Regionalno Republičko Školska godina Predmet i mentora natjecanje natjecanje natjecanje Učenik: ? 1968./1969. Matematika 3. mjesto Mentor: ? Učenik: Miheljević Josip, 1972./1973. Biologija Lucić Milka 3. mjesto Mentor: Franjo Jugović Učenik: ekipa 1973./1974. Povijest 1. mjesto Mentor: Višnja Dozet Učenik: Tomislav Došlić Kemija 1. mjesto 6. mjesto Mentor: Kata Glokević Učenik: Dinko Coha 1974./1975. Matematika 1. mjesto Mentor: Agneza Mesarek Učenik: Đurđa Štulajter Biologija 2. mjesto Mentor: Franjo Jugović Učenik: Dinko Coha 1976./1977. Matematika 2. mjesto Mentor: Agneza Mesarek Učenik: ekipa Povijest 2. mjesto Mentor: Višnja Dozet Učenik: Dragan Fizika Gašparević 1. mjesto sudjelovanje 1977./1978. Mentor: Mato Ordanić Učenik: Nevenka Žakić Biologija 2. mjesto Mentor: Franjo Jugović Učenik: Kruno Trupinić Matematika 1. mjesto Mentor: Agneza Mesarek Učenik: ekipa 1979./1980. Povijest 1. mjesto sudjelovanje Mentor: Antun Gregorić Učenik: Leonardo Trupinić Fizika 3. mjesto Mentor: Mato Ordanić Učenik: Gorana Juras, Gordana Đurić, Povijest 1. mjesto sudjelovanje Dražen Butorac, Valentina Crljenković 1980./1981. Mentor: Marija Lukač Učenik: Mario Sokić Fizika 1. mjesto sudjelovanje Mentor: Mato Ordanić Učenik: Nina Mikanović Kemija 3. mjesto Mentor: Kata Glokević Učenik: Gorana Juras, 1981./1982. Povijest Marjana Marić 1. mjesto Mentor: Marija Lukač Učenik: Vesna Stanković, 1982./1983. Biologija Milenko Milić 2. mjesto sudjelovanje Mentor: Krunoslav Urban 53
  • 54. Ime učenika Općinsko Regionalno RepubličkoŠkolska godina Predmet i mentora natjecanje natjecanje natjecanje Učenik: Anita Vuk Biologija 2. mjesto Mentor: Krunoslav Urban 1983./1984. Učenik: Krešo Došlić Fizika 3. mjesto Mentor: Mato Ordanić Učenik: Diana Došlić, 1984./1985. Biologija Tihomir Coha 1. mjesto sudjelovanje Mentor: Krunoslav Urban Učenik: Tihomir Coha Fizika 1. mjesto sudjelovanje (R) Mentor: Mato Ordanić Učenik:Igor Hordi, Biologija Tatjana Kurjaković 1. mjesto Mentor: Krunoslav Urban Učenik: Dragan Paurević 1985./1986. Matematika 2. mjesto Mentor: Agneza Mesarek Učenik: Branko Jurić 2. mjesto Matematika Martina Crljenković 3. mjesto Mentor: Kata Ordanić Učenik: Diana Coha Kemija 3. mjesto Mentor: Kata Glokević Učenik: 1. mjesto Dragan Paurević 2. mjesto 1986./1987. Fizika Katarina Ordanić sudjelovanje 2. mjesto Gordana Jelinić Mentor: Mato Ordanić Učenik: Martina Crljenković 1. mjesto Fizika sudjelovanje (R) Ranka Bjelić 2. mjesto Mentor: Mato Ordanić Učenik: Lidija Coha 1. mjesto Ivana Brkan 1987./1988. Kemija 2. mjesto sudjelovanje Branko Jurić 2. mjesto Mentor: Kata Glokević Učenik: Helena Brkan 1. mjesto Tanja Đurić Biologija 2. mjesto sudjelovanje Tomislav Slipčević 2. mjesto Mentor: Krunoslav Urban Učenik: Mario Đurić Fizika 1. mjesto sudjelovanje Mentor: Mato Ordanić Učenik: Kristina Kurjaković Matematika 3. mjesto Mentor: Kata Ordanić 1989./1990. Učenik: Dinka Petrić 2. mjesto Mihaela Lazić 3. mjesto Kemija Branka Terzić 3. mjesto Mentor: Krunoslav Urban Učenik: Gorana Miličević Biologija 1. mjesto Mentor: Krunoslav Urban Učenik: Zlatko Matić 1990./1991. Fizika 1. mjesto sudjelovanje Mentor: Mato Ordanić 1991./1992. Ratna godina Učenik: Kristina Kurjaković 1. mjesto sudjelovanje 1992./1993. Fizika Dražen Matić 2. mjesto sudjelovanje Mentor: Kata Ordanić54
  • 55. Ime učenika Općinsko Regionalno RepubličkoŠkolska godina Predmet i mentora natjecanje natjecanje natjecanje Učenik: Renata Curić 1. mjesto sudjelovanje Biologija Katarina Došlić 3. mjesto 1992./1993. Mentor: Krunoslav Urban Učenik: Renata Curić Matematika 3. mjesto Mentor: Agneza Mesarek Učenik: Marina Sokić Zemljopis 1. mjesto 1. mjesto sudjelovanje Mentor: Višnja Dozet Učenik: Danijela Marinović Biologija 1. mjesto Mentor: Krunoslav Urban 1993./1994. Učenik: Darija Šarić Kemija 1. mjesto 2. mjesto Mentor: Franjo Jugović Učenik: Ivana Coha 1. mjesto 3. mjesto Fizika Krunoslav Bradašić 3. mjesto 3. mjesto Mentor: Kata Ordanić Učenik: Tomislav Vuk Fizika 3. mjesto 2. mjesto Mentor: Kata Ordanić Učenik: Dinko Šimić Biologija 2. mjesto 1. mjesto Mentor: Krunoslav Urban 1994./1995. Učenik: Marko Kumić 1. mjesto 1. mjesto sudjelovanje Dubravko Terzić 1. mjesto 1. mjesto Zemljopis Vida Janjić 2. mjesto 3. mjesto Silvija Lucić 2. mjesto 2. mjesto Mentor: Višnja Dozet Učenik: Marko Kumić 1. mjesto sudjelovanje Antonija Trupinić 1. mjesto Maja Alasić 3. mjesto Zemljopis Dubravko Terzić 2. mjesto Tomislav Šarić 2. mjesto Silvija Lucić 1. mjesto Mentor: Višnja Dozet Učenik: sudjelovanje Krešo Đurić 1. mjesto Matematika na regionalnom Ivan Tomić 3. mjesto (R) Mentor: Reza Benković 1995./96. Učenik: Vedran Lucić 1. mjesto Kemija Martina Mijatović 2. mjesto Mentor: Franjo Jugović Učenik: Maja Šarić 1. mjesto 3. mjesto Fizika Martina Terzić 2. mjesto Mentor: Kata Ordanić Učenik: Dinko Šimić Biologija 1. mjesto Mentor: Krunoslav Urban Učenik: Dalibor Valešić 2. mjesto Matematika Matija Vuk 1. mjesto Mentor: Petar Piljić Učenik: Ivan Tomić 1. mjesto 1. mjesto 3. mjesto 1996./1997. Zemljopis Marko Kumić 1. mjesto 2. mjesto Antonija Trupinić 1. mjesto 3. mjesto Mentor: Višnja Dozet 55
  • 56. Ime učenika Općinsko Regionalno RepubličkoŠkolska godina Predmet i mentora natjecanje natjecanje natjecanje Učenik: Fizika Dalibor Valešić 1. mjesto 2. mjesto Mentor: Kata Ordanić 1996./1997. Učenik: Goran Vincetić Biologija 1. mjesto 3. mjesto Mentor: Krunoslav Urban Učenik: Silvija Lucić Kemija 1. mjesto Mentor: Franjo Jugović Učenik: Vesna Kumić 1. mjesto 1. mjesto sudjelovanje 1997./1998. Zemljopis Ivan Tomić 1. mjesto 2. mjesto Mentor: Višnja Dozet Učenik: Antonija Trupinić 1. mjesto 3. mjesto Katarina Galik 2. mjesto Zemljopis Ivan Tomić 1. mjesto 2. mjesto Vesna Kumić 1. mjesto 3. mjesto Saša Sokić 1. mjesto 3. mjesto Mentor: Višnja Dozet 1998./1999. Učenik: Matija Trupinić Kemija 1. mjesto 1. mjesto Mentor: Franjo Jugović Učenik: Marina Grgić Biologija 1. mjesto 2. mjesto Mentor: Krunoslav Urban Učenik: Ivana Ordanić Fizika 1. mjesto 3. mjesto Mentor: Kata Ordanić Učenik: Ivan Ivanović 1. mjesto 3. mjesto 1999./2000. Zemljopis Saša Sokić 1. mjesto 3. mjesto Ivan Tomić 1. mjesto 3. mjesto Mentor: Višnja Dozet Učenik: Vesna Kumić Biologija Mentor: Krunoslav Urban 1. mjesto 2. mjesto Učenik: Saša Sokić, Informatika – Goran Gudeljević 1. mjesto sudjelovanje smotra Mentor: Petar PIljić, Dario Ordanić Učenik: Tibor Čolović 1. mjesto 1. mjesto sudjelovanje Ivan Ivanović 2. mjesto 2. mjesto Ivan Curić 3. mjesto 3. mjesto Andrijana Blažević 1. mjesto 2000./2001. Zemljopis Emanuel Tomić 2. mjesto Saša Sokić 3. mjesto Valentina Bukvić 1. mjesto Vesna Kumić 2. mjesto Mentor: Višnja Dozet Učenik: Igor Sokić 1. mjesto sudjelovanje Fizika Marijan Vuk 2. mjesto sudjelovanje Mentor: Kata Ordanić Učenik: Vesna Kumić 1. mjesto 2000./2001. Biologija Ljerka Vuk 2. mjesto Mentor: Krunoslav Urban56
  • 57. Ime učenika Općinsko Regionalno RepubličkoŠkolska godina Predmet i mentora natjecanje natjecanje natjecanje Učenik: Krešo Tadić 3. mjesto 4. mjesto Povijest Sanela Sabljak 3. mjesto Mentor: Marija Lukač 2001./2002. Učenik: Ana Mikanović 1. mjesto Geografija Emanuel Terzić 3. mjesto Mentor: Višnja Dozet Učenik: Saša Sokić, Informatika - Goran Gudeljević 2001./2002. 1. mjesto sudjelovanje smotra Mentor: Petar Piljić, Dario Ordanić Učenik: Andreja Leonela Vojvodić 2. mjesto Geografija Ana Mikanović 1. mjesto Emanuel Terzić 3. mjesto Mentor: Višnja Dozet Učenik: Tibor Čolović Kemija 1. mjesto Mentor: Franjo Jugović 2002./2003. Učenik: Sanela Sabljak Povijest 1. mjesto 7. mjesto Mentor: Marija Lukač Učenik: Tibor Čolović Engleski jezik Mentor: Kristina 1. mjesto 2. mjesto Marjanović Učenik: ? Informatika - Mentor: Petar Piljić, 2. mjesto smotra Dario Ordanić Učenik: Vlatka Trupinić 1. mjesto Josipa Tadić 1. mjesto Geografija Nataša Šimić 2. mjesto 2003./2004. Ana Mikanović 2. mjesto Ivana Mikanović 3. mjesto Mentor: Višnja Dozet Učenik: Manuel Knežević 2. mjesto Fizika Mentor: Kata Ordanić Učenik: Vlatka Trupinić 2. mjesto Geografija Nataša Šimić 3. mjesto Mentor: Višnja Dozet 2004./2005. Učenik: Ozren Čolović Kemija 3. mjesto Mentor: Franjo Jugović Učenik: Stjepan Mihalić Informatika 1. mjesto 2. mjesto Mentor: Kristina Novak Učenik: Andrej Petričević Matematika 1. mjesto sudjelovanje Mentor: Reza Benković Učenik: Stjepan Mihalić 2005./2006. Informatika 1. mjesto 1. mjesto Mentor: Kristina Novak Učenik: Ivan Trupinić Geografija 2. mjesto Mentor: Višnja Dozet Učenik: Toni Mikanović Kemija 3. mjesto Mentor: Franjo Jugović 2005./2006. Učenik: Fizika Andreja Leonela Vojvodić 1. mjesto 3. mjesto Mentor: Kata Ordanić 57
  • 58. Ime učenika Općinsko Regionalno Republičko Školska godina Predmet i mentora natjecanje natjecanje natjecanje Učenik: Vesna Matošević 1. mjesto Geografija Magdalena Vincetić 2. mjesto 2006./2007. Domagoj Trupinić 2. mjesto Mentor: Višnja Dozet Učenik: Stjepan Mihalić Informatika 1. mjesto sudjelovanje Mentor: Kristina Novak Učenik: Stjepan Mihalić Fizika 1. mjesto sudjelovanje Mentor: Kata Ordanić 2006./2007. Učenik: Dajana Džidić Matematika 1. mjesto Mentor: Reza Benković Učenik: Ena Tomičić 2. mjesto Geografija Nives Živković 3. mjesto Mentor: Višnja Dozet Učenik: Stjepan Mihalić Fizika 1. mjesto 4. mjesto Mentor: Kata Ordanić Učenik: Stjepan Mihalić Kemija 1. mjesto 4. mjesto 2007./2008. Mentor: Josip Sokić Učenik: Stjepan Mihalić 1. mjesto 1. mjesto Informatika Marin Bigović 1. mjesto 2. mjesto Petar Đurić 2. mjesto sudjelovanje Mentor: Kristina Novak Učenik: Karlo Matošević Matematika 1. mjesto 5. mjesto Mentor: Reza Benković Učenik: Sven Lazić Biologija 1. mjesto 2. mjesto Mentor: Goran Vincetić Učenik: Nives Živković Geografija 1. mjesto 2. mjesto Mentor: Višnja Dozet 2008./2009. Učenik: Ena Tomičić 1. mjesto 3. mjesto Informatika Petar Đurić 2. mjesto 3. mjesto Mentor: Kristina Novak Učenici: Kristijan Jurković 1. mjesto 2. mjesto Katarina Curić 1. mjesto 3. mjesto Geografija Domagoj Trupinić 2. mjesto 1. mjesto Mentor: Višnja Dozet 3. mjesto Učenik:Karlo Szabo 2009./2010. Matematika 2. mjesto sudjelovanje na Mentor: Reza Benković regionalnom Učenici: Kristijan Jurković 1. mjesto Grga Sokić 1. mjesto Informatika Ena Tomičić 1. mjesto Mentor: Kristina Novak Vidljivo je da su svake godine postignuti zapaženi uspjesi na natjecanjima među kojima su se posebnoistakli geografi, fizičari, biolozi ili kemičari, informatičari a povremeno i matematičari. Školske godine 1969./70. Republički zavod za unapređenje osnovnog obrazovanja, u svim školama Re­publike Hrvatske po prvi puta provodi testiranje učenika. Rezultati naše škole su prosječni, što je dobro sobzirom na uvjete rada. Testiranja su se provodila i u narednim godinama sve do 1980. Poboljšanjem uvjetarada, na koje je izravno utjecalo useljenje u novu školu, poboljšali su se rezultati škole na svim razinama. 58
  • 59. Od 1970. škole je obuzela testomanija. Tržište je bogato testovima objektivnog tipa. Provode se planiranii neplanirani ispiti znanja. Pokazalo se to lošim. U školi se zapostavljala učiteljska riječ i individualizacija nas­tave. Učenike se nije moglo osposobiti za život drilom na reproduktivnim znanjima. Zato dolazi do planiranjabroja godišnjih testova po svakom predmetu i razredu. Učitelji su se plana morali pridržavati. 1971. godine uspostavljaju se dobri i prijateljski odnosi sa školama u državi koje nose ime “Matija Gubec”.To su škole iz Zagreba, Tavankuta i Stubice. Razmjenjivali su se posjeti, organizirala druženja učitelja i učenika.Posjete su se prorjeđivale i konačno su prekinute 1975. Školske godine 1975./76. učitelji trebaju ugraditi u odgojne zadatke i nastavne sadržaje nauk marksizma imarksističkog svjetonazora. U pretjeranoj revnosti bilo je i smiješnih formulacija i sadržaja poput ugrađivanjamarksističkih sadržaja u programe matematike. Školske godine 1979/80. donesen je novi Zakon i u škole se uvode oblici samoupravljanja. Uvodi sesamoupravljanje u sva školska društva, učeničke organizacije i na sat razrednika. Vode se zapisnici koji se ob­vezno daju na uvid pedagogu, ravnatelju škole i školskim savjetnicima. Školske godine 1982/83. donesen je novi Nastavni plan i program po kojem se: - vrši upis djece sa 6 godina tj. one koji su 20. travnja upisne godine navršili 6 godina života; - učenici se uključuju u samoupravne organe škole kao delegati: Savjet škole, Kadrovsku komisiju, Zajed­nicu doma i škole (ZDŠ); - svi učenici četvrtih razreda uče jedan strani jezik pa se svi učenici četvrtih razredapodručnih škola prevoze u Cernik. Školske godine 1986./87. uvodi se u školski sustav izborna nastava. Učenici do­bivaju mogućnost izbora nekog predmeta za koji pokazuju poseban interes. Tijekomgodina mijenjali su se izborni programi, a danas u školi imamo izbornu nastavu iz vje­ronauka i informatike. Školske godine 1987./88. u školu se uvodi fakultativna nastava. Pruža se mogućnostučenicima fakultativnom nastavom izabrati predmet koji nije u programu rada škole, apotreban im je za nastavak daljnjeg školovanja. Fakultativna je nastava malo korištena, aučenici su tu mogućnost koristili u učenju stranog jezika, kao na primjer 1988. kada trirazreda izabiru engleski jezik kao fakultativni predmet.Produžna nastava Školske godine 1964./65. uvedena je produžna nastava. Produžna se nastava orga­nizirala odmah po završetku školske godine za sve učenike s jednom ili dvije negativneocjene u trajanju od deset dana po dva sata dnevno. Cilj je bio pomoći učenicima koji Prva pomoć i zaštitanisu svladali osnovne programe u redovnoj nastavi i tako podići uspjehučenika. U nakani se uspjelo jer se prolaznost škole doista povećala. Usustavu školstva RH produžna je nastava ukinuta.Tečajna nastava U tečajnoj nastavi su izučavani različiti predmeti kao:- domaćinstvo (uvodi se 1965.),- prva pomoć i zaštita (uvodi se 1972.),- tečaj puške (uvodi se 1972.),- općenarodna obrana i društvena samozaštita (uvodi se 1989.). Tečajevi su održavani izvan rasporeda sati, najčešće u suprotnoj Strelci na treningusmjeni od redovne nastave. Tečajna nastava je ukinuta sustavu školstva RH. 59
  • 60. Pripremni period za učenike prvoškolce Školske godine 1980./81. uvodi se pripremni period za učenike prvoškolce. Rad se organizira na kraju školske godine za buduće učenike prvih razreda. Pripremni period vode pedagog i učiteljice prvog razreda. Rad je usmjeren na upoznavanje djece, njihovih sposobnosti i odgojno-karakternih osobina. Upoznaju se također i roditelji te upućuju na postupke rada s djecom tijekom ljeta kako bi ih bolje pripremili za rad u školi. Danas se pripremni period obavlja u okviru vrtića po posebnom programu. Pripojenje škole Baćindol školi Cernik Školske godine 1966./67. vršene su pripreme za pripajanje škole Baćindol matičnoj školi sa sjedištem u Cerniku. Škola Baćindol u to je vrijeme imala uglavnom nestručan kadar, a i prostorni uvjeti su bili više nego loši. Proveden je referendum na kojem su se učitelji i roditelji pozitivno izjasnili o pripojenju. Početkom na­ vedene školske godine. tj. 1. rujna 1967. dolazi do spajanja dviju škola. U školu Cernik se dovoze učenici sed­ mog i osmog razreda, dok učenici petog i šestog razreda nastavljaju pohađati školu u Baćindolu do potpune integracije do koje je došlo početkom školske godine 1969./70.Školski kolektiviz druge polovicesedamdesetihgodina Naziv škole Školske godine 1969./70. osnovna škola u Cerniku dobila je ime Osnovna škola “MATIJA GUBEC”. Prije izbora je imenovano povjerenstvo koje je trebalo razmotriti i predložiti ime škole. Pismenog traga o postupku izbora nismo pronašli, a utvrdili smo ga na osnovu sjećanja članova izbornog povjerenstva. Pri iz­ boru su vodili računa da naziv bude prihvatljiv lokalnoj zajednici i vladajućoj političkoj strukturi. Uvažavali su i saznanje da Cerničani nisu dozvolili promjenu imena ulica i društava. Očito je da je izbor “Matija Gubec” bio svima prihvatljiv budući da ga je jednoglasno prihvatio Zbor radnika, Komitet u Novoj Gradiški te Skupština općine Nova Gradiška. Strani jezici u školi Nakon formiranja osmogodišnje škole iskazivana je potreba za stručnim kadrom u mnogim školama, a posebno za učiteljima stranog jezika. Jezik je mogao predavati samo mali broj učitelja što je još više produ­ bljivalo problem. Škola bez jezika je svrstavana u niži statusni rang i polaznicima je takve škole bio otežan nastavak školovanja budući da su morali polagati razlikovni ispit pri upisu u višu školu. Škole su pokušavale riješiti problem primajući u radni odnos nestručne učitelje koji su kako tako poznavali neki od svjetskih jezika budući da stručnjaka nije bilo. I škola Cernik je riješila problem školske godine 1955./56. uvođenjem u nas­ 60
  • 61. tavu učiteljice koja je bila nestručna, ali je poznavala osnove njemačkog jezika. Njemački se jezik u školi učiodo školske godine 1962./63. Te se godine se u peti razred uvodi ruski jezik budući da je škola dobila stručnogučitelja ruskog jezika. Postupno se uvodi ruski jezik u sve razredne odjele, a njemački se jezik lagano potiskuje.U školi se do 1974. učio samo ruski jezik. Na zahtjev roditelja i trenutnu preporuku prosvjetnih institucija opotrebi učenja i drugog stranog jezika Nastavničko vijeće donosi Odluku o raspisivanju natječaja s formulaci­jom: njemački ili engleski jezik, ovisno koji se stručan učitelj prijavi na natječaj. Formulacija je proizišla iz saznanjada je ponuda stručnih učitelja ograničena. Javila se učiteljica engleskog jezika te se školske godine 1974./75.uvodi engleski jezik u peti razred. U narednim godinama pola razrednih odjela uči engleski jezik, a drugapolovica ruski jezik. Učenje stranog jezika proširuje se 1981./82. i na učenike četvrtih razreda. Postupno se javlja nezadovoljstvo djela učenika i roditelja zbog učenja ruskog jezika i pokušavaju se upi­sati u razrede koji uče engleski jezik. Iz godine u godinu pritisaka i nezadovoljstava roditelja i učenika biloje sve više, a nije se moglo svima udovoljiti i pozitivno riješiti njihove zahtjeve. Školske godine 1988./89.na izričit zahtjev roditelja učenika 4.a razreda počinje navedeni razred u drugom polugodištu učiti engleskijezik kao fakultativni predmet. Prethodno je o novonastalom problemu raspravljala Skupština općine NovaGradiška i donijela odobrenje za fakultativni rad engleskog jezika, a o odluci je školu izvijestio Odjel zadruštvene djelatnosti Skupštine. Istovremeno se engleski jezik uvodi u 5.a i 6.a razred kao fakultativni pred­met. Uvođenjem fakultativnog učenja engleskog jezika započeo je proces potiskivanja ruskog jezika. Izlaskomgeneracije učenika petih razreda, koji su učili ruski jezik, sva djeca uče engleski jezik. Konačno, ruski je jezikpotisnut 1990. U Republici Hrvatskoj donesena je odluka o ranom učenju engleskog jezika te se učenje jezika uvodi uprvi razred osnovne škole. U kontinuitetu se uvodi engleski jezik u sve niže razrede tako da od školske godine2006./07. svi razredi, od prvog do osmog, uče engleski jezik. U prvoj godini učenja jezika u prvom razredu učenike područnih škola smo dovozili u matičnu školuna nastavu engleskog jezika. Svi učenici područnih škola su radili u jednom razrednom odjelu i to po 2 satatjedno. Nakon uvođenja engleskog i u drugi razred, u sve područne škole putuje učitelj engleskog jezika, anastava je organizirana u blok satovima.Izvanškolske aktivnosti Škola je davala podršku radu učenika u izvanškolskim aktivnostima te je nastojala uskladiti rad svojih gru­pa s radom društava u mjestu. Prilagođavala je termine rada svojih grupa i nastojala uskladiti prijevoz učenikaprema rasporedu rada društava i udruga. U rad društava i udruga uključivao se veliki broj naših učenika.Smatramo to našim velikim bogatstvom budući da djeci pružamo višu razinu druženja, suradnje i bavljenjavrlo značajnom društvenom djelatnošću. Istovremeno ih udaljavamo od danas sveprisutnih životnih poroka; HPD “Tomislav”kafića, ulice i drugih neprikladnih mjesta. Rad učenika u izvanškolskim aktivnostima se eviden­tira u imeniku, prate se postignuća, a izvješće o tom radu jesastavni dio izvješća rada škole. Naši učenici su uključeni urad društava i udruga u općini Cernik: - Hrvatsko pjevačko društvo “Tomislav” (HPD “Tomislav”), - Dobrovoljno vatrogasno društvo (DVD), - Kulturno umjetnička udruga Cernik (KUU Cernik), - Nogometni klub “Mladost”(NK “Mladost”), - KUD “Hrvatska seljačka sloga Opatovac”, - Glazbena škola Nova Gradiška, - Škola tambure Cernik. 61
  • 62. Mnogi učenici i nakon završetka osnovne škole ostaju članovi društava te tako čuvaju opstojnost rada. Između škole i HPD-a “Tomislav” uspostavljena je suradnja od prvih početaka društva 1905. do danas. Tome je doprinijela i činjenica da su i ravnatelji zbora “Tomislava” bili učitelji škole. Navodimo ih po redoslijedu: • Franjo Kumić (1905. - 1932.), • Dragan Begović (1933.-1940.), • Petar Ištaković (nekoliko godina nakon drugog svjetskog rata), • Vinko Sokić (1950. - 1994.; Vinko Sokić je radio u školi samo pred umirovljenje), • Katarina Piljić (1994. godine do danas). Neko je vrijeme tamburaški orkestar vodio učitelj glazbene kulture Slo­ bodan Budisavljević. Uviđajući značaj škole za rad “Tomislava” proglašen je tamburaški orkestar škole pripravničkim orkestrom “Tomislava” i svi članovi su vođeni kao članovi HPD-a. “Tomislav” je za njihov rad darovao tambure kojima su se služili dugi niz godina. Tijekom godina su zabilježeni brojni zajednički nastupi orkestra škole i “Tomislava” u raznim prigodama kao što su obilježavanje jubilarnih godišnjica, mjesna slavlja, zajednički koncerti te posljednjih godina zajednički božićni koncerti i dr. Od 1994., od Prvog susreta malih pjesnika Slavonije i Baranje do da­ nas, tamburaški orkestar “Tomislava” sudjeluje u programu završne prired­Tamburaški orkestar HPD “Tomislav” na Susretu malih pjesnika be. Dobroj suradnji su doprinijeli i učitelji kao članovi upravnog odbora:Slavonije i Baranje Zlatko Prelovšek (tajnik), Mirko Japundžić (tajnik), Vojko Jurčić (voditelj orkestra), Petar Piljić, Mato Ordanić i drugi. Škola je kao institucija dobila povelju prilikom proslave devedesete godišnjice društva i priznanje za sto­ tu godišnjicu postojanja društva. Mnogi koncerti “Tomislava” se održavaju u školskoj športskoj dvorani u organizaciji sudjeluje osoblje škole. U više navrata u školi je formirana grupa “Mladih vatrogasaca” i tu su se po posebnom programu pripremali za budući rad u vatrogasnom društvu. U rad su bili uključeni Josip Marić i Alojzije Aga; domar i učitelj škole. Godinama su vatrogasci zajedno sa školom priređivali pokladni ples i preuzeli odgovorne obveze organizacije. Redovito su ispomagali u orga­ nizaciji Susreta malih pjesnika Slavonije i Baranje preuzimajući odgovor­ nost za parkiranje automobila i prometni red.Pokazna vatrogasnavježba Najmlađe društvo u Cerniku je KUU Cernik, folklorna udruga koja okuplja veliki broj cerničke mladeži i mladeži škole. Do sada je imala brojne nastupe. U svojem radu njeguju plesove Slavonije i Baranje te plesove drugih hrvatskih regija. U rad su udruge uključeni brojni naši učenici, a kao koreografa valja istaći učiteljicu škole Branku Klašnju. Udruga je svojim programom nastupila na nekoliko školskih priredaba, a zabilježeni su i nastupi prigodom otvaranja škola u Šagovini, Banićevcu i Opatovcu, športske dvorane i nekoliko puta za Susret malih pjesnika Slavonije i Baranje. Učenici folklorne grupe škole u velikom su broju ukljčeni u KUU Cernik. Suradnja škole s NK “Mladost” datira od osnutka kluba, neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Od osnutka kluba do danas učenici škole su uključeni u rad najmlađih selekcija kluba i čine osnovu klupskog rada s mlađim dobnim kategorijama. Klupski treneri bili su suradnici ili voditelji nogometne sekcije u školi, kao na primjer: Krešo Brkan, Darko Grgić, Tomislav Martinović i dr. Danas se NK “Mladost” natječe u Trećoj hrvatskoj nogometnoj ligi i u tri je njihove selekcije uključeno između 50 i 100 učenika naše škole što je vrlo respektabilna brojka. Mnogi naši učenici iz Opatovca su radili u KUD-u “Hrvatska Seljačka Sloga” Opatovac koje je njegov­ alo stari tradicional­ni folklor i čuvalo ga od zaborava. Nažalost, danas je rad udruge ugašen ali postoji želja i mogućnost revitalizacije rada udruge. 62
  • 63. Mnogi su učenici škole danas uključeni u Školu tambure koja radipod okriljem HPD-a “Tomislav”, a vodi je poznati glazbeni stručnjak,maestro Valentin Veljko Škorvaga. U školi se do sada osnovama sviranjana tamburi naučilo mnogo učenika, a rezultat njihove osposobljenostividljiv je u radu nekoliko osnovanih učeničkih sastava. Formirani sasta­vi nastavljaju svoj rad i odlaskom iz osnovne škole. Nekoliko tih sastavaje nastupalo više puta prigodom školskih svečanosti na školskim pri­redbama i na gostovanjima na dječjim priredbama u Zlataru, Žminjui Muću.Škola obrazovanja odraslih Škola tambure Još je za bivše SFRJ škola dobila dozvolu održavanja škole za odrasle koja je završavala polaganjem ispita.Ispiti su organizirani tijekom godine prema ukazanoj potrebi, a postupak je provođenja reguliran Pravilnikompolaganja ispita. Proglašenjem Republike Hrvatske dozvola je potvrđena 1991. Postupak organizacije iodržavanja škole uređen je novim Pravilnikom. Na osnovu njega škola je sve prijavljene polaznike pozivala nakonzultacije i po svakom su predmetu konzultacije trajale nekoliko sati proporcionalno broju sati u redovnojnastavi. Pripreme i konzultacije su uvedene na osnovi potraživanja kandidata koji su to smatrali velikom pomoćiu pripremi za polaganje ispita. Ispiti su se polagali prema Pravilniku i polaganje je trajalo nekoliko dana. Školuje prošao veći broj polaznika u razdoblju od 1991. do 2000. godine. Veliki se broj polaznika upisao u srednjuškolu koju su vrlo uspješno završili. Time je škola opravdala povjerenje i omogućila djeci bez završene os­novne škole nastavak školovanja i budući izbor zanimanja.Lugarska škola Ovaj kraj ima dugu tradiciju iskorištavanja šumskog bogatstva te je trebalo osigurati stručni kadar. Radistručnog uzdizanja kadrova u šumarstvu, rješenjem je Državnog sekretarijata za poslove nacionalne privredeosnovana koncem 1955. jednogodišnja lugarska škola pri NOK-u Nova Gradiška. Škola je smještena u dvoracKulmer u Cerniku. Tu je djelovala kuhinja i internat za smještaj polaznika. Od 1956. do 1958. stručno se os­posobilo 250 lugara. Polaznici nisu bili samo s područja Nove Gradiške, nego i iz drugih krajeva Hrvatske. Smještaj škole, s obzirom na mogućnost stručnog uzdizanja kadrova, vrlo dobro je izabran, budući da jeuz uzgojne zajednice posavskih, prigorskih i brdskih šuma, postojala u neposrednoj blizini polufinalna i fi­nalna drvna industrija. Radi toga je predviđeno da koncem 1961. škola preraste u dvogodišnju lugarsku školu,odnosno srednju šumarsku. Do toga nije došlo, a škola je uskoro u potpunosti prestala s radom.Židovska škola u Cerniku Poznato je da je vlast Vojne krajine zabranjivala Židovima naseljavanje u mjestima koja su potpadala podnjenu upravu. Stoga su se Židovi naseljavali u Cernik, dakle izvan Vojne krajine. 1862. u Cerniku je bilo osamžidovskih kuća, kasnije i više, što potvrđuje postojanje većeg židovskog groblja u Cerniku. Židovi su običnobili trgovci ili obrtnici, materijalno su dobro stajali te su imali i bolje kuć,. O tome svjedoče bogati nadgrobnispomenici i kapele na spomenutom groblju koje je, nažalost, dobrim djelom uništeno. Nakon otvaranja školeu Cerniku, pohađala su je djeca različitih vjeroispovijesti: rimokatoličke, grkokatoličke i židovske. Vjerskasnošljivost u školi ogledala se u naizmjeničnom predavanju vjeronauka od strane svećenika svih triju vje­roispovijesti. 63
  • 64. Židovi nastanjeni u Cerniku šalju 1861. u Zagreb molbu da im se odobri rad židovske učione koju će sami uzdržavati. Odobreno im je i škola već 1862. radi u privatnoj kući, a pohađa je 14 dječaka i 11 djevojčica. Učitelj je Leopold Kollisch, a podučitelj Bernardo Wiesmauer. Nastava se održava na njemačkom jeziku uz jedan sat slavonskog dnevno. 1866. ova škola dobitva vlastitu zgradu. Te je godine imala ukupno 22 učenika, učitelja Mauricia Weisza te podučitelja Wilhelma Kopsteina, dok je mjesni nadzornik škole bio Salomon Schmidek. Do kada je radila ova škola, nije nam poznato, no vjerojatno je da su se Židovi ukidanjem Vojne krajine počeli preseljavati u Novu Gradišku i time je škola prestala s radom. Hrvatska čitaonica u Cerniku Djelovanje čitaonice od 1908 do1930. Sačuvano je vrlo malo podataka o djelovanju Hrvatske čitaonice u Cerniku. Arhiva je gotovo u potpunosti uništena, tako da se djelovanje čitaonice može pratiti samo na osnovi oskudnih podataka Kronike samostana u Cerniku i prema sačuvanom Zapisniku1 čitaonice ustrojenom nakon njenog obnavljanja 1920. i zaključno s 1930. U navedenom je razdoblju, od 1908. do 1930., Hrvatska čitaonica bila uz cernički HPD “Tomislav” izvorište i središte kulturnog, prosvjetnog i rodoljubnog života Cernika i njegove okolice. Prvi spomen na postojanje Hrvatske čitaonice nalazimo u Kronici samostana u kojoj se navodi da je čitaonica organizirala kazališnu predstavu i koncert u povodu blagoslova no­ voobojene franjevačke župne crkve sv. Petra i Pavla u Cerniku. Ova je svečanost održana u Cerniku 10. listopada 1908. S kazališne predstave i koncertne izvedbe dobiven je iznos od 335 kruna koje je čitaonica predala gvardijanu Makariju Križanu kao doprinos obnovi crkve.Pečat Hrvatske Postojanje i djelovanje Hrvatske čitaonice zabilježeno je i u izvješćima Požeške županije od 1910. dočitaonice u Cerniku 1916. u kojima se navodi da je u Cerniku, pored Vatrogasnog društva i “Tomislava”, uredno svake godine registrirana i Hrvatska čitaonica. Poslije Prvog svjetskog rata Hrvatska čitaonica u Cerniku započinje s radom 1920. Na prvoj se sjednici “Upravljačkog odbora”, održanoj 27. rujna 1920., utvrđuje novčano stanje čitaonice s 1. siječnja 1918. na uloženoj knjižici u Hrvatskoj katoličkoj štedionici u Novoj Gradiški u iznosu od 11 kruna i 65 filira. To poka­ zuje da je čitaonica i dalje postojala u “stanju mirovanja” od 1916 do 1920. Novi Upravljački odbor l920. činili su predsjednik Stjepan Vuk, te Ivan Kapetanić, Ignac Naco Matković, Ferdo Filipović, Slavko Tomlinović, Ivan Vuk, Andrija Tusić, Franjo Kumić i Naco Miškatović. Prva Glavna skupština čitaonice održana je 20. veljače 1921. i na njoj je izabran novi Upravljački odbor koji su činili: Stjepan Vuk, predsjednik, Naco Miškatović, tajnik, Franjo Kumić, blagajnik, te odbornici Ivan Kapetanić, Ferdo Filipović, Andrija Tusić, Slavko Tomlinović, Ivo Jelinić i Naco Matković kao zamjenik odbornika. U Nadzorni su odbor ušli Naco Kapetanović i Ivo Vuk. Od posebnog je značaja za cernički prosvjetni i kulturni život bilo osnivanje knjižnice u okviru čitaonice. Odluku o osnivanju knjižnice donio je Upravljački odbor na sjednici 7. prosinca 1921. Za prvog knjižničara Odbor postavlja Andriju Tusića. Ubrzo nakon toga, 17. veljače 1922., Odbor dodjeljuje knjižnici 1000 kruna za nabavu knjiga. Djelovanje Hrvatske čitaonice s knjižnicom bilo je osobito bogato tijekom 1923. Te je godine nabavljen prijepis prvih pravila čitaonice iz Zagreba, jer su, kako piše u sačuvanom “Zapisniku”, “društvena pravila kao i sva arhiva nestala”. Prijepis starih pravila umnožen je u 300 primjeraka i podijeljen svim članovima i ostalim zainteresiranim Cerničanima. Spomenute je godine u čitaonici i knjižnici bilo upisano 186 članova, najvećim dijelom iz Cernika, te iz susjednih cerničkih sela; Male, Baćindola i Šumetlice. Zanimljivo je istaći da je neko­ liko članova bilo i iz Nove Gradiške i njenog prigradskog sela Prvče. Članovi su bili iz svih društvenih staleža, a njihov nacionalni sastav, kako se navodi u zapisniku, činili su pored Hrvata Židovi i Srbi. Čitaonica i knjižnica djelovale su tih godina u kući Melkiora Tomljenovića koji u ime naknade za korištenje triju prostorija dobiva 400 kruna mjesečno. 64
  • 65. U 1923. godini organizirano je više zabava (o “mladom Uskrsu” i Tijelovu), a 12. kolovoza gostovao je uorganizaciji čitaonice pjevački zbor “Kumičić” iz Križa s vrlo uspjelim koncertom. Što su Cerničani u to vrijeme čitali u svojoj Hrvatskoj čitaonici? Kada se pogleda popis novina koje su svakodnevno stizale u Cernik, može se ustvrditi da su Cerničani bilizaista dobro i svestrano informirani o svim zbivanjima u tadašnjoj državi. Ostajući uvijek na svojim temeljnimzasadama vjere i rodoljublja, bili su u mogućnosti da na osnovi brojnih i politički različitih glasila formirajusvoje mišljenje i pravilno prosude političke trenutke kraljevske Jugoslavije, posebno u onom dijelu koji je bionauštrb hrvatskog naroda. I to je bio jedan od elemenata koji su Cernik održali sve do našeg vremena stožeromhrvatstva i katoličanstva u novogradiškom kraju koji je već u ono vrijeme bio nagrizan i gažen velikosrpskominfiltracijom. Čitao se Obzor, Dom i svijet, Riječ SHS, Hrvat, Slobodni Dom, Narodna politika, Slobodna tri­bina, Hrvatska sloga (Sarajevo), Radikal (Beograd), Jutarnji list, Hrvatski list (Osijek), Pravda, humorističkilist Peckalo, te lokalni novogradiški listovi; Graničar i Novogradiški glasnik. Ukupno 15 različitih novina izglavnih središta tadašnje države; Zagreba, Beograda, Sarajeva i Osijeka. Kao značajan rodoljubni čimbenik u svom mjestu, Hrvatska je čitaonica moralno i novčano bila posebnoangažirana 1929. fizičkim doprinosima svoga članstva u gradnji Hrvatskog doma u Cerniku koji je pod timimenom djelovao i za vrijeme najžešćih progona hrvatskog imena u objema Jugoslavijama. Stoga je zlatnimslovima u povijesti čitaonice zabilježen datum 22. studenoga 1929. kada je Upravljački odbor jednoglasnoodbacio zahtjev državnih vlasti iz Nove Gradiške kojim se traži da Hrvatska čitaonica u Cerniku promijeniime u “Jugoslavensku” ili “Narodnu”. S 1930. je godinom završilo jedno bogato i važno razdoblje djelovanjaove značajne institucije za duhovni razvitak žitelja Cernika i okolice.Značaj i uloga Zavoda za odgoj i obrazovanje Veliku i pozitivnu ulogu za razvoj školstva u Narodnoj Republici Hrvatskoj imao je Zavod za odgoj i obra­zovanje sa sjedištem u Osijeku. Zavod čine savjetnici svih nastavnih predmeta, a za razrednu nastavu imeno­vani su savjetnici za svaku općinu. Zavod je odigrao vrlo važnu ulogu u podizanju metodičke stručnosti našihučitelja. Redovito je organizirao seminare i stručne skupove baveći se odgojno-stručnim temama. Redovitosu vršili uvid u rad učitelja po školama prisustvovanjem na nastavi i vršenjem uvida u nastavničku i školskudokumentaciju. Savjetima su upućivali učitelje na svrsishodniju organizaciju rada i bolju stručno-metodičkupripremljenost. Razmatrali su s učiteljima nastavne planove, postupak planiranja, pripremanje za nastavu ipisanje priprema, primjenu audiovizualnih sredstava, pratili suvremene metode i oblike rada i postupkeprimjene i dr. Savjetodavnim djelovanjem unaprijedili su rad škole i podigli školstvo na višu razinu. Uz cjelo­vit uvid u rad učitelja, koji su dobivali na nastavnom satu učitelja, vršili su cjelovite uvide u rad škole. ŠkolaCernik je u razdoblju od 1970. do 1990. imala više cjelovitih uvida o kojima i danas postoji dokumentacija.Postoji i evidencija posjeta savjetnika učiteljima koji su bili redoviti i učestali, tj. najmanje jednom tijekomškolske godine. Savjetnik za razrednu nastavu Josip Sjeverac je svojim radom unaprijedio rad škola i doprin­io formiranju vrsnih učitelja škole. Pri tom je uvidu pregledavana sva učiteljska i cjelokupna dokumentacijaškole. Analizirani su planovi rada u svim djelatnostima i kontrolirana je realizacija planova. Nakon pregleda ješkolama dostavljana analiza i prijedlog mjera za otklanjanje uočenih manjkavosti u radu. Rad Zavoda je bio zapažen i imao je veliki značaj u napredovanju učitelja i ustroju cjelokupnog školskogsustava. Nažalost, u Republici Hrvatskoj rad Zavoda nije podržan. Zavod je izgubio ekipiranost koju je imao ipromijenio je suštinu rada. Posebno se stanje pogoršalo ukidanjem Zavoda i imenovanjem Agencije za odgoji obrazovanje. Agencija nema uvida, kako u rad učitelja tako ni u rad škole općenito, te površno prati promjeneu školstvu za koje je odgovorna. 65
  • 66. ŠPORT U ŠKOLI Po prvi je puta 1874. u školstvo uveden predmet gimnastika i tjelesno vježbanje. Od tada do danas trajno je sastavni dio programa i rada škole. Tijekom vremena je mijenjao nazive pa tako, od tog doba do danas, nalazimo slijedeće: tjelovježba, gim­ nastika, tjelesno vježbanje, fizički odgoj i danas tjelesna i zdravstvena kultura. Mijenjao se i tjedni broj sati održavanja nastave od 1 pa do 3 sata tjedno. U svojim počecima gimnastika i tjelesno vježbanje po svom nazivu upućuju na to kakav je bio program rada. U tim počecima nisu zabilježeni ekipni sportovi, već nalazimo elemente gim­ nastike, atletike, borilačkih vještina i drugih oblika tjelesnog vježbanja. Prakticirale su se grupne dječje igre, različite u gradskim i seoskim školama. Za to vrijeme nije bilo poznato posjedovanje sportske opreme. Na satu su učenici ostajali u odjeći u koju su bili odjeveni. Ekipni se sportovi pojavljuju u staroj Jugoslaviji. Najpopu­ larniji od njih je nogomet koji se postupno sve više razvija i ima sve više poklonika. Formiraju se i prvi klubovi te organiziraju prva natjecanja. Kada je broj klubova dovoljno porastao, došlo je do formiranja lige i organiziranog sustava natjecanja.Nogometnautakmica u Nogomet je prihvaćen te je na selu iz godine u godinu imao sve veći broj zaljubljenika.športskoj dvorani U bivšoj se državi formiraju sokolska društva i grade sokolski domovi u mnogim sredinama koji su preteče današnjih sportskih dvorana. U sokolskim društvima bave se najvećim dijelom borilačkim sportovima, gim­ nastikom i elementima atletike kao primjerice bacačkim i trkačkim disciplinama. Tako je u Ljetopisu škole u nekoliko navrata od 1933. do 1940. zabilježen nastup učenika sa sokols­ kim vježbama pa imamo čak i zapis o sokolskom sletu što upućuje na međusobno nadmetanje sokolskih društava.Sportska natjecanja Pred početak Drugog svjetskog rata pojavljuju se i drugi sportovi, preteča današnjeg rukometa - hazena,na Strmcu odbojka i drugi. Nakon Drugog svjetskog rata naglo se razvijaju ekipni spor­ tovi i postupno se pokreću ligaška natjecanja nogometa, ruko­ meta, košarke, odbojke, vaterpola i drugih sportova. Popularizaciji je sporta doprinijela i radio televizija budući da su riječju i slikom poticali mnoge na bavljenje športom. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata u Cerniku se os­ niva Nogometni klub “Mladost” koji okuplja cerničku mladež, mnoge poklonike i navijače. Kod mnogih se mladih javlja volja i želja za bavljenjem nogometom. Utjecaj je sredine imao i odraza na školu te se školske godine 1961./62. u školi osniva Fiskul­ turno društvo “Mladost.” U okviru društva rade sportske grupe ovisno o zaduženju učitelja. Mijenjale su se od vremena do vre­ mena što je ovisilo o izboru i afinitetu učenika, uvjetima rada i 66
  • 67. mogućnostima učitelja. U klubu su radile mnoge sekcije ali trajno je radila nogometna grupa u kojoj su seselektirali mnogi budući igrači nogometnog kluba u Cerniku. Sport je u školi ovisio i o uvjetima rada. U staroj školi škola nije imala školsko športsko igralište. Nastavase održavala u školskom dvorištu koje ni uvjetima ni prostorom nije moglo zadovoljiti športske potrebe. U tose vrijeme u školi igra nogomet na male golove, a djevojčice uglavnom igraju igru graničar. Graničar je zah­valan šport budući da potražuje relativno malu športsku površinu koja se uvijek mogla osigurati u školskomdvorištu. U tom se vremenu, u okviru tjelesnog odgoja, još uvijek prakticiraju dječje igre, štafetne igre i trkačkeatletske discipline. U vremenu od 1960. do 1980. zabilježeno je održavanje tjelesnog odgoja u zadružnom domu u Cerni­ku. Uvjeti nisu bili najbolji, ali su pružili veću mogućnost tjelesnog vježbanja od učionice. Mnogi se učeniciu tom vremenu počinju baviti gimnastikom budući da je to jedini prikladan sport kojim se mogu baviti uponuđenom prostoru doma. Za lijepog se vremena nastava tjelesnog odvijala na športskom igralištu nogometnog kluba. Zbog ve­like udaljenosti od škole i stalne prometne opasnosti, to rješenje nije bilo dobro i školi je predstavljalo trajanproblem. Tek je sedamdesetih godina škola na iznajmljenom zemljištu uredila vanjsko športsko igralište te tadaučenici dobivaju bolje uvjete rada. To se odmah odrazilo na uspjehe naših učenika na natjecanjima u ruko­metu i odbojci. Nakon što je zemljište otkupljeno i izvršeno asfaltiranje igrališta, postavljeni su sportski tereni Pripremaza rukomet, odbojku i košarku. Ubrzo nakon toga su naši učenici sudjelovali na natjecanjima i ostvarivali za natjecanjezapažene rezultate u navedenim sportovima. u stolnom tenisu Škola Cernik je imala velike uspjehe i velik broj igrača stol­nog tenisa. Prvi je stol postavljen u samostanu i tu se cerničkamladež okupljala u svoje slobodno vrijeme. Mnogi su naučiliigrati stolni tenis, a talentiraniji su se po kvaliteti toliko izdvojilida su postali vodeći stolnotenisači u tadašnjoj općini. Učenici izCernika su vrlo često pobjeđivali na natjecanjima budući da su udrugim sredinama mogućnosti igranja bile slabije. Ubrzo je po­tom i škola nabavila prve stolove te ih postavila u holove škole.Moglo se igrati samo između smjena i po završetku nastave. Uzstolni tenis je škola oduvijek imala i dobre strijelce budući da jeposjedovala puške i omogućila dosta kvalitetan rad strijelaca utom vremenu. Do potpune promjene u organizaciji tjelesne i zdravst­vene kulture dolazi 2004. izgradnjom školske športske dvorane.Školska športska dvorana je dvodijelna i pruža učenicimamogućnost bavljenja svim dvoranskim sportovima. ŠkolaCernik se opredijelila za nogomet i odbojku, a sudjelujemo i udrugim sportovima ovisno o trenutnim sposobnostima i nak­lonjenosti učenika. I danas smo po uspjesima u tim sportovimaprepoznatljiva škola u Županiji. Tijekom godina su mnogi naši učenici ostvarili mnoge us­pjehe na raznim natjecanjima. Prve uspjehe bilježimo već školskegodine 1961./62. u stolnom tenisu. Od tada do danas ostvarilismo mnoge rezultate koje možemo vidjeti u priloženoj tablici. Odbojka u športskoj dvorani 67
  • 68. Tablica: Športski uspjesi Županijsko/ Državno/ Ime učenika Općinsko Školska godina Sportska disciplina Regionalno Republičko i mentora natjecanje natjecanje natjecanje Učenik: ? Rukomet 2. mjesto Mentor: Blaženko Ljubešić 1962./1963. Učenici: Mijo Jedličko, Mato Ordanić, Vlado Sokić, Stolni tenis 1. mjesto Željko Paurić Mentor: Blaženko Ljubešić Učenici: D. Hordi, Z. Verhas, Streljaštvo Z. Tomičić 1. mjesto 1. mjesto sudjelovanje Mentor: Drago Paurević 1968./1969. Učenici: Z. Kumić, Ž. Živković, Stolni tenis V. Ivinović 1. mjesto Mentor: Branko Dević Učenici: D. Hordi, Z. Verhas, 1. mjesto Streljaštvo Z. Tomičić Slavonije i 5. mjesto 1969./1970. Mentor: Drago Paurević Baranje Učenik:? Stolni tenis 1. mjesto Mentor: Milenko Ostojić Učenik:? Atletika 3. mjesto Mentor: Milenko Ostojić 1970./1971. 1. mjesto Učenici:? Biciklizam (pojedinačno) Mentor: Milenko Ostojić 3. mjesto (ekipno) Dječaci 3. mjesto Mentor: Antun Dragić 1972./1973. Gimnastika Djevojčice 2. mjesto Mentor: Antun Dragić Učenik:? Šah 1. mjesto Mentor: Antun Dragić Učenik:? Stolni tenis 2. mjesto Mentor: Antun Dragić 1973./1974. Učenik:? Gimnastika - ž 2. mjesto Mentor: Antun Dragić Učenik:? Gimnastika - m 3. mjesto Mentor: Antun Dragić Učenici: P. Matošević, A. Trtanj, Šah Z. Sokić 1. mjesto 1974./1975. Mentor: Drago Paurević Ekipno Rukomet - m 1. mjesto Mentor: Antun Dragić Učenik:? Streljaštvo 1. mjesto sudjelovanje Mentor: Antun Dragić Učenik:? 1975./1976. Gimnastika - m i ž 3. mjesto Mentor: Antun Dragić Ekipno Rukomet - ž 3. mjesto Mentor: Antun Dragić Učenici: D. Sokić, D. Živković, 1976./1977. Stolni tenis D. Coha, T. Sokić 1. mjesto sudjelovanje Mentor: Antun Dragić Učenici: T. Sokić, D. Živković, 1977./1978. Stolni tenis D. Vuk 1. mjesto sudjelovanje Mentor: Andrija Blažinović 68
  • 69. Županijsko/ Državno/ Ime učenika OpćinskoŠkolska godina Sportska disciplina Regionalno Republičko i mentora natjecanje natjecanje natjecanje Učenik:? 1978./1979. Šah 2. mjesto Mentor: Andrija Blažinović 1. mjesto Učenik:? 1980./1981. Gimnastika (pojedinačno) Mentor: Andrija Blažinović 2. mjesto (ekipno) Učenik:? 1984./1985. Streljaštvo 2. mjesto Mentor: Andrija Blažinović Učenik:? Streljaštvo 3. mjesto Mentor: Andrija Blažinović 1985./1986. Učenici:? 1. mjesto Utrka “Elting” ? 1. mjesto Mentor: Andrija Blažinović Ekipno Streljaštvo, m i ž 2. i 3. mjesto Mentor: Andrija Blažinović 1986./1987. Ime učenika: Katarina Kovačević Streljaštvo 1. mjesto Mentor: Andrija Blažinović Ime učenika: Josip Jurković 1987./1988. Streljaštvo 3. mjesto Mentor: Andrija Blažinović Učenik:? Stolni tenis – m 2. mjesto Mentor: Andrija Blažinović Ekipno 1990./1991. 2. mjesto Mentor: Andrija Blažinović Streljaštvo Ime učenika: Tomislav Gudović 2. mjesto Mentor: Andrija Blažinović Ekipno (Krešo Đurić, Tomislav Kruljac, Marijan Vuk, 1999./2000. Streljaštvo 1. mjesto Pozvani Davor Grgić) Mentor: Andrija Blažinović 1. mjesto na Ekipno 2002./2003. Šah županijskom Mentor: Andrija Blažinović Sudj. na reg. Ekipno 1. mjesto – Ž Mali nogomet Mentor: Zoran Dorontić 4. mjesto - R 2006./2007. Ekipno Atletika 3. mjesto Mentor: Zoran Dorontić Ekipno Mali nogomet 2. mjesto Mentor: Zoran Dorontić 2007./2008. Ekipno - m Odbojka 2. mjesto Mentor: Zoran Dorontić Ekipno – m (Matej Ivanović, Goran Matošević, Mario Šimić, 1. mjesto – Ž Kros Matija Sokić) 9. mjesto - R Mentor: Zoran Dorontić Ekipno – m (Petar Đurić, 2008./2009. Marko Žakić, Marin Kumić, 2. mjesto - Ž Šah Ivan Trupinić) 5. mjesto - R Mentor: Zoran Dorontić Ekipno - m Odbojka 2. mjesto Mentor: Zoran Dorontić 69
  • 70. ŠKOLA U DOMOVINSKOM RATUBlokirane prometniceu dalmatinskom N akon prvih demokratskih izbora postupno se mijenjalo društveno političko uređenje, iz socijalističkog u građansko zapadnoeuropskog utemeljenja. Hrvatski sabor donosi nove za- kone po kojima se vrše promjene u strukturi i institucijama društva. U područjima Republike Hrvatske s većinskim srpskim stanovništvom suprotstavljaju se promjenama želeći zadržati postojeće stanje. Ubrzo se počinje “događati narod” u vidu organizacije brojnih mitinga u režiji Srpske demokratskezaleđu i naoružani stranke. Govori na mitinzima su radikalni, u potpunosti suprotstavljeni novom zakonodavstvu i odlu-Srbi - nekoliko prizoraiz “Balvan-revolucije” kama Vlade Republike Hrvatske. Mitinge prati srpsko-četnički folklor i četničko znakovlje. Ne prihvaćaju se upozorenja o štetnosti događanja i uzaludan je poziv na razboritost. Svakodnevno rastu tenzije s namjerom stvaranja nepomirljivih suprotnosti. Pojavljuju se radikalni zahtjevi, kao na primjer stvaranje srpskih općina uvezanih u takozvanu Republiku Krajinu. Donose se i provode odluke suprotne zakonu RH, kao na primjer, Referendum o formiranju srpskih općina u okviru ta­ kozvane Republike Krajine. Ne prihvaćaju se upozorenja da su ova događanja u službi stvaranja “Velike Srbije “i da su nositelji i sudioni­ ci ovih zbivanja samo oruđe velikosrpske politike. Događanja su sve radikalnija, a javnost sve zabrinutija lošim predznacima budućnosti. Učestali su sukobi i prepadi u kojima stradavaju nositelji sigurnosti i zaštite sustava u RH, a naročito policajci. Tako je u prepadu 6. kolo­ voza 1991. u Trnakovcu ubijen policajac Slavko Došlić iz Baćindola, učenik naše škole. Nije sadržaj monografije opisivati takva događanja, međutim potrebno ih je opisati kako bi se razumjele implikacije na slijed događanja u našoj školi. U školi se tijekom 1991. događaju ne­ potrebne napetosti a sve su proizvod i posljedica gore navedene ideje. U Područnu školu Banićevac prestaje dolaziti dio učenika iz Opršinca i upisuju se u bliže okolne škole. Nismo mogli pronaći raz­ borit razlog jer su godinama svi učenici Opršinca redovito pohađali Područnu školu Banićevac. Skupština Mjesne zajednice Šumetlica upućuje u svibnju 1991. pismo ravnatelju škole u kojem između os­ talog traže:Izjašnjavanje zasrpsku autonomiju “1. Da se vrate u školu Šumetlica učenici četvrtog razreda, a troškove održavanja engleskog jezika će financiratiu Hrvatskoj mjesna zajednica. 2. Da se nastava u Šumetlici održava na srpsko-hrvatskom jeziku s kojim se mještani služe, uz obvezno učenje ćirilice kao paralelnog pisma. 3. Da se zamjeni postojeća učiteljica novom, jer ista ne odgovara svojim ponašanjem njihovim ukusima.” Školski odbor je razmatrao dopis i zaključio da nije nadležan donositi takve odluke te da su iste u nadležnosti Ministarstva prosvjete i športa. Smatrali smo da su ovakvi postupci u službi izazivanja nespo­ razuma, da namjerno provociraju sukob s ciljem izigravanja ugroženosti, a u svrhu opravdavanja postupaka i aktivnosti koje čine. U RH već od svibnja su uslijedili prekidi prometa barikadama, ometanja policijskih ophodnji i raznim domišljatim postupcima ometanja rada institucija sustava. Pošast se širila u sve većem i 70
  • 71. učestalijem broju diljem domovine. Vrhunac se događa tijekom turističke sezone kadana barikadama maltretiraju putnike, upućuju na druge pravce kretanja. Nepojmljivaje sigurnost tih naoružanih straža što je navodilo na misao da netko snažan stoji izanjih i garantira im sigurnost. Situacija je sve napetija i postaje sve ozbiljnija. I najdo­bronamjerniji osjećaju ratnu psihozu i namjeru da se ona svim dozvoljenim i nedoz­voljenim sredstvima isprovocira. U područjima nemira zavladao je strah hrvatskogpučanstva. Na području Nove Gradiške vrije, ali je još uvijek mirno, do 15. kolovoza 1991.kada su postavljene barikade i prekinut promet na cesti Nova Gradiška – Okučani.Zbog ozbiljnosti situacije ravnatelj škole je dobio nalog iz Ureda društvenih djelatnostiSkupštine općine Nova Gradiška da sazove zbor radnika u školi i upozna ih s aktual­nim zbivanjima. Sjednica na koju su se odazvali gotovo svi radnici škole sazvana je uposlijepodnevnim satima. Radnici su upoznati s događanjima i zaključeno je sljedeće:započinjemo s pripremama za iduću školsku godinu i svi su dužni svakodnevno dolaziti uškolu. Sastanku nije bilo prisutno nekoliko učitelja koji su koristili godišnji odmor izvanNove Gradiške. Od prisutnih na prvom sastanku, od 19. kolovoza nadalje nisu se po­javljivali Katica Dabić, Radojka Jerić i Branka Zorić. I danas nam je nepoznato kamo suotišle i gdje se trenutno nalaze. U noći s 18. na 19. kolovoza Jugoslovenska narodna armija i Banjalučki korpus prešli su Savu i potisnuli Naoružani čuvar na srpskimnaše snage do Okučana. Naši branitelji nisu imali oružje i sredstva suprotstaviti se trećoj naoružanoj sili u Eu­ barikadamaropi. Mogli su svi izginuti ili se povući. Već tijekom dana 18. kolovoza krenule su kolone djece i žena iz StareGradiške, Uskoka, Gornje i Donje Varoši prema Novoj Gradiški. Tijekom noći 19. kolovoza pridružili su imse i muškarci koji su se morali povući. Mnogi su pronašli svoj privremeni smještaj kod rodbine i prijatelja umjestima novogradiškog kraja. Svi nezbrinuti, koji nisu znali gdje ćei kamo će, smješteni su u dvorac u Cerniku. Brigu o njima vodio jeratni Krizni štab prenoseći dio obveza na Društvo žena u Cerniku ipredsjednicu tog društva Katu Ordanić te na Civilnu zaštitu mjesta.Oni su vodili brigu o prehrani i udomljavanju izbjeglih. Teško je bilopromatrati prognane sa svog kućnog praga. Bili su zbunjeni, nesretni,zapravo još uvijek nesvjesni stanja u kojem se nalaze i zbivanja okosebe. Djeca su bila uplašena, uplakana u naručju majki s nadom daće sve to brzo proći. Na sreću, cjelokupni narod cerničkog kraja bioje susretljiv, davao je svoj slobodni prostor u kućama na korištenje.Zahvaljujući tome svi su prognani privremeno udomljeni i smješteni. U takvom je ozračju opće nesigurnosti u školi vladala sumorna atmosfera. Svi su bili zabrinuti, svima je Prihvat prognanikaovladao strah od neizvjesne budućnosti. Sve je ukazivalo na rat s nepoznatim krajnjim ishodom. Vladala je u Davoruzabrinutost za osobnu sigurnost i sigurnost članova uže i šire obitelji. U školi su smještene prve jedinice Zbora narodne garde (ZNG). Pripadnici Zbora bili su uglavnom ucivilnim odjelima i bez naoružanja. U odijevanju su bili vrlo maštoviti a naročito u izboru kapa i šešira. Neki supo originalnosti bili i prepoznatljivi. Interesantno je da su svi, baš svi, oko vrata nosili krunicu. Izbor kruniceje neobjašnjiv fenomen u svjetskim razmjerima. Umjesto lančića s privjeskom stavljali su krunicu koja je takopostala njihov zaštitni znak. Nosili su je s velikim samopouzdanjem duboko vjerujući u zaštitnu snagu kru­nice, duboko vjerujući da će im pomoći u ratnom vihoru i neizvjesnoj svakodnevnici. U školi su se mijenjalejedinice ZNG-a; dok su jedni bili na crti obrane drugi su se odmarali. Brigu o smještaju i prehrani preuzelaje škola po nalogu ratnog Kriznog štaba. Sredstvima škole kupili smo potrebne namirnice, a domaćinstvaCernika snabdijevala su školu povrćem, voćem i mesom. Nismo oskudijevali, narod je donosio i više nego jebilo potrebno. Kuhinju je organizirala pokojna Finka Lucić, a spremanje, pranje i posluživanje učiteljice školei ostali djelatnici. Spremali smo dnevno do tristo obroka, ovisno o broju branitelja i prognanih. Broj prog­ 71
  • 72. nanih se mijenjao što je ovisilo o dinamici njihovog zbrinjavanja. Spavalo se po učionicama, bez pokrivača. Očekujući zahlađenje, škola je s Društvom žena i Civilnom zaštitom mjesta organizirala sakupljanje deka po mjestu. Skupili smo oko pet stotina komada i rasporedili ih po učionicama. Svakodnevno su ginuli i bili ran­ javani branitelji po cijeloj duljini linije obrane. U Cerniku smo, gotovo svakodnevno, imali sahrane branitelja i civila koje su bile vrlo bolne. Usprkos mogućnosti pogibije, sahranama je prisustvovao veliki broj mještana koji su s velikim bolom sahranjivali našu mladost. Bojišnica je bila živa, pucanja iz svih artiljerijskih oruđa i oružja nisu prestajala, trajala su neprekidno 24 sata dnevno. Psihoza rata obuzela je cjelokupno stanovništvo, zavladao je strah. Bili smo svjesni moćnog naoružanja neprijatelja i slabog naoružanja naših dobrovoljaca. Svaka pristigla puška ili automat obradovao je nenaoružanog dobrovoljca jer imao se čime braniti. Naoružanje je stizalo na kapaljku. U povijesti će ostati zapisano kako je broj branitelja dobrovoljaca bio daleko veći od raspoloživog pješadijskog naoružanja. Trajno će nam ostati u sjećanju tragedija povodom preuzimanja oružja u Novoj Gradiški. Jedinice ZNG-a, smještene u našoj školi, pod zapovjedništvom Luke Brkljače postrojene su pred cerničkom školom a potom su se uputili u Novu Gradišku. Nažalost, našli su se u blizini pošte u Novoj Gradiški kada je izvršeno zrakoplovno raketiranje pošte. Mnogi su stradali, u školu se vratila desetkovana jedinica. Nažalost, poginuo je i Luka Brkljača kojemu se danas na pošti u Novoj Gradiški nalazi izvješena spomen-ploča. U tom raketiranju poginuo je i naš mještanin Domagoj Podkonjak. Te je večeri atmosfera u školi bila grozna. Toliki ljudi, a grobna tišina, čuo se let muhe.Spomen-ploča Buduća zbivanja će pokazati da je stradanje i osjećaj nemoćipoginulom branitelju pobudio u ljudima nevjerojatnu snagu i energiju. Nestalo je straha, rodio se inat i nevjerojatna pokretačka volja da se održi i opstane. Ro­ dio se pobjednički mentalitet, nitko nas više nije mogao pobijediti, rođen je i stvoren hrvatski vojnik pobjednik, svjestan svoje odgovor­ nosti i zadaće, biti i opstati, biti svoj na svome. Svakodnevno su granatirana mjesta u novogradiškom kraju koja su bila u dosegu topničkih i haubičkih granata iz okupiranih sela i iz susjedne Bosne i Hercegovine. U granatiranju nije bilo pravila, događala su se iznenadno tijekom cijelog dana. Pogađane su uglav­2. školska zgrada nom kuće, a posebno su draga meta bila groblja, bolnice, crkve, školepogođena granatom i privredni objekti. Krov na cerničkoj crkvi pogođen granatom Kuća srušena srpskom granatom 72
  • 73. U takvim je okolnostima Ratni krizni štab donio odluku o odgodi početka nastave. Mnogi su roditelji svo­ Srušene kuće nakonju djecu razmjestili kod rodbine i prijatelja u sigurnija područja. Odlazile su i pojedine žene, a muškarci su se u granatiranja iz srpskih uporištavelikom djelu stavili u službu obrane domovine. Bilo je i onih koji su se odlučili za boravak u podrumima i nisuse stavili u obranu domovine sve do mobilizacije. Oni se znaju, ali nitko ih ne želi sada, nakon rata, prokazivati.Veliki je dio obitelji ipak ostao kod kuće, doživljavajući i proživljavajući psihozu rata. Napuštali su skloništanakratko kako bi obavili neophodne poslove i nabavke u trgovini. Trgovine su radile, bile su dobro opremljenerobom, ništa nije nedostajalo. Ulice su bile puste, bez ljudi. Prestao je cvrkut ptica i lavež pasa. Nitko nije htioriskirati i izložiti se pogibiji od granata. Zahvaljujući disciplini i boravku u skloništu poginuo je mali broj civilau razmjeru s brojem eksplodiranih granata. Stradale su mnoge kuće koje su odmah popravljane. Vod Civilnezaštite u mjestu je radio besprijekorno. Imali su u svom sastavu majstore različitih profila koji su bili sposobniotkloniti svaku štetu. Svaka pogođena kuća odmah je popravljana. Za materijal se snalazilo, davao je tko ješto imao, a nešto se i kupovalo. U Cerniku je zato ostalo malo znakova rata i stradanja civilnog pučanstva.Sva stradanja i rušenja su zabilježena školskom kamerom kojom je rukovao vanjski suradnik škole Krešo Br­kan. Snimio je mnogo materijala kao svjedočanstvo svireposti i krvožednosti srbočetničke vojske. Nažalost, otome se ne piše, to se ne spominje i što je tragično, naša školska djeca o tome nemaju pojma. Kao da se ništa Crkva u Cerničkojnije događalo niti dogodilo. Naravno da je to osmišljeno i programirano, a nažalost, u Hrvatskoj i prihvaćeno. ŠagoviniAko bi djeci, pa i svijetu opisali i prikazali stvarno stanje i postupke ponavljali,doveli bi u pitanje strategiju nametnute podjele krivnje na obje zaraćene strane.Neshvatljivo je da nitko nije procesuiran za počinjene zločine nad civilima uratu protiv civila s ciljem istjerivanja istih s vjekovnih ognjišta. Ne možemo vjerovati da su ovdje zanemarene međunarodne konvencijeo zaštiti civila u ratnim područjima. Nama se čini da je dozvoljeno i legaliz­irano ubijanje Hrvata bez posljedice i odgovornosti. Međunarodna zajednicai njene institucije za zaštitu prava pale su na ispitu i nečista je njihova savjest.Pokazale su veliku podlost uvođenjem embarga na uvoz oružja, a istovreme­no ne sprečavajući ratno djelovanje srbočetničke vojske. Štoviše, danas smosvjedoci procesuiranja Hrvata u sudskim postupcima, a prethodni i namjernoizazvani zločini su zataškani, zanemareni te više nisu predmet rasprava i razma­tranja. Sudi se na temelju nevjerodostojnih podataka. Izmišljaju se stalno nekipostojeći dokazi kako bi se ljude koji su se branili učinilo zločincima i osudilo.Vrše se pritisci i ucjene, nema pravde i pravičnosti. Postoje interesi, sve drugonije bitno. Mi mislimo da je to put i obrazac na kojem funkcionira međunarodnazajednica. Hrvatima ostaje za vjerovati da je pravda spora, ali dostižna. Tijekom rujna i listopada 1991., uz granatiranja topovima i haubicama usli­jedila su i zrakoplovna granatiranja i raketiranja. Raketiran je dvorac u Cernikupri čemu je u potpunosti srušena kuća Ivice Crnkovića u Rokovoj ulici i ulazna 73
  • 74. Posljedice raketiranja kapija s grbom obitelji Kulmer na južnom ulazu u dvorac, stotinjak metara od škole. Ti su objekti zaustavili ra­cerničkog dvorca ketu, a sam dvorac nije pogođen. Nekoliko je puta raketiran Franjevački samostan i brana Bačica. Pri jednom raketiranju samostana ranjen je gvardijan fra Vjenceslav Janjić. Stalna meta raketiranja bio je odašiljač “Psunj” na Brezovom polju. U takvim je prilikama boravak vojnika u Školi bio nemoguć. Škola svojom građom vojsci nije pružala nikakvu zaštitu. Zato ratni Krizni štab donosi odluku o razmještaju vojske iz škole po podrumima obiteljskih kuća. U školi je ostala manja jedinica koja nije marila za opasnost. Hrvatska se vojska smjestila i u zgrade područnih škola Šumetlica, Banićevac, Podvrško i Opatovac. Vojska nije ometala nastavu jer nastave praktički nije ni bilo. Tijekom mjeseca rujna profunkcionirala je logistika hrvatske vojske koja je preuzela brigu o snabdijevanju vojske i prehrani. Na bojišnici je uspostavljena čvrsta linija obrane na pravcu Sava - Gorice - Poljane - Medarski vinogradi - Cernička Šagovina - Odašiljač “Psunj”. Bilo je mnoštvo pokušaja proboja obrane, uvijek bez rezultata. Naši su branitelji ostali čvrsti i ne­ probojni. Nepojmljiva je hrabrost ostati u rovu usprkos stotinama granata koje padaju na liniju obrane te u stalnom iščekivanju hoće li tvoj rov biti pogođen. I nakon takvih teških granatiranja obično je slijedio tenkovsko pješadijski napad koji je uvijek uspješno od­ bijen na zaprepaštenje neprijatelja. Nisu mogli vjerovati da ljudi u rovovima to mogu izdržati.Prisega u Nakon razmještaja vojske po kućama prestala je potreba njihovog zbrinjavanja u školi. Ravnatelj školeCerničkoj Šagovini Mato Ordanić donio je odluku i uključio se u hrvatsku vojsku kao “računač” na haubičkoj bitnici u okviru 121. brigade. Zamjenikom je ravnatelja imenovao učitelja razredne nastave Miju Jedlička koji je preuzeo vođenje škole u ratnim uvjetima. Uvjeti za početak nastave bili su nemogući i nastava se nije održavala. Razmišljalo se o nekom obliku rada, ali je procijenjeno da takav rad ne bi ostvario vidljive rezultate, a ni djeca nisu bila na okupu. Velik dio djece je bio razmješten izvan Cernika.Spomenici poginulimbraniteljima u Cernikui na Psunju 74
  • 75. U organizaciji Kriznog štaba Nova Gradiška i austri­jskog Caritasa učenici četvrtog razreda novogradiške općinesu izmješteni u austrijski grad Gloggnitz. Između ostalih suučenika tu bili i učenici iz Cernika. Smješteni su po obiteljskimkućama. S učenicima su radile naše učiteljice Reza Benković iKarmela Marić. U Austriji su boravili od 11. studenog 1991. do8. veljače 1992. Učenici su u tom vremenu radili po redovnomnastavnom planu i programu. Također u organizaciji Kriznogštaba, učiteljica Nada Došlić je 18. prosinca 1991. otputovalas učenicima OŠ “Ljudevit Gaj” u Austriju, u malo mjesto Molls pet autobusa. Grupu su činili učenici od 1. do 8. razreda.Učenici i učitelji su smješteni u austrijske obitelji. S 28 učenikaradile su učiteljice Nada Došlić i Veronika Devčić od 8 do 16sati. Stalno su boravile s učenicima, a vikendom su se s njima družili u crkvenim prostorijama. Učiteljice i Učiteljica Nada Došlićučenici nikada neće zaboraviti veliku podršku i potporu koju su im pružali svećenik, domaći učitelji i mještani. s učenicima u AustrijiIz Austrije su se vratile 20. ožujka 1992. Također su s grupom učenika u Austriji, u Gallneukirchenu, u tomistom vremenu, boravile i radile s djecom učiteljice Janja Kulić i Terezija Curić. O boravku u Austriji imajuista lijepa iskustva kao i učiteljice Nada i Veronika. Pravi prijatelji se doživljavaju i iskazuju u nevolji, a mi smoih doživjeli u Austriji. Bojišnica trajno nije mirovala. Nepri­ jatelj je vršio ratne akcije duž cijele linije obrane. Napadi su bili žestoki, planirani i iznenadni. Situacija je tražila stalnu bud­ nost hrvatske vojske i spremnost na obranu. Hrvatska je vojska stalno jačala te se orga­ nizacijom, opremljenošću i izobrazbom kadra pretvarala u ozbiljnu vojsku velikih mogućnosti. Postupno se osposobila i za napadačke akcije. Prva velika napadačka akcija organizirana je 19. prosinca 1991. na Mašićku Šagovinu, jaku srbočetničku ut­ Karta oružanih vrdu. Akcija je bila dobro planirana, vođena sukoba u Hrvatskoj i izvedena na kraju vrlo uspješno. Utvrdu 1991/92. je hrvatska vojska osvojila, a neprijatelj je potjeran. Mogli smo odahnuti budući da je tom akcijom smanjena mogućnost granati­ ranja naših mjesta minobacačima. Odmah su vršene pripreme za osvajanje drugog ja­kog neprijateljskog uporišta Širinaca. Akcija je uslijedila 5. siječnja 1992. i završila u večernjim satima vrlouspješno, upravo u trenutku potpisivanja primirja između zaraćenih strana pod posredstvom Međunarodnezajednice. Ubrzo potom odlukom UN-a u RH su upućene snage UN-a; tzv “Plave kacige”. Plave kacige su trebaleobaviti mnoštvo zadataka, ponajprije uspostaviti mir i vratiti prognane. I zaista, njihovim dolaskom bojišnicase smirila, teških sukoba više nije bilo, osim mjestimičnih sukoba malog opsega. Krizni štab donosi odluku o početku nastave 20. siječnja 1992. Zbog nepovjerenja u mirno stanje izbog sigurnosti učenika, nastava je organizirana po kućama i u područnim školama. Izabrane su kuće kojesu površinom zadovoljavale potrebu smještaja. Prethodno su u kuće dovožene klupe i stolice. Poznato namje da se nastava održavala u kućama: Vinka Jelinića i Vinka Petrića u Rokovoj ulici, Josipa Terzića i Mate 75
  • 76. Nastave po kućama Ordanića u Požeškoj ulici, Stjepana Kumića i Mate Došlića u Đurićevoj ulici. Radilo se u šestodnevnom tjed­1992. nu u kombiniranim razrednim odjelima; tri dana u kućama, a tri dana u područnim školama. Radio se puni tjedni raspored. Zbog stabilne situacije Krizni štab donosi odluku da se nastava za sve učenike organizira u školi od 3. veljače 1992. Uoči organizacije nastave u školi, uči­telji i pomoćno osoblje su pripremili školsku zgradu za nastavu i na razbijena prozorska stakla postavili najlone. Škola je tijekom rata bila česta meta granatiranja. U okolišu škole je eksplodiralo više de­ setaka granata. Granate su napravili rupe i kratere posvuda oko škole. Mnoge su pale u potok Šumetlica i porušile okolne kuće. Na sreću, nijedna granata nije pogo­ dila školu što mnogi nisu mogli vjerovati. Geleri su razdrmali školu, polupali su sva stakla, uništili dio inventara i opreme. Po­ pucala je izolacija na krovu i škola je počela prokišnjavati. Popravljeni su vodovod i Granatirana kuća Ivana Vuka u Školskoj ulici (ispred škole) centralno grijanje.Škola u CerničkojŠagovini na meti Do kraja školske godine nastava je u nekoliko navrata prekidana te smo zabilježili sljedeće prekide: od 28.granata siječnja do 1. veljače, od 7. veljače do 10. veljače, od 24. ožujka do 13. svibnja i od 25. lipnja do 30. lipnja. U vrijeme prekida nastave u Cerniku, u područnim školama, osim u Cerničkoj Šagovini, radilo se bez prekida. Zbog specifičnih ratnih uvjeta i trajne opasnosti u Cerničkoj Šagovini nastava je započela tek 2. ožujka u privatnoj kući pokojnog Ivana Matoševića. Trajala je samo tri tjedna kada je opet prekinuta i ponovno pokrenuta tek 23. travnja 1992. go­ dine. U područnoj školi Šumetlica nastava je održavana do 22. ožujka 1992. godine kada je škola odlukom Sekretarijata društvenih djelatnosti Nova Gradiška ukinuta zbog nedostatka učenika. Neposredno prije toga, veliki broj mještana Šumetlice je samovoljno otišao iz mjesta u nama nepoznatom pravcu. 76
  • 77. Zbog teškoća u organizaciji nastave i čestih prekida različit je broj ostvarenih nastavnih dana po odjeljen­jima. Područne škole su ostvarile od 122 do 124 nastavna dana, razredni odjeli matične škole od 88 do 95,a u Cerničkoj Šagovini ostvarena su samo 83 nastavna dana. Ministarstvo prosvjete i športa, svjesno situa­cije u ratnim područjima, donijelo je Uredbu o realizaciji programa po modelu od 30% do 100% nastavnihsadržaja. Svaka škola je realizirala svoj program prema svojim mogućnostima, a mi smo ga realizirali u većinirazrednih odjela po modelu 70%. Učiteljima je preporučeno da obrade samo osnovne pojmove, a sve pro­puste nadoknade iduće školske godine. Izvannastavne aktivnosti (INA) i dodatna nastava (DOD) nisu radile.Minimalno su radile samo grupe INA koje su priređivale programe za Dan škole i za Majčin dan. Tijekom cijelog Domovinskog rata u humanitarnomradu se isticala udruga Društvo žena Cernik na čelu s KatomOrdanić. Na samom početku rata zbrinjavale su prognane očemu je već bilo riječi, a s učiteljima škole organizirale su i tečajprve pomoći. Tu se posebno istakao učitelj biologije i kemijeKrunoslav Urban. Žene su odradile odgovoran i ogromanposao preuzimanjem i podjelom humanitarne pomoći svimprognanima i izbjeglima na našem području. Skladište hranebilo je u Franjevačkom samostanu gdje je vršena i podjela.Podjela hrane se vršila jednom do dva puta tjedno uz stroguevidenciju ulaza i izlaza koju su vršili europski promatrači. Uhumanitarnu akciju podjele pomoći u Novoj Gradiški bili suuključeni i drugi djelatnici škole. Najteža nastavna godina u novijoj hrvatskoj povijesti je završena 13. srpnja 1992. i učitelji su otišli na Društvo žena, stalne kuharice na Susretimazasluženi odmor. Tijekom godine proživjeli smo mnogo teških trenutaka. Živjeli smo u neizvjesnosti i strahu malih pjesnikaza djecu, svoju budućnosti i budućnost domovine. Usprkos svemu, bili smo ponosni i, na neki način, sretni.Bili smo sudionici ostvarenja sna mnogih generacija prije nas. Sudjelovali smo aktivno u trenutcima naj­blistavije hrvatske povijesti a to je zasigurno proglašenje slobodne i neovisne Republike Hrvatske, priznateod Međunarodne zajednice. Naš je stijeg zavijorio pred zgra­dom UN-a, postali smo sudionikom svjetskih zbivanja. Poseb­no smo sretni i zadovoljni što smo pod vodstvom predsjednikadoktora Franje Tuđmana u potpunom zajedništvu, pomirenisvi sa svima, branili i obranili te dobili našu domovinu. Poka­zali smo da pod mudrim rukovodstvom možemo biti jedno ti­jelo sa zajedničkim duhom, zajedničkim stremljenjima i željama.Proživjeli smo teške trenutke, mnogo boli i doživjeli smo mnogazla. Kao katolici, zla ćemo sigurno oprostiti, ali ih ne smijemozbog naše budućnosti, nikada zaboraviti, ne zbog pamćenja,nego kao upozorenja da se takvo zlo više nikada ne dogodi. Da­nas smo sudionici površnosti i nebrige sustava o svim pitanjimaobrambenog Domovinskog rata. Boli činjenica da najveći brojljudi zapaža da ga se sjetimo samo kod obilježavanja obljetnica,a ne proživljavamo ga tijekom godine. Još više začuđuje da o Domovinskom ratu, uzrocima i posljedicama, ne Školski pano povodom međunarodnogupoznajemo našu djecu. Veliki broj djece o ratu zna jako malo ili gotovo ništa. Mi se ipak nadamo da će pro­ priznanja Hrvatskepusti sustava biti nadoknađeni poukom u roditeljskom domu, bar u onolikoj mjeri koliko smo mi imali i štonas je sjedinilo u obrani domovine. Vjerujemo da će naši roditelji prenijeti djeci sve lijepe strane doživljenogi prikazati Domovinski rat u svjetlu koje on zaslužuje. 77
  • 78. PROMJENE U ŠKOLSTVU OD 1991. GODINE Škola u prelaznom razdoblju Daleko prije nestanka Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) naslućivao se raspad; jedino je bio nepoznat put i način razgradnje. Danas, nakon pozamašnog vremenskog odmaka neophod­ nog za prosudbe povijesnih činjenica, možemo reći kako je razgradnja započela odmah nakon smrti pred­ sjednika Tita 1980., a ubrzana je događanjima u Srbiji u takozvanoj antibirokratskoj revoluciji te raspadom SSSR-a, Varšavskog bloka i rušenjem Berlinskog zida. Navedene su promjene dovele do prvih demokratskih višestranačkih izbora u Hrvatskoj. U proljeće 1990. očekivano je na izborima pobijedila stranka HrvatskaDizanje hrvatske Demokratska Zajednica (HDZ) na čelu s doktorom Franjom Tuđmanom. Velika većina naroda izabrala jezastave na stijeg predHrvatskim saborom HDZ budući da je stranka temeljila svoj program na visokom stupnju samostalnosti Republike Hrvatske u25. srpnja 1990. sklopu SFRJ, a u konačnici i na apsolutnoj i potpunoj samostalnosti. Nakon demokratskih izbora vrijedili su zakoni postojeće SFRJ koji su bili u suprotnosti s progra­ mom vladajuće stranke i stranaka građanske op­ cije. Zavladao je potpuni antagonizam i s pravom su se očekivale velike promjene. Školsku godinu 1989./90. završili smo poštujući zakone postojeće države u skladu s dugogodišnjom praksom. Novoizabrani ministar za prosvjetu, kulturu i šport Vlatko Pavletić nije želio ubrzavati stvari, regulirati promjene dopunom zakona, nego se odlučio za cjelovito rješenje i donošenje novog Zakona o osnovnom školstvu. Zato je školska godina 1990./91. započela s mnoštvom dilema i nejasnoća. Trebalo je razriješiti suprotnosti između bivšeg sustava školstva s postavkama građanske škole. Učiteljska stručna vijeća i učitelji samoinici­ jativno su učinili sljedeće promjene: iz programa i planova izbacili su ideološke sadržaje, izostavljeni su socijalističko-revolucionarni simboli, mijenjani su ciljevi i odgojno-obrazovni zadaci, promijen­ jen je način pozdravljanja učitelja. Najteže je bilo s promjenom načina oslovljavanja učitelja i o tome su raspravljala Učiteljska vijeća. Određeni broj učitelja smatrao je nepotrebnim oslovljavanje s “gospodine učitelju” i mislili su da je dovoljno reći “učitelju”. Problem smo ostavili svakom učitelju vjerujući da će vrijeme učiniti svoje i da će zaživjeti djeci i učiteljima najprihvatljiviji izraz. Međuljudski odnosi ostali su korektni us­ prkos suprotstavljenim mišljenjima o novonastalim promjenama. Promjene i način njihova provođenja bile su česta tema razgovora i rasprava između svih djelatnika škole. Buduća događanja će pokazati 78
  • 79. kakvi su bili stavovi i razmišljanja pojedinaca o promjenama iz kojih će uslijediti postupci koji to potvrđuju.Usvajanjem novog Zakona o osnovnom školstvu razriješene su sve dvojbe i postavljeni temelji i ciljevi rada iorganizacije škole. Prekinuta je veza s dotadašnjom socijalističkom i samoupravnom doktrinom. Novi Zakonje donesen 28. prosinca 1990., samo šest dana nakon donošenja Ustava Republike Hrvatske. Zakon je donioniz korjenitih promjena a nabrojit ćemo samo najvažnije: redefinirao je ciljeve i zadaće osnovnog školstva,uspostavljen je novi sustav financiranja, školi je vraćeno ime “škola”, prosvjetnim radnicima je vraćeno imeučitelj, jezik kojim poučavamo djecu konačno je dobio ime hrvatski, ukidaju se predmeti općenarodna obra­na (ONO) i društvena samozaštita (DSZ), domaćinstvo, svi tečajevi i dr. Naravno da je uveden niz novihpromjena, ali ovo su najvažnije i one su među većinom naših učitelja prihvaćene s odobravanjem. Nakondonošenja Zakona po vrlo brzom postupku doneseni su Statut škole, pravilnici i mnogi drugi zakonski akti. Škola je u vrlo kratkom vremenu izišla kao uređena institucija u kojoj nije bilo nedorečenosti i dilemapostupanja. Najviše pozornosti u zbornici pobudio je Pravilnik o normi neposrednog zaduženja učitelja donesen24. srpnja 1996. Mnogi učitelji su smatrali da je nedorečen, nedosljedan i u nekim odrednicama nepravedante kako ne procjenjuje objektivno rad i neravnomjerno opterećuje učitelje. Pravilnik je u nekoliko navratadoživio promjene ali bez suštinskih razlika. 6. studenog 1995. po prvi je puta donesen Pravilnik o praćenju i ocjenjivanju učenika u osnovnoj i sred­njoj školi, za vrijeme ministrice Ljilje Vokić. Regulirao je jedno vrlo osjetljivo područje učiteljskog rada idefinirao postupke u ocjenjivanju učenika. Do danas se taj Pravilnik nije mijenjao. Od svog utemeljenja Hrvatska se deklarativno opredijelila da želi biti “zemlja znanja”. Prevladavajuće jemišljenje kako bi kao takva imala mogućnost svekolikog razvoja i potpune stabilnosti. Do “zemlje znanja” dola­zi se uređenim sustavom školstva od predškolske dobi do akademskih titula. Temelj je osnovno školstvo gdjese stječu bazična znanja za kasniji svestrani razvoj. Međutim, sve analize postojećeg stanja, u višegodišnjempraćenju, pokazale su slabosti i nedostatke, a nabrojit ćemo samo neke: učenik je objekt nastavnog procesa,preopširni nastavni planovi i programi te pretrpanost nepotrebnim pojmovima opterećuju učenike, reproduk­tivna znanja se teško primjenjuju na konkretnim životnim zadacima. Uviđajući nedostatke u osnovnoj školi,svaki od ministara koji su se mijenjali nakon demokratskih izbora pokušavao je nešto učiniti u poboljšanjusustava. Poznat je pokušaj ministrice Ljilje Vokić u ponudi više programa prilagođenih sklonostima i spo­sobnostima učenika. Ideja nije prihvaćena niti realizirana u praksi. Ministar Vladimir Strugar je u pokušajupromjena imenovao tim koji je 2002. razradio Okvirni nastavni plan i program ufunkciji rasterećenja učenika. Sam ministar o tome kaže: “Zajedno smo se našli predjoš jednim važnim zadatkom, prestrukturirati važeće okvirne nastavne programe os-novne škole i utvrditi nove didaktičko metodičke postupke radi rasterećenja učenika iostvarenja škole primjerene njihovim psihofizičkim sposobnostima.” Iz njegovih riječividljivo je kako od svih sudionika nastavnog procesa traži provedbu Uputa i konk­retiziranje istih u praksi. U školama je preporuka prihvaćena, ali je nepoznat rezul­tat i uspješnost realizacije budući da nije provedeno praćenje i utvrđivanje rezultataprema mjerljivim pokazateljima. Najveće promjene u školstvu, u pristupu nastavi i sveobuhvatnim odnosima,učinio je ministar dr. Dragan Primorac. Osnovao je tim pedagoških stručnjakaraznih zanimanja koji je izradio HNOS (Hrvatski nacionalni obrazovni standard). O HNOS-u u biltenu “Moja nova škola” Ministar je napisao: “Postojeći hrvats-ki obrazovni sustav treba kvalitetan iskorak jer su nastavni programi preopterećenimnoštvom podataka enciklopedijskog sadržaja a nastava je najčešće predavačka.Kako bi nova hrvatska škola uistinu bila po mjeri učenika, nastavu treba osuvremenitistavljajući učenika u središte odgojno obrazovnog procesa, a cijeli odgojno obrazovniproces usmjeriti ka poticanju na istraživački rad.” 79
  • 80. Rad geografa i fizičara Rad po HNOS-u Ciljevi HNOS-a su: - nastava utemeljena na poučavanju i sintagmi “učimo čineći”, - nastava po mjeri učenika, uvažavajući učenikove sposobnosti i sklonosti, - uvođenje učenika u istraživačku nastavu, - razvijanje učenikovih umijeća i sposobnosti, - osposobljavanje za cijelo životno učenje, - jačanje suradnje škole s roditeljima i lokalnom zajednicom. Učiteljima se daje sloboda mjesečnog planiranja, izbor suvremenih metoda rada, rad izvan učionice, uključivanje vanjskih suradnika u nastavu, prilagođavanje plana rada mogućnostima učenika i dr. Evidentno je nestajenje krute škole i orijentacija škole prema učeniku, a učitelju se pružaju veće slobode u izboru metoda i postupaka kojima će svakom učeniku omogućiti napredak prema interesima i sposobnostima. Također je poželjna tješnja suradnja s roditeljima i lokalnom društvenom sredinom. HNOS se eksperimentalno provodio školske godine 2005./ 06. u 49 škola u Republici Hrvatskoj. Posebnu ulogu u provođenju HNOS-a imalo je Vijeće učitelja za primjenu nacionalnog obrazovnogPlakat HNOS-aTerenska obuka na Jankovcu Cvjećari škole 80
  • 81. Terenska obuka - Tikveš Dogovor uoči terenske nastavestandarda. Vijeće je prikupljalo primjedbe, pratilo postignuća, procjenjivalo dobre strane HNOS-a i uočavalonedostatke. Članovi Vijeća su održavali stručna predavanja i seminare te iznosili iskustva eksperimentalnihškola u provođenju HNOS-a. Tijekom ljeta 2006., u pripremi sljedeće školske godine, organizirani su semi­nari, županijska vijeća, predavanja i vršene pripreme za uvođenje HNOS-a u nastavni proces svih škola. Unašu školu iskustva HNOS-a su prenijeli učitelji i ravnateljica OŠ “Markovac” Vrbova koja je bila jedna odeksperimentalnih škola. U školi smo vodili ozbiljne rasprave, proučavali literaturu i razne upute. Svaki učiteljse upoznavao s temeljnim odrednicama HNOS-a i pripremao se za primjenu u nastavi i organizaciji nastavnogprocesa. Uveli smo zajednička mjesečna planiranja na sjednicama razrednih vijeća na kojima smo takođerizmjenjivali iskustva, iznosili uspješne primjere u primjeni HNOS-a i dogovarali suodnos među predmetima.Smatramo da je HNOS unaprijedio nastavni proces, prekinuo stereotipe u nastavi i unio u rad učitelja promi­jene i svježinu. Potaknuo je mnoge učitelje na produktivniji i učinkovitiji rad u nastavi. Rad po HNOS-u tražio je dobru opremljenost škole nastavnom opremom i pomagalima te audiovizual­nim (AV) sredstvima. Opremljenost naše škole bila je dovoljna za nesmetano provođenje HNOS-a u svimnastavnim predmetima. Stanje opremljenosti škola u Republici Hrvatskoj bilo je različito. Imali smo jako dobro opremljene školei veći broj nedovoljno opremljenih škola. Iz potrebe stvaranja jednakih i dobrih uvjeta rada u svim školamaHrvatski je sabor 16. svibnja 2008. donio Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obra­zovanja. Taj dokument smo dugo čekali. Po tom dokumentu sve škole u Republici Hrvatskoj bi trebale do2023. imati isti pedagoški standard. Još prije donošenja tog Zakona Ministar Dragan Primorac je imenovao Vijeće za nacionalni kurikulum. Rad u prirodi kodVijeće je izradilo Prijedlog strategije za izradu nacionalnog kurikuluma koji je objavljen na službenim inter­ crkve sv. Leonardanetskim stranicama ministarstva. Potaknuta je javna raspravakoja je trajala cijelu 2008. Sadržaji kurikuluma bili su temarasprave na seminarima, stručnim skupovima, županijskimvijećima i stručnim tijelima škole. Pokušavalo se objasniti štoje kurikulum, utvrditi njegov sadržaj i mogućnosti praktičneprovedbe. Ove promjene u školstvu potaknule su promjenu zakona oosnovnom školstvu. Hrvatski sabor je 2. kolovoza 2008. donionovi Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.Novi je Zakon donio dosta promjena, a temeljna je promjenadefinirana u članku 26. koji glasi: “Odgoj i obrazovanje u školi os-tvaruju se na temelju nacionalnog kurikuluma, nastavnih planovai programa školskog kurikuluma.” 81
  • 82. Pokušavalo se utvrditi kako će navedeni kurikulum unaprijediti rad u školi i poboljšati sustav obrazovanja. Mnogi su se pitali je li kurikulum u suglasju s HNOS-om ili je u suprotnosti i preuzima li načela HNOS-a. U školi Cernik smo procijenili da ćemo donošenjem kurikuluma unaprijediti rad škole i prišli smo izradi istog. Imenovali smo povjerenstva koja su u svom području rada proučavala radne materijale i prilagođavala ih našim uvjetima i mogućnostima rada. Po različitim temama i područjima djelatnosti škole operacionalizirali smo ciljeve, zadatke i standarde primjene. Prijedlog povjerenstava razmatralo je Učiteljsko vijeće i usvojilo tekst Prijedloga školskog kurikuluma i uputilo na uvid i raspravu Školskom odboru i Vijeću roditelja. Isti Prijedlog je stavljen na školsku internetsku stranicu čime je omogućen uvid svim učenicima i roditeljima. Školskim kurikulumom ćemo unaprijediti rad i djelovanje škole i učiniti ga jednoobraznim. Ministarstvo je paralelno s promjenama u školstvu osnivalo ustanove sa zadaćom provjeravanja razvoja poučavanja i vrednovanja sustava. Za rad osnovnih i srednjih škola značajne su sljedeće ustanove: • Agencija za odgoj i obrazovanje • Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje Zadaća Agencije za odgoj i obrazovanje je obavljanje stručnih i savjetodavnih poslova u školama te sud­ jelovanje u izradi i provođenju nacionalnog kurikuluma. Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje zadaća je organizacija vanjskog vrednovanja u školama što uključuje izradu testova, organizaciju i provedbu naciona­ lnih ispita i državne mature. U skladu sa zadaćama Nacionalni je centar za vanjsko vrednovanje proveo 18. travnja 2007. eksperimen­ talno vrednovanje učenika osmih razreda na uzorku po njihovom izboru. Rezultati su poslužili kao polazište utvrđivanju znanja i sposobnosti učenika te procjenu kvalitete rada škole. Analizu postignutih rezultata dostavili su školama koje su imale zadaću s rezultatima upoznati učiteljsko vijeća i donijeti zaključke o istom. Iduće godine, 2008., u travnju je provedeno vrednovanje svih učenika četvrtih razreda u Republici Hrvatskoj iz predmeta priroda i društvo, matematika, hrvatski jezik i engleski jezik, a u svibnju iste godineTim zasamovrednovanje: učenika osmog razreda iz hrvatskog jezika, povijesti, zemljopisa, kemije, biologije i fizike. Također, u istim suReza Benković, razredima provedeni i integrirani ispiti znanja. Uz vrednovanje, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje jeVišnja Dozet, dostavio anketu za učenike, roditelje i učitelje s pitanjima vezanima uz život i rad škole. Ispunjene ankete suMato Ordanić, dostavljene istom centru na uvid.Ljilja Mihalić,Karmela Marić, Na početku 2009. dobili smo rezultate ispita i kompletnu analizu provedenih anketa učenika, roditeljaMarija Dautović, i učitelja. Rezultati ispita i analiza ankete poslužili su kao polazište za samovrednovanje škole i utvrđivanjeTajana Furković,Kristina Novak kvalitete rada u školi. Samovrednovanje je izvršio tim koji je imenovalo Učiteljsko vijeće, a činili su ga četiri učitelja, pedagog, ravnatelj i dva roditelja. U sam­ ovrednovanju je tim imao zadatak usporediti postignute rezultate ispita znanja škole s rezulta­ tima na razini Županije i Republike Hrvatske te sagledati područja rada u kojima je škola dobra, u kojima bi trebala izvršiti poboljšanja i u kojima bi trebala izvršiti temeljite i korjenite promjene. Tim je izvršio procjenu kvalitete rada i predložio mjere kojima će otkloniti uočene nedostatke i unaprijediti rad škole. Učiteljsko vijeće je razmatralo prijedlog i mjere tima te je nakon rasprave i dopuna usvojilo konačni prijedlog. Nakon usvajanja mjera ispunjen je navedeni upitnik i upućen Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje u lipnju 2009. Uz upitnik smo dostavili i Plan razvoja škole. Razvojni plan je donesen na osnovu procjene prior­ iteta u radu škole u svrhu podizanja kvalitete rada. 82
  • 83. Predavanje o školskom kurikulumu U izradi tog plana mnogo nam je pomogao prethodno usvojeni Prijedlog školskog kurikuluma. U namjeri uključenja u raspravu što više aktivnih sudionika ministar je imenovao Vijeće učenika i Vijećeučitelja. Nacionalno vijeće učenika predlagalo je razna poboljšanja odgojno-obrazovnog sustava u izgradnjiškole po mjeri učenika. Vijeće učitelja za primjenu obrazovnog nacionalnog standarda imalo je zadatak pratiti provedbu eks­perimentalnih planova i programa temeljenog na postavkama HNOS-a te predlaganja smjernica poboljšanjai otklanjanje uočenih slabosti. 83
  • 84. UPRAVLJANJE ŠKOLOMŠ kola Cernik je od svog osnutka radila u slijedećim državama: Austro-Ugarska, Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca (kasnije preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju, a 1939. u njenom okrilju pos- toji Banovina Hrvatska), Nezavisna Država Hrvatska, Naroda Federativna Republika Jugoslavija,(kasnije preimenovana u Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju) i Republika Hrvatska. U Austro-Ugarskoj prosvjetom upravlja Kraljevska zemaljska vlada; Odjel za bogoštovlje i nastavu.Školom upravlja ravnajući učitelj i Mjesni školski odbor. Mjesna uprava (Općina) ima mnoge nadležnosti iobveze prema školi. U Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca prosvjeta je u nadležnosti Ministarstva prosvjete i nauka vjere. Nižiupravni organ je Pokrajinska (Kotarska, Sreska) uprava; Odjel za prosvjetu i nauk vjere. Školom upravljaupravitelj škole i Školski odbor. Izvadak iz školskog Ljetopisa U Banovini Hrvatskoj imenovana je Banska uprava za prosvjetu i nauk vjere. U NDH o prosvjeti brine Ministarstvo nastave i bogoštovlja. Odluke Ministarstva provodi Kotarski(oblasni) odjel za nastavu i bogoštovlje. Školom rukovodi upravitelj i Školski odbor. U FNRJ i SFRJ za školu je nadležan Republički sekretarijat za prosvjetu i kulturu, a u općinama Odsjekza prosvjetu i kulturu Narodnog odbora (NO). Sve do 1960. odluke donosi NO koji vodi kadrovsku politiku,dekretima premješta učitelje i vodi računa o pokrivenosti škola učiteljima. Godine 1960. imenuje se Upravniodbor škole koji dobiva veće kompetencije u upravljanju školom. Uprava škole vodi propisno novčano poslo­vanje putem Narodne banke, isplaćuje nastavno osoblje i podmiruje materijalno opskrbljivanje škole. Po prviputa uvodi se radno mjesto tajnika škole. Od 1961. bira se Školski odbor (ŠO) koji dobiva prava u upravljanjuškolom koja se u osnovnim postavkama nisu mijenjala do danas. Mijenjao se broj članova i postupak izbora.U tom vremenu Zbor nastavnika dobiva veći značaj i postaje pedagoški organ upravljanja školom. Uvođenjem sustava samoupravljanja školstvom upravlja Republička samoupravna interesna zajednicaza odgoj i obrazovanje a u općinama Samoupravna interesna zajednica za odgoj i obrazovanje (SIZ). Školomupravljaju direktor škole i Školski odbor, a Zbor radnika dobiva veći značaj. Uz ŠO bira se i Zajednica doma i škole koju čine u najvećem broju roditelji škole. Ta se institucija danasnaziva Vijeće roditelja. Promjenama statuta škole mijenjao se postupak izbora u ovaj značajan pedagoški or­gan škole. U Republici Hrvatskoj ustrojeno je po novom Ustavu iz 2001. Ministarstvo prosvjete, kulture i športakoje je 2008. preimenovano u Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Formiranjem županija imenuje seUpravni odjel za prosvjetu i kulturu kao vertikala vlasti između škola i Ministarstva. Školom upravlja ravnateljškole i ŠO. Bira se i Vijeće roditelja, a škola je po statutu obvezna sazivati i Zbor radnika. 84
  • 85. Školski odbor Člankom 118. novog Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, školom upravlja Školskiodbor. Školski odbor donosi sve odluke bitne za život i rad škole. Od 1991. do danas Školski je odbor u školiCernik biran šest puta. Posljednji je konstituiran u rujnu 2009. Škola je imala sreću što su u školske odbore birane osobe koje su radom i odnosom doprinosile uspjehuŠkole, radovali se dobrim rezultatima i postignućima u svim djelatnostima Škole. Odaziv sastancima bio jeprimjeran i nije bilo odgoda sastanaka zbog nedostatka kvoruma. Vanjski članovi su se trudili ući u bit školskihproblema i aktivno sudjelovati u njihovom rješavanju. Ravnatelj je u Školskom odboru imao veliku i vrlo značajnu potporu, mogao se s pouzdanjem osloniti narazboritost i dobronamjernost u donošenju odluka. Sve su odluke donesene u skladu sa Zakonom, zakonskimaktima i propisima te s osjećajem pravednosti. Škola se zahvaljuje svim članovima školskih odbora i s poštovanjem cijeni njihov doprinos u radu škole.Školski odbor 11.3.1991. Antun Babić Reza Bakunić Nada Došlić Franjo Jugović Zlata Šarić Nikola Jugović Vitomir Žakić Franjo Jugović, Antun Babić, Zlata Šarić, Reza Benković, Nada DošlićŠkolski odbor 10.1.1996. Krunoslav Urban Kata Ordanić Štefana Štrk Marija Lukač Nikola Jugović Vitomir Žakić Zlata Šarić Nada Martinović Štefana Štrk, Zlata Šarić, Krunoslav Urban, Marija Lukač, Kata Ordanić 85
  • 86. Školski odbor 27.1.2000. Petar Piljić Reza Benković Klementina Mlinarić Mirjana Gazda Stjepan Kruljac Helena Bakunić Vitomir Žakić Helena Bakunić, Petar Piljić, Mirjana Gazda, Klementina Mlinarić, Reza Benković, Stjepan KruljacŠkolski odbor 10.10.2001. Karmela Marić s. Mara Župarić (Ksenija Savi) Reza Benković Petar Piljić Mirjana Trupinić Ivanka Vincetić Helena Bakunić Tomislav Vlaović Đuro Mikanović Ivanka Vincetić, Petar Piljić, Reza Benković, Karmela Marić, Mirjana Trupinić, Đuro Mikanović, Helena BakunićŠkolski odbor 21.11.2005. Petar Piljić Marija Lukač ( Josip Sokić) Kristina Novak Sanja Podkonjak Anka Mijatović Ivan Tadić Đuro Mikanović Đuro Mikanović, Sanja Podkonjak, Petar Piljić, Marija Lukač, Anka Mijatović, Ivan Tadić 86
  • 87. Školski odbor 2010. Hrvoje Žakić Vitomir Žakić Stjepan Curić Jelena Sokić Zoran Dorontić Martina Valešić Katja Ljubić Suzana Szabo Ivan Sokić Hrvoje Žakić, Stjepan Curić, Vitomir Žakić, Ivan Sokić, Mato Ordanić, Katja Ljubić, Jelena Sokić, Martina Valešić, Suzana Szabo, Zoran DorontićVijeće roditelja Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u školi se ustrojava Vijeće roditelja.Roditelji učenika svakog razrednog odjela između sebe biraju jednog člana u Vijeće roditelja. Vijeće roditeljaizmeđu sebe bira predsjednika i zamjenika predsjednika. Vijeće roditelja sudjeluje u donošenju školskog kuri­kuluma, godišnjeg plana i programa i daje svoje mišljenje i prijedloge o odnosima škole i roditelja. Vijeće roditelja u našoj školi ima vrlo značajnu ulogu u kulturnoj i javnoj djelatnosti škole. U organizacijiSusreta malih pjesnika Slavonije i Baranje preuzima sve poslove oko spremanja i posluge kolača, posluge gos­tiju, pripreme prostora, zbrinjavanja gostiju i dr. Za pokladni maskirni ples preuzimaju gotovo cijelu orga­nizaciju. Na sastancima predlažu oblike suradnje s razrednicima, učiteljima i školom. Zahvaljujući aktivnostima Vijeća roditelja ravnatelju je olakšan posao u mnogim školskim obvezama.Zahvaljujemo svim dosadašnjim vijećima roditelja i uvažavamo njihove aktivnosti u životu rada Škole.Zajednica doma i škole 15.2.1991. Roditelji Štefica Jelinić Zrinka Keleuva Zlata Šarić Jasna Rauh Zdravko Terzić Nikola Jugović Zdenko Mlađen Učitelji Mirjana Gazda Alojzije Aga Kata Ordanić Ankica Matošević Alojzije Aga, Mirjana Gazda, Zlata Šarić, Kata Ordanić, Zdenko Mlađen 87
  • 88. Vijeće doma i škole 15.11.1995. Roditelji Ruža Topić Tonka Terzić Rudolf Lazić Ljilja Đurić Božica Gudeljević Slava Živković Marija Lazić Zlata Šarić Učitelji Alojzije Aga Branko Tomek Antun Babić Mato Bilešić Franjo Jugović Gordana Kangrga Janja Kulić Ankica Matošević Antun Babić, Zlata Šarić, Ruža Topić, Alojzije Aga, Ljilja Đurić, Gordana Kangrga, Franjo Jugović, Janja Kulić, Mato BilešićVijeće doma i škole 27.1.2000. Roditelji Mirjana Trupinić Drenka Šimić Stjepan Kruljac Zorica Žakić Ljerka Bakunić Helena Podobnik Ana Terzić Zdenka Mikanović Učitelji Karmela Marić Snježana Groznica Katarina Piljić s. Mara Župarić Janja Kulić, Karmela Marić, Zdenka Mikanović, Katarina Piljić, Nada Došlić Kristina Marjanović Zorica Žakić, Kristina Marjanović, Nada Došlić, Drenka Šimić, Janja Kulić Dario Ordanić Mirjana Trupinić, Stjepan KruljacVijeće roditelja 2.10.2001. Roditelji Ivanka Vincetić Blaženka Lucić Mirjana Trupinić Drenka Šimić Stjepan Franjić Goran Odak Jasna Terzić Zorica Žakić Učitelji Katarina Piljić Višnja Dozet Katarina Piljić, Blaženka Lucić, Branko Tomek Ivanka Vincetić, Jasna Terzić, Mirjana Trupinić, Drenka Šimić, Zorica Žakić 88
  • 89. Vijeće roditelja 2.10.2005. Snježana Živković Darko Martinović Sanja Podkonjak Marija Bigović Tihomir Klikić Suzana Pendić Ivanka Vincetić Gordana Jurišković Zlatko Čar Ljilja Mihalić Anka Mijatović Ljilja Marić Slava Vuk Zdravko Vincetić Ivanka Galik Ivan Tadić Anica Jurković Tihomir Klikić, Darko Martinović, Zlatko Čar, Ivan Tadić, Sandra Matošević, Ivanka Vincetić, Sanja Podkonjak, Ljubica Mikanović Anka Mijatović, Ljilja Mihalić, Ivanka Galik, Snježana Marija Bigović, Suzana Pendić, Slava Vuk, Anica Jurković Sandra Matošević Živković Ružica Mihaljević Suzana SzaboVijeće roditelja 30.9.2008. Dalida Bakunić Monika Ciprić Suzana Szabo Ružica Mihaljević Snježana Živković Zdravko Kumić Darko Martinović Draženka Sokić Sanja Podkonjak Marija Bigović Tihomir Klikić Tomislav Marić Ivanka Vincetić Željka Bator Katica Dreković Boro Jelančić Marko Curić Suzana Szabo, Zdravko Kumić, Tomislav Marić, Tihomir Klikić, Darko Martinović, Marko Curić, Karolina Matić Marija Bigović, Ivanka Vincetić, Snježana Živković, Dalida Bakunić, Monika Ciprić, Željka Bator, Sanja Podkonjak Katica Dreković, Karolina Matić Tomislav Hujber 89
  • 90. Vijeće roditelja, školska godina 2009./2010. Nataša Andrašević Sanja Podkonjak Dalida Bakunić Marija Sokić Bigović Monika Ciprić Tihomir Klikić Katica Dreković Tomislav Marić Suzana Szabo Tomislav Hujber Daliborka Matošević Marko Curić Iva Musić Đurđica Matijašević Zdravko Kumić Tonka Došlić Darko Martinović Kata Dukanović Suzana OštrićMato Ordanić, Zdravko Kumić, Marko Curić, Tihomir Klikić, Darko Martinović, Tomislav Hujber, Tomislav Marić,Đurđica Matijašević, Daliborka Matošević, Dalida Bakunić, Kata Dukanović, Monika Ciprić, Nataša Andrašević, Sanja Podkonjak,Suzana Szabo, Katica Dreković, Iva Musić, Tonka Došlić 90
  • 91. Ravnatelj škole Ravnatelj je poslovodni stručni voditelj školske ustanove. Odgovoran je za organizaciju rada škole, uv­jete rada, suradnju s roditeljima, institucijama sustava i lokalnom zajednicom. Ravnatelj je i pedagoški ruko­voditelj škole. Ima velike ovlasti, ali i odgovornosti. U školi je rad ravnatelja prepoznatljiv i mjerljiv po mnogimdetaljima i segmentima. Čitajući monografiju čitatelj će moći ocijeniti uspješnost naše škole i verificirati ulogu ravnatelja. U društvenim promjenama i promijenjenim uvjetima rada ravnatelj je imao vrlo odgovornu zadaću uorganizaciji škole i rješavanju mnogih dvojbi društvene i osobne naravi. Nosio se s mnogim problemima iza svaki upit trebao je imati odgovor, čak i u situacijama kada su odgovori bili neodređeni i na razini države.Suočavao se sa mnoštvom problema u školi i s osobnim problemima ljudi. Mnogo puta trebao je pomiritipotrebe škole sa željama ljudi. Dolazilo je i do problema u situacijama ako su osobni interesi nadređenimškolskim. Da je ravnatelj važan i bitan čimbenik u društvu pokazuju postupci i procedura izbora ravnatelja. Pro­cedura se mijenjala promjenom vlasti, ali svaka vlast je željela imati u izboru ravnatelja veći ili manji utjecaj.Nažalost, u mnogim sredinama stručnost i sposobnost ravnatelja je bila podređena političkim očekivanjimavladajućih struktura. U bivšoj državi sličnu je funkciju imao direktor škole. Ispred stručnosti morao je biti društveno-političkipodoban i strogo provoditi odluke i zaključke vladajuće Partije i njenih organa. Unutar škole njegov su radkreirali partijska organizacija sa zaključcima koje su donosili na svojim sastancima. Naravno da su ti zaključciviše puta bili političke naravi. Nije bilo dobro ne prisustvovati sastancima, a to se događalo ukoliko direktornije bio član Saveza komunista kao na primjer direktor Franjo Jugović.Ravnatelji škole od osnutka do danas: 1859. - 1861. Ivan Katušić - ravnajući učitelj 1861. - 1866. Mijo Matković - ravnajući učitelj 1866. - 1872. Luka Vrbanić - ravnajući učitelj 1872. - 1897. Vlajko Kemenović - ravnajući učitelj 1897. - 1902. Ivan Miškatović - ravnajući učitelj 1902. - 1923. Ignac Miškatović - ravnajući učitelj 1923. - 1927. Antun Bachon - ravnajući učitelj 1927. - 1932. Franjo Kumić - ravnajući učitelj 1932. - 1940. Dragan Begović - ravnajući učitelj 1940. - 1950. Petar Ištaković - upravitelj škole 1950. - 1963. Zlatko Prelovšek - upravitelj škole 1963. - 1968. Čedo Kopači - direktor škole 1968. - 1971. Vladimir Penić - direktor škole 1971. - 1974. Ivo Mijatović - direktor škole 1974. - 1978. Mirko Japundžić - direktor škole 1978. - 1985. Franjo Jugović - direktor škole 1985. - 1991. Dušanka Paurević - direktor škole 1991. - 1992. Mijo Jedličko - v.d. ravnatelj 1991. - Mato Ordanić - ravnatelj 91
  • 92. KULTURNA I JAVNA DJELATNOSTŠ koli je osnovna zadaća odgajati i obrazovati mladež te razvijati kod djece umijeća i sposob- nosti kojima su nadareni genetskim naslijeđem, kojima ih je Bog obdario. Škola je tu zadaću ispunjavala, s više ili manje uspjeha u svakom vremenu. Oduvijek je imala želju i potrebu širojzajednici prezentirati svoja postignuća. Najuspješnije je to činila kroz kulturnu i javnu djelatnost. Učitelji iz vremena prve škole bili su preopterećeni radom u razrednim odjelima i nisu stigli uvježbavatiučenike u drugim programima. Nastavni plan i program nije predviđao druge obveze učitelja osim redovnenastave. Programe javnih nastupa učitelji su pripremali svojom dobrom voljom i u slobodno vrijeme. Međutim, poznato je da su, u vremenuprve škole i u njenih početaka, priređivaniigrokazi i priredbe u samostanu u režiji otacafranjevaca. Zapisa o javnim nastupima u Ljetopisuškole sve do 1931./32. gotovo da nema.Međutim, u Kronici samostana pronašli smonekoliko opisa programa priredaba u kojimasu sudjelovali đaci kao izvođači i učitelji kaoorganizatori i redatelji. Najcjelovitiji opisprograma je iz 1900. upriličen za otvaranjedruge školske zgrade. Zbog vrijednosti pro­grama donosimo ga u cijelosti. Ovakve kvalitetne programe nije semoglo uvježbati bez prethodnog rada iuvježbanosti djece što je dokaz da su se pri­redbe za mještane uvježbavale i ranije. Uspomenutoj školskoj godini 1931./32. na­lazimo prvi zapis u Ljetopisu: Program priredbe iz 1900. Da su se i u tom vremenu priređivale školske proslave, potvrđuje još jedan zapis iz školske godine1931./32.: 92
  • 93. Zapise o sličnim prired­bama nalazimo i u podacimaza dvije prethodne školskego­dine. Pretpostavljamo dasu đaci sudjelovali u igroka­zima vjerskog sadržaja kojisu se prikazivali u samostanu,a režirali ih oci Franjevci. Usamostanskoj smo Kronicipronašli zapise o aktivnostidruštva “Katolička akcija” kojeje, između ostalih aktivnosti,uvježbavalo i priređivalo pri­redbe i igrokaze za mještane.U igrokazima je sudjelovalamladež škole. Sigurni smo da jeravnajući učitelj Franjo Kumić,ravnatelj pjevačkog zbo­raHPD-a “Tomislav”, njegovaozborno pjevanje i u školi. Priredba za kraj školske godine 1932./33.Procvat kulturne i javne djelatnost za vrijeme upravitelja Begovića Veliki uzlet u radu s djecom i unapređenju kulturne djelatnosti počinje dolaskom učitelja DraganaBegovića u školu i njegovim imenovanjem ravnajućim učiteljem. Osnovao je učenički pjevački zbor i, po prviputa u Cerniku, tamburaški orkestar. Sam je o tome zapisao u Ljetopisu: Begovićev zapis iz Ljetopisa 1933./34. 93
  • 94. U školi se odvija vrlo živ kulturni i glazbeni život koji se prenosi na mjesto što se manifestira priređivanjem priredaba i zabava što možemo vidjeti u zapisu iz Ljetopisa koji je napisao učitelj Begović: Begovićevi zapisi iz Ljetopisa o priredbama Nekoliko godina žive aktivnosti i rada koje su obvezivale sve učitelje na pojačan rad, na poticaj upravitelja Begovića, kod učitelja je izazvalo veliko nezadovoljstvo što je rezultiralo odbijanjem buduće suradnje. Zbog toga su, na godinu dana, djelomično zastale mnoge započete aktivnosti. Sva nastojanja i uvjeravanja uprav­ itelja Begovića o potrebi održavanja započetih aktivnosti bila su neuspješna. O tome je Begović u Ljetopisu zapisao sljedeće: “Ova je škola do ove godine bila vrlo aktivna u davanju koncerata, igrokaza, tambura i pjevačkih uvježbi, ali eto promjenom nastavnika, a uz to dođe i neslaganje međusobno pa propade i ta lijepa stvar.” Unatoč teškoćama nije se obeshrabrio i već je iduće školske godine 1936./37., agilni upravitelj, uz pomoć učiteljice Viktorije Tomić, priredio dječju zabavu s koncertom. Isto se događalo 1937./38. i nekoliko idućih godina. Neslomljivost duha i veliku radnu energiju iskazali su učitelj Begović i učiteljica Tomić pripremajući božićnu priredbu s igrokazom, sviranjem malog tamburaškog orkestra i pjevanjem zbora. Ista priredba je iz­ vedena i na gostovanju u Ljupini uz prisutnost brojne publike o čemu je Begović još dodao kako je priredba ostvarila lijep uspjeh uz oduševljenje djece. Skoro svake su se godine, zaradom od priredaba i zabava, izvodile učeničke ekskurzije o kojima će više riječi biti u poglavlju Zdravstveno-socijalna zaštita Živa javna aktivnost, mnoštvo priredaba, nastupa i koncerata, ponekad uz sudjelovanje HPD-a “Tomis­ lav”, pobudila je veliki interes mještana koji su na priredbe dolazili u sve većem broju. Školski prostor s vre­ menom je postao premalen za brojnu publiku što je potaklo Begovića na pokretanje izgradnje Hrvatskog društvenog doma. O načinu izgradnje i događanjima pri otvaranju Begović je u Ljetopisu zapisao: Zapis ogradnji Hrvatskog društvenog doma u Cerniku 94
  • 95. Begoviću je 21. ožujka 1940. dostavljen Dekret o premještaju u Zagreb. Iz današnje pozicije, o njegovuradu možemo zaključiti kako je ostvario priznate rezultate na području glazbe i glazbenog djelovanja. Pokren­uo je glazbene aktivnosti koje su i danas obilježje rada škole. Njegov velik doprinos izgradnji Hrvatskogzadružnog doma u Cerniku povijest će zapamtiti kao djelo od najvećeg kulturnog i društvenog interesa zamjesto. Mještanima je ostao u trajnom sjećanju kao čvrst, nepopustljiv i radišan upravitelj škole s jasnom vi­zijom budućnosti. O svom odlasku i radu ostavio je u Ljetopisu sljedeći zapis: Begovićev zapis o odlasku iz Cernika 95
  • 96. Kulturna i javna djelatnost od Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata U Drugom svjetskom ratu je zamrlo svako kulturno djelovanje. Prestalo je uvježbavanje priredaba i zbor­ no pjevanje. Nastava se održavala neredovito, najvećim djelom u Franjevačkom samostanu. Nakon tog rata u narodu je zavladao strah od progona i odmazde. Svi su se osjećali nesigurno i stra­ hovali su za sebe i za svoju obitelj. Obilježje vremena je šutnja i muk. Sve izgovoreno, na bilo kojem mjestu, moglo je proizvesti tragične posljedice. Istina se nije smjela izreći, a kamoli komentirati. U školi je započeo odgoj bez vjere, baziran na boljševičkoj doktrini, partizanskim mitovima i načelima revolucionarnih tradicijaGodišnja skupština komunističke partije. Učitelji su se prilagođavali novonastaloj situaciji prihvaćajući proklamirana načela. UCrvenog križa protivnom, ako se nisu prilagodili, odstranjivani su i uklanjani iz prosvjete uz neprimjerene represivne mjere. Da bi preživjeli i opstali, ugađali su sustavu, a njihove osjećaje teško iščitavamo iz šturo ispisanih rečenica u Ljetopisu, bez srca i duše. Pisali su one podatke koje je tražio represivni sustav. Tako čitamo samo o najosnovnijim uvjetima rada i učiteljskom kadru, niti slova o svojim osjećajima i događanjima. U razdoblju od 1949. do 1950. u školi se organizira Pio­nir­­ska organizacija i Podmladak Crvenog križa. To su prve organizacij­ ske forme u školi sa zadatkom odgoja djece u novonastalom duhu. Vlasti im daju veliku pozornost, što su znali i učitelji, te su vrlo ozbiljno pristupili pripremi rada tih organizacija i o tome su vodili pismenu dokumentaciju. To je vrijeme pomanjkanja učiteljskog kadra u školi, a preostale je učitelje maksimalno zaok­ upila cjelodnevna nastava s velikim brojem učenika. Godina 1953. i 1954. u školi se osniva društvo “Naša dje­ ca”. Prosvjetne institucije su svjesne da u školi moraju oživjeti i druge aktivnosti osim humanitarnih organizacija i organizacija političkog karaktera. U školski se program uvode slobodne ak­ tiv­nosti za učenike, a cilj im je potaknuti rad novih djelatnosti u školi. Prije svega su željeli pokrenuti kulturnu i javnu djelat­ nost škole. U okviru kulturne i javne djelatnosti prioritetan je zadatak pripremiti programe obilježavanja državnih praznika i jubilarnih godišnjica. U tu se svrhu od 1961. do 1962. osniva Kulturno-umjetničko društvo “Ivo Lola Ribar” (KUD) i Fiskul­ turno društvo “Mladost”. U okviru KUD-a djeluju sekcije koje su pripremale programe za proslavu Dana Republike, Dana JNA, Dana dječje radosti, Dana žena i za Dan škole.Cvjetni korzo školske Također se, u okviru Saveza izviđača Jugoslavije, osniva Samostalni vod izviđača škole “Vladimir Nazor”.godine 1957./58. Rad izviđača je ugašen nakon nekoliko godina rada. Ponovno je obnovljen školske godine 1968./69. kada je opet formiran odred u okviru Kluba mladih tehničara. Rad je trajao vrlo kratko. Rad je po treći puta obnovljen školske godine 1985./86. da bi se ubrzo ponovno ugasio. Ponovno se potvrdila teza da se organizacija škole u izvannastavnim aktivnostima temelji na sklonostima i mogućnostima učitelja. Svaka promjena učiteljskog kadra povlači i promjene u izvannastavnom radu. Porastom broja učitelja i poboljšanjem materijalnog stanja u školi se od 1964. do 1965. formira Foto klub, a 1968./69. godine, Kub mladih tehničara “Nikola Tesla”. Svako društvo čini nekoliko grupa slobodnih aktivnosti s optimalnim brojem uključenih učenika. Škola je imala stalne teškoće pri uključivanju učenika putnika u rad slobodnih aktivnosti budući da nije mogla uskladiti rad grupa s redom vožnje prijevoza. U ne­ kim godinama učenici putnici nisu bili uključeni u rad ili je u rad uključen jako mali broj učenika. 96
  • 97. Svečani program prigodom prijema Svake se školske godine mijenjao karakter rada sekcija ovisno o sklonostima učitelja i ispraćaja savezne štafetei njihovim zaduženjima. Iz tog razloga često nailazimo na situaciju u kojoj su neke grupeslobodnih aktivnosti prestajale s radom da bi se nakon nekoliko godina rad istih obnovio,kao na primjer: rad folklorne grupe, grupe harmonikaša, grupa proizvodnog karakterai dr. Stalnost rada su imale literarna i dramsko recitatorska sekcija te pjevački zbor, a unajvećem djelu godina i tamburaški orkestar. Svako je školsko društvo na početku godine imenovalo Upravni odbor koji je dono­sio program rada. Planirani su radni sastanci i uredno vođeni zapisnici i druga dokumen­tacija. Obavezno su se donosili programi priredaba za sve državne blagdane; Dan Re­publike, Dan JNA, Dan dječje radosti, Dan žena, Praznik rada, Dan škole te priredbe zadoček i ispraćaj pionirske i omladinske štafete. Sve su priredbe bile ideološki obojene. Slavio se Tito, Partija, NOB, revolucionar­ne tradicije, heroji NOB-a i dr. Nije bio problem izvršiti izbor recitacija budući da ješkola bila bogato opskrbljena literaturom toga sadržaja. Izbor glazbe također je u sug­lasju s ideologijom, a folklorna grupa, uz slavonska kola njeguje obavezno kozaračko islična kola. Na akademijama za Dan Republike vršio se prijem učenika prvog razredau Savez pionira Jugoslavije uz obavezno polaganje prisege. Na pozornici je predsjednikrazrednog odjela sa šakom na sljepoočnici podnosio prijavak broja učenika svog razredai zatražio od predsjednika pionirskog odreda škole dozvolu za prijem u Savez pionira Jugoslavije. Potom su Obilježavanje godišnjice NOBgrupno izgovarali tekst prisege. Ceremonijal se godinama nije mijenjao. Na akademiji je uvijek bio prisutanpredstavnik Saveza boraca Nove Gradiške i predstavnik JNA. Nakon akademije upriličena je zakuska koju suuglavnom priređivali roditelji uz pripomoć škole i tada su gosti evocirali sjećanja na NOB i život u JNA. Svrha Ispraćaj saveznecjelokupnog programa je bila usaditi u djecu ljubav prema Titu, Partiji i revolucionarnim tradicijama. Titove štafete 97
  • 98. Spomenica rada U školske je programe bilo obavezno uključivati obilježavanje jubilarnih godišnjica pa su tako primjericei drugarstva,sadnja drveta obilježene: 1976./1977. – 40. obljetnica dolaska Tita na čelo KPJ-a i njegov 85. rođendan˝, 1979./1980. – 60. obljetnica KPJ-a, SKOJ-a i Sindikata, 1981./1982. – 40. godišnjica Ustanka naroda i narodnosti Jugoslavije, – 90. godišnjica rođenja druga Tita, – 45. godišnjica dolaska Tita na čelo KPJ-a. U tom je vremenu bilo nedopustivo ispustiti obilježavanja revolucionarnih godišnjica pošto su posljedicePrijemu Savez pionira bile nepredvidive. Važnu obavezu škola je imala u dočeku i ispraćaju Pionirske i Savezne omladinske štafete kojom se upućivala čestitka i dobre želje za rođendan druga Tita. Škola je bila domaćin svečanog dočeka i ispraćaja Savezne štafete školske godine 1980./81. Tom je prigodom izveden svečani program na kojem je nas­ tupio i HPD “Tomislav”. Programu su prisustvovali članovi društvenih i političkih struktura mjesta, učenici i učitelji škole i mali broj mještana. Inače, u programu ispraćaja štafete morali su sudjelovati svi učitelji i učenici škole. Na ispraćaj se odlazilo i u Novu Gradišku, a za tu bi prigodu na glavnom trgu bila post­ avljena svečana tribina za izvođače programa i političare koji su po službenoj dužnosti morali biti prisutni. Naravno da su se u školi na satovima hrvatskoga jezika pisale čestitke drugu Titu, a potom i vršio izbor najuspješnijih. Svake su godine učenici sedmih razreda primani u Savez omladine SFRJ. Tom je prigodom pripreman svečani program koji se u početku u održavao u školi, a kasnije na mjestima revolu­ cionarnih tradicija: Petrova gora, Tjentište, Jajce, Kozara, Kum­ rovec, Zvečevo, Kamensko i drugi. Posljednih se godina posto­ janja SFRJ prijem u Savez omladine vršio u Partizanskom domu “18. kilometar” Okučani. Pješačilo se od Cernika do odredišta putovima narodnog heroja Milana Tomića-Slobodana. Tu su učenici polagali prisegu.Prijem u Savez Kao nagradu za zapaženi rad škole u Savezu pionira Jugoslavije, pet je učenika naše škole 1985. predstav­omladine ljalo grad Novu Gradišku na manifestaciji “16. susreti pionira Jugoslavije - Crnoljevo, Suva Reka - Kosovo.” 98
  • 99. Iste smo godine bili domaćini priredbe u čast Spomenice rada i drugarstva u kojoj su sudjelovale sve školeOpćine Nova Gradiška. Spomenica je bila knjiga u koju je škola upisivala svoja postignuća, rezultate, uspjehe,želje, očekivanja i dr. Svi su se trudili estetski urediti stranice i ispisati najljepše literarne radove. Školske je godine 1983./1984. posebno svečano u školi proslavljena 125. godišnjica postojanja škole uCerniku. O tom je događaju tadašnji ravnatelj Franjo Jugović zapisao u Ljetopis: “Posebno je ove šk. god. UzDan škole obilježena “125. godišnjica postojanja škole u Cerniku”. Ovaj jubilej škole je obilježen zajedničkomakademijom KUD-a škole i HPD “Tomislav” za mještane, nastavnike, učenike i uzvanike. Tom je prigodomodržana svečana sjednica Zbora radnika i svih uzvanika te je izdana knjiga 125 godina školstva u Cerniku čijisu autori bili nastavnici: Alojzije Aga, Višnja Dozet i Franjo Jugović. Na svečanoj sjednici Zbora radnikauručena su priznanja mjesnim zajednicama i društveno političkim organizacijama iz mjesta s kojima škola imadugogodišnju uspješnu suradnju. Priznanje je uručeno i nastavnici Mariji Štrk koja neprekidno 25 godina radiu školi, a našim umirovljenicima predani su svečani pokloni. Ovaj je jubilej upotpunjen izložbom učeničkihradova. Pokrovitelj jubileja bila je Mjesna zajednica Cernik. Otvorenje mosta Školske godine 1988./89. svečano je proslavljena 130. godišnjica škole. O tom je događaju direktorica Pozivnica i programškole Duša Paurević u Ljetopisu zapisala: “U školi radno ali vrlo svečano obilježena je 130 godišnjica škole 19. proslave povodom 125. obljetnice školei 20. travnja 1989., godine, uz predstavnike društvene sredine, suradnike, bivše radnike škole i učenike, sportskim u Cernikunatjecanjima, izložbom učenikih radova, izdavanjem svečanog učeničkog lista “Čarolija”, svečanom akademijom,svečanom sjednicom, dodjelom priznanja pojedincima i kolektiva, drugarskom večeri. Pokrovitelj proslave je bio PIKNova Gradiška.” Uz obaveznu ideologizaciju svih djelatnosti i programa, u kulturnoj i javnoj djelatnosti se ipak uspjelosačuvati kulturno i etnografsko nasljeđe ovoga kraja. U školi je osnovana etnografska zbirka koja se iz godineu godinu popunjavala, a po kojoj smo mogli djelomično zaključiti o životu i običajima ovoga kraja. Kroz radfolklorne grupe, koja je doduše neredovito radila, sačuvali smo također osnovna folklorna obilježja Slavonijei Baranje. Stalnim radom pjevačkog zbora sačuvali smo tradiciju zbornog pjevanja u Cerniku. Pjevački je zbor 99
  • 100. Veliki školski pjevački zbor i tamburaški orkestar Mali školski pjevački zbor kontinuirano radio u školi. U rad zbora su bili uključeni brojni učenici škole, a mnogi od njih postali su članovi HPD-a “Tomislav”. Pjevački zbor je uspješno predstavljao školu i bio sudionik svih akademija i priredaba. Zbog svoje kvalitete zabilježio je značajne uspjehe na smotrama i natjecanjima Općine Nova Gradiška. Od osnivanja škole do danas u školi su uvježbavane i priređivane priredbe za roditelje i mještane. Igrokazi su uvježbavani na osnovu volje i entuzijazma učitelja koji su u određenom vremenu radili u školi. Tu obvezu nisu imali u redovnoj satnici i isključivo je bila plod njihove osobne želje i entuzijazma. Navodimo samo one igrokaze i priredbe koje su izvedene za mještane i koje su svojevremeno pobudile veliku pozornost: - 1933. - igrokaz: “Na majčin dan”, - 1934. - igrokaz: “Ivica i Marica”, - 1936. - igrokaz “Majčina pjesma”, - 1939. - sudjelovanje u priredbi prigodom otvaranja Hrvatskog zadružnog doma, - 1959. - igrokaz “Snjeguljica i sedam patuljaka”, - 1957. - igrokaz “Bijeli jelen”, - 1960. - igrokaz “Šegrt Hlapić” zbog velikog interesa izvođen nekoliko puta, - 1980. - opereta “Zeko Zriko i Janje” izvođena u više navrata i po okolnim mjestima. Na priredbama za javnost naplaćivale su se ulaznice, a prihod je namijenjen za učeničke ekskurzije i pomoć siromašnoj djeci. Škola je priređivala akademije na kojima su svoj rad i postignuća pokazivale sve grupe KUD-a te dramske grupe koje su se pred­ stavljale kratkim igrokazima. Posebno je dobro radila lutkarska grupa s voditeljicom Gor­ danom Kangrga. Uvježbali su brojne uspješne predstave na ra­ dost najmlađih učenika i polaznika vrtića. Kontinuitet rada su imali i dramsko-recitatorska i literarna grupa. Zabilježeni su njihovi brojni nastupi na školskim prired­ bama. I danas se pamti mnoštvo uspješnih nastupa, krasnoslova i skečeva kojima su oslikavali aktualne društvene događaje. Nas­ tupali su na smotrama i natječajima na kojima su tijekom godinaBožićna priredba ostvarili niz zapaženih rezultata. Posebno su bili zapaženi na nastupima smotri Lidrano gdje su često osvajali1992. priznanja te bili pozivani na republičke smotre. Uspješnost takvih nastupa, te uspjehe i rezultate grupa Kluba mladih tehničara “Nikola Tesla”, pogledajte u tablici: 100
  • 101. Tablica: Naši uspjesi u izvannastavnim aktivnostima Općinsko/ Županijsko/ Školska Ime učenika Državno /Republičko Naziv grupe gradsko regio­ al­ o n n godina i mentora natjecanje natjecanje natjecanje Učenik: nepoznat Prometna skupina 1. mjesto Mentor: Antun Babić 1975./1976. Učenik: Đurđica Štulajter Literarna skupina 1. mjesto Mentor: Nada Došlić Recitatori, Učenik: grupa Sudjelovanje Tamburaški Mentori: Reza Vuk, Vinko 1. mjesto LIDRANO 1979./1980. orkestar Sokić Učenik: Mirjana Bilešić Literarna skupina 2. mjesto Mentor: Nada Došlić Učenik: nepoznat 1980./1981. Likovna skupina 1. mjesto Mentor: Branka Zorić Učenik: Vesna Sokić 1981./1982. Recitatori 1. mjesto sudjelovanje sudjelovanje Mentor: Reza Vuk 2. mjesto Učenik: Krešo Došlić Literarna skupina (Nagrada Muzeja Mentor: Nada Došlić revolucije RH) sudjelovanje Učenik: Diana Došlić, Đurđa Dramsko (Susret pionira 1982./1983. Terzić 1. mjesto sudjelovanje recitatorska u Zadru) Mentor: Alojzije Aga LIDRANO 1. mjesto Učenik: nepoznat Likovna skupina (natječaj SUBNOR Mentor: Branka Zorić “Rudo 41.”) Sudjelovanje za Učenik: Diana Došlić 1983./1984. Literarna skupina ONO u 35. obljet- Mentor: Nada Došlić nicu - Osijek Učenik: Josipa Bigović sud. na 19. rep. susretu Literarna skupina Mentor: Nada Došlić pionira u Puli - Lidrano 1984./1985. Učenik: Ante Butković Foto skupina sudjelovanje Mentor: Antun Babić Učenik: nepoznat sudjelovanje Likovna skupina sudjelovanje sudjelovanje Mentor: Branka Zorić i priznanje Dramsko Učenik: nepoznat sudjelovanje recitatorska Mentor: Alojzije Aga Učenik: nepoznat 1985./1986. Prometna skupina 1. mjesto 1. mjesto Mentor: Antun Babić Učenik: Martina Crljenković sudjelovanje (Varaždin) Literarna skupina Mentor: Nada Došlić LIDRANO Učenik: Danijela Pejić sudjelovanje za Literarna skupina Mentor: Nada Došlić ONO Učenik: Dragan Kurjaković Sudjelovanje Likovna skupina Mentor: Branka Zorić (Osijek) Učenik: Krešimir Živković Foto skupina sudjelovanje 1986./1987. Mentor: Antun Babić Učenik: Krešimir Živković 1. mjesto Sudjelovanje Prometna skupina Boris Gašparević 2. mjesto (Osijek) Mentor: Antun Babić Učenik: Dario Aga Literarna skupina 1. mjesto sudjelovanje Mentor: Nada Došlić 1987./1988. Učenik: Vedran Matković Prometna skupina 1. mjesto sudjelovanje Mentor: Antun Babić 101
  • 102. Općinsko/ Županijsko/ Školska Ime učenika Državno /Republičko Naziv grupe gradsko regio­ al­ o n n godina i mentora natjecanje natjecanje natjecanje Učenik: Iva Žemba sudjelovanje (Karlovac) Literarna skupina Mentor: Nada Došlić LIDRANO Učenik: Marija Đurić1987./1988. Likovna skupina 1. mjesto Mentor: Branka Zorić Učenik: Mario Bakunić Sudjelovanje (Poreč) – Raketari 1. mjesto Mentor: Mato Bilešić Narodna tehnika RH Dramsko Učenik: Branka Terzić sudjelovanje recitatorska Mentor: Alojzije Aga Učenik: Branka Terzić sudjelovanje sudjelovanje i priznanje Goran Bičanić 2. mjesto1988./1989. Likovna skupina Anita Petrović 2. mjesto Mentor: Branka Zorić Učenik: Katarina Došlić Sudjelovanje (Zadar) Literarna skupina Mentor: Nada Došlić LIDRANO Učenik: Kristina Dukanović Literarna skupina 1. mjesto Mentor: Nada Došlić Klub mladih Učenik: Zoran Jedličko 1. mjesto tehničara Mentor: Mato Bilešić1989./1990. Učenik: Zoran Jedličko Raketari 1. mjesto Sudjelovanje (Split, Sinj) Mentor: Mato Bilešić Učenik: Marija Dujić Foto skupina sudjelovanje Mentor: Antun Babić Učenik: Marijan Dropulić Prometna skupina sudjelovanje Mentor: Antun Babić Učenik: Josip Žakić1990./1991. Raketari 1. mjesto Sudjelovanje (Karlovac) Mentor: Mato Bilešić Učenik: Kristina Kurjaković Foto skupina sudjelovanje Mentor: Antun Babić Učenik: Marija Jugović županijski sudjelovanje – republički1993./1994. Literarna skupina Mentor: Nada Došlić Lidrano Lidrano Učenik: Maja Šarić, županijski1995./1996. Literarna skupina Marija Jugović Lidrano Mentor: Nada Došlić 1. mjesto ekipno Učenik: Matija Trupinić, 3. mjesto 3. mjesto pojedinačno1996./1997. Prometna skupina Vedran Vuk 1. mjesto Predstavljanje na europ- Mentor: Martina Abianac skom nat. u Niozemskoj Učenik: Antonija Trupinić županijski2002./2003. Literarna skupina Mentor: Nada Došlić Lidrano Dramsko Učenik: Dominik Terzić županijski2004./2005. recitatorska družina Mentor: Alojzije Aga Lidrano 1. mjesto – natječaj Informatička Učenik: grupa2005./2006. informatičkog časopisa skupina Mentor: Kristina Novak ENTER za web stranice Učenik: Toni Mikanović županijski2006./2007. Literarna skupina Mentor: Nada Došlić Lidrano Učenik: Mario Josipović županijsko Literarna skupina Mentor: Nada Došlić priznanje2006./2007. Dramsko Učenik: Josipa Bator županijski recitatorska Mentor: Alojzije Aga Lidrano Učenik: Sandra Jurišković županijski2007./2008. Literarna skupina Mentor: Nada Došlić Lidrano102
  • 103. Općinsko/ Županijsko/ Školska Ime učenika Državno /Republičko Naziv grupe gradsko regio­ al­ o n n godina i mentora natjecanje natjecanje natjecanje Učenik: Dario Terzić 2007./2008. Likovna skupina sudjelovanje Mentor: Mišo Gusić 1. mjesto – Carnet – Informatička Učenik: grupa Webfestival (najbolja skupina Mentor: Kristina Novak školska web stranica) Učenici: Antonio Jurković, sudjelovanje i nagrada Valentina Pejanić, 2008./2009. Likovna skupina za 1. mjesto Marko Sabljak (Antonio Jurković) Mentor: Mišo Gusić 3. mjesto – natječaj Informatička Učenik: grupa informatičkog časopisa skupina Mentor: Kristina Novak ENTER za web stranice Dramsko-recitator- Učenik: Marin Bigović županijski Sudjelovanje Lidrano ska skupina Mentor: Monika Kovarbašić Lidrano 2009./2010. 3. mjesto - Carnet - Informatička Učenik: grupa Webfestival skupina Mentor: Kristina Novak (školske web stranice) Uz plodan rad navedenih grupa voditelji su istih školske godine 1967./1968. pokrenuli izdavanje školskoglista Svitanja. Urednici lista bili su Nada Došlić i Reza Hadžić. U popunjavanju sadržaja lista sudjelovale su idruge grupe slobodnih aktivnosti, a prije svega grupe koje su svoj rad bazirale na likovnim sadržajima. List seugasio 1971. zbog skupoće tiskanja i nedostatka novčanih sredstava. Bilo je više pokušaja ponovnog pokre­tanja lista pa postoje naznake da je izišlo nekoliko brojeva u nekoliko navrata za Dan škole. Godine 1986.pokrenuto je izdavanje školskog učeničkog lista Čarolija. Izlazio je nekoliko puta godišnje sve do odlaskaurednice lista, pedagoga Blaženke Šurbek, koja je u uređenje lista animirala mnoštvo učenika. Lijevo: Dramsko recitatorska grupa (voditelj: Reza Hadžić) Desno: Lutkarska priredba Lijevo: Izložba učeničkih radova Desno: Učenička zadruga, maketa Cernika 103
  • 104. Kulturna i javna djelatnost od Domovinskog rata do danas Značaj izvannastavnih aktivnosti Školu pohađaju djeca različitih sposobnosti, karakternih osobina i različitih navika kućnog odgoja. Neki lako i brzo uče, drugi imaju izuzetne motoričke sposobnosti, treći pokazuju sklonost za ples, igru i pjevanje, a ima i onih koji su zatvoreni, nepovjerljivi, čije sposobnosti i sklonosti tek treba otkriti. U različitosti svi oni im­ aju zajedničku želju i cilj: biti uspješan, prihvaćen, priznat i uvažavan. Iz tog je razloga odgovornost razrednog učitelja i škole kao institucije ogromna. Učitelji trebaju svojim postupcima, oblicima i metodama rada te cjelok­ upnom organizacijom dovesti učenika do željenog cilja i ispuniti njegova očekivanja. Međutim, nemoguće je od svih učitelja očekivati jednaku razinu metodičko-pedagoške osposobljenosti u svim područjima, kao ni jednako ljubavi i truda u radu čiji bi rezultati trebali biti vidljivi kako u nastavnim, tako i u izvannastavnim postignućima te u suradnji s roditeljima. Svim je učiteljima, stoga omogućeno vođenje grupe izvannastavnih aktivnosti (INA) u skladu s vlastitim željama, stručnom osposobljenošću i sklonostima. Obveza škole je dobro osmisliti i organizirati izvođenje programa koji će uz učenje zadovoljiti i druge potrebe učenika te im pružiti i po­ taknuti razvoj i individualnih interesa, sposobnosti i sklonosti. Škola to ostvaruje kroz organizaciju izvannastavnih aktivnosti i poticanjem rada u izvanškolskim aktivnostima. Pokazalo se kako učenici često otkrivaju svoje skrivene sklonosti i sposobnosti tek izborom neke od ponuđenih aktivnosti. Nekolicinu učenika taj je izbor učinio zadovoljnima i sret­ nima što će pokazati svojim budućim radom i djelovanjem te vlasti­ tom profesionalnom orijentacijom. Velika je vrijednost rada u INA što se učenici uče društvenom životu, druženju, suradnji, strpljivosti, snošljivosti, međusobnom uvažavanju i toleranciji. Izborom sadržaja rada pojedinih grupa želimo uputiti učenike osnovama značaja, kako materijalne tako i nematerijalne, kulturne baštine poput pjesme, tambu­Obilježavanje re, folklora i lijepe pisane riječi u životu naroda. Narod je lijepom riječi i pjesmom potiskivao tugu i tjeskobu,Dana državnosti poticao veselje i radost. Njegovanjem običaja smo sačuvali svoj identitet, svoju samosvijest i uspjeli smo op­i Dana škole stati na ovim prostorima razmeđe svjetova, predziđa kršćanstva. Izdržali smo ratove, pogibiju, mnoge pritiske i ostali svoj na svome. U obiteljima smo njegovali domoljublje, rodolju­ blje i bogoljublje što je bio bitan čimbenik opstanka i opstojnosti na ovim prostorima. Iz tog je razloga rad INA od iznimnog značaja za školu te ih kao takve možemo okarakterizirati neizostavnim i korisnim. Iz rezulta­ ta takvog rada nameće se zaključak kako ga je potrebno njegovati i podržavati, u čemu škola ustraje do danas. Učenici naše škole imaju širok izbor i mogućnost zadovoljiti svoje potrebe i interese. Mogu birati skupine kulturno-umjetničkog sadržaja, sportske ili učeničke zadruge. Programima u svakoj skupini dobit će priliku iskazati svoje sposobnos­ ti, i kroz obveze primiti određena životna znanja i umijeća koja će moći koristiti u životnoj svakodnevici. Škola je kroz rezultate i postignuća rada INA i učeničke zadruge “Lipovica” postala prepoznatljiva loka­ lnoj zajednici, a i šire. S pažnjom se prate svi uspjesi škole i često su predmet različitih komentara. Roditelji i mještani svoju zainteresiranost za događanja u školi iskazuju posjetom školskim priredbama, pažljivim praćenjem rezultata na natjecanjima naših učenika i brigom za okoliš naše škole. Škola im se godinama odužuje dobrim rezultatima te uvježbanim i osmišljenim programima priredaba koje svake godine održavamo za Susret malih pjesnika Slavonije i Baranje, Dan škole i u drugim prigodama. 104
  • 105. Desna slika:Školske priredbe Dan škole - veliki i mali pjevački zbor Lijeva slika: Škola se tijekom godina rada i postojanja isprofilirala kao jedan od temeljnih nositelja kulturne i javne Priredba za Susret malih pjesnikadjelatnosti na prostoru Općine kroz priredbe, programe i druge javne nastupe i time postala prepoznatljiva,kako na lokalnom, tako i na regionalnom planu. Već dugi niz godina škola aktivno sudjeluje u organizacijisvih manifestacija na razini Općine (Dan Općine, obljetnice vezane uz Domovinski rat, obljetnice udrugana području Općine, i dr.), a posebno je prepoznatljiva po priredbama za Dan škole i Susretu malih pjesnikaSlavonije i Baranje te po tradicionalnom božićnom koncertu.Dan škole Dan škole obilježavamo i slavimo svake godine približno istim sadržajima. To je najsvečaniji dan u školi,drugačiji od svih drugih školskih dana. Škola je uređena, okoliš dotjeran, a svi djelatnici uoči Dana školeužurbani u obavljanju konkretnih zadataka. Postavljaju se panoi u holu škole s literarnim radovima, fotografi­jama foto skupine kojima kronološki pratimo događanja u školi, postignućima novinarske grupe; uređuju seizložbe učeničke zadruge i uradaka drugih radnih skupina. Prikaz cjelokupnog učeničkog rada ponuđen jeposjetiteljima na uvid i procjenu. Na sam Dan škole u dvorani se odvijaju sportska natjecanja, najčešće u nogometu i odbojci; sportovimakoje najviše njegujemo u školi. Potom slijedi ono što mnogi s uzbuđenjem očekuju; školska priredba. Redovitonastupaju: veliki pjevački zbor, mali pjevački zbor, literati, recitatori, folklorna skupina i tamburaši. Program jeuglavnom lijep, razigran, dobro osmišljen i uvježban kako bi zainteresirao učenike, njihove roditelje i sve os­tale. U dvorani je prisutno mnoštvo roditelja i prijatelja škole. Tijekom programa dijele se priznanja učenicimaVeliki pjevački zbor i školska folklorna skupina Učenici u gledalištu za vrijeme školske priredbe 105
  • 106. i učiteljima za postignute rezultate u predstavljanju škole. Nara­ vno, najuspješniji primaju nagrade, skromne ali dovoljne da tra­ jno ostanu u sjećanju. Nakon svega se upriličuje druženje svih učitelja, suradnika i prijatelja škole. Tijekom druženja dogovaraju se daljnje aktivnosti i zahvaljuje na dosadašnjoj suradnji. Scenarij se ponavlja svake školske godine. Ipak, postoje dani škole koji su po nečemu posebni, koji će se po nekim detaljima i sadržajima izdvojiti i pamtiti, kao na primjer: - priredba 1992. godine na temu “Devet stoljeća do samostal­Školska priredba povodom Dana škole nosti i neovisnosti Republike Hrvatske” - blagoslov informatičke učionice - blagoslov bibliotekarsko informativnog centra (BIC) - blagoslov novouređenih prostora u potkrovlju dvorane - blagoslov lončarske radionice - predstavljanje projekta “Vode tekućice u općini Cernik i EKO zaštita” - predstavljanje suvenira općine Cernik - Dan škole proslavljen u Cerničkoj Šagovini, Podvrškom i Banićevcu. Nadamo se kako će i budućnost donijeti niz ovakvih događanja za Dan škole.Blagoslov novogBibliotekarsko Božićni koncertiinformativnogcentra Svi dosadašnji koncerti uglavnom su bili istog sadržaja. Ipak, postoje oni koji se izdvajaju i pamte. U živom nam je sjećanju godina 1992., ratna godina. Usprkos ratu, tjeskobi u duši, pogibiji i sahrani najbližih, narod se ratu suprotstavio pjesmom i vjerom u povoljan ishod ratne tragedije. Iz tog se razloga Božićnog koncerta 1992. sjećamo s posebnim ponosom. Održao se u Hrvatskom zadružnom domu. Nar­ od oslobođen stega i ideološkog straha, sa smijehom na licima, radošću u dušama u predbožićnoj večeri, u iščekivanju najljepšeg kršćanskog blagdana, napunio je dom do posljednjeg mjesta. Uz tamburaški orkestar, veliki pjevački zbor škole i orkestar i zbor HPD-a “Tomislav”, nastupili su i literati škole koji su prekrasnim literarnim ostvarenjima prigodnog rodoljubnog sadržaja dodatno uljepšali prekrasni božićni ugođaj. Program su obilježili orkestar i zborovi u punom zanosu, buran pljesak publike i sveopće oduševljenje u sali što je rezultiralo osjećajem opuštenosti i radosti sviju prisutnih. Posebno bih istaknuo završne minute programa uBožićni koncert 1993. Božićna priredba: Tamburaški orkestar HPD-a “tomislav” 106
  • 107. kojima je čitav okupljeni auditorij u zanosu, lijepo, glas­no i sa suzama u očima, otpjevao tradicionalnu hrvatskubožićnu pjesmu “Narodi nam se kralj nebeski”. Koncert jezavršen, a svi prisutni su ostali na svojim mjestima, niko­me se nije išlo kući. Također, pamti se i koncert iz 1996. kada su nastupiliorkestar i pjevački zbor HPD-a “Tomislav”, zborovi našeškole i Glazbene škole iz Nove Gradiške. Dvorana je bilapuna, a program raznolik, prilagođen trenutku i samimtime vrijedan spomena. Božićni koncerti do danas su se održali kao jedna li­jepa i hvale vrijedna tradicija te kao dokaz dugogodišnjesuradnje i prijateljstva naše škole i našeg “Tomislava”.Maskirni ples – maškare Božićni koncert 1996. Maškare se u našim krajevima održavaju tri dana prije početka korizme, a osnovno im je obilježje oblačenjeili maskiranje u neki drugi lik ili osobu. Muškarci se najčešće oblače u žene i obrnuto, zatim u poznatu osobu,lik iz priče, povijesni lik i dr. Maškare su ukorijenjene u običaje hrvatskog naroda, a posebno veliki značajsu ovaj je običaj imao u životu sela. Suvremeni način života, zauzetost obvezama, postupno je potisnuo ovajobičaj te ga danas obilježava mali broj ljudi. Da bi sačuvala tradiciju i etnografsko naslijeđe, škola se 1992.odlučila organizirati Prvi pokladni maskirni ples. Ta se priredba uglavnom održava na pokladni ponedje­ljak. Ples srdacaUčenici razrednih odjela bi sa svojim razrednicima odabrali sk­upnu ili pojedinačnu masku iskazujući pri izboru raznolikost,kreativnost i maštovitost. Cijeli taj događaj započinje okupljan­jem svih sudionika pred školom kako bi u maskirnoj povorciprošetali centrom mjesta do krajnjeg cilja u domu. U domu seuz ples i igru vrši izbor najuspješnijih i najorginalnijih maski.Odabrane grupe i pojedinačne maske dobivaju priznanja i sk­romnu nagradu. U organizaciji je prvih godina sudjelovalo DVDCernik, a posljednjih godina organizaciju su preuzeli razrednicisedmih razreda i Vijeće roditelja učenika. Vijeće roditelja or­ganizira naplatu ulaznica, imenuje prosudbeno povjerenstvo,organizira redarsku službu i prodaju osvježavajućih pića. Svakegodine žene iz Cernika u organizaciji Društva žena peku krafne Žene peku krafne Maškare - područna za maskirni ples škola C. Šagovina 107
  • 108. i besplatno ih dijele učenicima. Plesu prisustvuju brojni roditelji i mještani. U ovaj su događaj uključeni svi učenici matične škole i područnih škola. Vjerovali smo da ćemo našom aktivnošću pokrenuti cijelo mjesto i pretvoriti u Cernički karneval u turističku atrakciju. Nis­ mo uspjeli jer nismo dovoljno snažni u preuzimanju organizacije složenog i zahtjevnog posla. U takvu aktivnost treba uključiti Općinu Cernik, sva društva u Cerniku i sve institucije kako bi svojom masovnošću pridonijeli uspjehu takve zamisli. Na žalost cijelog ovog kraja, s godinama se pokazalo se kako je naš masken­ bal, uz rijetke pojedince, ostao jedini čuvar tradicije i običaja maškara i maškaranja u cerničkom kraju.Maskirnapovorka od školeprema domu Skupine izvannastavnih aktivnosti (INA) U školi se tijekom godina promijenio čitav niz INA skupina čiji je rad ovisio o mogućnostima škole te in­ teresima i sklonostima nastavnika i učenika u određenom vremenu. Među njima su se radom i kontinuitetom djelovanja posebno izdvojile folklorna, dramsko-recitatorska i literarna družina te veliki pjevački zbor, koje su kroz godine postojanja zabilježile čitav niz javnih nastupa na priredbama po čitavoj Hrvatskoj, a i šire. Veliki pjevački zbor (VPZ) Nositelj programa svake priredbe bio je veliki pjevački zbor škole, a povremeno i mali pjevački zbor (učenici nižih razreda). Izborom pjesama i kvalitetom izvođenja hvaljeni su od prisutne publike na koju su kvalitetom nastupa redovito ostavljali snažan dojam. Izbor je repertoara uvijek prilagođen temi priredbe, a vrlo često veseo i razigran. Po kvaliteti izvođenja, po procjeni stručnjaka, ubrajani su među uspješnije dječje zborove ovog kraja što potvrđuju sljedeći rezultati i nastupi: - Glazbene svečanosti Brodsko-posavske županije. - 29. travnja 1995. u Slavonskom Brodu; uz veliki pjevački zbor nastupio je tamburaški orkestar škole. O nastupu zbora i orkestra poznati glazbenik Mihael Ferić je zapisao: “Primjer dobro složenog programa. Zborska skladba, orkestralna skladba i vokalno-instrumentalna skladba imala je zvukovnu gradaciju i dobro osmišljen izbor. Zbor korektan, dobro uvježban, trebao bi više pažnje posvetiti izgovoru teksta (dikcija) kako bi pjevani tekst bio razumljiv. Orkestar siguran i pouzdan, dobro vođen od iskusnog dirigenta.” Zborom i orkestrom su ravnali Katarina Piljić i Vinko Sokić.Veliki pjevački zbor uoči svečane sjednice za Dan Općine Školski pjevački zbor na otvorenju obnovljene škole u Banićevcu 108
  • 109. Susret malih pjesnika - 4. svibnja 2006. drugi nastup na Glazbenim svečanostima u Slavonskom Brodu. Slavonije i Baranje - 12. travnja 1997. treći nastup u Novoj Gradiški; nažalost, ovo je bila zadnja organizacija Svečanosti i dolazi do gašenja što će se pokazati kao velika geška i propust koji će imati loše posljedice za kvalitetu zbornog pjevanja i orkestralnog sviranja u cijeloj regiji. - U okviru rada glazbene kulture svakako treba spomenuti nekoliko priredaba priređenih u školi pod nazivom “Mikrofon je vaš” koja je pobudila veliki interes učenika škole. - Na Novogradiškom glazbenom ljetu od 2000. pa do danas nastupilo je nekoliko naših učenika koje je uvježbavala naša učiteljica glazbene kulture Katarina Piljić. - U lipnju 2002. izveden je izlet velikog pjevačkog zbora u Istru i organiziran nastup na priredbi “Čakavski sabor” u Žminju. Na izletu je bio i veći broj učitelja škole. - Nastup VPZ-a i literata 9. listopada 2007.; izveden kratki program pri otvaranju Industrijske zone u Cerniku. - 22. prosinca 2006. prijam kod župana Šime Đurđevića u velikoj vijećnici Brodsko-posavske županije; uz pozdravnu riječ nekoliko prigodnih pjesama otpjevao je VPZ. Tom prigodom je kao poklon županu uručena košara sa slavonskim specijalitetima.Otvorenje Industrijske zone u Cerniku Program za Smotru učeničkih zadruga u Cerniku 2008. 109
  • 110. Folklorna skupina Odrastali smo u duhu vremena koje nestaje i uskoro će se u cijelosti izgubiti. U živom sjećanju su nam slavonski seoski običaji, prigodni i blagdanski zvuk pjesme i tamburice koji se širi i odzvanja obroncima zasađenih vinograda i voćnjaka, ples, kolo i pjesma pred crkvom i ljepota ruha i nošnji naših mladića, djevo­ jaka i snaša, zadirkivanja i podbadanja bećara, napjevi, poskočice i običaji za svaku priliku u mnoštvu životnih događanja. Dobili smo u nasljeđe silno bogatstvo običaja, folklora, ruha i etnoloških vrijednosti. Novo vrijeme nosi svoja obilježja, donosi novi duh, novi način života, nove navike i običaje. A mi, koji smo prošli to lijepo razdoblje naše povijesti življenja, sa sjetom se sjećamo prohujalog vremena. To nas je po­ taknulo i obvezalo sačuvati od zaborava našu baštinu kao tradiciju koju možemo prezentirati globaliziranom svijetu. Iz tih smo poriva 1992. ponovno osnovali folklornu družinu i s velikim žarom nastavili popunjavati et­ nografsku zbirku škole. U početku je folklornu skupinu uspješno vodila učiteljica Reza Benković, a rad je una­ prijedila učiteljica Branka Klašnja. Folklor je nastupao redovito, uz veliku pozornost publike, na priredbama za Susret malih pjesnika Slavonije i Baranje i za Dan škole. Nastupali su i u drugim prilikama, kao na primjer za Dan općine i u drugim prigodama. Nemjerljiva je vrijednost što radom u folkloru upoznajemo djecom s etnografskom baštinom, učimo ih osnovama i obilježjima narodnoga plesa, običajima i igrama djece ovoga dijela Slavonije. Razvijamo glazbeniNastupi folkorne ukus, ljubav prema tamburi i, što je najvrjednije, čuvamo folklornu i etnografsku tradiciju ovoga kraja odskupine na zaborava.priredbama 110
  • 111. Nastup literata na obilježavanju obljetnice Psunjske satnijeLiterarna družina Literarna družina s voditeljicom Bogatstvom nastupa, od svih INA grupa, izdvaja se literarna družina škole. Iza jednog nastupa slijedi Nadom Došlićdrugi, i tako od početka do kraja školske godine. Redovito nastupaju kao gosti na dječjim manifestacijamasličnim našim Susretima, u Žminju, Zlataru, Muću i Primoštenu. Narodnim nošnjama, tamburicom i tek­stovima predstavljaju Slavoniju i njeno etnografsko bogatstvo. Njihovi nastupi su uvijek lijepo prihvaćeni,popraćeni znatiželjom i burnim pljeskom. Sudjeluju u obilježavanju blistave pobjede hrvatske vojske u Do­movinskom ratu “Akcija Šagovina” i obilježavanju osnivanja Psunjske satnije. Redovito nastupaju na smotriLidrano, a postignute uspjehe možete pogledati u posebnoj tablici INA. Uvijek su spremni i za druge nas­ Dramsko-recitatorskatupe. Teme njihovog pisanja su raznolike i široke. Posebno valja istaći njegovanje domoljublja, rodoljublja, družina s voditeljemčovjekoljublja i bogoljublja u njihovu pisanju. Alojzijem AgomDramsko-recitatorska družina Kao nositelj svih školskih priredaba nezaobilazna je dramsko-re­citatorska družina koju je od 1983. do umirovljenja 2007. vodio učiteljAlojzije Aga. Raznoliki aktualni igrokazi, skečevi i dosjetke koje su učenici izvodi­li za Dan škole i Susrete malih pjesnika Slavonije i Baranje, oduševljavalisu Cerničane i njihove goste. Nezaboravan je bio nastup za svečanootvaranje školske športske dvorane i za oproštaj s voditeljem družineAlojzijem Agom 2007. prigodom njegovog odlaska u mirovinu. Radje ove družine bio osobito cijenjen u Zlataru gdje je redovito nastupalačetrnaest uzastopnih godina na Danima kajkavske riječi i gdje je AlojzijeAga stekao mnoga priznanja na povezivanju štokavske slavonske riječii kajkavskog narječja. O tome su svjedočili i pisali Stjepko Težak, JožaSkok te urednica Modre laste Željka Horvat. Alojzije Aga je školi pribavio laskavu titulu jedinog učitelja koji je2002. dobio ministrovo Priznanje za rad u prosvjeti. Dva je puta sa svo­jom družinom bio sudionik državnih susreta Lidrano u Zadru i Zagrebu.Također, bio je i dugogodišnji uređivač kulturno-umjetničkih programaza sve javne nastupe škole za koje je također napisao niz konferansi. Dramsko-recitatorska družina nastupa na priredbi za sv. Nikolu 111
  • 112. Likovna kolonija 1997.Umjetniciu akciji Ostala događanja u kulturnoj i javnoj djelatnosti Likovne kolonije U rujnu 1997. smo u suradnji s Franjevačkim samostanom organizirali likovnu koloniju. Sudjelovalo je 27 likovnih umjetnika. Franjevački je samostan pružio smještaj, a ostale je obveze preuzela škola. Izdali smo Katalog radova koji smo promovirali uoči Susreta malih pjesnika Slavonije i Baranje. Promociji je prisustvovao velik broj likovnih stvaralaca i mještana. Škola je 6. i 7. rujna 2003. samostalno organizirala likovnu koloniju. Svi sudionici su prenoćili u Franjevačkom samostanu, a ostalo je organizirala škola. Sudjelovali su članovi likovne udruge “Berislavić” iz Slavonskog Broda te “Petrović” iz Rešetara. Svaki je sudionik po dolasku poklonio školi jedan umjetnički rad, a ostavili su i sve ra­ dove koji su nastali za vrijeme trajanja kolo­ nije. Nažalost, zbog nedostatka financijskih sredstava, nismo mogli tiskati katalog.UmjetnikJosip Vukojević Katalog Likovne kolonije 1997. Likovna kolonija 2003. 112
  • 113. Doček požeškog biskupa Antuna Škvorčevića Susret malih pjesnika Slavonije i BaranjeŠto smo željeli postići našim javnim nastupima U školi smo obilježavali značajne obljetnice iz hrvatske povijesti. Cilj je obilježavanja upoznati učenikes velikanima hrvatske povijesti koji su je kreirali, koji su u svom vremenu i danim okolnostima bili putokazbudućim generacijama, te koji su kao takvi, zaslužni za opstojnost hrvatskoga naroda. Potrebno je djecu poučitizašto su Hrvatsku smatrali “predziđem kršćanstva” i činjenici da su Hrvati svojim stvaralaštvom i kulturompripadali europskom miljeu. Želimo ih poučiti kako smo se svojom greškom i političkom glupošću otrgli odzapadne provencijencije i ušli u balkanski glib velikosrpske dominacije. Naši bi učenici trebali znati da smoimali svoje pismo, pisce i tiskane knjige prije onih koji nam danas u mnogim sferama društvenog života dajulekcije. Posebna nam je obveza pravilno tumačiti i učiti noviju povijest, Domovinski rat, uzroke i posljedicetoga rata i slaviti velikane koji su svojom žrtvom i sposobnošću stvorili Republiku Hrvatsku. Ne smijemodozvoliti da počinjene greške budu polazište za ocrnjivanje domovine i dovođenje domovine u pitanje. To jenajmanje što možemo učiniti da bi bili dostojni žrtve svih koji su za slobodnu domovinu ginuli i čeznuli krozvjekove. Svaka od ovih tema je dobro došla na našem javnom nastupu i predstavljanju života i rada škole. U javnim nastupima bilježimo i uspjehe naših učenika na natječajima likovnog i literarnog stvaralaštva. Kao poseban uspjeh tako izdvajamo izbor likovnih radova naših učenika u natječaju “Likovi iz bajkiIvane Brlić Mažuranić” ( Josipa Jugović). U likovnom natječaju Turističke zajednice Slavonski Brod “VolimHrvatsku” naš učenik Danijel Terzić dobio je nagradu za svoj rad i svečano mu je uručeno priznanje u Slavon­skom Brodu. Mentor učenika bio je učitelj likovne kulture Mišo Gusić.Uređeni panoi: literarni i likovni radovi 113
  • 114. ŠKOLSKA UČENIČKA ZADRUGAŠ kola od svog postojanja odgaja đake i primjerenim metodičkim postupcima oblikuje znanje, spo- sobnosti, interese, radne navike, vještine i vrijednosti, među kojima se izdvajaju poduzetnost, inventivnost, marljivost i upornost, dakle sve ono što je suprotno besadržajnom provođenjuslobodnog vremena mladeži. U cilju takvih stremljenja koristila je različite organizacijske oblike iformirala društva različitog sadržaja rada. Po uspješnosti treba izdvojiti proizvodne školske zadrugesa različitim proizvodnim sadržajima rada. Školskim zadrugama prethodili su školski vrtovi koji su u različitim razdobljima školstva imali vrloznačajnu odgojnu i gospodarsku ulogu. Uz odgojnu ulogu vrtovi su mjesto za povezivanje s nastavom i zapraktično provjeravanje teoretskog znanja stečenog u školi. Dakle, vrtovi su imali općenastavni i gospodarst­veno-proizvodni karakter. Vrtovi su mjesto gdje učenici razvijaju radne navike, uviđaju svrhovitost rada istječu teoretska i praktična životna znanja koja će ponijeti i primijeniti u svom roditeljskom domu. Školskivrtovi su trebali svojim primjerom biti uzor koji su slijedili učenici i mještani, što je unapređivalo izgleddomaćinstava i mjesta u cjelini. U svakom slučaju školski su vrtovi odigrali vrlo pozitivnu ulogu u gospodarskom i odgojnom smislu.Krajem 19. st. i početkom 20. st. školskim je vrtovima poklanjana posebna pozornost. Škole su imale obvezuposjedovanja i uređenja školskog vrta. U čl. 38. Zakona o ustroju pučkih školah i preparandijah za pučkoučiteljstvo u Kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji iz 1874. godine stoji: “Uza svaku obću pučku školu mora za praktično vježbanje učenikah u gospodarstvu biti školski vrt, zatimgombalište i zdenac za piće i kućnu upotrebu učiteljevu.” (Matijević 1996.)Kao odraz Zakona i poštivanja i proizvodnje istog, u Ljetopisu škole iz 1875./76. zapisano je:Da je Zakon pokrenuo niz aktivnosti u školi i Općini, možemo iščitati po sljedećim zapisima iz1880./81.: Banska uprava nezadovoljna stanjem školskih vrtova 1883. izdaje opširan Naputak za uređenje školskihvrtova. Ovaj Naputak obvezuje općine da osnuju školske vrtove. Općine trebaju osigurati sredstva zaograđivanje školskih vrtova i plaćanje težaka za teški fizički rad. Učenicima ostaje posao oko proizvodnje voćai povrća. No i dalje ostaje obveza proizvodnje i podjele voćnih sadnica. 114
  • 115. Vrtovi su u tom vremenu imali uglavnom proizvodni karakter, nalagali su uzgoj sadnica u što većem brojui besplatnu podjelu mještanima. Svrha je bila promijeniti sorte voća i povrća te potaknuti učenike i mještanena što veći uzgoj. Učiteljima je to bila teška i velika obveza. Djeca nisu imala ni znanja ni snage za tako veliki rad, a općinesu se oglušile u plaćanju rabote. Učitelji nisu stizali, uz učiteljski rad, obaviti toliki posao. Da je obujam poslabio značajan, pokazat ćemo tablicom:Tablica: Podaci o uzgoju sadnica voća, dudova i vinove loze u razdoblju 1882. - 1910. (Podaci pronađeni u Ljetopisu škole) Zasađeno Izvađeno Oplemenjenih Izvađeno Uzgojeno Uzgojeno sadnica Školska divljaka ili podijeljeno Podijeljeno kalemljenjem i podijeljeno dudovih vinove loze godina uzgojeno dudovih korjenjaka ili okuliranjem voćaka sadnica (sadnica korjenjaka) iz sjemena sadnica 1882./83. 214 108 - 1883./84. 220 62 62 1884./85. 40 160 48 1885./86. 2000 630 - 1886./87. 2000 1584 189 1887./88. 2000 1800 270 800 1888./89. 1500 1720 280 590 90 1889./90. 2000 1300 878 1000 184 1890./91. 1600 1200 466 2500 309 1891./92. 1500 1170 371 2000 428 1892./93. 800 700 154 1500 450 1893./94. 1000 1000 200 3000 300 1894./95. 1000 800 60 3000 100 1895./96. 1000 400 723 2690 301 1896./97. 500 100 1837 1000 1413 1897./98. Nema podataka 1898./99. Nema podataka 1899./1900. 800 400 30 233 713 50 1900./01. 1400 76 306 189 100 90 1901./02. 859 236 - 1902./03. 1000 200 - 400 1903./04. 1500 400 - 400 1904./05. 100 200 - nešto 1905./06. 1200 - - nešto 1906./07. nešto nešto 1907./08. nešto nešto 1908./09. nešto 1909./10. 1910./11. Škola nema školskog vrta 1911./12. Škola nema školskog vrta 115
  • 116. Učitelji su bili sve nezadovoljniji, nisu mogli izdržati toliki obvezujući teret i nastojali su zadržati samopedagošku svrhovitost vrtova. To je značilo smanjenje površina i uzgoj samo potrebnog za obuku djece.Razdoblje između dvaju ratova Škola nije imala školski vrt od 1911. Vidjeli smo da je rad u školskom vrtu prekomjerno opterećivaoučitelja. Jedva je stizao, uz učiteljski rad, raditi u školskom vrtu. Međutim, novi školski Zakon donesen 1929.člankom 22. određuje da “općine imadu svakoj narodnoj školi dati zemljište za praktičnu poljoprivrednu nastavu.”A članak 52. naređuje: “Uza svaku seosku narodnu osnovnu školu, a po mogućnosti i uz druge mora biti školski vrt,koji ima služiti u opće nastavne svrhe.” (Zakon o narodnim školama u Kraljevini Jugoslaviji) Nastavni plan iz 1933. predvidio je nastavni predmet Opća poljoprivredna pouka. Naravno da je plan pred­meta bio vezan uz školske vrtove. Zakon će potaknuti upravljajuće učitelje da ponovno pokrenu osnivanje školskih vrtova. Tome svjedočizapis u Ljetopisu iz godine 1930./31. Pretpostavljamo da je pokretanje rada školskih vrtova ostalo samo na pokušaju, budući da nema nikakvihzapisa o radu i uspjesima. Ravnajući učitelj iz toga vremena, Dragan Begović pokazivao je sklonost premaglazbi i pokrenuo je značajnu glazbenu i javnu djelatnost u školi i mjestu. U tom razdoblju bilježimo brojnepriredbe i javne nastupe. Zato pretpostavljamo da je rad učeničkih zadruga zanemaren i ostao samo zabilježenkao pokušaj opravdanja pred prosvjetnom vlasti.Razdoblje nakon Drugog svjetskog rata Nakon rata i proglašenja Federativne Narodne Republike Jugoslavije, došlo je do promjene društveno--političkog uređenja. Izgrađuje se društvo proletarijata na temeljima marksizma, komunističke ideologije anositelji su mu Tito i Partija. Školski vrtovi su u potpunosti zanemareni i nema ih u školama. Postupno se odčetverogodišnje škole uvodi šestogodišnja pa osmogodišnja. Nastavnim planom i programom uvode se slo­bodne aktivnosti. U okviru slobodnih aktivnosti formiraju se grupe sa sadržajem rada u školskim vrtovima.Vjerojatno se formiraju i prve učeničke zadruge u okviru kojih rade spomenute sekcije. To možemo potvrditizapisom u Izvještaju o uspjehu i stanju škola na kraju školske godine 1959./60. Općine Nova Gradiška ukojem se navodi: “Stečeno znanje primjenjivano je u školskom vrtu i učeničkim zadrugama. U ovome područjuveliku pomoć pružale su didaktičke parcele pri školama. Činjenica je da didaktičke parcele nisu postojale kod većihškola što je slučaj u Novoj Gradiški, Cerniku i Rešetarima iako su postojale mogućnosti da se iste oforme.” U istom izvješću, u poglavlju učeničke zadruge zapisano je: “Učeničke zadruge u Vrbju, Cerniku, Mačkovcui Rešetarima imale su samo proizvodne parcele a pokusne parcele uopće nisu imali što je nepravilno, jer je odgojno 116
  • 117. obrazovna uloga u ovakvim zadrugama zapostavljena a i povezivanje teoretskog znanja s praktičnim je nepotpu-na. Nepravilna je orijentacija samo na jednostranu proizvodnju, ali nije dobro ni svaštarenje tj. formiranje mnogoogranaka sekcija u zadruzi.” Zanimljivo je da u izvješćima o radu škole nismo pronašli ništa o radu Učeničke zadruge. Na osnovusjećanja učenika škole i živućih učitelja obnovljen je rad Učeničke zadruge 1957. s dvije sekcije, poljoprivrednai voćarska. Zemljište s parcelama i voćarskim rasadnikom nalazilo se na Urijama u blizini starog groblja. Vrt jebio ograđen betonskim stupovima i pletenom žicom. Uzgajale su se sadnice autohtonog voća iz divljaka i sje­mena te su se oplemenjivale kalamljenjem i okuliranjem. Vrt su, u okviru društveno korisnog rada, održavaliučenici. Voditelji vrta bili su učitelji Josip Kovačević, Miloš Miljević i upravitelj škole Zlatko Prelovšek. Nep­oznata je godina prestanka održavanja vrta. Po sjećanju, dio je učenika obučavan u pčelarstvu, u privatnim pčelinjacima učitelja Josipa Kovačevićai Miloša Miljevića. U idućim je godinama vjerojatno došlo do gašenja Zadruge i radile su samo sekcije naodržavanju okoliša i cvijeća. Useljenjem u novu školsku zgradu 1973. formirane susekcije s programima uređenja okoliša i interijera škole. Pre­ma dostupnim podacima, fotoalbumima i sjećanjima učitelja,u višegodišnjem su razdoblju radile slijedeće sekcije: čuvariprirode, cvjećari, ratari, vezilje, tapiserija, hortikultura, gljivari,ratarsko-povrtlarska skupina, modelari i likovna skupina. Svenabrojene sekcije nisu radile u kontinuitetu, nego su formiraneprema trenutnim potrebama, sposobnostima učiteljskog kadra igodišnjim zaduženjima učitelja. Rezultati rada tih sekcija su i da­nas vidljivi po uređenosti okoliša škole, a i u nekim elementimauređenja interijera škole. Najbolji su dokaz uspješnosti priznanjakoja je škola dobila za lijepo uređen okoliš (vidi str. 122-123).Voditelji nabrojenih sekcija bili su učitelji Kata Glokević, Kruno­slav Urban, Mirjana Gazda, Branka Zorić i Franjo Jugović. Rad Eko-grupe 1980. je osnovana pčelarska sekcija i formiran pčelinjak. Sekciju je vodio pedagog škole Dragutin Šimota,poznati pčelar novogradiškog kraja. Pčelinjak se ugasio 1984. odlaskom Dragutina Šimote u Novu Gradišku. U to su vrijeme učenici, prema programu rada, trebali odra­diti određeni broj sati društveno-korisnog rada. Organiziranesu radne akcije branja grožđa, kukuruza i sakupljanja žira. Zapotrebe društveno-korisnog rada škola je od Mjesne zajedniceCernik dobila zemlju na Lukama (preko puta groblja) površinepola jutra. Sijani su različiti usjevi: kukuruz s grahom, pšenica,ječam i dr. Jedne godine zasijana je mrkva, a rezultat je bio slab.U tom je vremenu svaki razred imao eksperimentalnu gredicu, aplodove je koristila školska kuhinja. Velik problem u održavanjuvrta i eksperimentalnih gredica bio je ljetni period u vrijemeučeničkih praznika. U tim bi mjesecima vrt zatravnio i plodovibi propadali. Za potrebe održavanja školskog vrta nabavljen je motokul­tivator sa svim priključnim strojevima. Zbog teškoća održavanjavrta u ljetnom periodu, postupno se odustajalo od razredniheksperimentalnih gredica. Zemlja se i dalje zasijavala raznim usjevima, ali su troškovi uglavnom bili veći od Voćar u akcijizarade. To je postao veliki teret škole i 1991. odustalo se od obrade. Odustajanju je doprinio Domovinski rati teškoće u organizaciji nastave. 117
  • 118. Izložbeni stol U tom su vremenu zabilježeni i nastupi naših učenika na smotrama učeničkih zadruga. Sudjelovali su naUčeničke zadruge prvoj smotri učeničkih zadruga u Osnovnoj školi Ljudevita Gaja u Novoj Gradiški. Iz dokumentacije znamo“Lipovica” da su sudjelovali i na Osmoj smotri učeničkih zadruga Republike Hrvatske u Petrinji od 28. do 30. rujna 1989. Učenike su vodili: Krunoslav Urban, Mirjana Gazda i direktorica škole Dušanka Paurević. Od 1991. u školi su radile sekcije: cvjećari, vezilje, hortikulturalna, eko sekcija, modelari. U programima je planirano održavanje i uređenje okoliša i interijera škole. Voditelji sekcija bili su Mirjana Gazda, Ankica Matošević, Franjo Jugović, Mijo Jedličko, Ksenija Savi i dr. Mijenjali su se ovisno o drugim zaduženjima u školi. Idejama i radom unaprijedili su izgled okoliša koji je mnogim namjernim i nenamjernim prolaznicima služio kao primjer dobro uređenog školskog okoliša i vrta. Za postignuća smo primili mnoga priznanja i na­ grade. Obnavljanje rada Učeničke zadruge Izgradnjom školske športske dvorane u koju smo uselili 2004., povećala se površina zemljišta okoliša škole koju je trebalo hortikulturalno urediti. Dobili smo pet međusobno neovisnih cjelina: perivoj ispred škole, školski prometni poligon, zemljište između dvorane i potoka, zemljište uz školsko igralište i zemljište između dvorane i ulice. Pojavila se i potreba uključivanja djece u suvremenu poljoprivrednu proizvodnju, u povrtlarstvo i voćarstvo te potreba primjene novih agrotehničkih mjera. Iz navedenih smo se potreba odlučili obnoviti Učeničku zadrugu sa sljedećim sekcijama: eko sekcija, cvjećari, lončari, vezilje, modelari, voćari,Rad cvjećara na okolišu škole Praktična obuka voćara na plantaži krušaka Stanka Lazića 118
  • 119. ratarsko-povrtlarska i pčelari. Imenovali smo voditelje, učitelje razredne nastave koje smo prethodno oslo­ Povrtlari na radubodili nekih poslova i zadužili ih radom u Učeničkoj zadruzi, a tome je doprinijela i činjenica da svi rade u u školskom vrtujednoj smjeni. Osnivanje Učeničke zadruge smo obavili na osnovi Pravila rada učeničke zadruge. Prvi sastanak Privre­menog odbora održali smo 6. prosinca 2004. Privremeni odbor pripremio je svu dokumentaciju za obnavlja­nje rada zadruge i donio program rada. Obnoviteljska je skupština održana 18. siječnja 2005. Na njoj je usvojenplan i program rada sekcija, program rada Učeničke zadruge i izabran je Zadružni odbor u čiji su sastav ušli:Mato Ordanić, Ksenija Savi, Dajana Kudra, Martina Valešić, Branko Tomek, Štefana Štrk, Janja Kulić, MijoJedličko i Mirjana Gazda. Od učenika u Zadružni su odbor imenovani: Monika Mrkonić i Ivana Josipović,a od predstavnika mjesnih odbora Dražen Knežević iz Banićevca i Stipo Zebić iz Šumetlice. Jednoglasno jeusvojeno ime zadruge “Lipovica” koje je potvrđeno glasovanjem svih učenika škole. Ustroj Učeničke zadruge Učenička je zadruga ustrojena prema Pravilima rada učeničke zadruge. Za rad je odgovoran predsjednikkoji ima velike ovlasti u kreiranju rada Zadruge, formiranju radnih skupina, vođenju financijskog i materijal­nog poslovanja, a odgovoran je i za organizaciju rada te predstavljanje i prezentaciju rada Zadruge. Upravni odbor razmatra i donosi plan rada, konkretizira radne zadatke skupina, prati rad grupa, vodiračuna o načinu i vremenu predstavljanja postignuća, donosi odluke o javnim nastupima i dr.Zajednički ručak nakon smotre u Velikoj Kopanici Rad lončara u lončarskoj radionici 119
  • 120. Voditelj Učeničke zadruge pomaže u organizaciji rada skupi­ na, pomaže voditeljima grupa u donošenju godišnjeg plana rada, organizira smotre, izložbe i druge nastupe, piše izvješća o radu, zastupa Zadrugu u svim prilikama i sudjeluje na seminarima i stručnim skupovima. Vrhovni upravni organ Učeničke zadruge je Skupština zadru­ ge koja razmatra i usvaja izvješće o radu i financijska izvješća te donosi plan rada za tekuće razdoblje. Na skupštini se bira i Up­ ravni odbor. Skupština se održava jednom godišnje, a prisutni su svi zadrugari, voditelji i vanjski suradnici. Učenička zadruga naše škole održava okoliš i inovacijama unapređuje izgled okoliša i školskog vrta. Zbog uspješnosti rada, grupe Učeničke zadruge se međusobno ispomažu na poslovimaProdajna izložba koji su nedjeljivi. U rad Učeničke zadruge uključuje se i pomoćno osoblje škole na težim fizičkim poslovimaUčeničke zadruge na održavanja i u radu s mehanizacijom. Najbolje rezultate uspješnosti rada procjenjuju mještani i slučajni pro­ocjenjivačkoj Smotrivina u Cerniku laznici, jer se na osnovu uređenosti procjenjuje odnos prema okolišu i utvrđuju radni rezultati grupa Zadruge. Danas je školski park s klupama ugodno mjesto za odmor brojnih mještana, slučajnih prolaznika i majki s djecom. Naš vrt izaziva pozornost i posjećuju ga mnogi mještani i nenamjerni prolaznici. Radna postignuća Učeničke zadruge 2004./2005. • zemljani radovi na izgradnji umjetnog jezera, • priprema zemljišta za školski vrt i rasadnik, • pripremljeno zemljište za sadnju živice, • počela izrada makete Cernika. 2005./2006. • uređen školski vrt s nasadama povrća i ljekovitog bilja, • formiran je rasadnik i prvi put oplemenjene divlje podloge kalamljenjem i okuliranjem autohtonim voćem, • posađeno sedam starih sorti jabuka između potoka i dvorane, • zasađeno 100 dužnih metara živice, • uređeno umjetno jezero s vodotokom i umjetnim izvorom vode (zatvoreni sustav cirkulacije), • izrađen dio makete Cernika u mjerilu 1:500, • formiran je pčelinjak. 2006./2007. • opremljena je lončarska radionica lončarskim kolom i električnom peći za pečenje keramike, • uređena je lončarska radionica, • uređena staza s betonskim elementima u školskom vrtu (elemente darovao školi Zdenko Mlađen), • uređen je prostor oko školskog športskog igrališta. 2007./2008. • posađena živica od čempresa duž staze uz potok, • uređen bakin vrt iznad sportskog igrališta, • izgrađen mostić preko vodotoka u vrt. 2008./2009. • zbog obnove školske zgrade prekinuti svi radovi na uređenju okoliša. 120
  • 121. Nastupi i uspjesi Učeničke zadruge 2006. godina – Četvrta međužupanijska smotra učeničkih zadruga u Lužanima. Rad zadruge su predstavili: vezilje (Monika Mrkonić i Kristina Valešić), cvjećari (Ivan Barjaktarević) ivoćari (Antonio Jurković). Osvojili smo četvrto mjesto i po broju bodova smo mogli biti pozvani na Državnusmotru učeničkih zadruga. 2006./2007. – prijavili smo naš program opremanja lončarske radionice na raspisani natječaj T-com- akojim se sufinanciraju školski programi. Naš je program prihvaćen i dobili smo donaciju od 25.000 kuna. Zata sredstva kupili smo lončarsko kolo i električnu peć za pečenje keramike kapaciteta 200 litara. Uredili smolončarsku radionicu u potkrovlju dvorane. Za obuku djece i učitelja za rad na lončarskom kolu i pri­pre­­mu gline angažirali smo lončara Ivu Serdara iz Kujnika. Onje organizirao tečaj, (obuku) koji su polazili učitelji Mišo Gusić iRobert Vujica te veći broj djece. Ovim aktivnostima vrati­li smolončarstvo, po kojem je Cernik bio nadaleko poznat. 2007. – Peta međužupanijska smotra učeničkih zadruga uVelikoj Kopanici. Rad UZ su predstavili lončari Marko Žakić i Ivan Trupinić,a vezilje Monika Mrkonić i Bernarda Đurić. U kategoriji istraživačkih radova predstavili smo eko pro­jekt: “Vode tekućice u Općini Cernik i eko-zaštita”. Projekt suprezentirale učenice Josipa Jugović i Lucija Živković. Projektje prošao nezapaženo iako je vrijednost projekta nepobitna. Pobroju osvojenih bodova, zauzeli smo treće mjesto i predloženismo za Državnu smotru. Lončari 2008. – Šesta međužupanijska smotra učeničkih zadruga u Cerniku. Rad UZ su predstavili: VesnaMatošević – organizacija rada Učeničke zadruge, vezilje – Monika Mrkonić i Kristina Valešić i lončari – IvanDukanović i Marko Žakić. Osvojili smo drugo mjesto i predloženi smo za sudjelovanje na Državnoj smotriučeničkih zadruga. Izložbom smo naših radova sudjelovali na ocjenjivačkoj Smotri rakija u domu u Cerniku. Naša izložbaradova je izazvala veliku pozornost i prodali smo veliki broj lončarskih proizvoda. Državna smotra Sudjelovali smo na Državnoj smotri učeničkih zadruga u Poreču. Rad zadruge su predstavili su Vesna učeničkihMatošević, Tomislav Dokuzović i Andrea Vlainić, a voditelji su bili učitelji: Katarina Piljić, Štefana Štrk i Mišo zadruga u PuliGusić. 2009. – Sedma međužupanijska smotra UZ u Oriovcu. RadUZ su predstavili keramičari, lončari i vezilje. Zauzeli smo drugomjesto i predloženi smo za Državnu smotru učeničkih zadruga. S izložbom učeničkih radova sudjelovali smo na drugojocjenjivačkoj Smotri vina u školskoj športskoj dvorani u Cerni­ku. Sudjelovanje na Državnoj smotri UZ u Puli. Rad UZ pred­stavili su učenici Tomislav Dokuzović, Andrea Vlainić i MarinaPodkonjak, a voditelji su bile učiteljice Katarina Piljić i Klemen­tina Đurić. 121
  • 122. Priznanja i nagrade Okoliš škole i vrt privlače pozornost budući da izgledom pružaju ugođaj ugodan za boravak i odmor. Okoliš je postao znak prepoznatljivosti škole. Prepoznati smo od Povjerenstva za vrednovanje okoliša i školskih vrtova pa je škola za uređenost do sada dobila sljedeća priznanja: 1973./1974. Za primjereno estetsko uređenje škole: Dodjeljuje Republički odbor akcije Higijena i estetsko uređenje odgojno-obrazovnih ustanova i njihove sredine 1976./1977. Za primjereno održavanje higijene i kvalitetno estetsko uređenje odgojno obrazovne ustanove i okoliša Dodjeljuje Republički odbor akcije Higijena i estetsko uređenje odgojno obrazovnih ustanova i njihove okolice Republička samoupravna interesna zajednica odgoja i obrazovanja SR Hrvatske 1978. Za uspješno sudjelovanje u akciji 1968. - 1978. - deset godina akcije higijena i estetsko uređenje odgojno-obra­ zovnih ustanova i njihove okoline Dodjeljuje Republički odbor akcije: Higijena i estetsko uređenje odgojno obrazovnih ustanova i njihove okoline Socijalističke Republike Hrvatske 1979. Nagrada za uspješno estetsko uređenje unutrašnjeg i vanjskog prostora Dodjeljuje Republički odbor akcije: Higijena i estetsko uređenje odgojno obrazovnih ustanova i njihove okoline 1995./96. Priznanje Za sudjelovanje u akciji obnove školskih vrtova Slušaj kako zemlja diše i uzoran školski vrt dodjeljuju: Ministarstvo prosvjete i športa, Ministarstvo turizma, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i HRT.122
  • 123. 30. studenog 2001. Donji Martijanec Priznanje Slušaj kako zemlja diše Za sudjelovanje u natječaju Najljepši školski vrt 2001. Dodjeljuju: HRT i Ministarstvo prosvjete i športa 15. studenog 2003. Metković Priznanje Slušaj kako zemlja diše Za uspješno sudjelovanje u natječaju Najljepši školski vrt 2003. Dodjeljuju: HRT i Ministarstvo prosvjete i športa 25. studenog 2005. Đurđevac Najljepši školski vrt 2005. Diploma za uspješno sudjelovanje Dodjeljuju: HRT i Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa 27. listopada 2006. Split Najljepši školski vrt Priznanje za izuzetno uspješno sudjelovanje u projektu “Najljepši školski vr­ tovi” Dodjeljuju: HRT i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Listopad Vukovar – Plaketa Slušaj kako zemlja diše Najljepši školski vrtovi Pobjednik Najljepši obnovljen školski vrt nakon rata Uručenju priznanja i nagrade u Splitu bili su prisutni voditelji grupa Učeničkezadruge za koje je škola u svojoj režiji organizirala dvodnevni izlet u Split. Domaćin ivoditelj kroz Split i okolicu bio je naš prijatelj, ravnatelj škole u Primoštenu NedjeljkoMarinov, inače naš stalni gost na Susretu malih pjesnika Slavonije i Baranje. 2008. - predsjednica Povjerenstva za vrednovanje vrtova u natječaju HRT i Mini­starstva znanosti, obrazovanja i športa izdala je monografiju ”Najljepši školski vrtovi uHrvatskoj”. Počašćeni smo što se i vrt naše škole našao među 100 najuređenijih vrtova uRepublici Hrvatskoj. Promociji monografije prisustvovao je u prostoriji HRT ravnateljškole. 123
  • 124. Povodom 10. obljetnice izdan je Zbornik Susreta malih pjesnika Slavonije i Baranje124
  • 125. SUSRETI MALIH PJESNIKASLAVONIJE I BARANJE A radost radosna Bila je u nama, U malim pjesnicima Ko Slavonija i Baranja Široka i prkosna.Od ideje do ostvarenjaS usreti su ponos škole i Cernika. To je dječja priredba literarnog stvaralaštva poznata širom do- movine, naročito u Slavoniji i Baranji. Vole je mali literati, potiču učitelji škola, a podržavaju mnogi prijatelji škole. Danas, kada je priredba opće prihvaćena u široj zajednici, lijepo se pris-jetiti kako je rođena ideja takve priredbe i kako je realizirana. Prigodom jednog sastanka Društva za očuvanje kulturne baštine u školi, član toga društva TomislavĐurić, počasni građanin Cernika, predložio je da se škola prihvati organizacije dječje manifestacije literar­nog stvaralaštva. Na ideju je došao upoznavši bogatstvo rada izvannastavnih aktivnosti u školi i na osnoviinformacija o uspješnoj višegodišnjoj organizaciji smotre malih literata u školi. Predložio je da se škola pri­hvati organizacije literarnog stvaralaštva po uzoru na slične za čakavsko govorno područje u Žminju i ka­jkavsko u Zlataru. Po njegovu mišljenju uz ča i kaj nedostajala je treća sastavnica hrvatskoga jezika što i tu jeprazninu svakako trebalo popuniti. Uvjeravao je ravnatelja kako škola po svojoj tradiciji i organiziranosti imasve mogućnosti i pretpostavke organizacije takve priredbe. Iz spoznaje ograničenih smještajnih mogućnosti umjestu, priredbu smo locirali samo na područje Slavonije i Baranje iz čega se rodilo i proizišlo ime Susret ma-lih pjesnika Slavonije i Baranje. Ravnatelj je prihvatio prijedlog uz napomenu da mu se dostave propozicijemanifestacije i da je podrži Učiteljsko vijeće svojom odlukom. Sve se odvijalo jako brzo, stigle su propozicije, a Izborno povjerenstvo: Ivan Slišurić,Učiteljsko je vijeće prihvatilo obvezu organizacije. Natječaj za Prvi susret raspisan je u svibnju 1994. Razaslana predsjednik,su pisma s pozivom i propozicijama u sve škole Slavonije i Baranje. Određen je 5. studeni kao dan održavanja Mato Ordanić,Prvog susreta, istovremeno s Danom općine Cernik. Ubrzo su počeli pristizati literarni radovi i odstupanja ravnatelj,u organizaciji više nije moglo biti. Imenovali smo Izborno povjerenstvo u koje su ušli profesori dr.sc. Stjepko Tito Bilopavlović i Željka Horvat Vukelja,Težak i dr.sc. Joža Skok te književnik Tito Bilopavlović; svi odreda poznati i priznati ljudi u svijetu knjige i članovi povjerenstvaPodizanje zastava na otvorenju Susreta 125
  • 126. Slavonski stol stvaralaštva što je susretu dalo poseban dignitet. Ubrzo se Povjerenstvu na funkciju predsjednika, umjesto Jože Skoka, priključio profesor mr.sc. Ivan Slišurić, novogradiški književnik i priznati kulturni djelatnik, a na­ kon smrti Stjepka Težaka u Povjerenstvo je imenovana profesorica Željka Horvat, urednica u časopisu Modra lasta. U kratkom smo vremenu obavili mnoge organizacijske poslove u pripremi priredbe, tiskanju zbornika literarnih radova, priznanja, diploma i bedževa te prihvat gostiju, pripremanje domjenka za sve sudionike i dr. Prvi je susret protekao dobro, ali s dosta propusta budući da nismo imali iskustva u organizaciji. Sve smo pro­ puste zabilježili, analizirali i dogovorili kako ih ubuduće izbjeći ili popraviti. Uslijedili su potom drugi i daljnji Susreti, sve do ovogodišnjeg Šesnaestog susreta. Nadamo se da će se tradicija nastaviti pošto bi bila velika šteta ugasiti ovakvu manifestaciju koja je poprimila državni i međunarodni značaj. Petnaest bisernih godina Susreta Prvi će nam susret ostati u trajnom sjećanju po mnogim detaljima i po entuzijazmu učitelja i škole u or­ ganizaciji dječje literarne priredbe koja je nedostajala u trolistu hrvatskog narječja. O tome je Stjepko Težak u Zborniku napisao svoja razmišljanja: “Ipak se kreće! kliknuh u sebi kad me je cijenjeni Mato Ordanić, brižni ravnatelj Osnovne škole Matije Gupca u Cerniku, pozvao da budem članom ocjenjivačkoga suda na prvom susretu malih pjesnika Slavonije i Baranje. Eto, napokon i pjesnički dječji zbor štokavskih zavičajnika poput onih u kajkavskom Zlataru i čakavskom Žminju!Program prijatelja izZlatara na Prvom Moju nadu da će pjesničke iskre, uzletjevši iz dječjih srca i usta, ne samo zasjati nego i plamtjeti kao trajan pjesničkisusretu malih pjesnika zavičajni krijes, učvrstili su pjesnički ostvaraji poslani za prvi susret, a još i više sam susret u Cerniku studenoga 1993. godine. Radost je bila to veća što sam puna dva desetljeća uzalud nagovarao znance Ličane, Imoćane, Osječane da ovakvim susretom omoguće i objavu i štokavske zavičajne riječi, koja je - bar u poeziji - standardnim jezikom zasjenjena i više od čakavske i kaj­ kavske. A najviše me je obradovalo sretno stapanje slavonskoga do- moljublja s hrvatskim rodoljubljem i općim čovjekoljubljem. To je tako primjereno posvjedočila već na tom prvom susretu nagrađena pjesma sedmoškolke Marije Cindrić iz Starih Mikanovaca:” Voljeti - najljepša hrvatska riječ Ti, najljepša riječi hrvatska, Ljepša od potoka, rijeke, planine. Čim to čujem, odmah se radujem i svaka mržnja umine. 126
  • 127. Drugi je susret 1995. bio pun emocija, domoljublja, tugei gorčine zbog nevinih žrtava branitelja, zbog progonstva irazrušene domovine, ali i pun oduševljenja blistavim pobjedama“Bljeska” i “Oluje”. Susret je snimala HRT i prikazala u dječjojemisiji u trajanju od trideset minuta. Vjera, ponos i snaga zablistali su u stihovima na Trećemsusretu. Broj pjesnika i pjesama bio je sve veći. Cernik ih je svečekao raširenih ruku. Četvrti su susret uljepšale novogradiške mažoretkinje i triduge na nebu poslije kiše. Duge su bile tema dječjeg pjesništvana sljedećim Susretima. Vedrana Majher iz Čepina napisala jepjesmu: U Cerniku 8. studenog Prvi susret malih pjesnika Cernik je umivala kiša. I ona glasnija, I ona tiša. A radost radosna Bila je u nama, U malim pjesnicima Ko Slavonija i Baranja Široka i prkosna, A onda nesta kiše, I pojaviše se duge dvije, U mirisu lišća žutog, I sretnim ljudima I moje se malo pjesničko srce smije… Ukrasni stol Peti je susret obogaćen dolaskom prijatelja riječi iz Splita te Žepča i Usore iz BiH. Stalni voditelj literataučenika Usore, uporni i neslomljivi učitelj hrvatskog jezika, pregalac za opstojnost hrvatskih programa u BiH,borac protiv asimilacije naroda, cijenjeni Anto Kovačević je u Zborniku Desetog susreta napisao: “U dvorani Hrvatskoga doma veličanstveno, gotovo uzvišeno, odzvanjaju poetska nadahnuća onih koji tekdolaze, simbolizirajući duhovno zajedništvo Hrvata Hrvatske i Hrvata Usore i Žepča. Njihovi stihovi su čudesnispoj iste, fantazije i stvarnosti. Drage hrvatske riječi otisnute srcem postaju osmijeh duše. Nekima će ova promocijabiti prvi korak u otajstveni svijet poezije, nekima će boravak u Cerniku ostati samo lijepa uspomena, ali je sasvim Podjela priznanjasigurno da će svatko od njih poslije javnoga nastupa imati više sluha i više osjećaja za svoj hrvatski jezik. Jedan jedini. na Desetom susretuNaučen od majke. Zato se dolasku u ovaj ravničarski hram poezije raduju svi - imali pjesnici i veliki dobronamjernici. A naročito mi, sljedbenicibana Borića, nekadašnjeg usorskog dobročinitelja i prosvjetitelja,rođenog u Cerniku...” Stalnu je prisutnost pojedinih škola i voditelja potvrdio većŠesti susret: od Županje, Osijeka, Čepina, Slavonskog Broda, doVrbove i Nove Gradiške, na radost škole i domaćina. Spontani surazgovori između voditelja podrška i pomoć za rad u učionici. Sedmi je susret izrazio bogatstvo i raznolikost dječjegstvaralaštva: od ljubavi i putovanja do maštanja, a obradovao nasje i dolazak malih pjesnika iz Tovarnika. 127
  • 128. Da Susreti potiču dječje stvaralaštvo u osnovnoj školi, potvrdilo se na Osmom susretu. Deveti nam je susret posebice drag jer su na njemu prvi puta sudjelovali mali pjesnici iz herojskog Vuko­ vara. Tom je prigodom učiteljica Nada Došlić, zapisala sljedeće stihove: Leti, leti, Vučedolska golubice Do Dunava hrvatske granice Pokloni nam za 9.Susret “slobodu i što” vukovarske dice! (učiteljica Nada Došlić, OŠ “Matija Gubec” Cernik) Deseti susret 2003. veliki je jubilej štokavske riječi u pleteru hrvatskih narječja. Susreti su značajni i u turističkom i gospodarskom razvoju naše općine. Uoči Susreta održan je okrugli stol na temu “Značaj i uloga Susreta na razvoj literarnog stvaralaštva u školama, razvoj kulture i međuregionalne suradnje” na koji su pozvani članovi Prosudbenog povjerenstva, voditelji literarnih grupa i škola, prijatelji iz Žminja, Muća i Zlatara, pokrovitelj, supokrovitelji, sponzori i donatori, predstavnici društveno-političkog života i brojni prijatelji. Svi su pozvani da na temu okruglog sto­ la napišu svoja razmišljanja i gledanja o Susretu. Sve napisane tekstove tiskali smo u Zborniku 10. susreta. Okrugli je stol uspješno održan u Franjevačkom samostanu, u knjiškom dijelu Biblijsko-arheološkog muzeja. Po završetku okruglog stola pripravljen je domjenak za sve prisutne i podijeljena su zaslužena priznanja.Okrugli stol u Jedanaesti i Dvanaesti susreti malih pjesnika Slavonije i Baranje posvećeni su Dragutinu Tadijanoviću –Franjevačkomsamostanu “pjesniku života” iz slavonske ravnice za stoti rođendan. Trinaesti je susret posvećen pokojnom Stjepku Težaku, dugogodišnjem predsjedniku Prosudbenog pov­ jerenstva, u znak zahvalnosti za podršku pjesničkom stvaralaštvu štokavskog govora u osnovnoj školi. Uvijek ćemo ga se rado sjećati kao dragog i dobrog prijatelja, velikog jezikoslovca i rodoljuba. Teško smo primili njegov odlazak, doživjeli smo ga kao osobni gubitak, gubitak čovjeka koji je susretima najviše dao i najviše značio, koji se susretima istinski radovao i s radošću dolazio u Cernik. Na istom su nam susretu po prvi puta u goste došli dragi prijatelji iz Primoštena. Doveo ih je naš dugogodišnji prijatelj Nedjeljko Marinov, bivši ravnatelj OŠ “Muć” koji je po dolasku u Primošten utemeljio dječju priredbu “Poj riči materinske”. Prilikom njegova prvog posjeta u Zborniku je napisao: “Uočavajući sve gore navedeno učenici i učitelji naše škole vrlo rado su se priključili Susretima malih pjesnika Slavonije i Baranje koje provodi Osnovna škola “Matija Gubec” iz Cernika. (Prvi put smo sudjelovali na 3. susretu 1996. godine, a pozvani smo sasvim slučajno, jer naša se škola našla na popisu škola Slavonije). Te godine smo pokrenuli likovno-literarni natječaj Hrvatska kulturna baština i dječji festival “Moj prvi pljesak” pa je ovo bila prigoda ponešto naučiti od starijeg brata. Od tada nismo izostali sa susreta u Cerniku, a uočili smo i mogućnosti proširivanja suradnje. Tako smo u Susrete u Cerniku i Muću uključili vodstva Općina koje 128
  • 129. i brojem stanovništva i teškoćama, ali i prednostima imaju dosta zajedničkoga. Nakon toga se suradnja proširilana dobrovoljna vatrogasna društva i kulturno umjetnička društva ovih Općina. Susreti Malih pjesnika Slavonije iBaranje značajno su doprinijeli otvaranju i širenju područja suradnje, što ne znači da su iscrpljeni svi oblici. Onogdje se uočavaju dodatne mogućnosti suradnje jest gospodarska suradnja, turizam i izletničko-lovno-rekreacijski tur-izam. U kolikoj će se mjeri iskoristiti dobre mogućnosti općina Cernik i Muć, ovisi o programima općinskog vodstvai umijeću što kvalitetnije prezentacije svojih prednosti, spremnosti na suradnju i učenje. Ovo je vrijedan primjer kakoiz programa neformalne nastave nastaje vrijedno prijateljstvo koje ima široku lepezu kvalitete i iskoristivosti.” Četrnaesti, i sljedeći Petnaesti susret nižu stihove i zbirke, žive za toplu pjesničku riječ. O tim je susretimaučiteljica Nada Došlić zapisala kako su pjesme malih pjesnika i dalje “ispunjene jesenskim toplim kišama, puneradosti i smijeha, zagrljene duginim nježnim bojama s neba, ispunjene ljubavlju gostiju i domaćina.” Tradicija održavanja Susreta nastavljena je i 2009. Šesnaestim susretom, posvećenim spomenutoj učiteljiciNadi Došlić, dugogodišnjoj organizatorici Susreta.Ostvarivanje programa susretaDjelatnosti škole Kao kulturna i javna djelatnost, Susreti se unose u Godišnji plan iprogram škole. Voditelji izvannastavnih aktivnosti u svoje planove un­ose sadržaje iz programa Susreta i od prvog dana nastave započinju suvježbavanjem (pjevački zbor, tamburaški orkestar, literarna družina,dramsko – recitatorska družina, folkolorna družina, likovna radionica, hor­tikultura, informatika). Administrativni djelatnici (tajnik) šalju školama propozicije natječaja,obavijesti uzvanicima, surađuju sa sponzorima i slično. Razrednici na prvom roditeljskom sastanku govore o Susretima iuključuju roditelje u razne aktivnosti. Formira se Organizacijski odborSusreta u koji ulaze izabrani članovi ZDŠ-a, ŠO-a i predstavnika društvenesredine. Ravnatelj brine o pokroviteljima i sponzorima te koordinira sveposlove. Ukrasni stolUčenici Učenici pišu pjesme, uče glumiti i krasnosloviti, uvježbavajuzborne pjesme, dotjeruju tehniku sviranja, plešu, uče konferansu.Probe se održavaju u večernjim satima u školi, Slavinom domui Hrvatskom domu. Informatičari tiskaju pozivnice i bedževe,obavljaju pripreme za tiskanje Zbirke, uređuju promidžbenipano sponzora. Foto sekcija postavlja pano s fotografijama sprošlih Susreta, hortikulturarci uređuju okoliš škole i cvijećau prostoru škole, a članovi likovne radionice uređuju središnjipano, dvoranu za priredbu i scenu za pozornicu. Pridružujunam se i naši bivši učenici (srednjoškolci) koji popunjavajutamburaški orkestar ili obavljaju voditeljski posao. Susreti djeluju poticajno i kohezijski na cijelu školu budućida nas sve povezuju na istom zadatku koji “mora” biti korektnoobavljen. Ukrasni stol: plodovi zemlje 129
  • 130. Roditelji Osim već spomenutog angažmana roditelja u Organizacij­ skom odboru, većina ih sudjeluje u pripremanju krušnih proiz­ voda (kruha i kolača) za blagovanje kruha, sastavnog dijela Susreta. Roditelji iz sedam područnih škola dovoze učenike na probe, drugi prikupljaju slavonsko ruho i donose u školu (za dekoraciju), neki obavljaju sitne majstorske radove ili se prijav­ ljuju za primanje djece (gostiju) u svoj dom na noćenje. Veći broj žena sudjeluje u uređenju crkve i samostanskih prostora za ovu prigodu; režu kolače, kuhaju za goste, serviraju ručak, čiste dvorane.Rezanjei slaganje kolača Društvena sredina Ravnatelj animira cerničke obrtnike i poduzetnike za prihvaćanje sponzorstva Susreta. Tu je uključeno i poglavarstvo Općine Cernik, načelnik i dr. Obavlja se promidžba na Hrvatskom radiju Nova Gadiška, HRT- u, u tisku i putem plakata po mjestu. Pojačava se suradnja svih cerničkih društava pa DVD obavlja redarsku i čuvarsku službu, tamburaški orkestar HPD-a “Tomislav” redovito sudjeluje u programu, Udruga “Hrvatske žene” pomaže pri spravljanju večere i ručka (neki gosti dolaze dan prije), a ukoliko financijske prilike i vrijeme dopuste, angažiraju se limena glazba i mažoretkinje iz Nove Gradiške. Franjevački samostan Od Prvog susreta 1994. vjeroučitelji i gvardijan Franjevačkog samostana u Cerniku angažirani su na svoj način. Oni posvećuju blagdanski stol čitajući stihove malih pjesnika posvećene obitelji, vjeri i kruhu. Od 2000. ugošćuju sve sudionike na posveti krušnih proizvoda u crkvi sv. Petra i blagovanju u velikoj samostanskoj blagova­ onici. Vjeroučitelji su prisutni i na završnoj priredbi i zajedničkom ručku. Galerija su­Otvorenje Biblijsko vremene umjetnosti, knjižnica, Biblijsko-arheološkog muzeja arheološki muzej, crkva i samostan uvijek Blagoslov plodova zemlje u sklopu Susreta, gvardijan Ante Perkoviću Franjevačkom su otvoreni svim sudionicima Susreta.samostanu Blagovanje u hodniku Franjevačkog samostana 130
  • 131. Sveta misa uTuristička zajednica Općine (TZ) sklopu Susreta U svrhu turističke promidžbe cerničkog kraja za sve se sudionike Susreta organiziraju posjeti Franjevačkom malih pjesnikasamostanu i crkvi sv. Petra, dvorcu Kulmer, izletištu Strmac na Psunju, najstarijoj cerničkoj crkvi sv. Leonarda,jezeru Bačici, i dr. TZ nudi pet različitih razglednica Cernika, turistički vodič, lokalni Cernički list i knjige oCerniku (14 naslova). Predstavljamo originalni cernički suvenir tegla stucka (posuda za vodu ili mlijeko) ivaze s cerničkim motivima, a neki su gosti već sami otkrili domaći kulen, slavonsku šljivovicu i domaće vino.Uobičajeno je bilo da se u stanci između središnje priredbe i ručka održi okrugli stol za voditelje, članove Pro­sudbene komisije i učitelje hrvatskoga jezika. Predavači su najčešće bili Stjepko Težak, Nada Došlić i AlojzijeAga, ali od toga se odustalo zbog kompliciranosti organizacije i manjka vremena. 1 31. Dvorac u Cerniku 2. Franjevački samostan i crkva sv. Petra u Cerniku 3. Ribnjak Orašje u Cerniku 4. Divljač u vrtu Franjevačkog samostana 2 4 131
  • 132. Himna naotvorenju Susreta Završni program Susreta Završnu priredbu Susreta uvijek organiziramo u mjesecu studenom. Samo je Prvi susret organiziran za­ jedno s Danom Općine na početku mjeseca. Iz praktičnih smo razloga odvojili Susret od Dana Općine i po­ makli održavanje na kasniji termin. Uoči završne priredbe, dan ranije, stižu nam stalni gosti iz Žminja, Muća, Primoštena, Usore (BIH) koje smještamo po obiteljima učenika, učitelja i prijatelja. Druženjem uz večeru i tamburašku glazbu, u lijepoj domaćoj atmosferi, izmjenjujemo iskustva i prepričavamo zbivanja i događanja od posljednjeg susreta. Sutradan, u jutarnjim satima dočekujemo goste i sudionike Susreta u školi. Odaziv je potpun, od pozvanih sudionika rijetko tko izostane. U školi se sudionici međusobno upoznaju, a poznanici koriste vrijeme za nasta­ vak započetih priča. U početku su pomalo suzdržani, ali vrijeme ih oslobađa i postaju sve prisniji i opušteniji. Voditelji prelistavaju novoizišli Zbornik pjesama, traže pjesmu svog učenika, uspoređuju i komentiraju. Slijedi otvaranje Susreta pred školom uz našu himnu i podizanje državne i općinske zastave i zastave Susreta. Nakon pozdrava svih sudionika i službenog otvorenja odlazimo u crkvu sv. Petra na svetu misu pod kojom se uz kratak program blagoslivljaju plodovi zemlje. Po završetku svete mise župnik poziva sve prisutne na blagovanje kruha i kolača. Učenici blaguju u sa­ mostanskom hodniku, a odrasli u velikoj samostanskoj blagovaonici. Tu se ponovno pruža prilika, u lijepom ugođaju, porazgovarati i međusobno se upoznavati. Nema žurbe, sve se odvija u mirnom ozračju i dobroj volji. Svatko ima mogućnost, ako to želi, pogledati Biblijsko-arheološki muzej, samostan, samostansku knjižnicu i zoološki vrt. Osvježeni, odlazimo u školsku športsku dvoranu na završnu priredbu. Tu će mali literati krasnosloviti svoje uratke pred publikom okupljenom u velikom broju. Podijeljeni su obično u četiri do pet tematskih grupa. Iza svakog nastupa grupe slijedi glazbeni nastup školskog pjevačkog zbora, tamburaškog orkestra ili zgodan skeč dramsko-recitatorske grupe. Na kraju, dok Povjerenstvo vrši izbor najboljih uradaka, nastupa folklorna družina škole s kolima Slavonije i Baranje i scenskim prikazom starih dječjih igara ili narodnoh običaja. U ozračju iščekivanja Povjerenstvo obznanjuje svoj izbor pet najboljih literarnih radova. Nagrađenima se uz priznanja uručuju i nagrade. Na kraju svi sudionici dobivaju priznanja i skromne nagrade. Voditelji uz priznanja dobivaju i cvijet ruže, jedan od simbola cerničkih Susreta, što ih posebno obraduje. 132
  • 133. Duhovno obogaćeni odlazimo u cernički dom na ručak, na koji su pozvani svi sudionici i gosti. Uz glazbui okrepu sređujemo dojmove, koje možemo upisati u Knjigu dojmova i utisaka. U trenu je prošao dan, sve jeprebrzo završilo. Mnogi odlaze s mnoštvom dojmova i utisaka, a mi domaći previremo jesmo li u nečemupogriješili, imamo li propusta. Najčešće smo zadovoljni, znamo da smo sve učinili kako bi priredba proteklau lijepom, našem slavonskom ozračju.Utjecaj Susreta na cerničku sredinu Na Susretu se svake godine okuplja četrdesetak malih pjesnika i tridesetak voditelja, te više učenika ivoditelja gostiju iz Muća, Zlatara, Žminja, Usore, Žepča te oko sto učenika naše škole koji neposredno sudjelu­ju u programu. Pribrojimo li tome predstavnike pokrovitelja i suprokrovitelje, donatore, županijske i općinskedužnosnike, savjetnike i nadzornike, ravnatelje škola, članove Prosudbene komisije, učitelje, vjeroučitelje iroditelje, skup broji i do četiristo osoba. Dakle, u jednom se danu u našem mjestu okupi relativno velik brojdjece i odraslih koje treba dočekati, provesti, smjestiti, ugostiti i ispratiti. Tu do izražaja dolaze cerničke sposob­nosti organizacije i već tradicionalna gostoljubivost. Učenice, članice pjevačkog zbora, postaju poslužiteljice,svirači pomažu slagati stolove i klupe za ručak, roditelji serviraju stolove i raznose jelo i dr. U svemu, dakako,sudjeluju i učitelji matične i područnih škola, osim onih koji su zaduženi za druženje s gostima. Mladi se naovoj manifestaciji zorno uče organizirati velike skupove, shvaćaju svoju odgovornost za dio poslova, uče sekulturnom ponašanju i ophođenju s vršnjacima, shvaćaju značenje suradnje i timskog rada. Kod njih se razvijasposobnost komunikacije, otvorenost i neposrednost. U posljednjih nekoliko godina poslove posluživanjagostiju preuzeli su učenici Industrijsko-obrtničke škole (smjer: kuhar i ugostitelj).Nastup učenika iz Zlatara Nastup učenika iz Primoštena S jezične pak strane, Susreti povoljno utječu na cerničku školsku populaciju pa učenici lakše doživljavaju ishvaćaju raznolikost narječja, dijalekata i govora u odnosu na književni jezik i zavičajni govor. Tako se s boljimrazumijevanjem mogu obraditi teme iz hrvatskog jezika kao što su primjerice narječja hrvatskog jezika, zas­tupljene gotovo u svim razredima. Učenici upoznaju drugačiju glazbu, riječi i običaje (korelacija s temama izzemljopisa, povijesti i glazbene kulture). Najdjelotvorniji utjecaj na naše učenike Susreti imaju u stvaranju pri­jateljstava koja se nastavljaju njegovati putem telefonskih razgovora, pisama, razglednica, posjeta, a nerijetkota prijateljstva prelaze u mladenačke ljubavi. Susretima se promiče cernička kulturna tradicija, turizam i samo mjesto. Možda će netko od malih pjesni­ka opet jednom navratiti u naš kraj kao turist ili kao obični putnik namjernik. Povoljan utjecaj na djelatnikeškole, unatoč velikoj zauzetosti i obvezama, imaju i razgovori s kolegama, učiteljima, profesorima, savjetnici­ma, svećenicima. 133
  • 134. Dokumentacija Svaki Susret popraćen je fotografskim i audiovizualnim snimkama. Izrađeni su albumi fotografija, čuvaju se videokasete. O susretima su objavljivani članci u Cerničkom listu, NG reviji, Cajtungu, Posavskoj Hrvatskoj, Glasu Slavonije, Večernjem listu i Modroj lasti, a HRT je snimila tridesetominutnu emisiju pod naslovom “Mali štokavčići”, a potom i emisiju “U potrazi za izgubljenim blagom” sa Sinišom Cmrkom kao voditeljem. Obje su emisije emitirane u terminima HRT–ova Programa za djecu i mladež. Programi svake priredbe se pohranjuju, kao i darovi naših gostiju (umjetnička djela, narodne i dječje rukotvorine) što bi moglo postati fundus jedne izložbe o susretima. Naši prijatelji kroz Susrete Što su cernički Susreti, koji je njihov doprinos literarnom stvaralaštvu i značaj u njegovanju i čuvanju jezi­ ka, najbolje su opisali Stjepko Težak i Tito Bilopavlović; dugogodišnji članovi Prosudbenog povjerenstva. Poticajna, nama draga razmišljanja, upisana su u knjigu dojmova, a najljepše riječi o Susretima su napisali voditelji literarnih družina. Jako nam je stalo do njihovog mišljenja i s odgovornošću ih uvažavamo. Ugrađivali smo njihove sugestije u organizaciju, a lijepe riječi su nas poticale i motivirale da zadržimo dostignuća i razinu organizacije. Susreti su za nas organizatore daleko više od dječje pri­ redbe, jer smo kroz Susrete stekli mnoštvo poznanstava, sklopili prijateljstva, što nas čini izuzetno ponosnima. Bez Susreta bi za ta prijateljstva bili uskraćeni. Prijateljstva su se širila na sve veći broj ljudi, a s ljudi na društva i udruge što je povezivalo mjesta. Uspostavljanjem suradnje na području kulture nije isključeno ni gospodarstveno povezivanje. Brojne smo prijatelje stekli u Žminju, Zlataru, Muću i Primoštenu. U najljepšim uspomenama nam je ostao Anđelko Pucić, ravnatelj škole u Žminju i naš stalni gost, voditelj učenika iz Žminja Budimir Buturica. Poznaje ga cijeli Cernik, bio je i os­ tao zaštitni znak Susreta.Budimir Buturica S radošću se družimo i izmjenjujemo iskustva sa zaljubljenikom u istarsku narodnu glazbu Feručomi Mato Ordanić Kraljićem, glazbenim pedagogom iz Žminja. Do danas je s nama nova generacija nositelja “Čakavskog sabora” s ravnateljicom škole Miranda Damijanić Roce Sa sjetom i lijepim uspomenama doživotno ćemo se sjećati bračnog para Mlakar iz Zlatara. Od gospođe Mlakar smo učili scenografiju, glazbu i mnogo toga viđenog ugradili smo u naše susrete. Živo nam je sjećanje na druženje u školi Zlatar s ravnateljom Emilom Šredlom, našim Slavoncem koji je uvijek sa suzama ispratio naš nastup, koji ga je vratio u slavonsko selo i slavonske običaje. Znali smo, ako se po završetku priredbe u Zla­ taru na okupu nađu Barbara Otman i njena majka, bračni par Mlakar, Stjepko Težak, Kazimir Sviben i njihovo društvo, zapjevati će se zagorska popevka, iz srca za dušu. Još i danas nam u sjećanju odzvanjaju prekrasni glasovi razdraganih ljudi. Kada je bilo najgore, kada se hrvatstvo zatiralo u ratnom vihoru u BiH, sjetili smo se naših ispaćenih hrvatskih enklava: Žepča, Usore i Orašja. Na njih nas je stalno podsjećao naš stalni supokrovitelj Petar Pelić iz tvrtke “Eurom”. Znali smo da im je teško i željeli smo im pokazati da smo s njima, da nisu sami i da ih podržavamo. Pozvali smo ih na Peti susret. S mnoštvo problema i prepreka odazvali su se sudionici iz Usore i Žepča. Bili su osvježenje Susreta, sebi su pružili radost boravka u Cerniku, a nama veliko zadovoljstvo u zajedništvu našeg naroda u istoj obitelji. Promjenom ravnatelja škole u Žepču, Mirka Matijevića, odnosi se nisu održali. 134
  • 135. Stalni naši gosti su voditelji literarnih skupina. Potvrđuju stalnost, ustrajnost i kvalitetu svoga rada. Uvje­reni smo da je njihov rad zapažen i cijenjen u sredinama u kojima žive i rade. Trajno smo im zahvalni i ci­jenimo njihovu volju, entuzijazam i doprinos razvoju hrvatskoga jezika. Mnogi od njih su stalni gosti kao,na primjer, Radojka Matić, Zdenka Kordić, Jasna Ćulibrk, Melita Selihar, Ljerka Mađarević i dr. S njima smoizgradili odnose veće od poznanstva, stekli smo u njih povjerenje i na neki su način postali dio naše škole.Doživljavamo ih kao suradnike škole na koje smo navikli i bez kojih ne možemo. Najmlađi je sudionik Susreta škola iz Primoštena. Izmjenjivali smo posjete i uspostavili veze između našedvije sredine i sklopili brojna prijateljstva. Velika je i rijetka sreća upoznati i izgraditi prijateljstvo s ljudimavelikih mogućnosti, ambicioznim vizionarima koji viziju pretvaraju u djela. Jedan od takvih je ravnatelj školeNedjeljko Marinov. Svaki susret s njim je doživljaj i prilika za učenje nečeg novog. Međusobni su susreti post­ali redoviti i trajat će koliko nam dopusti okruženje i životne okolnosti. Ležernost, neposrednost, boemskasklonost i radost druženja karakteristika je prijatelja Velibora Jankovića. Inače je veliko zadovoljstvo družiti ses ljudima i učiteljima primoštenske škole. Prijateljstva smo proširili na folklorne udruge, turističku zajednicu iuglednike dvaju mjesta. Prostora za daljnju suradnju ima još mnogo i nadamo se da ćemo ih iskoristiti. Nastupi u Žminju, Zlataru, Muću i Primoštenu Gostovanja učenika, učitelja i voditelja (učitelji hrvatskog jezi­ ka, ravnatelj i dr.) naše škole u Zlataru, Žminju, Muću i Primoštenu postala su tradicionalna. Nastupi naših recitatora i literata izazivaju iznimno zanimanje publike i sredstava javnog informiranja. Njihovi su kvalitetni nastupi uvijek nagrađeni burnim pljeskom i čestitkama. U više navrata naši su učenici dali intervjue novinarima 2. progra­ ma Radio Zagreba, Programu za Hrvate u inozemstvu, a pojavili su se i na raznim satelitskim televizijskim programima. Tako mali štokavčići iz Cernika postaju poklisari, ne samo cerničke škole, nego cijele Slavonije, kako tematikom svojih nastupa, tako i svojim govorom, narodnom nošnjom, pjesmom i glazbom. Učitelji, koji pripremaju djecu za ove nastupe, nastoje postići visoku umjetničku razinu nastupa i visok stupanj slavonske kulturne tradicije. Darovi koje izmjenjujemo na tim gostovanjima nose pečat Cernika ili šire slavonske sredine (umjetničke slike s motivima Cernika, Slavonije, knjige o Cerniku, slavonski ručni radovi, košara sa slavonskim tradi­ cionalnim jelima i dr.). Učenici iz Muća Od naših gostovanja valjalo bi izdvojiti tradicionalno gosto­vanje učenika i učitelja naše škole u Primoštenu na završnoj priredbinatječaja “Poj riči materinske” u travnju 2010. Na zajedničkom jedruženju, u tijeku navedene priredbe, zabavljao prisutne tamburaškisastav “Stara škola” čiji su članovi svi odreda djelatnici cerničke škole.Članovi su sastava bili: kuhar Marijan Sokić (prim), Goran Vincetić,prof. i Ivan Galić, prof. (basprim), Robert Vujica, prof. (gitara), MišoGusić, prof. (bubnjevi) i poduzetnik Goran Grgurić (klavijature). Upamćenju mnogih generacija nastavnika u Primoštenu, te mještanaotoka Zlarina i Prvića ostat će događaj iznošenja vijenaca na Zlarinu,iako su isti bili namijenjeni sprovodu na Prviću. Naši su učitelji u naj­boljoj namjeri pružanja pomoći u iznošenju vijenaca iznijeli iste s tra­jekta u krivoj luci. Time su nenamjerno poremetili planove mještana,a i raspored vožnje brodova. Priredba u Muću 135
  • 136. Naši pokrovitelji, supokrovitelji, sponzori i donatori Činjenica je kako je za dugogodišnju organizaciju ovakve manifestacije potreban čitav niz sponzora. Svi­ ma im se ovom prilikom želimo zahvaliti. Međutim, posebnu zahvalnost valja uputiti onima koji nas prate od Prvog susreta do danas, bez kojih ova priredba vjerojatno na bi imala mogućnost postati tradicionalnom te ih ovom prilikom posebno ističemo. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa je pokrovitelj od Prvog susreta do danas. Mijenjali su se ministri, no pokroviteljstvo je ostalo. Kao pokrovitelj redovito nam pokrivaju dio troškova priredbe i ta pot­ pora nikada nije izostala niti je dovedena u pitanje. Dapače, stavljeni smo u program priredbi trajnog finan­ ciranja na osnovu dostavljenog zahtjeva s troškovnikom. Škola je zahvalna i vjeruje u iskazano povjerenje i u budućnosti. Općina Cernik je sa školom Cernik izgradila trajne i plodonosne odnose. Surađujemo u svim sferama društvenog života i jedni drugima pomažemo u djelokrugu svojih nadležnosti i u okviru svojih mogućnosti. Općina se može osloniti na školu u svim zahtjevima vezanima za djelatnost škole, a škola na Općinu u pogledu potpora naših programa. Između ostalih potpora, svake godine dobijemo i potporu za Susrete. Općina vidi pozitivne mogućnosti Susreta i očekuje od njih turističke i gospodarske efekte. Školska knjiga Zagreb je kao sponzor uključena od prvog Susreta do danas. Redovito nagrađuje sve sudionike knjigama, a posebne nagrade priređuje za nagrađene učenike. U prvim godinama naše suradnje su­ financirala je naša gostovanja u Žminju i Zlataru. Posebno smo zahvalni na pružanju potpore direktorima tvrt­ ke a posebno sadašnjem direktoru Anti Žužulu. Podržavali su pokroviteljstvo, a nisu nas odbijali ni u drugim traženjima pa su tako besplatno tiskali jubilarni Zbornik povodom Desetog susreta. Posebno se zahvaljujemo Željki Horvat, urednici Modre laste, našem stalnom gostu na svim susreti­ ma i članu Izbornog povjerenstva od smrti Stjepka Težaka. Mnogo nam znači njena potpora, susretljivost i podrška. Ona je danas važna karika u lancu osoba bez kojih Susreti ne bi bili ovakvi kakvi jesu. Tvrtka “Eurom” d.o.o. Zagreb supokro­ vitelj je i donator od prvih Susreta do danas. Suradnja je uspostavljena na osnovi rodbinskih veza, što nikako nije bilo presudno budući da je tvrtka donator i drugih dječjih priredaba. Svake godine redovito osiguravaju poklone za sve učenike sudionike, učenike goste Susreta i posebne nagrade za nagrađene učenike. Sprem­ ni su pomoći i u pokrivanju drugih troškova ukoliko se to pokaže potrebnim. Iskazali su se u sufinanciranju, nabavki haljina za pjevački zbor škole i u nabavki narodnih nošnji za folklor. Duboko smo zahvalni predstavnicima tvrtke, Petru i Katici Pelić.Završna priredba Županija Brodsko – posavska je stalni pratilac naših Susreta. Uz financijsku potporu pružaju nam iSusreta, sponzori druge vidove pomoći i poticaja na čemu smo im iznimno zahvalni. Predstavnici Županije najčešće otvarajuPetar i Katica Pelić Susrete u ime pokrovitelja Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Obrtnici i gospodarstvenici općine Cernik nam pružaju trajnu potporu u održavanju Susreta. Većina obrtnika prihvatila je sponzorstvo i donacije od prvih Susreta do danas. Svjesni su činjenice da smo Susrete željeli postaviti na temelju suradnje škole, svih društvenih institucija u Općini, roditelja i mještana te svih gospodarstvenika. Cijene naš doprinos promidžbi Cernika u kojoj i oni nalaze svoj interes. Od prvog Susreta do danas Susrete podržavaju sljedeće firme i obrtnici: “Trox” Vlade Terzića, “Lim-mont” Tomislava Šimića, “Eko projekt” Davora Lukača, “Francl” trgovina Vilka Đurića, “Žakić-comerce” Vitomira Žakića, Kožna ga­ 136
  • 137. lanterija “Toma” Tomislava Martinovića, “Kukuriku” pokojnpgMate Kovačevića. Često su nas podupirali i podupiru “Gradingd.o.o. Cernik”, “Klas” Nova Gradiška te obrtnici Vaclav Gazda izNove Gradiške i Josip Kovačević iz Cernika˝. Našim stalnim donatorima više nije potrebno slati zahtjeve,niti održavati sastanke. S godinama su oni to prihvatili kao svojuobvezu i dovoljno ih je upoznati s nadnevkom Susreta da bi bes­pogovorno ispunili svoju obvezu koja je godinama ustaljena.Na toj smo im podršci iznimno zahvalni te se nadamo nastavkusuradnje i ubuduće.Oproštaj s Nadom Došlić Nastup školske folklorne skupine Nastup KUU “Cernik”Uspjesi pisane riječi na Susretima Učenički literarni uraci zapaženi su po svojoj literarnoj vrijednosti i pronašli su, izborom jezikoslovaca,svoje mjesto u udžbenicima, priručnicima i vježbenicama. Neki su i uglazbljeni, a odabrani su zbog ljepoteporuke i sadržaja teksta: - S Drugog susreta pjesma Moj hrvatski Dragane Matijašević uvrštena je u Udžbenik petog razreda autora Stjepka Težaka, - Maestro Vinko Sokić iz Cernika uglazbio je pjesmu i za istu napisao aranžman za zbor i tamburaški orkestar, - S Trećeg susreta pjesma Naš hrvatski što Antonije Trupinić iz Cernika našla je svoje mjesto u udžbeniku Naš jezik, 6. razred, autora Težak - Diklić, - S Trećeg susreta pjesma Orubica, selo pokraj Save Ivana Galića, sada učitelja hrvatskog jezika u Cerniku, uvrštena je u udžbenik Jezik i izražavanje autora Težak - Diklić, - S Petog susreta pjesma Dukati na grani Antonije Trupinić uvrštena je u vježbenicu za šesti razred Naš jezik autora Težak - Klinžić - Bacan, - S Petog susreta pjesma Leti pisma Antonije Trupinić uvrštena je u priručnik za učitelje Naš jezik autora Težak - Klinžić - Bacan. Zahvaljujući pjesnikinji Ani Blažeković pjesma “Bljesak” Maje Šarić tiskana je u Antologiji španjolskerodoljubne poezije: 137
  • 138. RELAMPAGO ‘95 BLJESAK ‘95 Tronaba, tronaba, Grmilo, grmilo, retumbaba, fuerte, fuerte, tutnjalo jako, jako, se incendió la tierra, zapalila se zemlja, se partió el cielo. paralo nebo. Se despertaba Eslavonia Budila se Slavonija una mañana de mayo. u svibanjsko jutro. Ardió el corazón croata, Gorjelo srce hrvatsko, se libertaba la tierra oslobađala se zemlja con voluntades de acero. voljom kao čelik jaka. el relámpago “BLJESAK” je vigoroso como el sol estaba, snažan kao sunce bio, alzó los croatas, ponio Hrvate, iluminó a Eslovania obasjao Slavoniju, y trajo la libertad. slobodu donio. Acrecentó la fe, Vjeru ojačao, vengó a los muertos, poginule osvetio, a los desterrados y a los tristes prognane I tužne los devolvió a sus casas incendiadas. spaljenim kućama vratio. el relámpago ‘95. “BLJESAK ‘95.” Del corazon herido, Iz ranjenog srca nos arrancó el puñal clavado, nož nam izvadio, desbrozó los caminos, očistio put, unió a los Croatas zbližio Hrvate, del éste y del sur. zapad i jug. el relámpago Donio “OLUJU”, fuerte y veloz ubrzao “MAESTRAL”. trajo la tormenta y aceleró el maestral. Maja ŠarićMali pjesnici krasnoslove svoje uratke 138
  • 139. Rekli su o Susretima Izvadci iz tekstova napisanih u Zborniku za Deseti susret malih pjesnika Slavonije i Baranje: Uvijek iznova dirnuta snagom dječjih pjesničkih slika, složenih u skladne cjeline pjesme, i kvalitetnim pedagoškimpristupom njihovu vrjednovanju, smatram te susrete najorganiziranijim i najsvrhovitijim izvannastavnim djelovan-jem na području pet slavonskih županija. VIŠA ŠKOLSKA NADZORNICA Mirjana Smoje, prof. USPUTNE BILJEŠKE U prosuđivanju vrsnoće dječjih pjesmotvora skromno sam zastupao nedorađene, spontane pjesme koje su imalezrnce očuđenosti, igre i slutnje, spram pjesama i dorađenih i “čistih” u kojima se zrcalila lektira a izgubio autor. Dakako, čitanje je bitna pretpostavka pisanja, svladavanja“zanata”, ali ono (čitanje) ne smije biti u funkciji stvaranja klišejau dječjim glavama, nego inicijacija vlastitoga progovora, poticaj zaiskren i samosvojan iskaz. Silno sam počašćen suradnjom s uglednim imenima u pro-sudbenom odboru Dječjih pjesničkih susreta Slavonije i Baranje uCerniku, to više što su se naši samostalni odabiri uglavnom podudar-ali. Iskreno vjerujem u korisnost, potrebu i poslanje takve manifest-acije, s ufanjem da će se poneko darovito dijete koliko sutra pojavitikao izgrađeno pjesničko ime. Tito Bilopavlović VELIKE MOGUĆNOSTI KOJE ČEKAJU OSTVARENJE Tito Bilopavlović s malim pjesnicima (teze za “Okrugli stol”) Desetogodišnje održavanje Susreta mladih pjesnika Slavonije i Baranje u Cerniku pokazalao je svu opravdanostove ideje i njenog konačnog ostvarenja koje je započelo 1993. g. i traje do danas. Velik broj školske mladeži iz svihdijalektalnih područja Republike Hrvatske, pa i izvan nje, koji su u proteklih 10 godina prikazivali u Cerniku svojpoetski izražaj, proširio je ime mjesta Cernik, te njegove bogate baštine, umjetničke i tradicionalne, u najudaljenijekrajeve naše hrvatske zemlje. Svi sudionici Susreta postali su tako i svojevrsni “glasnici-ambasadori” Cernika. Nakon 10 godina potrebno je ukratko podsjetiti koji su bili razlozi da se taj Susret organizirao upravo u Cerni-ku. Do toga je došlo ne samo zbog entuzijazma njegovih pokretača i organizatora već i zbog toga što je Cernik imaoza pokretanje sve kulturološke i druge preduvjete, kao jedno od najvažnijih kulturno-prosvjetnih središta Slavoniji,unatoč postojanja takve tradicije u danas nam znanim slavonskim gradovima od Požege do Osijeka i dalje. Ta setradicija temelji na nastanku i sustavnom prosvjetnom i kulturnom djelovanju franjevaca u Cerniku koji prije, anaročito poslije turske vlasti, u ovim krajevima razvijaju školstvo. Treba podsjetiti da je to došlo do izražaja većpolovinom 18. st. kada u cerničkom samostanu djeluje osnovna škola medju čijim je polaznicima bio i kasniji glaso-viti hrvatski književnik MatijaAntun Relković. Ponovnom uspostavom feudalne vlasti tijekom 18. i 19. st. (nakonodlaska Turaka) stara cernička tvrđava preoblikuje su u barokni, rezidencijalni dvorac. Ta građevina nije služilasamo kao obiteljski dom grofova i baruna već je bila i mjesto okupljanja feudalne gospode iz Hrvatske i Srednje 139
  • 140. Europe, poglavito u vrijeme boravka na ovom imanju grofova Kulmer. Uspostavom željezničke pruge u 19. st. Kul- meri su Cernik preko Nove Gradiške povezali sa širim područjem tadašnje Austro-Ugarske Monarhije i šire. Kao obrazovana europska plemićka obitelj donosili su u Cernik ne samo brojne umjetnine, već su u njemu ugošćavali, preko svojih plemićkih veza (prijateljskih i rodbinskih), predstavnike svekolikog života tadašnje monarhije. Slikovito rečeno time su “otvorili vrata” Cernika dolasku i utjecaju života razvijenije Zapadne Europe – od kulture, umjetnosti do gospodarstva, pa čaki i turizma. Tomislav Đurić PRVI KORACI U UMJETNOST RIJEČI A cernički Susreti i jesu zamišljeni kao smotra i javni nastup osnovnoškolaca što su, možda na poticaj i uz pomoć svojih nastavnika, u trenucima tišine i osamljenosti, u stihovima ispisali svoje misli i snove. To su prvi koraci u umjetnost riječi, a u nju će ući samo najdarovitiji koji će pjesničkim jezikom znati i htjeti izgovoriti - sebe. Pa, ne izbriše li vrijeme makar i jedan takav tekst, ma i nekoliko strofa, što bljesnu na ovoj manifestaciji, posegnu li mladi za izučavanjem hrvatskog jezika i kulture, postane li im književno djelo suputnik kroza život, Susret malih pjesnika ostat će na mapi cerničke prosvjete i kulture zapisan velikim slovima. Trajno. Ivan Slišurić U SUSRET 10. SUSRETU MALIH PJESNIKA SLAVONIJE I BARANJE, BLAGDANU HRVATSKE ŠTOKAVSKE RIJEČI Što reći o Cerniku, o njegovim ljudima? Kad stupite na cerničko tlo, do kojeg baš i nije lako doći (nijedan vlak niti autobus ne vozi do Cernika) osjećate se na tim ulicama, među tim jednostavnim kućama, srdačnim ljudima, nekako oslobođeno, rasterećeno, posvećeno i kao da ste se našli u jednom mjestu Svemira, vama neznanom i pitate se što bih ja mogao učiniti da budem još bolji. Jer, takvi su svi cernički ljudi koji vas okružuju: od ravnatelja OŠ “Matija Gubec” Mate Ordanića, učiteljskog zbora, gvardijana Franjevačkog samostana, do Cerničana i njihove djece koja su nositelji cjelokupnog kvalitetnog programa. I na kraju: želja mi je, ako je ikako moguće, da Susreti malih štokavskih pjesnika Slavonije i Baranje prerastu u Svehrvatski sabor malih pjesnika štokavaca od Cernika preko Like do Dubrovnika. Ljerka Mađarević, učiteljica hrvatskog jezika OŠ Vijenac OsijekPredsjednik Prosudbenog povjerenstva Ivan Slišurić uručuje nagrade Članica Prosudbenog povjerenstva Željka Horvat uručuje dar ravnatelju škole 140
  • 141. CERNIK 2003. - DESET ZLATNIH GODINA Posebno divljenje kolegama i osoblju cerničke osnovne škole koji su bili i kulturno-umjetnički voditelji, redatelji,skladatelji, lektori i priređivači zbornika radova, predavači, ali i kuhari, konobari, svirači, pjevači.... Moji su se učenici vraćali s jednakim oduševljenjem i obogaćeni s novim druženjima, spoznajama o zavičajnimvrijednostima o kojima do tada nisu ništa znali( samostan, knjižnica, inkunabule, vrijedna zbirka biblijskih pred-meta-muzej), a drag im je i izlet na Strmac... Kao sva djeca, raduju se nagradama i darovima. Radojka Matić Osnovna škola Mate Lovraka, ŽupanjaZNAČAJ SUSRETA ZA RAZVOJ LITERARNOG STVARALAŠTVAKOD UČENIKA OSNOVNOŠKOLSKOG UZRASTA Odluka stručnog povjerenstva svake godine bila je stručna i poštena. Natječajje anoniman, a radovi se označuju isključivo šifrom, brojem i godinama starostiučenika. Zatvorene kuverte u prilogu s podacima otvaraju se tek poslije odlukestručnog žirija. Mladi su strogi kritičari i vole pravednost. Svatko voli kad se njegov truduvažava i nagraduje. U svakom dijelu susreta zastupljena je tako važna odgojnakomponenta. Susreti su ogledan primjer Deklaracije o pravima djeteta. Značajno je, pored ostalog, i to što se o dječjim ostvarenjima govori s dubo-kim poštovanjem. Uvažava se nadahnuće mladih, promišljanja, želje, ideje... Prijateljski susret Izmjenjuju se iskustva, uočavaju zapažanja slika, lice i ljubav zavičaja, tragova nježnosti, izvora radosti, pri dolaskuodrastanja, posebni dani, igre dana i noći, doživljaja jučer, danas, sutra... Dječje literarno stvaralaštvo je uvijek u Cerniknedovršena igra... Ta afirmacija dječjeg stvaralaštva ne bi bila moguća bez velikih ljudi - entuzijasta, grada Cernika, OŠ “MatijaGubec”, općine, sponzora, crkve i svih građana Cernika. Voditelj - mentor literarne družine: Zdenka Kordić, prof. Iskrene čestitke za 10. obljetnicu Ponosna sam kao voditeljica županijskog stručnog vijeća učitelja hrvatskog jezika što je Cernik mjesto sus-reta malih pjesnika, poseban skup učitelja hrvatskog jezika, novinara i književnika, te blagdan našeg zajedničkgstvaralaštva u Brodsko-posavskoj županiji. Zahvaljujem organizatorima, malim pjesnicima i učiteljima voditeljima što je zajedničkim radom ova osobitazamisao postala tradicija. Iskreno želim da se susreti nastave, zbirke nižu, a sjećanja na njih utkana u stihove i našedoživljaje dugo, dugo žive i nadahnjuju nove stvaraoce. Ivana Rajković Doći u Cernik svaki je put značilo susresti se s pisanom riječju, dječjom, iskrenom, toplom, slavonski širokom ionom dijalektalnom iz Žminja i Zlatara. U tim jesenskim susretima sve je odisalo toplinom- blagoslov kruha, Vašadobrodošlica prisutna u svemu što ste činili za učenike i sve goste, program u čijem su središtu bili učenici-pjesnici. Kaoda je cijeli Cernik sudjelovao u otkrivanju ljepote hrvatskih riječi. Nastavnica hrvatskog jezika Jasna Ćulibrk 141
  • 142. OSNOVNA ŠKOLA VLADIMIRA GORTANA - ŽMINJ Očekujte nas na velikom jubileju, desetgodišnjici najljepših druženja mladih s ciljem njegovanja svoje aterinje riječi - svojega jezika. Ta naša druženja osvjetljavaju put našim novim naraštajima kojeg će slijediti i time trajno očuvati kulturološke vrijednosti svoga zavičaja, a nadasve svoj hrvatski jezik, svjesni da jezik i jeste ono što čini domovinu. To je ono što sve nas potiče i puni snagom da okupljamo mlade, i mi u Žminju na njegovanju staro- ga čakavskog hrvatskog govora i sretni učestvujemo zajedno s vama u Cerniku na njegovanju štokavskog govora, najbližeg našem standardnom hrvatskom jeziku, kao i na Susretima u Zlataru u cilju njegovanja kajkavskog govora, a što sve čini ljepotu i bogatstvo zajedničkog nam jezika kao čvrstog temelja naše zajedničke opstojnosti. Primite srdačne pozdrave od učitelja i djelatnika naše Škole. S poštovanjem, Ravnatelj škole Anđelko Pucić U KNJIZI UTISAKA REKLI SU O SUSRETIMA... Susretima malih pjesnika Slavonije i Baranje odajemo zalnost hrvatskom jeziku, iskazujemo ljubav prema domovini i pjesničkoj riječi, budimo nacionalnu svijest. Jezik je domovina, jezikom potvrđujemo da smo svoji. Nada Došlić, učiteljica Cernik je stoljećima budio ili opominjao one koji su zaboravljali tko su i koji su! Danas je to samo još jednom potvrdio. Svaka vam čast, dragi Cerničani! prof. Dragica Vidmar zastupnica u Županijskom domu Hrvatskog sabora Lipo, bogato, srdačno, cerničko, slavonsko, Hrvatsko. Hvala! Živjeli! V. PenićSusret malih pjesnikaSlavonije i Baranje2009. Radujem se što sam imala prigodu pridružiti se ovoj svečanosti naše hrvatske riječi! I ove godine, organizatori su potvrdili svoju umješnost, a mali pjesnici snagu svoje darovitosti! Zahvaljujem na priznanju, jer da novinar dobije priznanje to zaista nije uobičajeno! Nadam se da sam svojim izvještavanjem doprinijela ljepoti ovog Susreta! S poštovanjem Gordana Tarbuk HRNG Čestitam svima koji su gradili ljepotu i radost ovoga susreta 142
  • 143. Voditelji Šesnaestog susreta, Marin GalikKao što zrno pšenice u zemlji klija, raste, buja, tako i mali i Nives Živkovićljudi riječju obogaćeni, riječju urešenom toplinom srca rastui uljepšavaju nam život. Neka i dalje rastu ovakvi susreti, uzskrene čestitke! Mira Jurić iz Vrbe Dragi prijatelji, Prosuđujući vrsnoću dječjih pjesničkih radova od prvih susreta do danas, naravno u suradnji s umnim i časnim kolegama, s punom odgovornošću prema onome najplemenitijem u malim velikim dječjim dušama radujem se rezultatima. Čuli smo ono što smo čuli- puna su nam srca a sluh je ispunjen ljepotom i iskrenošču koje samo nevinost odašilje u svijet. Hvala i doviđenja! Tito Bilopavlović Dragi Cerničani!Nije vedro nebo, ali su vedre naše duše. Vaša priredba je unijela toliko vedrineu nas da nam je i nebo vedro. Sretan sam što su se obistinila obećanja s prvog susreta1994. da će biti zajedno Slavonija slobodna i da će se Susret malih pjesnika Slavonijei Baranje razvijati zajedno sa susretima u Zlataru i Žminju. Čestitam mladimštokavcima na začuđujućim pjesničkim dometima prof. Stjepko Težak Nosimo u Dalmaciju bogatu žetvu stihova, toplih riječi, nezaboravnog druženja I pravog prijateljstva Mira Antonijević, OŠ “Plokite” Split Ljubica Pehar OŠ “Marjan” Split 143
  • 144. Raduje me što su pjesme “malih” pjesnika ove godine duhovno nadahnute I što nam to može biti potvrda za buduće ulaganje u našu mladež. Domaćinima Susreta svaka pohvala i čestitka U ime Ministarstva prosvjete i športaPred otvaranje Susreta Margarita Vrbanović Volim doći u Cernik zbog malih pjesnika i velikih ljudi Anto Kovačević Usora, BIH Divno je opet biti ovdje i uzvišeno slušati ŠTO, ČA, KAJ! Koliko li truda divnih učitelja, koliko duše u svemu ovome, koliko povezanosti mještana, škole, svećenika… Prekrasno! Hvala svima, hvala kolega Aga na duhovitosti, neumornoj kolegici Nadi, prekrasno osmišljenoj glazbenoj svečanosti. Učiteljica Matić i učenici Drugi put sam ovdje i super mi je. Ljudi su srdačni i to mi je najdraže. Cernik je super mjestašce. Marijana Krolo OŠ Kneza Branimira, Muć Ovdje je zbilja odlično, super se zabavljamo. Stalno smo u pokretu, uopće nam nije dosadno. Jednom rječju IZVRSNO! Sandra Brkić, 6c OsijekSusret malih pjesnikaSlavonije i Baranje Svake godine sve bolje, ljepše, ugodnije! Hvala svim učiteljima koji2009. pripremaju nama tako drag Susret! Hvala ravnatelju koji potiće i orga nizira, svim učenicima-izvođačima, mještanima… Vole vas Županjci Granice ne treba dirati…Al u Cerniku ste svojim prijemom, programom i gostoljubivošću dobro pomakli granice i podigli ovaj susret visoko.Veselim se dolasku u Cernik. Hvala vam na svemu! Senija Komić, prof. Ilača Između čežnje i patnje rađa se stih, a Cernik je uvijek iznova naša ljubav i čežnja Zdenka Kordić, učiteljica 144
  • 145. Dirnuta sam organizacijom i provedbom Susreta malih pjesnika, poglavito dječjim stvaralaštvom i snažnim porukama koje nose. Iskrene čestitke do maćinima na izvrsnom ostvaraju priredbe, ugodnome druženju i nezabora vnom doživljaju. Od srca Vesna Bjedov viša savjetnica za hrvatski jezik Sve čestitke za jubilarne. I ove godine je bilo lijepo, toplo, redovno-nezaboravno! Hvala na svemu. Željka Horvat Vukelja glavna urednica “Modre laste” Kada djeca otvore srca i dušu, kad u njihovoj mašti polete šareni leptiri, kad se plavetni oblaci iznad rijeka zrcale, nama koji očima upijamo te predivne riječi srce zadrhti od ljepote trenutka… Zaista predivno! Evica Kraljić Ovo je kratak izvadak doživljenog iz Knjige dojmova. Škola, roditelji i učenici su počašćeni riječima, po­rukama i utiscima i služe im kao poticaj za rad u pripremi idućih Susreta. Ni novac, ni materijalna dobra, ništanam ne znače u usporedbi s doprinosom poticanja literarnog stvaralaštva i razvoju našeg hrvatskog jezika. Nastup školskeSretni smo što uspješno pokazujemo našoj djeci da postoje doživljajne vrijednosti koje te čine sretnim, zado­ folklorne skupine na Šesnaestom susretuvoljnim, mirnim i spokojnim, usprkos materijalnim neispunjenim potrebama. malih pjesnika 145
  • 146. Škola i učitelji u događanjima mjesta Od prve škole pa do danas svi događaji i zbivanja u mjestu bili su povezani s radom škole. Često su učiteljiDruštvo za očuvanje bili uključeni u organizaciju tih događaja, a posebno u pripremi priredaba ukoliko su bile potrebne, ovisno ocerničke baštine: samom događaju. Nezamislivo je bilo organizirati bilo kakav kulturološki skup vezan uz povijest i budućnostDrago Janković, Cernika, a u isti ne uključiti učitelje škole. Najviše podataka o uključenosti učitelja u takve skupove imamo zapredsjednik HPD razdoblje od Domovinskog rata do danas, iako bi valjalo spomenuti i vrlo plodno razdoblje živih događanja“Tomislav” i TomislavĐurić, počasni od 1934. do Drugog svjetskog rata, o kojemu možemo suditi jedino po rezultatima iako danas nemamograđanin Cernika sačuvanih pismenih podataka u školi. Za spomenuto dokumentirano razdoblje od Domovinskog rata do danas izdvajamo sljedeće događaje: • 17. listopada 1992.: znanstveni skup u Samostanu u sklopu mani­ festacije “Dani cerničke kulture”. Izlagali su učitelji škole: Alojzije Aga s temom “Industrijski pogo­ ni u Cerniku u drugoj polovici 19. st. i početkom 20 st.” i Vinko Sokić s temom “Cernička pučka pjesma”. Svi ovi radovi objavljeni su u, za tu prigodu, specijalno tiskanom Zborniku radova. • 25. – 27. lipnja 1993. održan je u Franjevačkom samostanu znanst­ veni skup “Hrvatsko društvo folklorista” s temom “Običaji u Cerni­ ku”. Kao rezultat rada skupa izdana je knjiga “Godina dana cerničkih običaja”. Godišnjica DVD-a Cernik, tajnik Alojzije Aga • 21. svibnja 1995. - Obljetnica 110 godina rada DVD-a Cernik. Škola je za suradnju s Društvom dobila Priznanje. • 2005. smo sudjelovali obilježavanju 120. godišnjice rada DVD-a Cernik. • 1995.: 90. godišnjica HPD-a “Tomislav”. Za dugogodišnju suradnju škola je dobila priznanje. • 2005.: HPD “Tomislav” je obilježio 100 godina neprekid­ nog rada. U školskoj športskoj dvorani održan je koncert na kojem je sudjelovalo više pjevačkih društava i tamburaških orkestara. 146
  • 147. • 25. svibnja 2001.: blagoslov crkve sv. Leonarda. U pro­ gramu su sudjelovali učenici škole, a crkvu je blagoslovio požeški biskup mons. Antun Škvorčević. • 4. studeni 2002.: otvaranje Društvenog doma u Gilentin­ cima. Svečani program pripremili učenici škole. • 6. studeni 2003. u Franjevačkom samostanu, u nazočnosti brojnih gostiju, održan okrugli stol na temu “Značaj i uloga Susreta na razvoj literarnog svaralaštva u školama i razvoj kulture i međuregionalne suranje”. Teme okruglog stola su tiskane u spomenutom Zborniku. • 19. prosinca 2003.: otkrivanje spomenika poginulim bran­ iteljima u Cerničkoj Šagovini. Program su izveli učenici Blagoslov crkve sv. Leonarda cerničke škole. • 15. travnja 2005. otvaranje Biblijsko-arheološkog muze­ ja u Franjevačkom samostanu. Muzej je podigao naš mještanin franjevac Tomislav Vuk. Otvaranju su prisus­ tvovali brojni gosti iz zemlje i inozemstva među kojima valja istaći biskupa mons. Antuna Škvorčevića i Valen­ tina Pozaića, pomoćnog biskupa zagrebačkog. Svečana večera za sve sudionike i goste poslužena je u školskoj športskoj dvorani.Fra Tomislav Vuk i biskup Antun Škvorčević Otvorenje Biblijsko-arheološkog muzeja u Franjevačkom samostanu u CernikuSvečana večera u školskoj športskoj dvorani 147
  • 148. Okoliš naše škole148
  • 149. OBNOVA, IZGRADNJA I DOGRADNJAOBJEKATA I UVJETI RADAPokušaj izgradnje Učiteljskog doma na Strmcu U zapisu upravitelja Dragana Begovića u Ljetopisu škole iz školske godine 1935./36. zabilježen je inte­resantan pokušaj gradnje Učiteljskog doma na Strmcu. Zbog zanimljivosti ga donosimo u cijelosti: Zapis iz Školske spomenice od 10.10.1935.Izgradnja u razdoblju od 1954. do Domovinskog rataOd loših do optimalnih uvjeta rada Izgradnjom druge zgrade 1900. uvjeti rada u školi postaju dobri i zadovoljavajući. Uvjeti rada nisu se mi­jenjali dugi niz godina pa ni onda kada učionice nisu mogle primiti povećan broj učenika. Unatoč zahtjevimaupravitelja o potrebi obnove i dogradnje, za takve pothvate godinama se nisu uspjela pronaći sredstva. Vrijemeje učinilo svoje i stanje zgrada se iz godine u godinu pogoršavalo. Uz prokišnjavanjei pojavu vlage, u učionicama su istruli podovi i građevinska stolarija. Pogoršanjustanja doprinijela je i vojska koja je bila smještena u prostorijama škole za vrijemeDrugog svjetskog rata. Nakon rata, upravitelj je škole obavještavao institucije opotrebi obnove zgrade i dogradnje zbog velikog priliva učenika. Tek 1953./54.Odsjek za prosvjetu Narodnog odbora je doznačio školi sredstva kojima suškolske zgrade obnovljene. O tome je upravitelj škole Zlatko Prelovšek u Ljeto­pisu zapisao: “Te godine Narodni odbor, Savjet za prosvjetu i kulturu Nova Gradiškadoznačio je školi poveći kredit za nabavku školskih i učiteljskih drva te za popravakškolske i stambene zgrade. Tijekom ljetnih školskih praznika pristupilo se popravkuškolske i stambene zgrade. Žbuka, koja je otpala sa vanjskih zidova školske zgradeponovno je nabačena i zidovi zgrada uređeni i pokrpani. Zatim su krečene školske sobei hodnici kao i hodnici u stanu učitelja. Također su okrečene školska zgrada i zgradaučiteljskih stanova izvana sa svijetlosivom bojom. Oličena je također i željezna školskaograda sa svijetlozelenom bojom (prije je bila tamnosiva) te je izgled zgrada postaoljepši i prijatniji. Prva zgrada pučke škole 149
  • 150. U školskom dvorištu podignuta je nova hras- tova ograda (za vrijeme rata pokidali su Nijemci i ustaše svu ogradu i s njom ložili u svojim nas- tambama). Škola je kupila hrastove trupce, te ih dala na pilanu u Novoj Gradiški ispiliti u letve. Uz pomoć i pravilno shvaćanje potrebe škole druga Habana iz Cernika ispiljeno je i još drugog potrebi- tog materijala za ogradu. Ogradu je podigao tesar Milan Andrašević iz Cernika, a trošak za isplatu radnika snosio je mjesni Narodni odbor.” U pozadini se vide dvije stare školske zgrade Izgradnja učiteljskih stanova Cerničani za svoje učitelje Stalnim povećanjem broja učenika i razrednih odjela po­ većavao se i broj učitelja. Novoprimljeni učitelji teško su prona­ lazili smještaj u Cerniku budući da nije bilo kuća za iznajmlji­ vanje niti drugih smještajnih mogućnosti. U takvim uvjetima pronalazili su smještaj u Novoj Gradiški i drugim mjestima te su na taj način postali putnici vezani za prijevoz autobusa. Up­ ravitelj je škole trebao uskladiti raspored rada učitelja s redom vožnje autobusa. O tome je gorućem problemu obavještavao društveno političke organizacije mjesta i one su se uključile u traženje zadovoljavajućeg rješenja. Pokrenuta je inicijativa zaTvornica žeste izgradnju stambene zgrade za učitelje. Savjet mjesne zajed­ nice je organizirao Zbor građana na kojem je donesena odlu­ ka o provođenju referenduma na kojem bi se građani izjasnili o uvođenju mjesnog samodoprinosa od tri posto za izgradnju stanova za učitelje. Referendum je uspješno prošao i moglo se prići realizaciji projekta. Mjesna zajednica je osigurala zemljište i riješila imovinsko pravne odnose. Gradnja stambene zgrade počela je 1962., a završena je u listopadu 1963. U tu je svrhu raspisan zajam od 6 000 000 dinara koji je vraćan sredstvima mjesnog samodoprinosa. Drugih 6 000 000 dinara financirao je Narodni odbor, Savjet za prosvjetu. Zgrada je izgrađena sjever­ no od škole u Školskoj ulici, na zemljištu bivše Tvornice žeste. Imala je dva stana i dvije garsonijere. Odmah po završetku grad­ nje, u stanove i garsonijere uselila su četiri učitelja.Stanovi za učitelje Osnivanjem osmogodišnje škole formirana je škola s četiri niža i četiri razredna odjela viših razreda. Škola je zadržala broj od osam razreda sve do 1961. kada dolazi do podjele prvih razreda zbog velikog broja učenika. Te je godine nastava za 4. razred organizirana u dvorcu grofa Kulmera (nakon što je prestala s radom zadružna škola koja je bila smještena u dvorcu). Iste te godine prestala je s radom škola u Giletincima radi vrlo lošeg stanja školske zgrade, što je dodatno povećalo broj učenika u školi. U narednim godinama dolazi do podjele učenika istog razreda nižih razreda i formiraja paralelnih razred­ nih odjela. Kada je broj učenika nižih razreda toliko porastao da nisu mogli biti smješteni u učionicu, izvršena je podjela i formirani su paralelni razredni odjeli. Zbog nedostatka prostora nastava je od 1961. do 1964. 150
  • 151. organizirana u tri smjene. I dalje je rastao broj razrednih odjela pa je škola prisiljena tražiti nove smještajne Nastava se odvijala u zgradi Općinskogprostore. U staroj školskoj zgradi, od dvije prostorije školskog učiteljskog stana u prizemlju, uređena je poglavarstva(lijevo)učionica. Kako ni to nije bilo dovoljno, zatraženo je od Opće poljoprivredne zadruge Cernik (OPZ) izna­ i u zgradi DVD-ajmljivanje prostorija u zgradi gdje je radila njihova uprava (današnja zgrada Općine). Odlukom Narodnog (desno)odbora Općine Nova Gradiška prostorije bivše OPZ-a ustupaju se na upotrebu Osnovnoj školi Cernik. Odtada počinje preuređenje bivših kancelarija u učionice. Najprije je uređena radionica za tehničku kulturu itime osiguran rad po novom nastavnom planu i programu. Također su uređene još dvije učionice koje nisuodmah useljene zbog nedostatka školskog namještaja. Školske godine 1967./68. dolazi do pripojenja Osnovne škole Baćindol školi Cernik i u školu se do­voze učenici sedmih i osmih razreda što ponovno potražuje dodatne prostore. U tom se vremenu uređuje ustaroj školskoj zgradi još jedna učionica od dviju soba učiteljskog stana. U istoj se zgradi, od dijela hodnika ismočnice, uređuje prostor za mliječnu kuhinju. U zgradi se Zadruge, od kabineta za učitelje razredne nastavei male zbornice, uređuje još jedna učionica. Također se iznajmljuje dvorišna zgrada DVD-a Cernik u visininajamnine od 1200 dinara mjesečno. Školske godine 1969./70. vrši se potpuna integracija škole Baćindol školi Cernik priključenjem petihi šestih razreda. Škola ima učionice na četiri mjesta i to: dvije učionice u staroj školi, četiri učionice u novojškoli, četiri u zgradi OPZ-a i jednu u dvorišnoj zgradi DVD-a. Tjelesni se održava u Hrvatskom zadružnomdomu u Cerniku i za tu je namjenu škola dužna osigurati deset prostornih metara drva. Uvjeti rada u adap­tiranim, improviziranim učionicama bili su jako loši budući da učionice nisu ni prostorno, ni po uređenjuodgovarale velikom broju učenika u razrednim odjelima. Posebno su loše bile učionice u staroj školskoj zgradikoja je bila vlažna i nije odgovarala higijensko-zdravstvenim potrebama. Tadašnji direktori škole obavještavali su sve nadležne institucije o nemogućim uvjetima rada i tražilidogradnju prostora ili izgradnju nove škole. Nadležne su službe svjesne loših uvjeta rada, ali ništa konkretnonisu poduzimale pravdajući se nedostatkom financijskih sredstava. Školske godine 1969./70., nakon što je škola nabavila vlastiti autobus za prijevoz učenika, počeli su ra­dovi na izgradnji garaže za autobus. Garaža je završena iste godine i utrošeno je tadašnjih dva i po milijunadinara. Garaža je izgrađena iza dvorišta učiteljske stambene zgrade.Izgradnja nove škole Školske godine 1969./70., potpunim pripojenjem škole Baćindol školi Cernik, naglo se povećao brojdjece i razrednih odjela što je potraživalo dodatne smještajne prostore. Korišteni su svi tadašnji mogući pros­torni potencijali mjesta i škola je radila u pet međusobno nepovezanih zgrada. Uvjeti su rada bili više negološi. Bili su i prethodnih godina a sada su se još i više pogoršali. 151
  • 152. Nakon što je školske go­ dine 1969./70. tadašnji direk­ tor u ovu problematiku uključio i političke strukture, pokrenuta je inicijativa za izgradnju nove škole. Obaviještena je Skupština općine Nova Gradiška i komisija Skupštine je, nakon pregleda škole, zabranila rad u najstarijoj školskoj zgradi zbog mogućnosti urušavanja. Delegacija škole s direktorom na čelu je u Zagrebu posjetila zamjenika Sekretarijata za prosvjetu i kulturu Vinka Bilića i upoznala ga s nemogućim stan­ jem i uvjetima rada škole. Vinko Bilić je tom prigodom imao ra­ zumijevanja i obećao podršku i pomoć. U problem rada škole uključili su se i društveno-politički orga­ ni mjesta (SSRN SK, MZ i dr.) koji su također od prosvjetnih iZapis direktora škole političkih struktura zahtijevali rješavanje gorućeg problema i poticali izgradnju škole. Osigurali su zemljišteIve Mijatovićau Ljetopisu i proveli referendum za uvođenje mjesnog samodoprinosa u visini tri posto na neto plaću svih zaposlenih. Referendum je proveden i mještani su u velikom postotku podržali referendumsko pitanje “ZA” izgradnju. Godine 1971., naručen je projekt izrade školske zgrade od tvrtke “APE” Zagreb, specijalizirana organizacija “Projekt biro Zagreb” po cijeni 7 800 000 dinara. Tijekom 1971. izrađena je sva dokumentacija i dobive­ na građevinska dozvola. Već je iduće godine, 1972., započela izgradnja školske zgrade. Radove je izvodilo građevinsko poduzeće “Strmac” Nova Gradiška Prema zamišljenoj dinamici gradnje škole se trebala odvijati u tri etape. U prvoj etapi trebale su se izgra­ diti četiri učionice i sanitarni čvor, a predračunska vrijednost za te radove je iznosila 145 000 000 dinara. Koncem travnja 1972., predsjednik Općine Đuka Šimunović je svečano postavio kamen temeljac. SredstvaIzgradnja noveškolske zgrade za izgradnju prve etape osigurana su iz mjesnog samodoprinosa, Poljoprivredno-industrijskog kombinatau Cerniku Cernik te zajednice za financiranje osnovnog obrazovanja Nova Gradiška. U jesen 1972. dobiven je novi za­ 152
  • 153. jam od Republičke zajednice za financiranje osnovnog obrazovanja Zagreb u visini od 80 000 000 starih di­ Nove školska zgradanara i time su osigurana sredstva za nesmetanu gradnju i završetak školske zgrade. Radovi su tekli dobro i škola nakon useljenjaje u potpunosti završena do listopada 1973. Pred završetak gradnje osnovan je Odbor koji je trebao napraviti program otvorenja škole. Odbor sepovezao sa Savjetom MZ te je dogovorena zajednička suradnja i priprema otvaranja. Također je dogovore­no da proslava poprimi općinski karakter, a mjesto i mjesnazajednica podrži pokroviteljstvo. Za datum otvorenja školskezgrade određen je 29. 11. 1973., - tadašnji Dan Republike.Pozivu se odazvao veliki broj uzvanika, mnogi mještani, pred­stavnici svih mjesnih zajednica ovoga školskog područja, pred­stavnici društveno političkih organizacija mjesta, svi učenici iučitelji škole. Otvorenju je bio prisutan predsjednik Izvršnogodbora Republičke zajednice za financiranje osnovnog obrazo­vanja SRH Teodor Fricki i tajnik iste zajednice Hrvoje Vrgoč.Pokrovitelj otvaranja je bio predsjednik općinske SkupštineĐuka Šimonović. Poslije otvaranja škole i razgledavanja prešlose u Dom mjesne zajednice gdje je održana svečanost na kojojje direktor škole Ivo Mijatović podnio referat. Nakon toga jeodržan kulturno-umjetnički program te izvršena podjela na­grada i priznanja. Za sve je prisutne bio priređen koktel u domus bogatim sendvičima i raznim pićima. Za uzvanike pristigle iz Učenici ispred školeudaljenijih krajeva priređen je svečani ručak. Škola u Cerniku 2000. 153
  • 154. Nova škola pokretač uspjeha - do još boljih uvjeta rada Prodajom autobusa garaža je ostala neiskorištena do 1984. kada se adaptira u dvoranu tjelesnog odgoja. Poslove adaptacije obavili su domari škole. Sami su izveli sve radove osim zidarskih. U Izvješću o radu škole za školsku godinu 1975./76. navodi se inicijativa Mjesne zajednice da se sredstvi­Stara dvorana ma mjesnog samodoprinosa u iznosu jedan posto, prikupljanjem obveznica državnog zajma koji su uplaćivaliza tjelesni odgoj svi zaposleni te sredstvima općinskog i republičkog SIZ-a, izgradi školska športska dvorana s 400-500 sjedećih mjesta za gledatelje. Naravno da prosvjetne institucije nisu prih­ vatile ovu ideju i do njene realizacije nikada nije došlo. Školske godine 1979./80., uz autobusnu je garažu sazidana i uređena ženska i muška svlačionica za potrebe učenika i pripremu za nastavu tjelesnog odgoja. Svlačionice su bile potrebite zbog stalnih problema presvlačenja učenika u školi i ometanja nas­ tave. Školske godine 1980./81. počeo se uređivati prometni po­ ligon. Izvršena su premjeravanja, označene su prometne staze i počelo je betoniranje istih. Radove su izvodili domari škole te učitelji i učenici u radnim akcijama. Prometni poligon 2002.Prometni poligon Preseljenjem u novu školsku zgradu škola nije imala vanjsko športsko igralište i nastava se tjelesnog odgo­ ja izvodila na igralištu nogometnog kluba. Zbog mogućnosti stradanja djece na putu od škole do igrališta iUtakmica na staromškolskom igralištu natrag, tražilo se bolje rješenje koje se ukazalo 1974. kada je Ivan Kapetanić, susjed škole, ponudio školi iznaj­ mljivanje zemljišta svoje potkućnice. Škola je prihvatila ponudu i sklopila ugovor o najmu po određenoj godišnjoj cijeni, na tri go­ dine. Zemljište je zatravljeno, postavljena su potrebna pomagala i nastava se tjelesnog odgoja odvijala u boljim uvjetima, ali samo kada bi to vremenski uvjeti dopustili. Ugovor o najmu je istekao 1976./77. i prišlo se pregovorima o kupnji tog zemljišta. Navede­ ni je vlasnik prihvatio ponudu i kupnja je izvršena tijekom 1977. godine sredstvima SIZ-a odgoja i obrazovanja i uz pomoć Mjesne zajednice. Nakon dobivanja vlasništva, škola je prišla uređenju igrališta navoženjem kamena i šljunka koji je potom valjan. Asfal­ tiranje je izvršeno 1977. zajedno s asfaltiranjem cerničkih ulica, velikim dijelom financijskim sredstvima Mjesne zajednice. Asfalti­ rana je relativno velika površina na koju je postavljeno rukometno, 154
  • 155. košarkaško i odbojkaško igralište. Zajedno sa zemljištem kupljena je obiteljska kuća obitelji Kapetanić u kojojje uređena radionica za domare i skladište školskog alata. Školske godine 1985./86. rekonstruiran je krov matične škole koji je počeo prokišnjavati uslijednezapamćenog nevremena koje je 1985. zahvatilo Cernik. Zahvat je bio velik i skup budući da se radilo opostavljanju nove suvremene izolacije. 1989. je postavljena ograda između vrtića i školskih igrališta. Ograduje većim dijelom financirala Mjesna zajednica.Obnova, izgradnja i dogradnja od Domovinskog rata do danas Radovi na obnovi školskih objekata i izgradnji novih, započeti 1991., do danas nisu stali. Škola je postalatrajno gradilište i svake se godine obogati obnovljenim ili novim objektom. Obnovljene su sve škole u selima,neke i više puta; u nekoliko navrata matična škola, a izgrađene su športska dvorana, škola u Cerničkoj Šagovini,dva školska stana i garsonijera. U svim su školama uređena školska športska igrališta, a tri su i osvijetljena. U životu čovjeka i društvene sredine ništa se ne događa samo po sebi. Za sve pojave, zbivanja i događanjapostoje uzročno-posljedične veze. Ova eksplozija gradnje u neovisnoj Republici Hrvatskoj ima svoj uzrok, aposljedice su vidljive svim žiteljima Općine. Posljedice su mogle biti i drugačije da splet životnih događanjanije posložio životne okolnosti i tijek zbivanja nama i društvenoj sredini na korist. U prilog nam je išlo osamo­staljenje Republike Hrvatske, formiranje Općine Cernik te izbor ljudi u društvene strukture, koji su svojimsposobnostima i vizijom kreirali i proveli radove, društvenoj sredini na napredak i korist. Vizija mogućeg velika je pokretačka snaga koja sve zamišljene ideje vodi ka zacrtanom cilju. U ostvarivan­ju nekog cilja pojaviti će se povoljan trenutak jednom i možda nikada više. Ako se takav trenutak propusti,vjerojatno cilj više neće biti ostvariv ili će dugo čekati drugu priliku. Reakcija u povoljnom trenutku mora bitibrza, trenutna, bez čekanja i odgađanja. Uvijek treba biti svjestan činjenice kako ni jedan zamišljeni projekt ilizahtjev neće u svom početku imati očekivanu podršku. Podršku treba isprovocirati upornošću, snagom argu­menata i adekvatno pripremljenom pisanom dokumentacijom. Dokumentacija je najvažniji dio svakog pro­jekta i prvi korak u realizaciji. Bez dokumentacije se ne može podnijeti zahtjev budući da se takvog partneramože ocijeniti neozbiljnim za dogovaranje i ugovaranje posla. Zahtjevi za bilo kakvom pomoći prvobitnosu najčešće odbijeni, a najčešći je argument odbijanja nedostatak financijskih sredstava. To je jak argumenti obično umrtvljuje zahtjev na određeno vrijeme ili duži rok te umiruje podnositelja zahtjeva koji dobivaopravdanje u činjenici da je sve poduzeo, ali, budući da nema novca, ništa više ne može učiniti. Novaca uvi­ Pred otvorenjejek ima, uvijek se troši, uvijek se nešto kupuje i gradi. Jedino je pitanje kako pronaći put do novca. Ukoliko Šesnaestog Susretaga ne pronađe jedna osoba, pronađe ga netko drugi, jer novac se tako i tako mora trošiti i potrošiti. U pro­ malih pjesnika: ravnatelj Matotivnom staje život. Put do cilja se osmišljava, gradi, koriste se svi pravci i koridori. Ako vas sreća posluži i imate Ordanić, pročelnikdovoljno pameti, doći ćete do izvora novca. Ako ste zakasnili, a niste izgubili perspektivu, ne gubite nadu, Vladimir Štefanek iukazat će se nova prilika, pod uvjetom da ste uporni, ne odustajete i znate postaviti cilj u skladu s realnim mr. Anica Vukašinovićmogućnostima njegova ostvarivanja. U okruženju prijatelja svese zamisli lakše ostvaruju. Prijatelji pomažu savjetom, uputst­vom, vlastitm iskustvom. Stoga ih je dobro saslušati i sve dobrousvojiti, zapamtiti i prigodno primijeniti. Škola Cernik se može pohvaliti kako je u realizaciji svojihprojekata imala puno prijatelja i njoj sklonih ljudi. Zajedno sOpćinom Cernik uspostavili smo mnogo korektnih odnosa sljudima u ministarstvima Republike Hrvatske, prijateljskih isuradničkih odnosa s gospodarstvenicima, Županijom i drugimopćinama. Mnogi od njih su nam pomogli i bili stvarni prija­telji. Ako nas nisu mogli pomoći, nisu nam ni odmagali, nitisprječavali aktivnosti koje činimo. Pogriješili bismo kada ne bis­mo spomenuli gospođu Katicu Mišković iz Ministarstva obnove 155
  • 156. i razvitka, pročelnika, a potom župana Brodsko-posavske županije Šimu Đurđevića; pročelnika i suradnicu u Odjelu za društvene djelatnosti Županije, Vladimira Štefaneka i Anicu Vukašinović i mnoštvo drugih. Sada znamo da smo uspjeli, ali ničeg od toga ne bi bilo da nismo međusobno, unutar sebe, izgradili suradničke odnose, komunikaciju, uvažavanje i prijateljstvo. Naša suradnja s Općinom Cernik bila je primje­ rena i mnogim je sredinama mogla poslužiti kao uzor, možda je proizišla iz osobnog prijateljstva ljudi koji su po svojoj funkciji morali surađivati. Odlični odnosi su uspostavljeni s predsjednici­ ma Općinskog vijeća i gvardijanima Franjevačkog samostana. U svim događanjima i aktivnostima, međusobno smo surađivali i pomagali se. Dobra međusobna komunikacija uspostavljena je i s mjesnim odborima općinskih sela, što je imalo veliki značaj u organizaciji i vođenju uređenja škola i prostorija za društveni rad pri obnovi škole. Rezultati nisu izostali; vidljivi su, mjerljivi i danas služe na korist svim žiteljima Općine. Bez dobre surad­ nje s Općinom i mjesnim odborima školske bi zgrade zasigurno danas bile ruglo mjesta. Naprotiv, one su danas spašene su od propadanja. Škola je dobila lijepo uređen prostor, a mjesto je do­ bilo prostore za zadovoljavanje društvenih interesa. Naš je modelRavnatelj škole potvrđen u praksi i mogao bi se primijeniti u mnogim društvenim sredinama, a zakonodavcu poslužiti kaoMato Ordanić,načelnik Općine putokaz u donošenju uredaba i propisa. Naš je model, u principu, jednostavan: predsjednik mjesnog odboraNikola Jugović vodi posao i radne akcije, Općina Cernik financira materijal i glavnog izvođača radova, a mjesna zajednica ii gvardijan Županija u skladu s mogućnostima sudjeluju u sufinanciranju. Ovim modelom minimalnim smo sredstvimaFranjevačkog u Općini Cernik napravili ogroman posao. Obnovili smo i proširili školske zgrade u Banićevcu i Opatovcu isamostanaVjenceslav Janjić uredili školske prostore u Podvrškom. Model je zahvalan i zbog toga što njime uspijevamo objediniti ljude ina Završnoj priredbi motivirati ih na rad. Najvrednije od svega je što ljudi postignuća doživljavaju kao svoj osobni uspjeh. Zato ni ne čudi što su danas društvene prostorije Banićevca, a povremeno i Opatovca, centar mjesnog života i okupl­ janja. Općina se nije oglušila ni na druge zamolbe škole – uvijek je bila spremna priskočiti u pomoć i pozitivno riješiti zahtjev od interesa za život i rad škole. Škola se odužila Općini kao organizator dječjih priredaba kojima čuvamo običaje i etnografsko nasljeđe kraja. Širom su domovine poznati naši Susreti malih pjesnika Slavonije i Baranje. Kroz Susrete smo sklopi­ li mnoštvo prijateljstava, a ni gospodarska suradnja nije isključena. Sačuvali smo pokladni maskirni ples i pokladne običaje. Ponosni smo što smo postali prepoznatljivi u Općini i šire po uređenosti našeg okoliša i po rezultatima naših učenika na smotrama, natječajima i natjecanjima. Nedopustivo bi bilo ne spomenuti suradnju, htijenje i doprinos naših roditelja i mještana koji su se vlas­ titim radom uključili u obnovu naših škola. Danas, u vrijeme zauzetosti obavezama, društveni je rad nezamis­ liv i teško shvatljiv mladim generacijama. To što su učinili roditelji i mještani smatramo potrebnim zapisati kao svjedočanstvo duha jednog vremena. Nosila ih je želja učiniti svojoj djeci boravak u školi ugodnim, a nama odgovornima za rad škole, pomogli riješiti probleme koje bez njihovog sudjelovanja ne bismo uspjeli riješiti. Nova izgradnja učiteljskih stanova Nakon preseljenja škole u novu školsku zgradu 1973., u staroj je školskoj zgradi u prizemlju uređen dječji vrtić, dok je kat ostao prazan i neuređen. Zbog potreba stambenog zbrinjavanja učitelja, postupno je sazri­ jevala ideja uređenja dvaju stanova i garsonijere u tim slobodnim prostorima. Ideja o uređenju je raspravljana s ravnateljem vrtića i tijekom vremena smo, uz dosta napora, usuglasili i riješili sva pravna pitanja. Potiho smo se nadali da ćemo pronaći sredstva i model uređenja. Aktivnosti je prekinuo Domovinski rat. Tijekom rata i nesigurnog primirja razmišljali smo i dalje o stanovima te tražili nove mogućnosti gradnje. 156
  • 157. U studenom 1991. zgradu je pogodila granata koja je uništila prostor jedne učionice i krovište. Štetaje površno sanirana (samo krov), a ostali je prostor ostao neuređen. Na zidu je ostala rupa od granate. Pov­jerenstvo Sekretarijata urbanizma, građevinarstva i stambeno komunalnih poslova Općine Nova Gradiškanapravilo je zapisnik o nastaloj šteti. Na osnovi zapisnika projektantska kuća “Projekt biro” izradila je speci­ Stara školskafikaciju osnovnog građevinskog materijala za otklanjanje štete, a na naš su zahtjev izradili projekt uređenja zgrada nakonstanova i garsonijere. Izradom je projekta kompletirana sva dokumentacija. Za počinjenu štetu nismo mogli uređenja stanovaostvariti nadoknadu, ali postojala je mogućnost dobivanja kre­dita u Zagrebačkoj banci na zahtjev korisnika stana. Zahtjev supodnijela tri buduća korisnika stana koja smo u međuvremenuimenovali. Ostvarili su kredit koji ni približno nije bio dovoljanza uređenje stanova. Dozvolu uknjižbe kredita dala je OŠ “Ma­tija Gubec” Cernik kao vlasnik nekretnina. Za realizaciju je kre­dita troškovnik izradilo poduzeće “Panon d.o.o.” Nova Gradiška.Dobivenim smo kreditom uspjeli nabaviti građevinski materijal,materijal za elektroinstalacije, vodovod i kanalizaciju. Za savdrugi materijal koji je nedostajao te za majstorske radove, nismoimali sredstava. S radovima smo započeli u travnju 1993. Zidare nam jebesplatno ustupila Hrvatska vojska uz odobrenje zamjenikazapovjednika 121. brigade, pukovnika Mije Kulića. Pomoćne jeradnike plaćala škola. Električarske i vodovodno-kanalizacijskeradove su, uz naknadu, izveli obrtnici iz Cernika; Milan Babići Vjeko Bukvić. DIK Stjepan Sekulić je donirao drvene ploče zaspušteni strop uz veliko zalaganje Đure Vuka i odobrenje direk­tora Josipa Butkovića. Radove postavljanja spuštenog stropaizveo je Đuro Vuk. Podove su postavili učitelji škole uz pomoćStjepana Vlaovića. Ličilačke je radove obavio ličilac VladimirVuk. Poduzetnik i vlasnik firme “Temag”, Josip Vuković, naprav­io je ulazno stepenište po projektu koji je izradio inženjer Miro­slav Prpić iz “Projekt biroa” Nova Gradišta. Gospodin Vuković jebio vrlo susretljiv, razumio je naše poteškoće i mnogo pomogao,odričući se svoje zarade. Stjepan Vlaović je poklonio materijal zagazište stepeništa. Ulaz u školske stanove Za vrijeme boravka zamjenika ministra za prosvjetu i šport, gospodina Ante Bežena, u Novoj Gradiški,uspjeli smo mu pokazati gotovo završene stanove te smo zatražili pomoć u pokrivanju dugova. Po povratkuu Zagreb doznačio je deset milijuna tadašnjih HRD-a s kojima smo uspjeli naplatiti sva naša dugovanja. Ustanove su, u veljači 1994., uselili učitelji matematike i glazbene kulture; bračni par Piljić, učiteljica razrednenastave Reza Benković, a u garsonijeru učiteljica engleskog jezika Kristina Lukač. U manje od godinu dana smo uspjeli završiti jedan ogroman i zahtjevan posao. Krenuli smo u posao bezčvrste financijske konstrukcije s vizionarskim mogućnostima i očekivanjima koje su se mogle, a nisu morale,ostvariti. Imali smo hrabrosti, samopouzdanja i vjere u ljude i prijatelje iz okruženja pa uspjeh nije izostao.Dokazali smo kako ponekad za velike stvari i postignuća nisu toliko potrebna ogromna sredstva koliko čvrstavolja, vjera u zajedništvo, vjera u ljude.Novo krovište škole Tijekom 1991., škola je bila stalna meta topničkih napada iz srbočetničkih uporišta. Oko škole je paloviše desetaka granata, ali na sreću niti jedna nije pogodila školu. Eksplozijom u blizini škole geleri su raz­bili sva prozorska stakla, oštetili unutarnji inventar, a došlo je do pucanja hidroizolacije na ravnom krovu 157
  • 158. Postavljanje krovana školskoj zgradi kao posljedice detonacije što je uzrokovalo prokišnjavanje škole. Uvelike je prokišnjavao krov u istočnom dijelu zgrade, u učionici glazbene kulture, a nešto manje u učionicama fizike i kemije. Za kišnih smo dana uveli dežurstvo pomoćnog osoblja i učitelja koji su podmetali posude na mjestima najvećeg prokišnjavanja te kupili vodu na parketu kako bi spriječili njegovo podizanje. U učionicama su stradale elektroinstalacije, a namočene gipsane ploče su počele padati sa stropova što je dovelo u opasnost djecu i održavanje nastave u tim učionicama. O stanju u školi smo uporno obavještavali prosvjetno-pedagoške službe, a izraziti kontakt smo imali sa Županijskim uredom za prosvjetu i kulturu u Slavonskom Brodu. Županijsko je povjerenstvo utvrdilo činjenično stanje bez jasnog stava o rješenju. U tom trenutku se, poradi rasporeda financijskih sredstava, nije moglo prići rješavanju novog problema pa se čak razmatrala mogućnost razmještanja škole, što bi bio vrlo skup i neracionalan projekt. U međuvremenu smo utvrdili prokišnjavanje kod glavnog strujnog brojila što je prijetilo učenicima te ih dovelo u opasnost od eventualnih strujnih udara. Obaviješten je republički inspektor sigurnosti u radu koji je nakon uviđaja izdao zabranu bo­ ravka učenika na katu škole. Novonastalom su situacijom ubrzane radnje oko sanacije krovišta. Prevladalo je mišljenje o neophodnosti postavljanja kosog krova, a nikako sanacije izolacija na ravnom krovu budući da su prethodne sanacije izolacija imale ograničen rok trajanja. Podnijeli smo zahtjev za projektiranje kosog krova “Projekt birou” Nova Gradiška kojeg je zastupao inženjer Miro Prpić kao glavni projektant škole. Bilo je pokušaja nametanja postavljanja nove hidroizolacije, ali zbog našeg nepopustljivog stava, inženjer Prpić je popustio i prišao projektiranju kosog krova. Po završetku projekta i dobivanja građevinske dozvole Županijski je Ured društvenih djelatnosti raspisao natječaj za izvođača radova. Izabran je izvođač “Grading d.o.o.” iz Cernika kao najpovoljniji ponuđač. Radovi su počeli u travnju 1995. i trajali su oko mjesec dana. Uz krov je na krovištu postavljena termoizo­ lacija od stiropora te nove okapnice. Naknadno je, na zahtjev škole, odobrena obnova i otklanjanje šteta u učionicama i holu škole. Postavljen je novi parket u učionicama glazbene kulture, likovne kulture i fizike. Obnovljene su elektroinstalacije, izvedeni ličilački radovi (bez stolarije), a u hol su škole postavljene tapete. Poslovi su žurno obavljani tako da nije bilo potrebe za prekidanjem nastave te se nastava u školi odvijala nor­ malno. Izgradnja školske športske dvorane - želja generacija je ispunjena Športska je dvorana bila san, čežnja i želja mnogih generacija učenika i sportaša Općine. Od useljenja u novosagrađenu školu 1973. do danas zabilježeni su mnogi pokušaji pokretanja izgradnje. Dvorana je trebala biti izgrađena zajedno sa školom, projektirana je te je postojala sva potrebna dokumentacija. Nije sagrađena s obrazloženjem da se samo privremeno odgađa gradnja do boljeg materijalnog stanja školstva. Privremena se odgoda gradnje pretvorila u trajno iščekivanje, mnoštvo zahtjeva i novih pokušaja. 158
  • 159. Svi su ravnatelji pokušavali nešto učiniti. Unosili su izgradnju dvorane u kratkoročne i srednjoročneplanove, podnosili zahtjeve, upućivali dopise. Međutim, uvijek uzalud. Zanimljiv je pokušaj direktora Mirka Japundžića koji je prikupljao obveznice mještana koje su dobili kaonaknadu za upisane zajmove autoputa Split – Zagreb i prugu Beograd - Bar u tadašnjoj Jugoslaviji. Obvezni­cama se nakon određenog vremena mogao kupiti građevinski materijal. Obveznice su sakupljali učitelji škole.Od pokušaja je odustao zbog mnoštva problema tehničke prirode. Osamostaljenjem Republike Hrvatske mnogo se toga promijenilo i naša su očekivanja postala izvjesnija.Naročito su porasla formiranjem Općine Cernik 1993. godine. Općinom smo dobili trajnu moralnu i materi­jalnu potporu, veće mogućnosti lobiranja i aktivnog djelovanja. Prilike su se još više poboljšale uvrštenjemOpćine Cernik u područja posebne državne skrbi. Dobili smo lakši i povoljniji pristup državnim fondovi­ma na osnovi dostavljenih programa. Uza sve programe koje je izradila i dostavljala Općina Cernik, škola je Početak izgradnjedostavila program izgradnje školske športske dvorane. U savjetima nam je mnogo pomogao Stanko Lazić, športske dvoranevlasnik građevinskog poduzeća “Grading d.o.o.”, koji je imao iskustvau radu s Ministarstvom kroz poslove obnove. Savjetovao nam je da ušto kraćem roku ishodimo građevinsku dozvolu. Poslušali smo savjette je sređivanje dokumentacije preuzela škola uz pripomoć OpćineCernik. Uz mnoštvo smo prepreka građevinsku dozvolu dobili 5.12.2002. Građevinsku smo dozvolu, uz zahtjev i ostalu potrebnu doku­mentaciju, dostavili Ministarstvu javnih radova, obnove i graditeljst­va. Znali smo da u odabiru prednost imaju projekti s kompletnom do­kumentacijom iz područja posebne državne skrbi što je podgrijavalonašu nadu u pozitivno rješenje našeg zahtjeva. Na našu sreću i zado­voljstvo, zahtjev je prihvaćen. U Ministarstvu javnih radova, obnove igraditeljstva donesena je Odluka o gradnji dvorane u Općini Cernik.Natječaj za izvođača radova objavljen je u Narodnim novinama 11.travnja 2003. Za izvođača radova izabrana je tvrtka “Grading d.o.o.”kao najpovoljniji ponuđač. Sredinom srpnja počeli su pripremni ra­dovi. Srušeno je drveće i mala dvorana TZK te su izvršeni zemljaniradovi. Petog je rujna 2003. postavljen kamen temeljac. U kamen te­meljac smo ugradili tekst sljedećeg sadržaja:5. rujna 2003. godine u Osnovnoj školi “Matija Gubec” Cernik, unazočnosti učenika i djelatnika škole, gostiju, načelnika Općine ing. NikoleJugovića, predsjednika Općinskog Vijeća Josipa Andraševića i ravnateljaškole Mate Ordanića, voditeljica Odsjeka za upravu Ministarstva zajavne radove, obnovu i graditeljstvo gđa. Katica Mišković položila je ka-men temeljac školske sportske dvorane, a zdanje i nazočne blagoslovio jegvardijan Franjevačkog samostana pater Josip Grubišić. Investitor je Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo. Projekt je izradio “Projektant” d.o.o. Slavonski Brod. Glavni projektant je dipl. ing. arh. Tatjana Janjetović Mijatović. Konstruktorski projekt je izradio “Vibrabeton” Vinkovci. Projekt vodovoda i kanalizacije i projekt električnih instalacija su izradili “S biro” i “Elvi” d.o.o. Slavonski Brod. Izvođač radova je “Grading” d.o.o. Cernik Nadzor: “Alfa inžinjering” d.o.o.Neka nam školska športska dvorana razvija snagu tijela, zdrav duh i služišportskom i svekolikom razvoju naše Općine Cernik i ukupnom športskomnapretku njegovog pučanstva. Blagoslov kamena temeljca nove športske dvorane 159
  • 160. Izgradnja školske sportske dvorane u Cerniku160
  • 161. Izvođač radova, “Grading” d.o.o., držao se rokova izgrad­nje te je izvanrednom organizacijom rada dvorana netom prijeBožića stavljena pod krov. Ugrađena je stolarija i omogućenisu zidarski i obrtnički radovi tijekom zime. Tijekom proljećasu završeni svi unutarnji radovi, a u svibnju i lipnju uređena jefasada i okoliš dvorane. Ovako brzu i uspješnu izgradnju potpomogla je OpćinaCernik. Dovedena je kanalizacija od Ulice sv. Vinka u NovojGradiški kroz Potočnu, Frankopansku i Školsku ulicu do dvoranei omogućen je priključak kanalizacije dvorane na istu. Izvršenaje rekonstrukcija vodovoda te osigurana opskrba vodom hid­rantske mreže predviđene projektom. Iz Požeške je ulice dove­den poseban dovod plina do kotlovnice čime je osiguran dovo­ljan kapacitet plina za dva kotla kotlovnice. Dvorana je gotovo u cijelosti završena početkom srpnja Dovršena športska dvorana, pogled s južne strane2004. Svečano je otvorena 15. listopada 2004., a prigodni suprogram u dvorani izveli učenici škole i KUU-a Cernik. Dvoranuje službeno otvorio zamjenik ministra obnove i graditeljstva,a blagoslovio gvardijan samostana fra Josip Grubišić. Za sve jeprisutne pripremljen ručak u Hrvatskom zadružnom domu uzslavonsku svirku i tamburaše.Izrada tribina u školskoj športskoj dvorani Prema projektu su se u dvoranu trebale ugraditi montažnečetveroredne tribine odmah nakon izgradnje. Za vrijeme održa­vanja sportskih priredbi gledatelji bi bili smješteni u prostorpredviđen za tribine gdje bi se gurali i jedan drugom zaklanjalividik ili nenamjerno prelazili liniju sportskog igrališta. Red jebilo nemoguće održavati. Za priredbe smo postavljali stolice izškole, što je posao koji je organizatoru stvarao dodatni problem,a i stolice su se čestim prenošenjem oštećivale. Iz tih smo razloga Svečanost otvorenja športske dvoranetražili mogućnost postavljanja tribina koje nismo mogli dobitiod institucija sustava. Obilazili smo sportske dvorane i tražili ekonomičan primjerizgrađenih tribina. Na osnovi viđenog smo došli do zaključka daje najjeftinije i najlakše izraditi metalnu konstrukciju i obložitije drvenim gredama i daskama. Napravili smo nacrt te izradilitroškovnik. Nismo po troškovniku bili financijski sposobni zatoliki zahvat pa smo bili prisiljeni potražiti sponzore i donatore.Općina Cernik je prihvatila financiranje greda i dasaka, firma“Trox d.o.o.” je prihvatila pokrivanje dijela troškova za nabavuželjeznih četvrtastih cijevi. Upravni je odjel društvenih djelat­nosti Županije prihvatio financiranje ostalih troškova izgradnje,uz dostavu troškovnika i računa izdanih po troškovniku. Posao izrade konstrukcije smo povjerili majstoru JosipuVlaoviću. Nakon postavljanja konstrukcije, podove od gredai čelne stranice od dasaka su pripremili i ugradili domari školeDrago Bakunić i Franjo Marčinković. Blanjanje dasaka smo Tribine u športskoj dvorani 161
  • 162. obavili u stolarskoj radionici Mate Karakašića u Novoj Gradiški, koji je uslugu donirao školi. Ličilačke je ra­ dove obavio pokojni domar Franjo Marčinković. Nakon ugradnje smo utvrdili da je sjedenje na tribinama neugodno i da bi bilo jako dobro ugraditi plastične sjedalice na čemu sada i radimo. Tribine smo svečano otvorili na Dan škole 2008. Od neiskorištenog potkrovlja do korisnih školskih prostora Prema prvobitnom projektu, potkrovlje dvorane, prostor iznad pomoćnih prostorija i svlačionica, tre­ bao je ostati samo tavanski prostor. Uočavajući tu grešku, tražena je promjena projekta prema kojoj bi se povišenjem nosećih zidova krova dobila dovoljna visina za buduće prostorije školske namjene. Projektantica je usvojila primjedbu i izmijenila projekt prema našem zahtjevu. Tijekom gradnje smo uvidjeli potrebu izrade projekta ure­ đenja potkrovlja zbog pripremnih radova budućih instalacija i povezanosti s instalacijama prizemlja. Projektant je prihvatio naš zahtjev i, uz naknadu, predložio idejno rješenje uređenja i priložio projekt krova s većim brojem tavanskih prozora, usklađen s planiranim rasporedom unutrašnjih prostorija. S obzirom da se radilo o dodatnom poslu izvan troškovnika, taj se posao nije mogao obaviti tijekom gradnje. Na jednom od sastanaka izvođača radova, projektanta, inves­ titora i nadzora bili su prisutni ravnatelj i predstavnici proizvođača tavanskih prozora “Velux”. Razgovaralo se o mogućnosti uređenja potkrovlja. Predstavnici “Veluxa” su se tom prigodom izjasnili daZapadni ulaz u športsku dvoranu su voljni donirati osam tavanskih prozora ukoliko se ostali tavan­ ski prozori naruče u njihovoj firmi. Izvođač radova je prihvatio nagodbu po kojoj će nakon primopredaje dvorane u svom trošku ugraditi tavanske prozore. Za troškove kupnje preostalih prozora obratili smo se županijskom Odjelu za društvene djelatnosti koji je prihvatio financiranje i školi doznačio sredstva prema troškovniku. Također je prihvatio financiranje projekta potkrovlja. Sve dogo­ voreno je realizirano u skladu s dogovorom i time je potkrovlje pripremljeno za uređenje bez budućih dodatnih vanjskih radova. Da to tada nismo učinili, najvjerojatnije bi potkrovlje do da­ nas ostalo neiskorišteno i u školi se ne bi dogodile pozitivne orga­ nizacijske promjene.Budući bibliotekarsko informativni centar U nakani uređenja cjelokupnog prostora potkrovlja zatražili smo stručno mišljenje o cijeni radova. Po gruboj bi se procjeni prostor mogao urediti po minimalnoj cijeni od milijun kuna. Odustali smo od nakane budući da su to bili preveliki troškovi te objektivno nismo imali toliki novac od koga tražiti, niti bi to bilo realno s obzirom na do tada dobiveno. Razmatrali smo što možemo učiniti sami i na koji način. Do­ mari škole su predložili obavljanje velikog dijela građevinskih i ličilačkih radova ukoliko škola nabavi građevinski materijal. Za početak smo odlučili urediti informatičku učionicu, a potom vi­ djeti kakve su daljnje mogućnosti. Nakon uspješnog uređenja informatičke učionice prostor smo uređivali po sljedećoj dinam­Informatička učionica ici: 162
  • 163. 2004./05. – informatička učionica i arhiv škole, 2005./06. – kreativna učionica i učionica tehničke kulture, 2006./07. – hol i lončarska radionica, 2007./08. – BIC (Bibliotekarsko informativni centar) i sanitarni čvor. U pet smo godina uspjeli urediti oko 500 m2 prostoravlastitim radom i sredstvima. Škola je uređenjem potkrovljapoboljšala uvjete i kvalitetu rada i uvela nove programe rada. Uučionicama potkrovlja organiziran je rad informatike, tehničkekulture, grupa INA i DOD-a. Uređenjem lončarske radionice ipokretanjem lončarske proizvodnje vratili smo lončarstvo, zanatpo kojem je Cernik bio nadaleko poznat. Najveću smo vrijednost novouređenog prostora uvidjelikada smo zbog obnove škole bezbolno preselili i u navedenimprostorima organizirali nastavu. Stavljanjem će BIC-a u funkcijupotkrovlje dobiti još veći značaj te ćemo cjelovitije shvatiti vri­jednost tog prostora. Nastava u potkrovljuObnova škole – novi uzlet i nove mogućnosti športske dvorane Godine 2004. smo ukazali Upravnom odjelu društvenih djelatnosti Županije na loše stanje stolarije ucijeloj zgradi, naročito u učionicama u prizemlju. U tom je dijelu stolarija u potpunosti istrunula, prijetiloje pucanje stakala s ozbiljnim posljedicama za djecu. Pribojavali smo se olujnog vremena i mogućnosti iz­bijanja stolarije. Imali smo iskustvo budući da smo u nekoliko navrata doživjeli pomake koje smo saniraligrađevinskom pjenom jer drugih mogućnosti učvršćenja nismo imali. Također, dotrajale su i sve instalacije.Vodovod smo popravljali premošćivanjem kvara novom instalacijom od dovodne cijevi do potrošača jer je staradovodna cijev istrunula. Pojavili su se i veliki problemi s kanalizacijom te smo stalno odčepljivali začepljenjazbog ulegnuća i pucanja kanalizacije. Imali smo problema i s rasvjetnom armaturom koja je zbog dotrajalostipadala sa stropova i ugrožavala sigurnost djece. Upornošću je naših zahtjeva škola stavljena u program obnove2007. te smo od tog vremena stalno očekivali otvaranje radova. Nažalost, zbog postojećih poslova po ugovorui interventnih radova, tek je 2008. pokrenut postupak sređivanjadokumentacije obnove naše škole. Projekt je izradila projektnakuća “ABP” Nova Gradiška. Natječaj za obnovu je raspisan u li­stopadu 2008., a za izvođača je izabrano građevinsko poduzeće“Dyaco d.o.o.” iz Đakova. Radovi su započeli u prosincu 2008.Nažalost, radovi nisu tekli prema očekivanjima. Tijekom radovasu se pojavljivali dodatni problemi i potrebe za neplaniranim ra­dovima kao, na primjer, postavljanje nove hidro i termo izolacije,izmjena svih cijevi kanalizacije, obrušavanje pregradnih zidova uWC-ima, i dr. Naknadno je projektirana i instalacijska mreža zainternet u svim učionicama te mreža za videonadzor. Uza sve nedaće, za kompletno izvođenje radova nije raspisannatječaj, što je dovelo do teškoća u redoslijedu poslova pa su nekiposlovi ostali nedovršeni i trebalo ih je uskladiti s poslovima podrugom natječaju. U takvoj situaciji i izvođač se našao u neugod­noj poziciji, ali je tome i sam doprinio u propustima organizacijeradova. Posao se odužio te primopredaja nije obavljena u planiranom roku. Natječaj za završetak poslova Početak obnove školeraspisan je u srpnju 2009. Za izvođača radova izabrano je građevinsko poduzeće “Feniks” d.o.o. SlavonskiBrod, kao najpovoljniji ponuđač. Radovi su započeli krajem rujna. Primopredaja objekta je napkon izvršena.S radom u novoobnovljenoj školi smo započeli. Na školi su izvedeni slijedeći radovi: obnovljen je dio krovišta 163
  • 164. i postavljen novi krov na terasi ulaza u školu, ugrađena nova aluminijska bravarija s roletama na prozorima, uređene vanjske terase učionica razredne nastave, postavljena nova hidro i termo izolacija, ugrađene nove elektroinstalacije i instalacije ozvučenja, interneta i videonadzora, postavljene nove instalacije vodovoda ka­ nalizacije, postavljeni novi stropovi i podovi u učionicama, sanitarnim čvorovima i dijelu hola, ugrađena nova sanitarija i radijatori, uređeni podovi hola, izvršeno ličenje cijele škole, postavljena nova fasada s izolacijom od stiropora, postavljena nova stolarija u unutašnjosti. Ukratko, od stare je škole ostao samo kostur, sve drugo je obnovljeno. Uređenje školskog športskog igrališta – po drugi puta Školska športska dvorana je izgrađena na školskom športskom igralištu te je škola ostala bez vanjskih ter­ ena. U okolici škole nismo imali zemljište dovoljne površine za izgradnju novoga. S cjelokupnom situacijom i nastalim problemima u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture upoznali smo Općinu Cernik i nadležne službe u Županiji. Južno od športske dvorane, u staroj ruševnoj kući obitelji Alasić, trenutno je boravila samo jedna žena. Obznanila je kako u dogledno vrijeme namjerava preseliti k sinu i kako će kuća najvjerojatnije biti na prodaju. S cijelom situacijom upoznat je načelnik Općine i zaključili smo da je potrebno brzo djelovati, otkupiti kuću i riješiti problem sportskog igrališta. U nakani kupnje kuće načelnik je dobio podršku Poglavarstva i Općinskog vijeća. Navedena općinska tijela bila su svjesna situacije i prilike koju nismo smjeli propustiti jer zbog ne­ dostatka zemljišta ni u budućnosti ne bi riješili problem. Obratili smo se gospođi Alasić koja je, u suglasnosti sa sinom, odlučila prodati kuću. Pojavili su se im­ ovinsko pravni problemi koje smo u kratkom vremenu uspješno riješili. Općina je kupila zemljište 2004. a u proljeće 2005. je srušena stara kuća s dvorišnim zgradama, odvezen materijal, gradilište očišćeno te priprem­ ljeno za zemljane radove. Tvrtka “Beton” d.o.o. Nova Gradiška je izvršila zemljane radove; nasipanje kamenom i valjanje. Riješena je odvodnja, postavljeni su rubnici i zemljani kablovi za elektrifikaciju. Tijekom ljeta je izvršeno asfaltiranje te postavljena noćna rasvjeta. Svi su poslovi obavljeni na trošak Općine. Godine 2006. je postavljena metalna ograda, a sve je troškove financirala Županija. Radove je izvela tvrtka “Trox” iz Cernika. Iste je godine škola postavila pletenu zaštitnu mrežu i rukometne golove. Koševe za košarku je izradio i post­ avio Josip Vlaović, majstor iz Nove Gradiške 2009. Iste je godine preuređena zaštitna ograda zbog ometanja posjeda u vlasništvu obitelji Brčić, gdje se nalazi ugostiteljski objekt.Novouređeno školsko igralište Koševi na novouređenom igralištu 164
  • 165. Rekonstrukcija učionica i priprema škole za rad u jednoj smjeni Fasaderski i unutarnji radovi na obnovi školeUspjeli smo! Svi radimo u jednoj smjeni Po završetku građevinskih radova na dvorani uvidjeli smo prostorne mogućnosti potkrovlja dvorane štonas je potaklo na razmišljanje o radu škole u jednoj smjeni. Dobili smo mogućnost sve prostorne nedos­tat­ke škole nadoknaditi u potkrovlju dvorane. Trenutno je školi za smještaj 14 razrednih odjela nedostaja­lo 2 učionice. Uvidjeli smo kako problem možemo riješiti građevinskim preinakama postojećeg prostora ipromjenom namjene učionica. Sa sredstvima koje smo imali, mogli smo nabaviti građevinski materijal, a ra­dove smo planirali obaviti dobrovoljnim radom roditelja učenika. S planom rada u jednoj smjeni i načinom or­ganizacije upoznali smo Učiteljsko vijeće koje je jednoglasno prihvatilo prijedlog i usuglasilo se s prijed­logomorganizacije. Razrednici su zamoljeni da angažiraju roditelje za rad na dobrovoljnoj osnovi. Na roditeljskomsastanku tadašnjeg 3. a razreda razrednice Reze Benković, roditelji su prihvatili obvezu poslova rušenja pregrad­nih zidova. Radnoj su se akciji roditelji odazvali u velikom broju. Uspjeli su porušiti zidove između učionicatehničke kulture, foto kabineta i blagovaonice. Izvezli su otpadni materijal i očistili sav prostor. Novodobivenismo prostor pregradnim zidom podijelili na dva jednaka dijela te smo tako dobili dvije nove učionice. Radovezidanja i uređenja zidova obavili su roditelji istog razreda; Josip Sokić, Ivan Josipović i Antun Jedličko-Maks.Sve ostale poslove i uređenja obavili su domari škole. Postojeći BIC smo pretvorili u učionicu budući da smoiz njega iselili dio knjižnice. Ovim promjenama pripremili smo 14 učionica za 14 razrednih odjela. Uvidjeli smo da je zbornica mala za smještaj svih učitelja te smo radnom akcijom učitelja i pomoćnogosoblja škole srušili pregradni zid između zbornice i dotadašnjeg arhiva. Taj su prostor uredili domari te smou njega smjestili vitrinu s TV prijemnikom i kutnom garniturom. Ovim smo zahvatima zbornicu učinili ugod­nom za boravak učitelja i za odmor u vrijeme pauze. Prethodno smo na sjevernoj strani potkrovlja dvoraneuredili prostoriju za arhiv škole. Ubrzo se pokazalo da nastava hrvatskog jezika u učionici informatike ne funkcionira te smo odlučili ure­diti informatičku učionicu u potkrovlju dvorane. Veličinu učionice smo uskladili s postojećim informatičkimstolovima. Napravili smo nacrt razmještaja stolova i po njemu izveli podnu električnu i mrežnu instalacijus podnim utičnicama za priključenje računala. Time smo priključne kablove smjestili unutar stola i izbjeglimnoštvo kablova kao prateći “ukras” informatičke učionice. Uspjeli smo dobiti prostorno ugodnu i za radprikladnu informatičku učionicu. Sve su radove uređenja izveli domari škole, a električarske radove i radovegrijanja su obavili poduzetnici iz Cernika; Stjepan Meseš i tvrtka “Trox.” Preseljenjem informatičke učionice Pogled na uređenu učionicuiz škole dobili smo bolje uvjete rada i više nije bilo primjedbi na smještaj i opremljenost. i školski hodnik 165
  • 166. Opremanje škole poboljšanja uvjeta rada Opremljenost od prve škole do danas P rva je školska zgrada iz 1859. imala dvije učionice opremljene dovoljnim brojem klupa diza- jniranih u duhu toga vremena. Klupe su dugi niz godina zadovoljavale potrebe nastave, a ras- tom broja učenika učionice su nadopunjavane potrebnim brojem sličnih klupa. Izgradnjom nove školske zgrade 1900. uvjeti rada su se znatno poboljšali. Tada su svim potrebnim namještajem oprem- ljene četiri učionice. Klupe su bile sličnog ili istog dizajna. Škola nije u to vrijeme imala učila (sredstva za pomoć u nastavi) i pomagala. Posjedovala je pribor za održavanje čistoće i alat za rad u školskom vrtu. Ni u Ljetopisu nemamo zapisa o posjedovanju i nabavi učila. Nalazimo samo napise o nabavci knjiga koje su pomagali učiteljima i djeci u svladavanju praktičnog rada. Pa tako za 1883./84. čitamo zapis sljedećeg sadržaja: “Visoka zemaljska kraljevska vlada blagizvoljela je pokloniti siromašnoj djeci ove učione 41 komad školskih knjiga i devet komada 19.sveska Layevih ornamenata jugoslavenske domaće i umjetne obrtnosti za porabu pri ženskom ručnom poslu.” - 1885./86. Visoka kraljevska zemaljska vlada je poklonila ovoj školi jedan primjer zem­ ljovida Hrvatske i Slavonije. - 1935./36. nabavljena decimalna vaga “da mogu nastavnici, ukoliko nađu za shodno”, voditi kontrolu o tjelesnom razvitku u težini školske djece. Zaključujemo kako škola sve do novijeg doba nije imala učila i pomagala. Stariji stanovnici vjerojatno se još sjećaju računala sa kuglama iz stare Jugoslavije koje je uvijek stajalo uz ploču, a njime se služilo u učenju zbrajanja i oduzimanja do sto. Nakon Drugog svjetskog rata i boravka raznih vojska u školi, u najvećem je djelu uništen školski inventar te je uništena i razvučena bogata školska knjižnica. Vojska se služila školskim knjigama za potpalu vatre i za motanje duhana. Prema zapisima se smatra kako je uništeno više od sedamdeset posto školskog namještaja, uključujući i ormare školske knjižnice. Početkom nastave u novoj Jugoslaviji djeca su donosila u školu kućne šamle (male stolice za sjedenje) a klupe su većim dijelom donesene iz Hrvatskog zadružnog doma. Najnužnije je opremanje započelo nekoliko godina nakon završetka rata te je škola školskim klupama i priborom oskudijevala sve do useljenja u novu školsku zgradu 1973. Ozbiljnije opremanje počinje osnivanjem osmogodišnje škole šezdesetih godina nove Jugoslavije i traje do danas. Bitka za opremanje škole učilima i namještajem počinjeNastavna učila uvođenjem predmetne nastave i osmogodišnje škole. Stare su se klupe i dalje koristile. Na­ bavljale su se i nove klupe i stolice, ovisno o broju učenika. U učionicama nije bilo mjesta za smještaj ormara pa su uglavnom bili smješteni po hodnicima i improviziranim kabinetima. Školske godine 1968./69. pregrađene su dvije učionice u novijoj školi i napravljeni kabineti za fiziku, kemiju, biologiju, glazbenu kulturu i zemljopis. Također je napravljen kabinet u staroj školskoj zgradi. Nažalost, zbog visoke vlage, bio je neupotrebljiv pa je privremen smještaj za AV sredstva osiguran u adaptiranoj prostoriji dvorišne zgrade. Potpuno nov namještaj škola je dobila pri useljenju u novu zgradu i to na vrlo neobičan, ali pohvalan i danas nezamisliv način. Kako je nova školska zgrada bila građena u etapama i s nizom financijskih poteškoća, nije 166
  • 167. se računalo na mogućnost dobivanja novog namještaja. O problemu opremanja nove škole raspravljalo jeNastavničko vijeće i tražila su se rješenja za opremanje nove škole namještajem. Nakon nekoliko sastanaka irazličitih prijedloga, podržana je ideja oslanjanja na roditelje. Nastavničko je vijeće predložilo odvajanje pede­set tisuća starih dinara za namještaj škole za sva domaćinstva u Cerniku. Prijedlog su na svojim sastancima pri­hvatili Savjet škole i Vijeće roditelja. Novac su, raspoređeni po ulicama, sakupljali učitelji škole s roditeljima,članovima razrednih odbora. Dozvoljene su uplate u ratama. Prvi rezultati su bili vrlo dobri. Domaćinstvasu se vrlo dobro odazvala ovoj akciji. Koncem školske godine sakupljeno je oko 10 000 000 dinara. Odmahje zaključen ugovor s poduzećem “Veselin Masleša” o isporuci namještaja. Po ugovoru je izvršena isporuka idogovoreno plaćanje u ratama. Pri useljenju je kompletna škola bila opremljena novim namještajem. Za vrijeme rada u lošim uvjetima, prije preseljenja u novu školu, direktori su donosili odluke po kojimasu održavali minimalne uvjete rada, a uštedama iz materijalnih sredstava nabavljana su učila, oprema i audio­vizualna sredstva (AV). Odluke su bile dalekosežne pošto će škola dobivati vrlo solidna financijska sredstva ubudućem vremenu obračunom amortizacije na opremu i školske zgrade. Za nabavku opreme i AV sredstava društvena zajednica je izdvajala sve veća financijska sredstva, pa razdo­blje od 1968. do 1980. smatramo zlatnim dobom školstva. U tom vremenu sredstva su se izdvajala na osnovurevalorizacije amortizacije, a kako je škola Cernik bila dobro opremljena, po toj je osnovi dobivala dosta ve­lika sredstva. U tom vremenu opremljeni su suvremenom opremom kabineti fizike, kemije, glazbene kulture,zemljopisa i biologije. Jako je dobro opremljena radionica tehničkog odgoja s alatima za obradu drva, metala,kože i elementima elektrotehnike. Radionica je posjedovala blanjalicu, tokarski stroj, cirkular i mnogo drugogalata. Za potrebe nastave prometa nabavljen je motocikl, bicikl, semafor i druga prometna oprema. Za rad na zemljišnoj parceli grupa učeničke zadruge nabavljen je sav potreban alat, motokultivator Hondasa svim priključnim alatima. Foto kabinet je opremljen svom potrebnom opremom za snimanje, razvijanje i izradu slika. Foto grupaje u tom vremenu imala vrlo zapažene rezultate na natjecanjima što se može vidjeti u tablici uspjeha izvan­nastavnih aktivnosti. (na str. 101) U tom su vremenu kupljeni kino projektori od 16 mm, a iza toga od 8 mm. Za školsku mliječnu kuhinju nabavljena je sva kuhinjska oprema i posuđe za prehranu do 400 učenika.Kupljeni su plinski štednjaci, veliki hladnjak i perilica. Kupljeno je mnoštvo AV sredstava što će najbolje pokazati tablica iz knjižice 125 godina školstva u Cerni-ku.Tablica: Pregled važnijih AV sredstava iz 1984. Područne škole MŠ Cernik Količina C. Šagovina Banićevac Sredstvo, učilo Šumetlica Opatovac Podvrško Baćindol Ukupno Televizor kom. 6 1 1 1 1 1 1 12 Radio kom. 1 1 2 Kazetofon kom. 4 1 1 1 1 1 1 10 Magnetofon kom. 4 4 Diaprojektor kom. 8 1 1 1 1 1 1 14 Kinoprojektor kom. 1 1 Kinoprojektor 8 kom. 7 1 8 Gramofon kom. 7 1 1 1 1 1 1 13 Mikroskop vel. kom. 2 2 167
  • 168. Područne škole MŠ Cernik Količina C. Šagovina Banićevac Sredstvo, učilo Šumetlica Opatovac Podvrško Baćindol Ukupno Mikroskop mali kom. 6 1 6 Gramofon kom. 4 1 1 1 1 1 10 Tambure kom. 34 34 VIS kom. 12 12 Harmonika kom. 1 1 2 Harmonij kom. 1 1 1 Melodika kom. 1 1 1 1 1 1 7 Element film kom. 180 180 Diafilmovi kom. 216 41 31 31 31 41 27 418 Kabinet ONO, PPZ kom. 1 1 Episkop kom. 2 2 Graf. mašina kom. 1 1 Semafor kom. 1 1 Saobr. znaci kom. 38 38 Keram. peć kom. 1 1 Nešto je teže razdoblje nabave bilo između 1985. i 1990., ali još uvijek je škola sva ova sredstva moglaodržavati. U Republici Hrvatskoj imali smo eksploziju izgradnje objekata i adaptacije postojećih, ali, ni u ovomvremenu, nismo zanemarili nabavku učila i opreme. Od opreme smo u tom vremenu nabavili: pet kompletanamještaja, kutnu garnituru za zbornicu, više vitrina i TV ormara, poboljšano je opremanje kuhinje, nastavilismo trend opremanja kabineta osnovnom opremom i nabavkom potrošnih sredstava, a najviše smo uložili unabavku suvremene AV opreme, informatizaciju škole i opremanje informatičke učionice. Promijenilo se vri­jeme i stara oprema, makar i u dobrom stanju, nije više aktualna budući da je novo vrijeme donijelo internet,računala i kompjutorizaciju s mnoštvom novih programa. U tom smislu su se promijenili oblici i metode radaprilagođene duhu novog vremena.Slijedimo duh vremena - opremanje informatičke učionice i nabava opreme Još je tijekom Domovinskog rata započet proces kompjuterizacije mnogih društvenih institucija. Natržištu su se pojavili novi programi koji su olakšavali i ubrzavali rad mnogim djelatnostima, administraciji iračunovodstvu. Za prosvjetne smo ustanove mogli nabaviti programe obračuna plaća, vođenja knjigovodstva, razrednei školske administracije, rasporeda sati i dr. U svrhu obuke rada na računalu organiziran je seminar u NovojGradiški na koji smo uputili tajnika i knjigovođu škole. Godine 1994. kupili smo prvo računalo s opremom zapotrebe tajništva i računovodstva, a ubrzo potom i programe od kojih se nekima još i danas služimo. U to se vrijeme u mnoge škole uvodila informatika kao izborni nastavni predmet. Ministarstvo prosvjete išporta izdvojilo je znatna financijska sredstva za opremanje škola računalima. Opremljene su mnoge škole, nesamo računalima, nego i odgovarajućim stolovima, stolicama i drugom opremom. Škola Cernik je upućivalaviše zahtjeva za opremanjem, ali nažalost bez rezultata. Za uspješan su posao, novu organizaciju posla, progres, nove ideje i projekte, potrebni sposobni ljudi.Ljudsko znanje i sposobnosti su kapital budući da stvaraju nove odnose, unapređuju rad, stvaraju novi doho­ 168
  • 169. dak i oplođuju postojeća materijalna dobra. Pridoda li se tome stručnost i entuzijazam, uspjeh ne može izostati.Naša je škola sve to dobila u osobi učitelja matematike i fizike Petra Piljića koji je zaslužan za razvoj i napredakinformatizacije škole. On je zaljubljenik u rad na računalu, u početku samoobrazovan, a potom doškolovan naseminarima informatičara koje je rado posjećivao. Njegovim je nastojanjem i poticanjem započeo informatičkirad u školi. Uslijedila je nabavka računala i informatičke opreme. U opremanju računalima su nam donacijompomogli prijatelji škole. Donacija je proizišla kao plod dobre suradnje škole s lokalnom sredinom i mjesnimprivrednicima. Doživljavali su školu kao značajan čimbenik intelektualnog i društvenog razvoja sredine te kaomjesto izgradnje društvenih i međuljudskih odnosa. U razdoblju od 1994. do 2000. školi su računala poklonili:Tomislav Martinović, Pero i Milica Bakunić – dugogodišnji rad­nici u Njemačkoj, Ivo Gudeljević, gvardijan Franjo Tomašević,Općina Cernik, Županija Brodsko-posavska, a školske godine2001./02. Ministarstvo prosvjete i športa i Darko Dedić. U tomje razdoblju škola svojim sredstvima nabavila ostalu računalnuopremu, četiri pisača i skener. U razdoblju od 1994. do 2002.škola je nabavila jedanaest računala. Odlukom Ministarstva prosvjete i športa od 10. 04. 2003.našoj je školi dodijeljena umrežena računalna učionica s inter­netskom vezom koja se sastojala od devet računala i pisača. Zapotrebe škole, uz umrežena računala u informatičkoj učionici, osvom smo trošku umrežili računala u BIC-u, tajništvu, zbornicii kod pedagoga škole. U okviru projekta “Net u školi” HrvatskiTelekom je 18. 12. 2003. donirao školi dva računala koja smo instalirali u područnim školama Opatovac i InformatičkaBaćindol. učionica U cilju stalnog održavanja informatičke učionice u školi, trudili smo se redovito nabavljati po nekolikoračunala kako ne bi zastarjeli i učinili informatičku učionicu nefunkcionalnom. Uviđajući potrebu uvođenja kompjuterizacije u nastavni proces i potrebu stjecanja osnovnih znanja zarad na računalu, organizirali smo 1998. obuku za sve učitelje škole. Obuka je trajala trideset nastavnih sati, avoditelj je obuke bio učitelj Petar Piljić. Za postojeća računala nismo imali adekvatan smještaj, a trebali smo omogućiti svim učiteljima i učenicimanesmetan rad. Odlučili smo se oformiti i opremiti informatičku učionicu. Odabrali smo jednu od učionica zabuduću informatičku učionicu i njenoj smo veličini prilagodili veličinu i razmještaj petnaest učeničkih stolovai učiteljski stol, vodeći računa o funkcionalnosti i preglednosti. Pozvali smo dizajnere informatičkih učionicai zamolili ih da projektiraju informatički stol po našim zahtjevima. Dostavili su nam projekt koji smo prihva­tili smatrajući da će odgovarati našim potrebama. Dogovorili smo se potom s majstorom stolarom DragomPalijanom iz Cernika za izradu stolova. Nakon nekoliko tjedana rada, stolovi su napravljeni i postavljeni uučionicu. I danas su ti stolovi u novoj informatičkoj učionici te i danas odgovaraju potrebama nastave infor­matike. Danas je informatička učionica dostupna svim učenicima i učiteljima škole koji mogu u njoj raditi podogovorenom rasporedu i pravilima kućnog reda. U školi su od 1994. do 2000. radile dvije informatičke grupe učenika koje je vodio učitelj Petar Piljić.Broj računala je odredio veličinu grupa što nije bilo dobro budući da je interes učenika za rad bio dalekoveći. Učenici su zbog toga s pravom iskazivali svoje nezadovoljstvo. Od 2000. smo u rad informatike, kaovoditelja grupe, uključili učitelja tehničke kulture Darija Ordanića. Rad je unaprijeđen jer je ukupni teretobuke podijeljen na dva voditelja. Po prvi puta su naši učenici sedmog razreda, Saša Sokić i Goran Gudeljević,sudjelovali na Županijskoj smotri s radom “Provjera znanja za vozače bicikla i mopeda”. Rad i prezentacijarada su visoko ocijenjeni i učenici su pozvani na Državnu smotru u Novi Vinodolski gdje su osvojili 4. mjesto. 169
  • 170. Također su pozvani na prezentaciju svog programa na sajam INFOS u Zagrebu. Po prvi smo puta sudjelovali na Županijskoj smotri softverskih radova 2003. Bili smo zadovoljni neočekivanim brojem osvojenih bodova što je bio najbolji pokazatelj napretka u znanju učenika. Uviđajući veliki interes učenika i želju za informatičkom naobrazbom, uputili smo 1999. Ministarstvu prosvjete i športa zahtjev za odobrenjem nastave informatike kao izbornog predmeta, a kao dopunu učitelju tehničke kulture do pune nastavničke satnice. Odobrenje nismo dobili budući da je trenutno na snazi bila od­ luka Vlade o zabrani zapošljavanja djelatnika u javnim službama. Bili smo uvjereni da se ta odluka neće trajno provoditi, da ćemo svakako dobiti traženo odobrenje i da je korisno ovo vrijeme iskoristiti za stvaranje uvjeta rada u informatičkoj učionici. Bili smo u pravu; odobrenje je uslijedilo u listopadu 2001. Dočekali smo ga spremni budući da smo posjedovali informatičku učionicu i potrebnu opremu. Punu smo satnicu za učitelja informatike dobili tek 2008., iako smo to tražili daleko ranije. Tada svi učenici dobivaju priliku uključiti se u rad informatike kao izbornog predmeta. Nastavili smo s informatičkom obukom učitelja te smo 2005. za sve učitelje u školi organizirali tečaj informatike u trajanju od osamdeset sati. Tečaj je vodila učiteljica informatike Kristina Novak. Tijekom tečaja učitelji su učili, a potom i polagali ispite iz područja osnova informacijskih tehnologija, obrade teksta u MS Wordu, izrade prezentacija u Power Pointu, osnovama korištenja interneta. Zbog vrlo uspješnog tečaja i položenih ispita, škola je svima podijelila internu diplomu. Smatramo da smo imali legitimitet učiniti tako nešto budući da je voditeljica tečaja u prethodnom razdoblju stekla Certifikat ECDL-a, a svojom kvalifikacijom zadovoljava sve kriterije organiziranih seminara na višoj razini. Dolaskom Kristine Novak na mjesto učiteljice informatike u ovu školu 2004., unaprijeđen je rad na području informatike, kako u nastavi, tako i u dodatnom radu. Uslijedili su brojni uspjesi naših učenika na županijskim natjecanjima iz informatike, kao i na mnogim natječajima, te smo se svrstali u red uspješnijih škola Županije na tom području. Sve rezultate naših učenika možete pogledati u tablici u prilogu ove monografije. Kristina Novak započela je s uređivanjem in­ ternetske stranice škole (koja je postala zapažena široj javnosti). Zbog uspješnog dizajna i sadržajnosti stranice, škola je više puta nagrađena na državnoj razini. Uslijedile su sljedeće nagrade: 2006. – 1. mjesto na natjecanju za najbolje školske stranice, Informatički časopis EnterPriznanje časopisa Enter za najbolje školske web-stranice 2008. – nagrada za najbolju web-stranicu na natjecanju Webfestival 2008, Carnet 2009. - 3. mjesto na natjecanju za najbolje školske stranice,Dodjela priznanja za najbolju web-stranicu Informatički časopis Enter. 170
  • 171. Srce škole - BICUređenje bibliotekarsko-informativnog centra u školi U organizaciji života i rada škole postojala je stalna potreba za uređenim prostorom u kojem bi djelat­nici i učenici škole prikupljali informacije, spremali se za nastavu, pripremali radne materijale i proučavaliliteraturu. Uz literaturu, zamišljeno je da u tom prostoru učiteljima i učenicima budu dostupna AV sredstva,didaktički materijal, pribor za pripremu didaktičkog materijala i dr. U tu smo svrhu povezali učionicu s bivšom knjižnicomrušenjem zida koji ih je dijelio i ugradili staklenu kliznu sti­jenu. Dobili smo prostoriju dovoljne veličine i uredili u njojbibliotekarsko-informativni centar (BIC). Prostor smo opre­mili namještajem u koji smo smjestili knjižnicu, AV sredstva,didaktički materijal, fotokopirni stroj, učiteljske časopise idrugu literaturu te računalo koje smo umrežili i spojili na inter­net. Namještaj je projektirao i napravio majstor Drago Palijan.Stolove od istog materijala s metalnom konstrukcijom napravioje bravar Ivan Žakić. Majstor je izvanredno uklopio namještaj iracionalno iskoristio postojeći prostor te namještaj povezao ujednu kompaktnu cjelinu. Kupili smo stolice i time je opremanjeBIC-a bilo završeno. Ličilačke je radove obavio Vladimir Vuk natrošak Općine Cernik. Sredstvima škole uređen je parket, ku­pljene su zavjese i platno za zamračivanje. Vitrine sa stručnim knjigama i literaturom bile su otvorenei omogućen im je slobodan prilaz i korištenje. Nismo primi­jetili otuđenja, ali su se događala premještanja s jednog mjestana drugo što je voditeljici knjižnice predstavljalo ozbiljan prob­lem. Zbog toga smo 2003. godine povjerili obrtničkoj radionici“Finesa” izradu vrata za vitrine s mogućnosti zaključavanja. BIC je bio i ostao dobra investicija škole; vrlo frekventan ikorišten prostor koji je ispunio sva predviđanja. Međutim, zbogpotreba uvođenja rada u jednoj smjeni, BIC smo pretvorili uučionicu. Zadržali smo vitrine, a ostalo smo preselili u susjednuprostoriju koju smo ponovno pretvorili u knjižnicu. Time je BICizgubio značaj koji je imao i učitelji su ostali bez prostora na koji su navikli. Shvaćajući potrebe za takvim Blagoslovprostorom, uredili smo novi prostor budućeg BIC-a u potkrovlju novoizgrađene dvorane. Prostor trebamo bibliotekarsko informativnogopremiti namještajem prilagođenim veličini prostora i ponovno ga opremiti suvremenom opremom što ćemo centrai učiniti u narednom periodu. 171
  • 172. Ostali poslovi opremanja škole 1993. Asfaltiranje školskog igrališta Radove obavio: “Hrvatske ceste” 1994. Nabavljeno 10 malih muških nošnji i 10 malih ženskih narodnih nošnji Donator “Eurom” d.o.o Zagreb Nošnje izradila Manda Ružić iz Zagrađa 1995. Betoniranje ulaznog stepeništa u Banićevcu 1997. Kupljen pijanino Donator i sufinancijer: Društvo žena iz Cernika Sredstva su ostvarile organizacijom društvene zabave 1998. Nabavljeno 40 haljina za Veliki pjevački zbor škole i 20 prsluka za Tamburaški orkestar Donatori i sufinancijeri: Natalija Terzić, “Eurom” d.o.o. Zagreb Haljine sašila krojačica Ljubica Tomašević iz Otoka 1999. Nabavljeno 20 pari opanaka Donatori i sufinancijeri: Tvornica kože “Psunj” uz odobrenje direktora Željka Bigovića i Tomislav Martinović Opanke izradio obrtnik opančar iz Otoka 2000. Uređenje i asfaltiranje školskog igrališta u Opatovcu Radove obavile: “Hrvatske ceste” 2001. Darovan klavir Donirala obitelj Tomislava Đurića Izvršeno asfaltiranje prilazne staze u školi Radove izvršio: “Eko projekt” Nova Gradiška 2002. Nabavljeno: Klub garnitura u zbornici Digitalni foto aparat 10 velikih narodnih nošnji – izradila Manda Ružić iz Zagrađa 2003. Asfaltiranje školskog igrališta u Baćindolu Asfaltiranje školskog igrališta u Šagovini 10 komada tambura za Tamburaški sastav – donacija Županije 2005. Postavljanje rasvjete na igralištu u Šagovini 2006. Asfaltiranje dječjeg igrališta u Giletincima 2007. Postavljanje rasvjete na igralištu u Baćindolu 172
  • 173. ZDRAVSTVENO- SOCIJALNAI HIGIJENSKA ZAŠTITAUvod Zdravstveno-socijalna i higijenska zaštita u školama se provodila, a i danas se provodi kroz: - djelovanje države i institucija školskog sustava, - planovima i programima nastavnih predmeta i programima škole, - programima lokalne i šire zajednice, - radom i djelovanjem udruga i pojedinaca. Zdravstveno higijenska razina svake škole je određena uvjetima rada, a uređuje ih država i institucije sus­tava poduzetim mjerama i brigom. Visoka razina uvijek je postojala u novim školskim zgradama koje su bileopremljene novom opremom i imale uređen okoliš. Zdravstveni i higijenski uvjeti prve sagrađene škole bilisu daleko bolji od uvjeta u kućama većine učenika. Tijekom vremena uvjeti rada su se pogoršavali što školanikada nije prihvaćala i trajno se borila postići zadovoljavajući standard. Posebno je vođena briga o zdravlju učenika. Svaki je državni sustav imenovao službe i odgovorne osobekoje su vodile brigu o zdravlju djece. U školskoj smo dokumentaciji i Ljetopisu škole našli brojne zapise odkojih smo nekoliko izdvojili: - 1877. cijele veljače nema obuke radi bolesti difteritis (nastava se treba nadoknaditi po nalogu Visoke kraljevske zemaljske vlade) - 1880. kasni početak nastave (počinje tek 11. listopada). Velečasni gospodin dr. Thaller, županijski fizik, odgodio je početak škole radi marvinske pošasti koja tada ovdje vladala. Zapis iz Ljetopisa o odgodi početka nastave - 1883./04. s razlogom ostvareno šest školskih dana manje od prošle školske godine jer je nalogomveleučenog gospodina dr. Ignaca Tkallera kraljevski podžupanijski liječnik, od 15. do konca srpnja zatvorioškolu radi vrieda od koje je znatan broj školske mladeži bolovao. Bolovali su i učitelji, a zamjenjivao ih je časniotac Konstantin Horvatić. - 1889./90. škola je zatvorena od 23. siječnja do 2. veljače radi, među učiteljstvom i školskom mladeži, zavladale bolesti influence. - 1892. je škola, točnije prvi razred, zatvorena po odredbi dr. Nikolajevića, budući da je mnogo djece na vridu bolovalo. 173
  • 174. - 1902/03. prekinuta je od rujna do listopada obuka radi kašlja hripavca, uslijed odredbe kotarskog liječnika Nikolajevića. - 1927./28.; od 3.travnja 1928. do konca školske godine, 1.a i 1.b razred imao je poludnevnu obuku budući da je sreski zdravstveni referent dr. A. Brlić zabranio obučavanje u školskoj sali koja se nalazila uz stan ravnajućeg učitelja Antuna Bachona jer je njegovo dijete obolilo od škrleta. - 1980./81. je u školi obolio veći broj učenika od žutice i vodenih kozica. Po nalogu epidemiološke službe u školu su uvedene mjere pranja ruku i zabranjeno je korištenje vode. - 1984/85.; velik broj djece obolio od mumsa. Vidljivo je da su imenovani liječnici imali mogućnost zatvoriti školu ukoliko je za to postojalo zdravst­ veno opravdanje. Nakon Drugog svjetskog rata su se postupno poboljšavale zdravstvene usluge što se odrazilo i na preventivne mjere u školi. Osnovane su preventivne službe pri medicinskom centru koje su napravile programe medicinske zaštite školske djece. Programi su sadržavali: - dob i vrijeme cijepljenja učenika tijekom školske godine kao zaštitu od dječjih bolesti; - zdravstvene preglede učenika, a obavezno učenika prvog i osmog razreda: - održavanja stručnih predavanja na teme zdrave prehrane i zdravstvene zaštite; - upute o načinu postupanja u slučaju pojave bolesti i mjerama koje treba poduzeti. Program je svake godine redovito realiziran te je o istom vođena uredna dokumentacija. U Republici Hrvatskoj ništa se nije značajnije promijenilo u organizaciji rada. Organizacija prijevoza učenika Društvena zajednica organizira i financira prijevoz učenika, što je velika pomoć roditeljima u školovanju djece. Nakon Drugog svjetskog rata, škole u Giletincima i Cerničkoj Šagovini postale su područne škole matične škole Cernik. Upravitelj škole Cernik je organizirao rad u tim školama i vodio računa o uvjetima rada. Nakon što je škola Cernik postala osmogodišnja školske godine 1954./55., učenici viših razreda pohađaju školu u Cerniku a prijevoz im nije osiguran. Najveći broj dolazi u školu pješice, a u zimskim mjesecima traže smještaj u cerničkim obiteljima. Javlja se veliki broj nepolaznika te možemo zaključiti kako samo manji broj djece redovito polazi školu u Cerniku. Iz potreba poboljšanja po­ ha­đanja škole pokušalo se 1962./63. osigurati prijevoz učenika konjskim zaprežnim kolima. S kočijašem je izvršen dogovor i potpisan ugovor po kojem je bio obvezan izvršiti prijevoz prema kalendaru rada škole i svaki dan na vrijeme dovoziti djecu. Međutim, kočijaš se nije držao dogovora. Vozio je neredovito, uvijek pronalazeći ispriku za svoju nemarnost i aljkavost. Stoga je ovakva organizacija imala kratak vijek trajanja. Te iste 1962./63., nakon neuspješne organizacije prijevoza konjskom zapregom, organiziran je pri­Kočija za prijevoz jevoz autobusom komunalnog poduzeća “Centar” Nova Gradiška. Broj polaznika se postupno povećavao aliučenika iz Baćindola stanje se značajnije ne mijenja do školske godine 1965./66. Do promjene prijevoznika dolazi 1967./68. na­ kon pripajanja Osnovne škole Baćindol školi Cernik. Tada je sklopljen ugovor s Autoprometnim poduzećem Požega (APP), koji je vršio prijevoz na dvije relacije: Cernik-Baćindol-Opatovac-Banićevac i Cernik-Giletinci- Cernička Šagovina. Učenici iz Golobrdca i Podvrškog su dovoženi, u to vrijeme, konjskom zapregom do Opa­ tovca, što nerado prihvaćaju i učenici i roditelji. Mnogi neredovito pohađaju nastavu te se javlja velik broj nepolaznika. Školske je godine 1967./68. zabilježeno da čak 44% učenika petog i šestog razreda iz Podvrškog i Golobrdca ne pohađa školu u Baćindolu. Djeca nižih razreda iz Giletinaca te godine u školu dolaze pješice 174
  • 175. budući da autobus vozi samo dopodnevnu smjenu. Školske go­dine 1968./69. škola nabavlja vlastiti autobus za prijevoz djeceiz svih pravaca. Djeca iz Podvrškog i dalje se dovoze konjskomzapregom do Opatovca. Autobus u Podvrško nije vozio, a ra­zlog je loš makadamski put i nemogućnost ulaska u selo zbogsužene ceste na ulazu. Godine 1970. ulaz je proširen, makadam­ska cesta popravljena te je nakon tih zahvata omogućen ulazakautobusa u selo i od tada se prijevoz učenika obavlja redovito.Ubrzo se pojavio problem zbrinjavanja djece koja čekaju pov­ratak autobusa s relacije koja se prva vozila. Za smještaj u školinije bilo mjesta zbog rada nižih razreda u drugoj smjeni. Prijevozvlastitim autobusom potrajao je do 1971. kada je donesena od­luka o prodaji autobusa. Ponovno prijevoz obavlja APP Požega. Prema ugovoru, uvode se tri linije prijevoza: Prijevoz učenika autobusimaCernik-Šumetlica-Baćindol-Banićevac; Cernik-Opatovac-Podvrško i Cernik-Giletinci-Cernička Šagovina. Telinije postoje i danas. Kada su učenici trećeg i četvrtog razreda uključeni u nastavu u matičnu školu, zbogučenja stranog jezika, prevozili su se jednim ili dvama autobusima, nakon završetka nastave. Uvođenjem pe­todnevnog radnog tjedna i za potrebe rada izborne nastave u poslijepodnevnoj smjeni, te istovremenog radagrupa INA, DOD i DOP nastave, uvedena je izvanredna vožnja jednim ili dvama autobusima.Pomoć države - besplatni udžbenici Prije nego li su učenici počeli dobivati besplatne udžbenike, u školi je na kraju godine organizirana razmje­na rabljenih udžbenika. Uspjeh je bio zadovoljavajući na veliko zadovoljstvo roditelja. Knjige su siromašnijoj djeci darivane redovito, od prve godine rada škole sve do 1910. kada se prestajuvoditi u Ljetopisu škole zapisi o “dobrotvorima škole” zbog izostanka donacija. U tom je vremenu knjige nakraju školske godine darivala Kraljevska zemaljska vlada. Vodila se točna i redovita evidencija o naslovima ibroju darovanih knjiga. O tom vremenu svjedoči slijedeći zapis: Zapis o darovanim knjigama iz 1863. I u narednim je godinama škola dobivala veće ili manje donacije, najčešće knjiga, a ponekad učila i audio­vizualnih sredstava. Od većih donacija izdvajamo donaciju iz školske godine 1984./85. kada su odlukom Za­voda za prosvjetno-pedagošku službu podijeljeni kompleti besplatnih udžbenika za 26 učenika. U RepubliciHrvatskoj su se gotovo svake godine škole dobivale razne donacije, kao primjerice knjige, računala, nastavnapomagala, AV sredstva, školski namještaj i dr. U javnosti je najbolje prihvaćena Odluka Vlade o besplatnoj podjeli školskih udžbenika. Besplatni suudžbenici podijeljeni školskih godina 2007./08 i 2008./09. Nažalost Odluka Vlade RH o besplatnoj pod­jeli udžbenika svim učenicima u 2009./10. nije provedena radi svjetske globalne krize. Izazvala je mnoštvonesporazuma i nejasnoća između subjekata školskog sustava što je otežalo organizaciju nastave na početkuškolske godine. Tom su odlukom naročito bili razočarani roditelji. 175
  • 176. Rad u školi Škola je oduvijek, od svojih početaka do danas, nastojala djeci osigurati dobre higijenske i zdravstvene uvjete te je vodila brigu o socijalnoj skrbi djece. U tome je uspijevala provodeći slijedeće: - zdravstveno higijenski odgoj kroz uređenost školskih prostora, - stalnu brigu za čistoću vode i zraka, - zdravstveni odgoj u nastavnim predmetima, - zdravstvenu i socijalnu zaštitu kroz Godišnji plan i program rada škole, - preventivne programe djelovanja na suzbijanju zlouporabe sredstava ovisnosti; protiv nasilja u školama i pod nazivom “Oprez djeco” upoznavala djecu s minsko-eksplozivnim sredstvima, - stručna predavanja i radionice s aktualnim temama, - organizaciju izleta, ekskurzija, zimovanja, logorovanja i dr., - prehranu učenika u školskoj kuhinji. Uređenost eksterijera i interijera imala je, a imat će i ubuduće, veliki odgojni značaj u školi. Lijepo uređene učionice i okoliš stvaraju kod djece i učitelja ugodan osjećaj i čine boravak u njemu poželjnim. Uređen pros­ tor postaje zajednička svojina. Oskvrnuti ga, učiniti štetu, pogaziti živicu, otkinuti cvijet, doživljava se s pro­ tivljenjem, osudom i protestom. Na tako dostignutoj razini učeničke svijesti može se razvijati viši stupanj estetskog uređenja i istinski doživljaj lijepog. U tako osviještenoj je sredini okoliš čist, uredan; tu nema papira, smeća, otpada, niti zidova išaranih grafitima s priglupim porukama. Naravno, uvijek ima onih koji ništa ne poštuju, kojima ništa nije sveto, ali i onih koji u odgojno formiranoj sredini pod kontrolom i s respektom zaziru od kritika onih drugih. Uspješna je škola koja postigne takav stupanj odnosa, koja može vjerovati da će stečene vrijednosti i navike njeni polaznici ugrađivati u uređenje svoga doma i mjesta boravka. Škola u Cerniku se trudila godinama dostići tu razinu i po tome postati prepoznatljiva. U tim je nastojanjima imala i uspjeha, što potvrđuju mnogi mještani, nenamjerni prolaznici i nagrade za uređenje okoliša koje smo osvojili. U ovako odgajanoj i usmjerenoj sredini i higijena svih prostora je na očekivanoj razini, a zdravstvenu zaštitu možemo ocijeniti zadovoljavajućom. Starije generacije, polaznici škole početkom prošlog stoljeća, pa i oni koji su pohađali školu u novoj Ju­ goslaviji, sjećaju se podova namazanih rabljenim uljem i takozvanih “čučavaca” u zahodu. Još su im u svježem sjećanju tragovi stopala bosih nogu na crnom podu premazanom crnim uljem. Najveći je broj djece u školu dolazio bos. Cipele ili sandale imala su samo djeca iz obrtničkih obitelji i uglednih seljačkih gospodarstava. Djeca su se izuvala u rano proljeće a obuvala u kasnu jesen. Učionica je bila čista, okrečena bojom stavljenom u kreč kojim je izvršena i dezinfekcija zida. U zimi je učionicu grijala tučena peć, a ponekad i zidana ka­ lijeva peć. Kraj peći je stajao sanduk s drvima na kojem su se vječito gurali promrzli đaci. U zahodu su seRad na projektu nalazili takozvani “čučavci” koji su jedino ujutro bili uredni, nakon ispiranja vodom donesenom u kantama s“Vode tekućice uopćini Cernik bunara. Škola je posebnu brigu vodila o vodi. Voda je dragocjeni dar, izvor je života, nemjerljiva vrijednost ui EKO zaštita” životu ljudi. Sumnjam da je današnji čovjek potrošačkog svjetonazora svjestan te životne istine. Nije dovoljno osviješten u toj spoznaji budući da čini sve kako bi je zaga­ dio i time učinio zdravstveno neupotrebljivom. Zagađujemo vodotoke ispuštanjem sanitarne vode, otrova, sredstava za pranje i dr. Nasuprot tome, naša škola ima ekološki zadatak navesti učenike na promjenu ponašanja i osvijestiti spoznaju da je voda osnova života i Božji dar čovjeku. Zbog toga smo 2007. izradili projekt “Vode tekućice u općini Cernik i EKO zaštita” u kojem su sudjelovale sve strukture škole. Nažalost, nismo ostvarili očekivanja u podizanju EKO-svijesti šireg značenja. S pijetetom se sjećamo naših starih i njihove pažnje koju su poklanjali svojim bunarima i vodotocima. 176
  • 177. Bunar je u školskom dvorištu značio život, o njemu se vodila stalna briga i vršila kontrola. Stoga i nečudi što je bunar, po izgledu i uređenosti, bio ukras dvorišta. Iz zdravstvenih je razloga bunar redovito čišćen,održavan i kloriran. S bunara se donosila voda za piće u zatvorenim kantama s poklopcem i s cijevi za izlijevan­je vode na vrhu. Kanta je bila postavljena u uglu hodnika na stolcu i uz nju nekoliko metalnih šalica. Svi su iztih istih šalica pili vodu; nehigijenski, ali drukčije nije moglo biti. Unatoč tomu nije zabilježena veća epidemijazaraznih bolesti. Takva je opskrba vodom potrajala sve do useljenja u novu školsku zgradu 1973. Useljenjemu zgradu škola po prvi put ima tekuću vodu iz gradskog vodovoda. Stanje je bilo jednako u svim našim područnim školama. Postupno su sve škole dobile tekuću voduuvođenjem vodovoda. U okviru medicinskog centra osnovane su i epidemiološke službe koje su vršile nadzorhigijenskih uvjeta u školi, a između ostalog je redovito vršena zdravstvena kontrola vode. Nalazi su uvijek bilina granici zdravstvene uporabljivosti. U borbi za što čišći zrak, prilikom useljenja u novu školsku zgradu 1973., donesen je Pravilnik o kućnomredu po kojem se učenici trebaju preizuvati u papuče na ulazu u školu kako bi se unosilo što manje prljavštinei prašine. Odredba se i danas provodi. Škola je upoznavala učenike sa zdravstvenim, higijenskim i socijalnim sadržajima kroz planove i programenastavnih predmeta: higijena, pouka o zdravlju, gospodarstvo, kućanstvo, prehrana, stanovanje, odijevanje,priroda i društvo, priroda, biologija, kemija, prva pomoć i zaštita, domaćinstvo i dr. U većini tih predmetaprovodile su se i praktične vježbe povezane sa životnom svakodnevnicom. Godišnjim je planom i programom planirano mnogo aktivnosti i djelovanja škole u okviru zdravstveno--socijalne zaštite; izleti, ekskurzije, ljetovanja i zimovanja dr. Redovito su izvođeni proljetni i jesenski izleti, najčešće na izletište Strmac gdje se organiziraju dječje igrei sportska natjecanja iz više sportova. Ekskurzije su koristan i poželjan oblik praktične nastave koja djeci daje mogućnost terenskog upozna­vanja sa sadržajima nastavnih predmeta povijesti, zemljopisa, biologije i dr. Ono što se želi upoznati i vidjeti, planira se izvedbenim planom, a realizira se konkretnim zaduženjima.Jednako je velika vrijednost u upoznavanju ljepota domovine, prirodnih raznolikosti, različitosti običaja, kul­turnog bogatstva naših krajeva i puno toga drugoga. Škola je, prema zapisima iz Ljetopisa, izvodila ekskurzije od 1933. do danas. Izdvojili smo sljedeće izlete: Zapisi o izletima i ekskurzijama 177
  • 178. Zapisi o izletimai ekskurzijama Šezdesetih godina ponovno počinje izvođenje ekskurzija koje kontinuirano traje do danas. Najčešći je izbor Jadransko more s destinacijama od Istre do Dubrovnika. Učenicima su posebno drage jednodnevne ekskurzije na kojima upoznaju prirodna i kulturna bogatstva svih naših regija. Škola je od 1964. do Domovinskog rata u više navrata organizirala logorovanje, ljetovanje i zimovanje za učenike. Počelo je nakon osnivanja voda izviđača “Vladimir Nazor”, nabavom kamperske opreme 1964. i organizacijom logorovanja u Salima na Dugom otoku u trajanju od četrnaest dana. Logorovanje je ponov­ ljeno 1968./69. Ljetovanje je pak, organizirano na Strmcu 1974., a ponovnim osnivanjem Voda izviđača i na Ivanovcu 1978./79. Zatišje je sve do 1986. kada se po treći puta obnavlja rad izviđača te se ponovno organizira logorovanje na Strmcu. Zimovanje je za učenike škole organizirano u više navrata u razdoblju od 1968. do 1980. na Strmcu, u zgradi SOFK-a, po vrlo prihvatljivoj cijeni. Organizaciju kuhanja i zbrinjavanja preuzela je škola. Škola je sufi­ nancirala boravak učenika slabijeg imovnog stanja. Školska kuhinja Prvi smo zapis o organiziranoj prehrani djece u školi pronašli u Ljetopisu škole za školsku godinu 1934./35. Tada je zapisano:Zapis o prehranidjece u školi Stalan rad pokrenut je osnivanjem osmogodišnje škole školske godine 1954./55. Rad je povremeno prekidan zbog loših higijenskih uvjeta rada, ali uvijek na kratko vrijeme. Međutim, škola se nikada nije mirila s takvim stanjem i uvijek je nalazila rješenje za rad kuhinje. Rad se ustalio useljenjem u novu školu i traje kon­ tinuirano do danas. U počecima je rada jelovnik skroman. U određene se dane dijelio samo kruh, nekoliko dana kruh sa sirom i, nešto češće, mlijeko u prahu. Kako je raslo materijalno stanje društva, poboljšavao se jelovnik školske mliječne kuhinje. Besplatne su obroke primali učenici slabijeg imovinskog stanja i brojčano većih obitelji. Danas, uz takve učenike, besplatan obrok primaju i učenici koji su treći i daljnji đak iste obitelji. O zdravstvenom se stanju kuhinje vodi stroga i stalna evidencija unutar škola, a stanje redovito kontrolira i epidemiološka služba medicinskog centra koja uzima brisove s radnih površina i školi dostavlja analizu tih brisova. 178
  • 179. Socijalni program lokalne zajednice Za siromašnu i socijalno ugroženu djecu škola je uvijek brinula i tražila je načine pomoći i zbrinjavanja.Najljepši primjer takve brige u Cerniku je zbrinjavanje siromašne djece iz Hercegovine i s Krka. Kroničari suo tim događajima zabilježili: Zapisi o zbrinjavanju siromašne djece iz Hercegovine i s Krka U staroj su se školi tražili dobrotvori. Na sreću, uvijek je bilo takvih o čemu svjedoče ovi odabrani zapisiiz Ljetopisa škole: - 1880./81., osim nagrada koje je školska konkurencija iz školske blagajne za najmarljiviju i najčednijuškolsku djecu nabavila, nadario je gospodin Josip Filipović, ovdašnji kraljevski poštar, jedno dijete jednomsrebrenom forintom, gospodin Simo Tomlinović jednom četvrtinom forinte i gospodin Albert Tomić dvojedjece jednom nabožnom slikom. - 1882. Visoka kraljevska zemaljska vlada blagoizvoljela je pokloniti siromašnoj djeci ove učione 68 ko­mada školskih knjiga. Tekst takvog sadržaja je često upisivan što znači da je svake godine škola bila nagrađivanaod Visoke krkraljevske zemaljske vlade. - 1886./87. između ostalog je napisano: “Jedan dobrotvor, koji ne htjede ime očitovati, dao je dobrojsiromašnoj školskoj djeci kao božićni dar 40 pari opanaka i toliko pari obojaka”. - 1887./88., velečasni gospodin otac Adjut Spaček, mjesni školski nadzornik, darovao je dobroj školskojmladeži, prigodom zaključka školske godine, osam lijepih knjižica. Časni gospodin Marcijan Telarević,vjeroučitelj, nagradio je jednu djevojčicu jednom srebrnom forintom. - 1890./91. ravnajući učitelj Vlajko Kemenović nadario je o Sv. Alojziju dvanaest najboljih djevojčicačetvrtog razreda knjižicama “Život sv. Alojzija Gonzage”. - 1894./95. gospodin Ivan Plehati, klobučar u Beču, “sjetio se na svoje mlade dane koje je ovđe u Cernikuu školi prebivao, pa je poslao raznih stvari, i to: 12 šešira, 12 pernica sa perima, držali, olovkom i perišem, 12 tintar-nica i 12 bilježnica kao božićne darove sa molbom da se njima 12 najboljih, no siromašnih učenika nadari”. Darovisu po želji darovatelja 22.12.1894. podijeljeni, a u ime nadarene djece jest istomu od strane Općinskog pogla­varstva i škole zahvalnica otposlana. 179
  • 180. - 1900./01. darovala Visoka kraljevska zemaljska vlada otpisom svojim od 16.2.1899., broj 1730, iznos od 6 000 kruna te od 10. 5.1900., broj 7186, iznos od 2014 kruna za gradnju nove školske zgrade. - 1909./10. po prvi put nema dobrotvora, a izostala je i doznaka Visoke kraljevske zemaljske vlade. Te godine prestaje evidencija o dobrotvorima škole. Kada su izostale potpore dobrotvora, škola je tražila druge vidove pomoći kao, na primjer, priređivanjem igrokaza i priredaba za javnost, a ostvarenim je prihodima jednim djelom pomagala siromašnu djecu, a drugi dio namijenila za pomoć učenicima za izlete i ekskurzije. Tako bilježimo da je 1914., za siromašnu cerničku djecu, priređena u pučkoj školi predstavica s djecom, od koje je čista dobit 382 kruna, upotrebljena da se 70 djece mobiliziranih junaka pomogne odjećom i obućom.Zapisi o prikupljanjupomoći za siromašnudjecu Ista se praksa nastavila i u novoj Jugoslaviji, nakon što je ojačao rad u kulturnoj i javnoj djelatnosti. U nekoliko navrata priređeni su igrokazi i priredbe za mještane. Pripremali su ih učitelji entuzijasti koji nisu radili samo po zaduženju. Zato takvih aktivnosti nema u kontinuitetu. Ostvareni je prihod najčešće namijenji­ van izvođenju ekskurzija i pomoći siromašnoj djeci (opširnije u poglavlju Kulturna i javna djelatnost). Također je zabilježeno i priređivanje zabava za mještane u organizaciji učitelja i uz malu pripomoć roditelja. Posebno je mnogo takvih zabava organizirano za vrijeme upravitelja Begovića koji je tim prihodom pomagao siromašnu djecu i izvodio redovite godišnje ekskurzije. Prema sjećanju bivših đaka, škola je u razdoblju od 1960. do 1980. priredila više takvih zabava. Posljednji smo slučaj organiziranja zabave zabilježili 1996., kada grupa roditelja uz pripomoć ravnatelja, organizira vrlo uspješnu zabavu i ostvaruje značajan prihod. Roditelji organizatori su bili: Zoran i Jasna Jukić, Zdravko i Vera Sokić, Mira i Zdenko Kurjaković, Ruža i Ivan Topić te Dinka i Vinko Žakić. Društveno koristan rad se njeguje u školi od osnutka škole do danas. U prvoj su školi učenici imali obvezu rada u školskim vrtovima. Tu su se učili uzgoju povrća, voća i sadnica te gospodarenju u vlastitom domaćinstvu. Po zakonu, vrtovi su bili obvezni sve do Drugog svjetskog rata. U poslijeratnom je razdoblju društveno ko­ ristan rad organiziran odmah nakon rata. Učenici su skupljali krumpirove zlatice, gubare, žir i dr. U kasnijim su razdobljima učenici društveno koristan rad izvodili na parcelama PIK-a Cernik gdje su sudjelovali u poslovima kao što je berba grožđa, razna okopavanja, proređivanje repice, sakupljanje žira, berba kukuruza i dr. Organizirane su i radne akcije pomoći društvima u Cerniku kao, na primjer, čišćenje cigle na­ kon rušenja doma DVD-a i rušenja stare škole, skupljanje kamenja na igralištu kluba nakon ravnanja, čišćenje potoka, rad u samostanskom dvorištu i dr. U novije vrijeme radne akcije provodimo samo na uređenju okoliša škole. Sredstvima ostvarenim društveno korisnim radom pomagali su se socijalno ugroženi učenici i pomagalo u izvođenju ekskurzija. Škola je vrlo često za pomoć ugroženima, nezbrinutima i siromašnima prikupljala od učenika novčana sredstva. Akcije su gotovo redovito uspijevale, a ponekad postizale neočekivano dobar rezultat. Brojni su takvi primjeri u novijoj i starijoj povijesti škole. Narod i škola su se naročito iskazali u ratno vrijeme, kada su pri­ kupljali pomoć za vojsku i stradalnike rata. U Kronici samostana pronašli smo ove zapise: “Za naše ratnike izradilo se i skupilo trudom djece i učiteljstva 125 kg suhog lišća za čaj, 60 kg šarpije i za 75 vojnika zimskih kapa, dokoljenica, narukvica i potrbušnjaka, što sakupiše učiteljice Mica Knežević i Vikica Tomić 360 kruna za potrebnu vunu.” 180
  • 181. U školi se razvijala i sakupljačka djelatnost. Sakupljao se stari papir, rabljeni udžbenici i druge sekundarnesirovine. Tako je 1986. škola dobila prvo računalo “Orao” kao najuspješnija škola u sakupljanju papira Osječkeregije. Taj datum smatramo početkom kompjuterizacije škole. Još prije nego su učenici počeli dobivati besplatne udžbenike, u školi je organizirana, na kraju godine,razmjena rabljenih udžbenika. Uspjeh je bio zadovoljavajući, a zadovoljstvo roditelja veliko. Učenici su ostvarivali pomoć od Crvenog križa i takve pomoći bilježimo još u staroj Jugoslaviji. Crvenije križ snabdijevao siromašnu djecu obućom, odjećom i hranom, naročito u Domovinskom ratu. U Domo­vinskom su ratu pomagali školu i mnoge humanitarne udruge, a školu Cernik je pomogla udruga “Bruke” izBerlina i “Jen” iz Japana. Gradsko društvo Crvenog križa Nova Gradiška Učenici danas pomoć ostvaruju putem Centra za socijalnu skrb, na prijavu škole, udruge, ili roditelja.Pomoć je raznovrsna, kao na primjer, zbrinjavanje u domovima za nezbrinutu djecu, zbrinjavanje u drugojobitelji, doznaka novčanih sredstava, upućivanje na zimovanja i ljetovanja, pomoć u obući, odjeći i hrani i dr. 181
  • 182. Učitelji na putovanjima i izletima U autobusu Strmac Vukovar Gornja Stubica Vukovar Vukovar182
  • 183. PODRUČNE ŠKOLEŠkola BaćindolOd osnutka do pripojenja školi Cernik Trideset i dvije godine nakon otvaranja škole u Cerniku, mještani sela Baćindola su se pobrinuli da injihova djeca dobiju školu. Popisom je domaćinstava iz 1864. utvrđeno kako na kućnom broju 34 u seluBaćindol postoji prazna zgrada (kuća bez domaćina). Na tom je mjestu 1895. izgrađena škola koja podnazivom “Opća pučka škola u Baćindolu” iste godine započinje s radom. Pečat škole u Baćindolu Međutim, postoje podaci kako je utoj praznoj kući nastava održavana i prijeizgradnje škole. To potvrđuje podatakpo kojem je predstojnik za bogoštovlje inastavu Armin Pavić 1882. primio deleg­aciju Baćindola koja traži sredstva za po­pravak seoske kapele te u molbi navodekako krov kapele prokišnjava i prijeti muurušavanje koje je opasno, uzmemo li uobzir činjenicu da se tu “nađe do dva putatjedno i do 120 učenika onomjestne škole”.Kako je tekao tijek i postupak gradnješkole, možemo vidjeti prema zapisu iz Lje­topisa škole za školsku godinu 1985./86.: U nastavku je Ljetopisa zapisanosljedeće: “U toj deputaciji bijahu slijedećagospoda: Martin Francetić limar, Antun Ko-linsky trgovac, Mijo Bigović i Josip Došlić sel-jaci iz Baćindola, te Ivo Miškatović učitelj izCernika. Da je deputacija uspjela vidi se na-jbolje po tome, što je godine 1985. došlo dofaktične gradnje škole u Baćindolu. Zemljišteza školu kupljeno je od seljaka Josipa Tubićau površini od jedno jutro za 490 forinti. Dne15. svibnja 1895. postavljen bje temeljni ka-men.” Gradnju škole i učiteljevog stana po­duzeo je gospodin Stjepan Myhol iz NoveGradiške. Gradnja škole s namještajem igradnja učiteljskog stana stajala je 7 000forinti. Od toga je Visoka vlada poklonila1 000 forinti, županijska vlast 800 fo­rinti, a ostalih 5200 forinti doprinijela jeŠkolska konkurencija u koju spadaju sela:Baćindol, Opatovac, Banićevac i Bukovi­ca. Gradnja škole izvedena je za “velikogžupana požeškog, presvjetlog gospodina Zapis iz Ljetopisa o gradnji škole u Baćindolu 183
  • 184. doktora Nikole pl. Jurkovića, pretstojnika novogradiškog pogl. gos. Dragana Viteza Trnskoga, za općinskog upravi-tellja cerničkog blag. g. Josipa Cenića, te za cerničkog gvardijana i župnika veleč. g. o. Adiuta Spaček”, sve osobitihprijatelja škole. O samoj gradnji i useljenju u novu školu, u Ljetopisu je navedeno sljedeće: “I tako bje zgrada dne. 3. li-stopada 1895. po preč. Gospodina Josipu Kolariću župniku, arhiđakonu i kanoniku novogradiškom posvećena. Tojsvečanoj zgodi prisustvovahu osim g. funkcionara još.Dragan Vitez Trnski, g.upravitelj općine cerničke Josip Cenić,školski odbor mnoga gospoda pozvanici, školska mladež te množina naroda cijele šk. konkurencije. Poslije blagoslovabijaše svečani banket u školskoj zgradi. Školska zgrada sastoji se od dvije lijepe školske sobe i prostranog hodnika,dočim učiteljev stan, (separatno građen) ima dvije sobe, kuhinju, smočnicu i podrum. Školska je zgrada izgrađenaukusno, svrsi shodno te prema svim propisima, inim zahtjevima - dočim je učiteljev stan dosta neprikladan pošto jenizak, a sobe su tijesne i vrlo vlažne osobito manja u kojoj su ne samo pokućstvo, već i zidovi od vlage pljesnivi. Istotako nema učitelj ni od podruma nikakve koristi pošto je uvijek pun vode. Može se stoga reći da učitelju neće biti bašnajugodnije stanovati u tako nezdravom stanu, pošto nema nade da bi se isti popravio.Peći u školskim sobama nisuprikladne pošto ne daju skoro nikakve topline, a mnogo drva troše. Stoga će se ove zime mnoge novima shodnimazamjeniti.” Tablica: Broj učenika u školskoj godini1895./96. I. odjel II. odjel Baćindol 24 učenika 30 učenika Opatovac 18 učenika 17 učenika Banićevac 10 učenika 9 učenika Bukovica 6 učenika 0 učenika Ukupno 58 učenika 56 učenika Od tog vremena u školi trajno rade dva učitelja (od kojih je jedan ravnajući učitelj), u dva kombiniranarazredna odjela, najčešće prvog i drugog razreda te trećeg i četvrtog. Razredi su pretrpani djecom, a nastava jecjelodnevna što znači da djeca idu u školu i dopodne i poslijepodne.Tablica: Broj učenika od 1895.do 2009./10. Školska godina Broj učenika Školska godina Broj učenika Školska godina Broj učenika 1895./96. 114 1915./16. 168 1935./36. 124 1896./97. 121 1916./17. 127 1936./37. 141 1897./98. 88 1917/18. 124 1937./38. 133 1898./99. 88 1918./19. 108 1938./39. 137 1899./900. 128 1919./20. 112 1939./40. 94 1900./01. 134 1920./21. 119 1940./41. 115 1901./02. 147 1921./22. 116 1941./42. 128 1902./03. 157 1922./23. 119 1945./46. 115 1903./04. 165 1923./24. 117 1946./47. 118 1904./05. 164 1924./25. 69 1947./48. 105 1905./06. 147 1925./26. 77 1948./49. 86 1906./07. 152 1926./27. 101 1949./50. 66 1907./08. 145 1927./28. 109 1950./51. 78 1908./09. 145 1928./29. 112 1951./52. 39 1909./10. 132 1929./30. 107 1952./53. 49 1910./11. 141 1930./31. 132 1953./54. 48 1911./12. 134 1931./32. 134 1954./55. 50 1912./13. 145 1932./33. 145 1955./56. 40 1913./14. 163 1933./34. 141 1956./57. 75 1914./15. 167 1934./35. 133 1957./58. 92 184
  • 185. Školska godina Broj učenika Školska godina Broj učenika Školska godina Broj učenika 1959./59. 69 1976./77. 41 1994./95. 28 1959./60. 84 1977./78. 38 1995./96. 26 1960./61. 145 1978./79. 28 1996./97. 21 1961./62. 155 1979./80. 27 1997./98. 20 1962./63. 172 1980./81. 33 1998./99. 19 1963./64. 200 1981./82. 27 1999./00. 18 1964./65. 191 1982./83. 16 2000./01. 16 1965./66. 189 1983./84. 7 2001./02. 15 1966./67. 198 1984./85. 9 2002./03. 17 1967./68. 1985./86. 10 2003./04. 19 1968./69. 42+141 1986./87. 19 2004./05. 11 1969./70. 49 1987./88. 19 2005./06. 11 1970./71. 55 1988./89. 21 2006./07. 10 1971./72. 55 1989./90. 16 2007./08. 10 1972./73. 59 1990./91. 23 2008./09. 8 1973./74. 57 1991./92. 29 2009./10. 8 1974./75. 59 1992./93. 13? 1975./76. 47 1993./94. 26Tablica: Broj djece u opetovnici Baćindol Školska godina Broj učenika Školska godina Broj učenika Školska godina Broj učenika 1906./07. 64 1915./16. 1924./25. 50 1907./08. 72 1916./17. 72 1925./26. 61 1908./09. 72 1917/18. 62 1926./27. 37 1909./10. 74 1918./19. 46 1927./28. 42 1910./11. 71 1919./20. 46 1928./29. 36 1911./12. 57 1920./21. 53 1929./30. 37 1912./13. 65 1921./22. 41 1930./31. 25 1913./14. 63 1922./23. 41 1914./15. 60 1923./24. 47Tablica: Učitelji u Baćindolu Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - do Ivan Vereš Učitelj 1895.-1897. Ignac Miškatović učitelj 1897.-1902. Marija Pavušek učiteljica 1898.-1900. Hermina Tauber učiteljica 1900.-1906. Ivan Miškatović učitelj 1902.-1939. Cecilija Dokić učiteljica 1906.-1906. Marija Đurić učiteljica 1906.-1908. Ema Rauker učiteljica 1908.-1909. Zora Potočki učiteljica 1909.-1910. Gizela Valtrović učiteljica 1911.-1911. Alica Beluš učiteljica 1911.-1923. Anka Brkić učiteljica 1923.-1928. Paulina Matković učiteljica 1929..-1941. Antonija Slamnik učiteljica 1940.-1940. Ivan Katunić učitelj 1940.-1940. Ranko Popović učitelj 1941.-1942. 185
  • 186. Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - doNikola Banović učitelj 1945.-1948.Josipa Osmak učiteljica 1945.-1947.Josip Kovačević učitelj 1947.-1947.Štefanija Ružić učiteljica 1947.-1948.Franjo Brkić učitelj 1948.-1950.Dragica Brkić učiteljica 1948.-1950.Marija Gazdović učiteljica Do 1950.Ankica Fajdetić učiteljica 1950.-1952.Mirko Puškarić učitelj 1952.-1954.Anica Vrbanić učiteljica 1953.-1959.Ankica Božulić učiteljica 1954.-1956.Mara Dlesk učiteljica 1956.-1958.Katica Petošić učiteljica 1958.-1959.Mato Bilešić (Antunov) učitelj 1958.-1959.Franjo Žalac učitelj 1959.-1964.Marija Tomić učiteljica 1959.-1962.Bohumil Krejči učitelj 1959.-1960Ankica Irout učiteljica 1960.Dragan Divjak učitelj 1960.-1960.Rade Dragaš učitelj 1960.-1961.Nada Krivokuća učiteljica 1963.-1964.Blaženka Maroš učiteljica 1960.-1965.Nada Bunjevac učiteljica 1961.-1964.Helena Jugović učiteljica 1961.-1966.Marko Krivokuća učitelj 1961.-1963.Marija Veselić učiteljica 1962.-1964.Franjo Jugović učitelj 1962.-1966.Ivanka Bilogrević učiteljica 1965.-1968.Mato Bilešić učitelj 1965.-1982.Ivanka Kozarević učiteljica 1961.-1964.Ana Plavanović učiteljica 1963.-1965.Antun Kovre učitelj 1963.-1964.Ankica Beker učiteljica 1964.-1967.Mirena Došlić učiteljica 1964.-1966.Ivo Mijatović učitelj 1964.-1965.Sonja Mijatović učiteljica 1964.-1965.Marija Čulić učiteljica 1964.-1967.Reza Hadžić-Bušić učiteljica 1965.-1968.Slobodan Božičković učitelj 1965.-1968.Bistra Udovičić učiteljica 1967.-1970.Alojzije Aga učitelj 1968.-1983.Dara Vukolić učiteljica 1983.-1988.Radojka Jerić učiteljica 1985.-1985. 1988.-1988.Terezija Curić učiteljica 1988.-1995.Ljiljana Curić učiteljica 1996.-1997.Karmela Marić učiteljica 1990.-2001.Martina Lazić učiteljica 2001.-2002.Slađana Barišić učiteljica 2002.-2003.Dajana Kudra učiteljica 2003.-2004.Štefana Štrk učiteljica 1995.186
  • 187. Od osnutka školu u Baćindolu pohađaju i učenici iz Opatovca, Banićevca i Bukovice. Stalno rade po dvaučitelja u dva razredna odjela sve do 1957./58. kada se po prvi put formiraju tri razredna odjela. Tri odjelarade i iduće školske godine. Već se školske godine 1960./61. vrši se reorganizacija školstva i škola Baćindol postaje centralna škola zaupisno područje Opatovac, Podrvško, Banićevac. Od tog vremena bilježimo naglo povećanje broja djece uškoli i povećanje broja odjela. Školske godine 1960./61. radi već šest razrednih odjela i taj se broj ne smanjujedo 1966./67. kada je donesena odluka o pripojenju škole Baćindol školi Cernik. U skladu s porastom brojaučenika povećavao se i broj učitelja u školi; s tri učitelja 1959./60. na dvanaest učitelja 1966./67. Priloženatablica pokazuje broj razrednih odjela i broj učitelja od 1952./53. do 1969./70. školske godine. ODJELI I RAZREDI U ODJELU PODRUČNE ŠK. I BROJ ODJELA Ukupno GODINA PŠ 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. BAN. OPAT. POD. učitelja 1952./53. 1.2.3. 4.5.6. 1+1 2 1953./54. 1.3.6. 2.4.5. 2 1954./55. 1.3.5. 2.4.6. 2 1955./56. 1.3.5. 4.5.7. 2 1956./57. 1.2.3.4. 5.6.7. 2 1957./58. 1.2.3. 3.4.5. 7.8. 3 1958./59. 1.2. 3.4. 5.6. 7.8. 3 1959./60. 1.2. 3.4. 5.6. 7.8. 3 1960./61. 1.2. 3.4. 5. 6. 7. 8. 2 2 2 4 8 1961./62. 1.2.3.4. 5. 6. 7. 8. 1 1 2 4 10 1962./63. 1.2.3.4. 5. 5. 6. 7. 8. 1 1 2 3 10 ili 9 1963./64. 1.2.3.4. 5. 5. 6. 6. 7. 8. 1 1 2 4 11 1964./65. 1.2.3.4. 5. 5. 6. 6. 7. 8. 1 1 2 4 12 1965./66. 1.2.3.4. 5. 5. 6. 6. 7. 8. 1 1 2 4 12 1966./67. 1.2.3.4. 5. 5. 6. 6. 7. 8. 1 1 2 4 12 1967./68. 1.2.3.4. 6. 6. 5 1968./69. 1.2.3.4. 7. 6. 5 1969./70. 1.2. 3.4.Što nam kaže Ljetopis škole? Tablica: Broj razrednih Ljetopis je škole uredno vođen od 1985. do danas. Od početka škole do Prvog svjetskog rata vođen je po odjela i broj učiteljaistom obrascu kao Ljetopis škole u Cerniku (Pogledaj poglavlje: Početak i razvoj školstva u Cerniku) od 1952./53. do 1969./70. Od zanimljivosti iz tog vremena izdvajamo:Briga o zdravlju Po pitanju brige o zdravlju, zdravstvene i higijenske zaštite, u Ljetopisu nalazimo sljedeće podatke: - 20. lipnja 1898., poklonila je slavna kralj. kot. Oblast ovoj školi dvije brošure i to: “Djeco branite naše korisne ptice od glada i mraza” i “Najokrutnija ženska moda” - 1905. vladala je u ovom kraju bolest tifus. Zbog bolesti učenici iz Opatovca nisu pohađali školu tri mjeseca. - 1906./07. vladala je u mjestu Opatovac prelazna bolest vrid radi koje učenici nisu pohađali nastavu mjesec dana. - 1911./12. obustavljena je obuka od 13. studenog do 1. siječnja radi prelazne bolesti dobrac. - 1914. u Opatovcu su djeca obolila na boginje i škola je prekinuta cijelo proljeće - 1915. je naloženo da se sve škole zatvore radi pojave bolesti boginja, tifusa, azijatske kolere koje su poharale Šagovinu i Šumetlicu. - 1916. zbog bolesti djece nije se radilo u siječnju i škola je bila zatvorena. 187
  • 188. Tijekom Prvog svjetskog rata djeca su često pobolijevala pa je tako za školsku godinu 1915./16. zabilježena bolest dizenterije koja je pokosila neko­ liko ljudskih života. U veljači se pojavila bolest škrlet te djeca nisu pohađala nastavu. Školske godine 1922./23. djeca su mnogo bolo­ vala od bolesti škrlet te je, radi te bolesti u obitelji Iva­ na Miškatovića, isti bio odsutan 6 tjedana. Za svaku godinu postoji opis zdravlja učenika pa se navodi da je zdravlje bilo povoljno ili da je vladala neka od bolesti zbog koje je škola bila zatvorena. Za veliko vremensko razdoblje, za vrijeme od spomenu­ tog vremena do neposredno nakon Drugog svjetskog rata, podaci su nepotpuni te se navodi samo činjenica kako je zdravlje učenika ocjenjeno povoljnim za svaku spomenutu godinu u Ljetopisu.Učitelji škole u Nakon rata nailazimo na sljedeće zapise:Baćindolu predškolskom barakom - 1948./49. izvršeno je cijepljenje školske djece protiv tuberkuloze čime je ustanovljeno inkliniranje velikog postotka djece na tuberkulozu uslijed slabe prehrane i nehigijenskih uvjeta života u roditeljskim kućama. - 1955./56. škola je zatvorena od 20. do 26. veljače zbog hladnoće i velikog snijega te radi uštede drva. -1957./58. među školskom je djecom zavladala epidemija vodenih kozica, mumsa i angine. Oboljelo je 60% djece te je obuka prekinuta na 14 dana. Za Novu je Godinu podijeljena odjeća najsiromašnijim učenicima kao poklon Crvenog križa i društva “Naša djeca”. Tom je prigodom održana dječja opereta “Snjeguljica i sedam patuljaka”. Po prvi su puta djeca cijepljena kombiniranim cjepivom protiv velikih boginja, difterije i tetanusa. Cijepljeni su i učenici osmog razreda. - 1977./78. pojavila se pošast uši što nije zabilježeno više desetaka godina ranije. - 1987./88. u školi je od žutice oboljelo pet učenika. - 1988./89. vladala je zaraza vodenih kozica od koje su oboljeli gotovo svi učenici. Promjene u školstvu Promjene u sustavima školovanja učenika, zakoni o školstvu, povećanje ili smanjenje broja učenika, uve­ like su utjecali na rad u školi i uvjete rada koji su ovisno o razdoblju bili na različitim kvalitativnim razinama. Te promjene najbolje se očituju u vođenju Ljetopisa iz kojeg možemo iščitati sljedeće zanimljivosti: - 1898. je kraljevsko apostolsko veličanstvo imenovalo sveučilišnog profesora i narodnog zastupnika Armina Pavića predstojnikom hrvatsko-slavonsko-dalmatinske Vlade, Odjela za bogoštovlje i nastavu. Armin Pavić je s mnoštvo ugledne gospode 14. svibnja. 1901. posjetio školu, o čemu svjedoči njegov potpis u Ljeto­ pisu. Tom je prigodom ispitivao učenike i bio zadovoljan njihovim znanjem. Utvrdio je također da je učiteljski stan neprikladan za stanovanje. - 1905. je Naredbom Visoke kraljevske zemaljske vlade, Odjela za bogoštovlje i nastavu, od lipnja izdana nova naučna Nastavna osnova za niže pučke škole, po kojoj se propisuje u pučkim školama koso pismo, slo­ bodno prostoručno risanje i geometrijsko crtanje. Zanimljiva je i Naredba od 23. veljače 1916. u kojoj je veliki župan Županije požeške izdao odredbe kao što je primjerice Naredba o bogomrskim psovkama. U istom je tom dopisu izdana Naredba o obvezi ispunjavanja proljetnih poljodjelskih radnji u kojoj trebaju sudjelovati učitelji i školska djeca te, na taj način, skrbiti o prehrani stanovništva. 188
  • 189. U vremenu od početka Prvog svjestkog rata pa sve do 1922.školu u Baćindolu nisu pohađali učenici iz Banićevca pravdajućinedolaženje velikom udaljenošću. Nakon završetka rata, mnoga djeca ne polaze školu jer ihroditelji zadržavaju u obavljanju kućnih poslova i čuvanju stoke. Proglašenjem Kraljevine Jugoslavije u školstvu dolazi do istihpromjena koje su već opisane u prethodnim poglavljima. 1921. je godine izdana Odredba kojom se određuju na­dopune i promjene u školskoj nastavi. Uslijed toga su izdane i svenove knjige za pučke škole. Svake je godine školu posjećivao školski sreski nadzornikkoji je o tome pisao izvješće i ocjenjivao rad učitelja. Svake su godine kalendarom rada bili određeni božićni iuskrsni praznici za djecu. Učitelji škole u Školska je godina 1940./41. započela normalno 1. rujna. Nastava je tekla redovito i završila redovito us­ Baćindoluprkos početku Drugog svjetskog rata. Također je opisano stanje nakon proglašenja NDH 10. travnja 1941. U školskoj je godini 1941./42. obuka bila prekidana uslijed ratnih okolnosti. Usprkos svim poteškoćama,školska je godina završena i djeca su ocjenjena. Također, svi su učitelji škole bili mobilizirani, a u nastavi suradile samo učiteljice. Od 1943. do 1945. škola nije radila. Nakon rata se u nastavu uključuju i generacije učenika koje nisu pohađale nastavu za vrijeme rata pa urazredima imamo djecu od 7 do 14 godina starosti. Stanje je nesređeno i mnogi se, usprkos nepismenosti, od­bijaju uključiti u obuku. Također se u školama organiziraju analfabetski tečajevi za odrasle koje vode učiteljicei učitelji škole pa je tako navedeno kako je na prvom tečaju za nepismene uspješno opismenjeno šest po­laznika. Od ostalih događaja iz poslijeratnog vremena izdvajamo: - 1946. obuka je cjelodnevna. U školi rade dva učitelja. Od 23. veljače nastava je poludnevna jer u školiostaje jedan učitelj budući da je drugi prebačen u Istru. - 1948./49. učiteljski stan je još više propadao zbog prokišnjavanja pa je od institucija sustava zatraženoobnavljanje krovišta stana. - 1956./57. se šestogodišnje škole pretvaraju u osmogodišnje i škola u Baćindolu mijenja naziv u “Naro­dna osnovna osmogodišnja škola”. Iste godine uredbom NO-a, Savjeta za prosvjetu i kulturu donosi Odredbupo kojoj su đaci viših razreda iz Opatovca obvezni pohađati školu u Baćindolu. - 11. rujna 1956. selo je zahvatilo strašno nevrijeme i tuča je porazbijala stakla na kućama s istočne stranesela. Stradali su svi usjevi. Nastava nije održana dva dana. Seljani su te iste godine uštedjeli školi sredstva zanamještaj budući da su sami sa Strmca dovezli drva za potrebe škole i učitelja. Uz pomoć Crvenog križa ot­vorena je mliječna kuhinja, a obroke je pripremala učiteljica uz pomoć učenika. Kruh su u školi pekle majkedjece po unaprijed utvrđenom redoslijedu, a pribor za kuhanje je poklonilo društvo “Naša djeca” iz NoveGradiške. Te je godine u školi osnovano društvo “Naša djeca” koje vrlo aktivno radi u realizaciji programaškole. Pripremljene su i tri priredbe za mještane sela koje su prikazane i po okolnim selima. Te je godineosnovano i Dobrovoljno vatrogasno društvo koje je pripremilo veliku zabavu, a dio je sredstava namijenjenučenicima za ekskurziju na more u Kostrenu te Postojnu i Zagreb, mjesta koja su djeca usput posjetila. -1958./59. svi školski stanovi su popunjeni pa je za školsku mliječnu kuhinju osposobljena prostorijau školi. Fond za zaštitu djece je kuhinji poklonio štednjak, a Školski odbor i roditelji su uredili i namjestili 189
  • 190. Izlet na kulu GračanicuUčitelji u zbornici kuhinju. U studenom nije bilo nastave pet dana zbog toga što škola nije opskrbljena dovoljnim količinama ogrjeva za nastale kišne i hladne dane. U selu je zavladala bolest trahom – bolest očiju. Kako u selu nije bilo stručne medicinske osobe, kapanje je lijekova u oči oboljelima obavljala učiteljica škole Anica Vrbanić koja je cijele zime svakodnevno radila taj posao, a nepokretne je i kod kuće posjećivala. Te je godine˝, u suradnji s učenicima, na školskom zemljištu uređeno školsko igralište. Isto su igralište i ogradili. U školi su srušene stare peći te su zamjenjene novima. -1960./61. je izvršena centralizacija škola na ovom području pa tako učenici viših razreda iz Golobrdca, Podvrškog, Opatovca, Banićevca, Opršinca i Sinlija dolaze u matičnu školu Baćindol. Školi se ponovno mije­ nja naziv i zove se “Osnovna škola Baćindol” i ima područna odjeljenja u Opatovcu, Podvrškom i Banićevcu. Zbog naglog je povećanja broja razrednih odjela dovezeno nešto namještaja iz područnih škola a ku­ pljeno je i nešto novog. S obzirom na činjenicu da škola ima više od osam odjeljenja, po tadašnjem je Zakonu dobila pravo osnovati radno mjesto tajnika koji je imao voditi financijsko poslovanje škole. Škola je preuzela budžetske knjige i sva poslovanja područnih škola Podvrško i Banićevac. Zbog proširenja školskog prostora, došlo je do preuređenja postojećih prostorija. U bivšem je mlinu adaptirana seoska ambulanta gdje dva puta tjedno dolazi liječnik. -1961./62. u školi po prvi puta radi deset učitelja. Nastava se odvija prije i poslije podne, a posebna je poteškoća što druga smjena kasno završava s nastavom pa učenici putuju kućama u okolna sela po mraku i u noćne sate. Posebno su takvom organizacijom prijevoza ogorčeni roditelji koji za svoju djecu traže rad u dopodnevnoj smjeni. Škola je za djecu iz Podvrškog i Golobrdca organizirala prijevoz konjskom zapregom tako da je škola plaćala 3/4 troškova, a roditelji djece 1/4. Prevozili su ih Stjepan i Ivan Terzić iz Podvrškog na traktorskoj prikolici. Školske kuhinje rade u područnim školama zahvaljujući pomoći Crvenog križa, a u školi Baćindol kuhi­ nja ne radi budući da pečenje kruha u organizaciji roditelja nije uspjelo. Kako prostor za veliki broj odjela nije bio dovoljan, dovedeno je u pitanje održavanje nastave. Na traženje upravitelja škole, načelnika Općine Nova Gradiška, Odjela za društvene službe, tj. na inzistiranje načelnika Odjela Nikole Stojakovića, kupljena je ba­ raka na Brezovom Polju i prevezena u školski vrt u Baćindol. Montaža barake je završena 1.2.1962. Imala je slijedeće prostorije: zbornicu, kancelariju, dvije učionice, knjižnicu i manji hodnik. Škola je svojim sredstvima opremila zbornicu. Klupe je poklonila Gimnazija i Prva osnovna škola iz Nove Gradiške. Od toga vremena svi učenici idu u dopodnevnu smjenu pa je riješeno pitanje prijevoza učenika u kasne noćne sate. Te je godine as­ faltirana cesta kroz selo. Iste je godine zabilježena nezapamćena poplava koja je uništila sve usjeve u području oko crkve, dok su u široj okolici usjevi sačuvani. Školska mliječna kuhinja prestaje s radom u svim školama 1962./63. Razlog tome je prestanak pomoći Crvenog križa i nemogućnost organizacije pečenja kruha.. 190
  • 191. - 1964./65. donesen je novi Zakon o osnovnoj školipo kojem je donesen novi program i plan rada nastavnihpredmeta u školi. Također je izvedena višednevna ek­skurzija učenika. - 1965. je selo Baćindol dobilo električnu strujukoja je uvedena i u školu što je poboljšalo uvjete rada.U prosincu je škola dobila televizor kao nagradu odMale štampe iz Osijeka iz razloga što je sudjelovala unatječaju raspačavanja Male štampe. To je bio jedan odprvih televizora u selu pa je škola, zbog gledanja tele­vizije, poslala centar okupljanja ljudi, djece i omladine.Te je godine ponovno pokrenut rad školske kuhinje.18.6.1966. održana je velika proslava povodom se­damdesete godišnjice početka rada ove škole. Proslavaje počela u osam sati ujutro sportskim natjecanjima, a Učitelji i učenici ispred školske barakezavršila svečanom akademijom i svečanom večerom.Proslavi su se odazvali mnogi društveno-politički rad­nici, pozvani mještani i članovi kolektiva. - 1966./67. započete su pripreme za spajanje školeBaćindol sa školom u Cerniku, a centralna bi bila školaCernik. - 1967./68. školu Cernik pohađaju svi učenicisedmog i osmog razreda iz Baćindola, a škola Baćindolpostaje područna škola škole Cernik. Od tog je vre­mena škola Cernik matična škola sa šest područnihškola; u Banićevcu, Baćindolu, Opatovcu, Podvrškom,Šumetlici i Cerničkoj Šagovini. - 1969./70. učenici petog i šestog razreda pohađajuškolu u Cerniku i time škola postaje četverorazredna.Od tada u školi rade dva učitelja u kombiniranim razrednim odjelima prvog i drugog razreda, te trećeg i Učiteljsko vijećečetvrtog razreda. 1967./68. -1982./83. uvedeno je opisno ocjenjivanje. Po prvi puta u školi radi jedan kombinirani razredni odjel s trirazreda. Četvrti razred pohađa školu u Cerniku iz razloga učenja stranog jezika. -1986./87. školska godina završila je ranije, tj. 31. svibnja zbog Univerzijade u Zagrebu. -1990./91. ocjenjivanje je učenika u svim predmetima brojčano. Nakon više su godina ponovno formiranadva kombinirana dvorazredna odjeljenja. Uređene su ograde. Priređene su i izvedene priredbe za mještane. -1991./92. u školu se uvodi vjeronauk.Izgradnja nove školske zgrade Zbog dotrajalosti barake i školske zgrade, javlja se ideja o gradnji nove škole budući da stara više ne odgo­vara modernim nastavnim tokovima. Baraka također više nije potrebna. Nastavnik Alojzije Aga uključuje seu rad Mjesne zajednice Baćindol te se dobrovoljnim radom mještana ruši stari učiteljski stan, čisti cigla, a ba­raka se, kao nepotrebna prodaje. Velikim angažmanom stanovnika i financijskim sredstvima Mjesne zajedniceudareni su temelji nove škole prema projektu tvrtke “AB Petrinja”. Gradnju škole preuzeo je na sebe StjepanŠimunović, zidar iz Nove Gradiške. Ostale je radove na školi izvelo je “Zanatsko komunalno poduzeće Cen­tar” iz Požege. 191
  • 192. Gradnja je škole trajala dvije godine, a financijska su sredstva pribavili MZ Baćindol, Zajednica obrazo­ vanja, škola Cernik i PIK Nova Gradiška. Namještaj i opremu za školsku je kuhinju pribavila matična škola Cernik, opremu za zbornicu Savez omladine Nova Gradiška, a veći je broj knjiga za lektiru darovalo Općinsko sindikalno vijeće Nova Gradiška. Školska zgrada ima moderno opremljenu učionicu, hol, zbornicu, sanitarni čvor, školsku kuhinju, vlastiti vodovod, drvarnicu i dvosobni stan za učitelja. 20. je veljače 1972. svečano otvorena nova škola u prisutnosti mnogobrojnih mještana i učenika. Svečanost je otvorenja obavio predsjednik Skupštine općine Nova Gradiška Đuka Šimunović, 1. ožujka 1972. Učenici su po prvi puta od postojanja škole u Baćindolu obuli papuče i sjeli u moderne školske klupe jedne od najljepših područnih škola u Hrvatskoj. Od useljenja u novu školu počelo je opremanje škole AV pomagalima i učilima, pa je u nekoliko godina bila dobro opremljena. Stara je školska zgrada srušena 1976., a materijal je prodan u svrhu pribavljanja sredstava za gradnju društvenog doma u Baćindolu. Od ostalih radova spomenutih u Ljetopisu, izdvajamo: - 1972. žicom je ograđen vrt, a nešto kasnije je napravljena i ograda ispred škole. Radove je vodio učitelj Alojzije Aga. - 14.3.1976. srušena je stara školska zgrada koja je postojala 81 godinu. - 1976./77. izvedena je ekskurzija u Osijek. Praksa izvođenja ekskurzija je nastavljena sve do današnjih dana. - 1977./78. škola ulaže velike napore u uređenje okoliša u čemu je vrlo uspješna, pa je interna higijensko- estetska komisija škole predložila školu Baćindol za općinsko natjecanje u estetskom uređenju. - 1984./85. u školu se upisuju učenici sa 6 godina starosti. Postavljena je dugo očekivana ograda ispred škole. Izvršene su pripreme za žbukanje drvarnice. - 1988./89. zasađen nakon dugo godina školski vrt. U radu pomagale majke. - 1989./90. postavljena je betonska staza ispred škole od ograde do ulaza u školu. Cement je nabavljen prodajom krumpira iz školskog vrta, a radove su izveli roditelji. Javna djelatnost - 10. rujna 1898. u Ženevi je izvršen atentat na kraljicu Jelisavu. Bio je to grozan čin anarhista. Zadnju počast preminuloj vladarici iskazala je i mladež škole na dan 17. rujna prisustvujući zadušnici čitanoj u župnoj crkvi u Cerniku. - 23. studenog 1908. naredbom Visoke kraljevske zemaljske vlade, škola je svečano proslavila 2. prosinca,Nova škola šezdesetu godišnjicu vladanja kralja Franje Josipa.u Baćindolu 192
  • 193. Prvi svjetski rat Po sadržaju se zapisi ne razlikuju mnogo od zapisa u cerničkoj školi pa su čak zabilježena ista događanja uodređenim godinama. Smatram stoga kako nije potrebno ponovno pisati iste sadržaje. Izdvajamo slijedeće: - 28. lipnja 1914. nalazimo zapis o pogibiji nadvojvode Franje Ferdinanda i supruge mu kneginje Sofijekoja je naznačila početak Prvog svjetskog rata. Početkom rata svi su učitelji mobilizirani i u školi rade samoučiteljice. Nastava je poludnevna. Učitelj Ivan Miškatović je također mobiliziran i vratit će s iz rata tek nakontri godine. U ovom razdoblju bilježimo brojne naredbe Zemaljske vlade kojima je cilj da se svi oni koji su osta­li kod kuće donekle združeno pomognu braći koja “na bojnom polju prolijevaju svoju krv za Kralja i Domovi­nu”.U Ljetopisu je između ostalog zapisano: “Tako je naredbom od 26. rujna 1914. godine određeno da školska djecasa učiteljstvom imadu sabirati kupinovog lišća i osušenog poslati Kraljevskoj županijskoj oblasti u Požegi, da se odnjega kuha čaj za vojsku”. Škola je udovoljila toj naredbi pa je sakupila šest kilograma tog lišća. Iste je godine,20. listopada, izdan sljedeći nalog: “Neka školska djeca sakupe što više lanenih krpa i od njih načupa šarpiju, kojabi se imala rabiti mjesto vate za zavijanje rana”. Škola je nakupila deset kilograma spomenute šarpije. Naredbom je Kraljevske zemaljske vlade također naređeno “da školska djeca zajedno s učiteljstvom sudjelujekod lakših gospodarskih radnji kao na primjer kod branja šljiva, graha, vađenja krumpira itd.” Sakupljali su se također i dobrovoljni prinosi među stanovništvom, a nositelji su te aktivnosti bile seoskeučiteljice. Za prikupljenu se svotu “ima nabaviti vuna i iz nje prirediti tople odjeće za vojsku”. Učiteljica je prošlakroz selo Baćindol i sakupila je 29 kruna za koje je kupljeno tri kilograma vune od koje su školska djeca naplela“4 kape, 8 pari dokoljenica i 12 pari narukvica”. Župan požeški je 12. rujna odredio “da se sabiru dobrovoljni prinosi među pučanstvom sa svrhom nabavkevune za pletenje tople odjeće”. Učiteljice i supruga nadzornika gospođa Kolinsky su kroz selo sakupljale seoskeproizvode. Akcija je uspjela i nakon prodaje prikupljenog dobivena je svota od 29 kruna. Novac je poslanKraljevskoj županijskoj oblasti u Požegu. Također je Naredbom određeno da se po svim školama izvrši akcija sabiranja prinosa za božićne darovenašoj vojsci i siromašnim obiteljima. U školi je sakupljeno 3 krune a svota je poslana Ratnom pripomoćnomuredu u Budimpešti. 1915. - Zanimljivo je kako se ove godine nije moglo plesti odjeću za vojsku budući da je cijena vunestrašno porasla, kućanstva siromašila te nisu mogla dati prilog za kupnju vune. Zabilježeno je i kako je dana 22. studenog 1916. preminuo Car Franjo Josip I., a Karlo IV. okrunjen kaonjegov nasljednik u Budimpešti 30. prosinca 1916. Vrlo lijepo je opisano stanje u našim selima nakon rata u kojem su počinjena mnoga nedjela i u narodu je Spomenik poginulimvladao strah. braniteljima pred školom u Baćindolu Školsko igralište u Baćindolu 193
  • 194. - 1921. je godine, u vremenu od od 1. do 10. veljače, obavljen opći Popis stanovništva u čijem je obav­ljanju kao popisivač sudjelovao ravnajući učitelj Ivan Miškatović. - 16. kolovoza 1921. ravnajući učitelj opisuje atmosferu u selu i u školi nakon smrti Kralja Petra I. Karađorđevića. - 8. lipnja 1922. je u školi opisana proslava vjenčanja kralja Aleksandra I. s princezom Marijom od Ru­ munjske. - 20. lipnja 1928., u Narodnoj su skupštini u Beogradu ubijena dva narodna poslanika; Pavle Radić i doktor Đuro Basariček, a teško je ranjen vođa hrvatskog naroda Stjepan Radić. Autor s gorčinom opisuje taj slučaj. - 9. listopada 1934., ubijen je u Marseilleu Kralj Aleksandar I. O tom događaju nalazimo zapise o odred­ bama obilježavanja tog događaja u našim školama. - 1937. školska je zgrada opravljena i okrečena te je obuka počela bez velikih smetnji. Drugi svjetski rat Prema podacima naknadno upisanima u Ljetopis, za te su godine navedena i tada aktualna događanjau selu; primjerice o ljudima koji su se opredijelili za općenarodnu obranu i sudjelovali u ratu kao partizani.Između ostalog je upisano: “Tijekom rata iz škole je odnesena školska knjižnica i učila, a sav namještaj je oštećenili uništen”. U selo je prvi puta došla vojska NOV-a 22.4.1942. s oko 1200 vojnika. 15.8.1943. bile su u selu 12. i 13.udarna brigada i održan je miting.Nakon rata do pripojenja Usprkos velikom opterećenju učitelja redovnom nastavom, 1950./51. učitelji su uspjeli pripremiti programza Dan dječje radosti, a na programu su izvedene pjesme, recitacije i igrokazi iz dječjeg života. Uvježbavanje seprograma vršilo izvan nastavnog plana i programa dobrom voljom učitelja u izvannastavnom radu. Od školske godine 1951./52. i nadalje redovito se priredbama obilježavaju svi državni praznici i blagdani,a učenici obavezno sudjeluju u dočeku i ispraćaju Titove štafete. 25.5.1952. svečano je otvorena Narodnačitaonica. Čitaonica je otvorena u prostorijama škole. Školske godine 1952./53. sva su školska djeca učlanjena u pomladak Crvenog križa i osigurana su kodDržavnog osiguravajućeg zavoda. Te je godine školu posjetio ministar Ivan Krajačić u predizbornoj kampanji,te je održao govor pred školom punom naroda iz Baćindola i okolnih sela. Školska djeca su pripremila igrokaz“Otkako je Banja Luka postala”. Igrokaz je dobro posjećen, a zbog naročitog je uspjeha u Baćindolu igran i uPodvrškom, Cerniku i Rešetarima. 1953./54. počinje s prikazivanjem kino predstava u školi; pokretnim automobilom u organizaciji glavnogodbora Crvenog križa iz Zagreba. Uz filmove su prikazivani i dokumentarni filmovi iz života i običaja sela.Uoči Dana Republike dana 28.11. održana je svečana akademija a nakon toga je priređena i bakljada kroz selo.Bakljada se redovito provodila dugi niz godina, uvijek uoči Dana Republike. Školska je mladež prolazila selomnoseći upaljene baklje, a nakon prolaska selom, bakljama su pred školom zapalili pripremljenu slamu i granjete su potom zaigrali kolo. Prikazan je također i igrokaz iz bosanskog života “Tikve”. Priredba je prikazivana iu okolnim selima. 1954./55. u studenom je NO kotara Nova Gradiška organizirao domaćinski tečaj u školi koji je održalaĐurić Marija kao stručni učitelj. Tečaj su polazile djevojke i žene sela, u početku njih 12 do 15, dok je kasnijeodaziv bio toliki da nisu mogle stati u kuhinju koju je ustupila učiteljica Božulić. Po završetku je tečaja priređena 194
  • 195. večera sa šaljivim programom. Pripremljen je također igrokaz “Baba Zeba” u kojem je igrala i učiteljica AnicaVrbanić. I ova predstava je prikazana po okolnim selima. 4. svibnja 1980. umro je drug Tito. Cijela zemlja je bila u dubokoj tuzi. Učenici su pod odmorima dežuraliuz zapaljene svijeće. Svi su se mogli upisati u knjigu žalosti koja je otvorena u matičnoj školi.Ostale zanimljivosti - 1896. kupljeno je za školu zemljište ostavine pokojnog Pavla Matokovića u površini od devet jutara za 271 forintu. Najzgodnija parcela toga zemljišta koje leži u selu upotrijebit će se za školski vrt. Od preo­ stalog zemljišta dat će se nešto učitelju na uživanje, dočim će se ostalo prodati natrag pokojnikovoj udovici i njenoj djeci. - 1947./48. godine vodio se spor između škole i Mjesnog narodnog odbora zbog uzurpacije učiteljskog stana od strane mjesnog odbora. Prisilno su uselili u stan i učitelj nije imao gdje stanovati. -1959./60. godine u školi je održan zdravstveni tečaj za žensku seosku omladinu u trajanju tri mjeseca. Po završetku tečaja polaznici su polagali ispit i podjeljene su svjedodžbe. Te godine škola dobiva svoj vlastiti budžet sa svim financijskim poslovanjem koji vodi upravitelj škole Žalac Franjo, a pod upravu škole pripojen je i Opatovac. -1978./79 na području općine Nova Gradiška i Baćindola održana je vojna vježba “Oluja 79”. Učenici su kao kuriri sudjelovali u vježbi, a u školi je dva dana bio štab vježbe. Donesen je novi Zakon o odgoju i obrazovanju. - 1992./93 priređene i održane priredbe za sv. Blaža u crkvi i sv. Nikolu za mještane sela. U priredbi su sudjelovali učenici Opatovca, te članovi VIS-a Svjetlost pod vodstvom Josipa Vrbanca. -1993./94. učenici sudjelovali u maskenbalu u domu u Cerniku u organizaciji matične škole i priredbi za Dan škole s plesnom točkom.Tablica: Visokoobrazovani učenici škole Baćindol PREZIME I IME STRUČNA SPREMA ZANIMANJE Bigović, Slavka VŠS ing. statistike Bigović, Zdenka VSS dipl. socijalni radnik Bigović, Željko VŠS ing. kožarstva Crljenković, Ana VSS dipl. teolog Crljenković, Antun VSS dipl. teolog Galik, Katarina VSS dipl. učitelj Galik, Neda VSS dipl. teolog Jugović, Franjo VSS nastavnik biologije i kemije Kapetanić, Maja VSS dipl. ing. prometa Lucić, Silvija VSS prof. psihologije Lucić, Vedran VSS dipl. ing. molekularne biologije Mijatović, Tomislav VŠS ekonomist Mikić, Damir VSS dipl. iur. Mikić, Ivan VSS mr. sc. iur. Mikić, Ksenija VŠS ing. prehrambene tehnologije 195
  • 196. Područna škola Opatovac Još 1844. stanovnici sela Opatovac poslali su molbu Kraljevskoj županijskoj upravi u Slavonskoj PožegiZapis izSamostanske da im odobri gradnju niže pučke škole u Opatovcu. U tu su svrhu otkupili zemljište, ali zbog nesporazumakronike oko zemljišno-vlasničke dokumentacije molba nije odobrena niti je izvršena isplata. Zbog tako banalnog uz­ roka do gradnje škole doći će tek 1937. Zapise o gradnji i nositeljima gradnje pronašli smo u Kronici franjevačkog samostana i zbog zanimljivosti zapisa donosimo ga u ci­ jelosti. I ova područna škola imala je niz prepravaka, popra­ vaka i izmjena budući da selo Opatovac nema društveni dom pa se sve aktivnosti odvijaju u školskom prostoru. Nakon Drugog svjetskog rata škola je bila u vrlo lošem stanju i uspješno je popravljena tek. školske godine 1951./52., a nositelj je svih aktivnosti bio učitelj Grga Fajdetić. Iste te godine, zbog nedostatka učitelja, učitelj Fajdetić radi i u školi Baćindol, te je nastava u Opatovcu održavana svaki drugi dan. Školske godine 1952./53. škola postaje šestogodišnja. Roditelji nisu željeli slati djecu u školu budući da su im trebali za rad na imanju. U školi se održavaju tečajevi zdravstveno-higijenskog prosvjećivanja. 1956/57. ukida se šestogodišnja škola, a učenici pe­ tog i šestog razreda šalju se u školu Baćindol, dok u školi ostaju učenici prvog do četvrtog razreda. Ove je godine također otvorena dječja kuhinja. Od ostalih zanimljivosti iz Ljetopisa izdvajamo sljedeće: - 1959. škola u Podvrškom postaje područno odjeljenje Osnovne škole Baćindol. - 1964. u škola je priključena na elektroinstalacijsku mrežu. - 1967. učenici četvrtog razreda mahom odlaze u matičnu školu Cernik. Škola postaje područna škola Osnovne škole “Matija Gubec” Cernik - Od 1967. do 1980. popravljeni su materijalni uvjeti škole i škola je opremljena novim učilima i AV sredst­ vima. - 1980. po prvi se puta u prvi razred upisuju djeca od šest godina starosti. - 1982. učenici četvrtog razreda pohađaju školu u Cerni­ ku zbog učenja stranog jezika. - 1990./91. uvodi se petodnevni tjedan, a subotom se or­ ganizira prijevoz na rekreaciju za učenike - 1990./91. uveden rimokatolički vjeronauk kao izborni predmet. 196
  • 197. - 1991./92. treći se razred prebacuje u školu Cernik i u Opatovcu radi jedan kombinirani razredni odjel prvog i drugog razreda. To je ratna godina i stanje je detaljnije opisano u okviru poglavlja Domovinski rat. Veliki broj godina u Opatovcu rade četiri razreda pučke škole osim u kratkom razdoblju rada šesterorazredneškole. Uglavnom rade dva učitelja do 1970., a od tada jedan učitelj u kombiniranom višerazrednom odjelu.Tablica: Učitelji koji su radili u školi Opatovac Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - do Milan Slani Učitelj 1939. – 1941. Ranko Popović Učitelj 1939. – 1941. Ivan Batistić Učitelj 1939. – 1941. Ruža Brkić Učiteljica 1945. – 1951. Grga Fajdetić učitelj 1948. – 1952. Antun Lalić učitelj 1952. – 1954. Danica Bogdanović učiteljica 1954. – 1956. Kata Majanović učiteljica 1954. – 1955. Emica Šikić učiteljica 1955. – 1958. Marija Štrk učiteljica 1957. – 1990. Radojka Jerić učiteljica 1990. – 1991. Đurđa Terzić učiteljica 1991. – 1992. 197
  • 198. Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - do Lidija Vukalović učiteljica 1993. – 1995. Klara Markovčić učiteljica 1995. – 1996. Snježana Groznica učiteljica 1996. – 2001. Snježana Abrić učiteljica 2001. – 2008. Mirjana Pavičić učiteljica 2005. – 2005. Martina Valešić učiteljica 2008.-Školsko igralište Obnova škole Opatovac od 1995. do 1997., dogradnja i proširenje od 2006. do 2008. Stanje škole u Opatovcu bilo je slično kao i u školama Cernička Šagovina i Banićevac, ako ne i gore, budući da se počeo rušiti sjeverozapadni ugao školske zgrade kao posljedica propadanja temelja uzrokovanog punim podrumom vode. Raspuklina na zidu se iz tjedna u tjedan naočigled širila što je bio pokazatelj oz­ biljnog propadanja temelja. Na naš je zahtjev pročelnik Upravnog odjela društvenih djelatnosti Županije Šimo Đurđević pokrenuo postupak obnove i osigurao sredstva iz Fonda kapitalnih ulaganja. Škola i Općina Cernik preuzeli su obvezu sređivanja potrebne dokumentacije. Građevinsku smo dozvolu dobili 12. veljače 1995., a odmah potom raspisan je natječaj za izvođenje radova. Kao najpovoljniji ponuđač posao je dobila firma “Grading d.o.o.” Cernik. Radovi su započeli u lipnju 1995. i trajali su, uz prekide, do 1997. kada je posao po natječaju završen. Obnovljeni su temelji podruma i sazidan novi ugao zgrade, prepokriven je krov. Od di­ jela učiteljskog stana napravljena je nova učionica, uređen je učiteljski stan s dograđenom sobom i sanitarnim čvorom, uređen je sanitarni čvor i hol škole. Na kraju je uređena zapadna fasada. Po završetku radova uselili smo u zgradu školske godine 1996./97.Unutrašnji radovi na obnovi škole Škola u Opatovcu nakon dogradnje 198
  • 199. Na molbu KUD-a “Hrvatska seljačka sloga” iz Opatovca, dodi­jelili smo im na korištenje učionicu koja je imala poseban ulaz.Učionica se pokazala neprikladnom za rad te je pokrenuta inici­jativa proširenja. Radovi proširenja su izvedeni 2002./03. Srušenje zid između učionice i hodnika, uvedene su nove električne in­stalacije, uređen je pod i obavljeni ličilački radovi. Sanitarni je čvorsamo djelomično preuređen. Radovi su izvedeni radnom akcijommještana, a poslove je vodio mjesni zidar Nikola Curić. Ni ovakoproširene prostorije nije zadovoljavalo potrebe lokalne zajednice teje Mjesni odbor, s predsjednikom Markom Curićem, pokrenuo uOpćini Cernik inicijativu proširenja prostora dogradnjom. Izrađen jeprojekt po kojem se dvorana proširuje za dodatnih 100 m2 korisnogprostora. Dograđen je ulazni hol, prostorija Mjesnog odbora, kuhin­ja i sanitarni čvor. Sve je radove financirala Općina Cernik, a selo jeimalo obvezu sudjelovati u radnim akcijama. Svi su poslovi završeniu svibnju 2008. Radne je akcije vodio predsjednik Mjesnog odboraMarko Curić. Radnom je akcijom mještana uređen i okoliš škole.Novouređeni su prostori otvoreni za Dan općine 31. svibnja 2008.uz program koji su izveli KUU Cernik, učenici škole, a u prisutnostibrojnih gostiju, učenika škole i cijelog sela. ProgramTablica: Broj učenika u Opatovcu po školskim godinama prigodom otvaranja obnovljene škole Školska godina Broj učenika Školska godina Broj učenika Školska godina Broj učenika 1940./41. 46 1965./66. 34 1988./89. 19 1941./42. 39 1966./67. 30 1989./90. 16 1945./46. 61* 1967./68. 31 1990./91. 16 1946./47. 65 1968./69. 28 1991./92. 14 1947./48. 58 1969./70. 31 1992./93. 14 1948./49. 50 1971./72 28 1993./94. 11 1949./50. 62 1792./73 24 1994./95. 10 1950./51. 59 1973./74. 22 1995./96. 11 1951./52. 54 1974./75. 19 1996./97. 9 1952./53. 51 1975./76. 20 1997./98. 6 1953./54. 43 1976./77. 23 1998./99. 7 1954./55. 55 1977./78. 24 1999./00. 6 1955./56. 40 1978./79. 24 2000./01. 5 1956./57. 37 1979./80. 24 2001./02. 8 1957./58. 35 1980./81. 23 2002./03. 9 1958./59. 37 1981./82. 27 2003./04. 8 1959./60. 40 1982./83. 22 2004./05. 12 1960./61. 39 1983./84. 19 2005./06. 12 1961./62. 44 1984./85. 10 2006./07. 8 1962./63. 43 1985./86. 12 2007./08. 6 1963./64. 39 1986./87. 20 2008./09. 6 1964./65. 42 1987./88. 20 2009./10. 7 * nastavu pohađa 46 199
  • 200. Tablica: Visokoobrazovani učenici škole Opatovac PREZIME I IME STRUČNA SPREMA ZANIMANJE Curić, Adela VSS dr. med. Curić, Lucija VŠS nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture Curić, Marija VSS nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture Curić, Mirko VŠS ing. prometa Curić, Terezija VSS nastavnik razredne nastave Gudović, Marija VŠS nastavnik Josipović Josipa VSS dr. med. Jurković, Ivo VŠS Jurković, Kristijan VŠS ing. Jurković, Kristina VŠS ekonomist Marijanović, Josip VŠS ing. poljoprivrede Šarić, Damir VŠS inspektor kriminalistike Šarić, Darija VŠS upravni pravnik Područna škola Šumetlica Otvaranjem prve svjetovne škole u Cerniku, selo Šumetlica smatralo se “uškoljenim” selom pa su djeca, školski obveznici, morali pohađati nastavu u Cerniku. Ideja o vlastitoj školi sazrela je 1910. Tada je od Terezije Ružičić otkupljena kuća i zemlja namijenjena za gradnju škole. No obuka školske djece u Šumetlici počinje tek 1925. u privatnoj kući Sime Đurića. Prvi je učitelj bio Franjo Kumić. Tek je 1930. izgrađena zidana školska zgrada u kojoj će prvi učiteljevati Ilija Smoljenović sve do 1941. Od 1941. do 1945. škola ne radi zbog teških ratnih uvjeta u kojima je živjelo stanovništvo ovog ustaničkog sela. 1944. su fašisti spalili selo pa je tom pri­ likom teško stradala škola i čitav školski arhiv. Po oslobođenju 1945. nastava se odvija u privatnoj kući Milana Miličevića sve do 1947. U tom je razdoblju učiteljica Jelena Marčetić. Škola je uključena u kulturnu, prosv­ jetnu i zabavnu djelatnost, opismenjavanje i zdravstveno prosvjećivanje. U selu Šumetlici osnovana je jedna od prvih poratnih seljačkih radnih zadruga koja je puno pripomogla obnovi sela i škole. 1947. je obnovljena školska zgrada, a 1954. selo se elektrificira. 1956. mještani izgrađuju društveni dom i tom prilikom obnavljaju fasadu škole. Škola ima jednu učionicu, hodnik, sanitarni čvor i stan za učitelja. Nastava se odvija u kombiniranom odjeljenju prvog do trećeg razreda, a ostali se učenici prevoze u Cernik. U školu je uveden vodovod zalaganjem Mjesne zajednice Šumetlica koja je vodila brigu o svojojUčiteljica s učenicima školi.u Šumetlici 1953. Školska zgrada u Šumetlici 200
  • 201. Škola je 1992. prestala s radom, nakon odlaskastanovništva za vrijeme Domovinskog rata. Dolaskomnovog stanovništva stekli su se uvjeti za ponovno ot­varanje škole, za čije pokretanje nismo podnosili zahtjev.Djeca iz Šumetlice danas pohađaju školu u Cerniku teim je osiguran autobusni prijevoz. Danas se u školi služisveta misa i taj dio škole održava stanovništvo Šumetlice.Ostali prostor uređuje škola iako za tu djelatnost ne do­biva sredstva. Učionica u Šumetlici 1953.Tablica: Učitelji u Šumetlici Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - do Marčetić Jelena učiteljica 1946. – 1950. Užarević Eva učiteljica 1950. – 1952. Prusac Milica učiteljica 1952. – 1954. Japundžić Mirko učitelj 1955. – 1966. Budisavljević Slobodan učitelj 1966. - 1967. Mirjana Gazda učiteljica 1968. - 1969. Slobodan Božičković učitelj 1969 .- 1970. Rudić Anđelija učiteljica 1972. - 1973. Gospava Radukić učiteljica 1976. – 1977. Branka Knežević učiteljica 1986. – 1987. Radojka Jerić učiteljica 1986. - 1987. Štrk Štefana učiteljica 1970. - 1991.Tablica: Broj učenika po školskim godinama u Šumetlici Školska godina Broj učenika Školska godina Broj učenika Školska godina Broj učenika 1946./47. 27 1961./62. 1976./77. 14 1947./48. 6 1962./63. 25 1977./78. 12 1948./49. 11 1963./64. 20 1978./79. 9 1949./50. 3 1964./65. 16 1979./80. 16 1950./51. 3 1965./66. 17 1980./81. 20 1951./52. 3 1966./67. 12 1981./82. 19 1952./53. 3 1967./68. 17 1982./83. 13 1953./54. 5 1968./69. 15 1983./84. 16 1954./55. 7 1969./70. 14 1984./85. 12 1955./56. 11 1970./71. 19 1985./86. 12 1956./57. 12 1971./72. 21 1986./87. 8 1957./58. 23 1972./73. 19 1987./88. 8 1958./59. 8 1973./74. 21 1988./89. 10 1959./60. 26 1974./75. 20 1989./90. 1960. 61. 1975./76. 9 1990./91. 3 201
  • 202. Područna škola Banićevac Od otvaranja škole u Baćindolu 1895. selo Banićevac se smatra uškoljenim pa učenici toga sela postaju redovni obveznici škole u Baćindolu. Od 1914. pa do 1922. učenici ne pohađaju školu u Baćindolu zbog rat­ nih uvjeta i velike udaljenosti škole. 1929. mještani Banićevca izrazili su želju o gradnji vlastite škole u koju bi, uz djecu iz Banićevca, išla i djeca Sinlija i Opršinca. Kako su ta tri sela relativno mala i siromašna, do gradnje škole nije došlo, ali se ipak otpočelo s nastavom u privatnoj kući Mije Valešića. Bilo je to školske godine 1929. /1930. Prvi je učitelj bio Miroslav Mrkeša. Škola nije radila za vrijeme Drugog svjetskog rata. U ratu je uništen inventar i arhiva, spomenica nije redovno vođena pa nedostaju mnogi podaci koji bi bolje osvijestili djelovanje ove škole. U travnju 1944., u toku NOB-a, u selu Opršinac je radila u privatnoj kući partizanska škola s 26 učenika. Od 1952. do 1954. građena je sadašnja školska zgrada. Tada su u školi radili učitelji Blaženka i Josip Isaković. Škola se sastoji od dvije učionice, hodnika, sanitarnog čvora te dva stana u jednokatnom dijelu zgrade. Škola ima vlastiti bunar i drvarnicu. Od ostalih događaja koje možemo naći u Ljetopisu škole izdvojili smo sljedeće zanimljivosti: - 1966. selo je elektrificirano i škola je priključena na elektroinstalacijsku mrežu. - 1968./69. betonirano je novo stepenište do ceste i staza od stepeništa do ulaza u školu. - 1982./83. ponovno betonirana staza i izvršeno proširenje iste. - 1983./84. postavljen parket u sve učionice. Od značajnijih događanja u školi pronašli smo sljedeće zapise: - 1985. po prvi se puta uvodi pripremni period za djecu koja će poći u prvi razred u trajanju od pet dana. - 1986. u školu je uveden vodovod. - 1986./87. javlja se žutica, vodene kozice i uši. Škola je provodila higijenske mjere zaštite učenika i oprašivanje djece protiv ušiju. - 1987. godine selo je dobilo asfalt i tom prigodom je djelomično uređen ulaz u školu. - 1990./91. u nastavu se kao izborni predmet uvodi vjeronauk. - 1992./93. uvodi se dodatna nastava matematike. - 1995. uvodi se u selo telefonska linija.Ulaz u školu - 1998. uređeno je po drugi puta školsko igralište u Banićevcu. Iste su godine učenici uselili u novus južne strane učionicu. 202
  • 203. U svim godinama, od početka rada škole u Banićevcu pa do danas, bilježimo stalan pad broja djece što jevidljivo u priloženoj tablici. Školska godina Broj učenika Školska godina Broj učenika Školska godina Broj učenika 1945./46. 68 1966./67. 1989./90. 8 1946./47. 88 1967./68. 40 1990./91. 13 1947./48. 68 1968./69. 31 1991./92. 9 1948./49. 56 1969./70. 32 1992./93. 10 1949./50. 87 1971./72. 23 1993./94. 10 1950./51. 60 1972./73. 24 1994./95. 9 1951./52. 10 1973./74. 23 1995./96. 10 1952./53. 48 1974./75. 26 1996./97. 8 1953./54. 30 1975./76. 28 1997./98. 10 1954./55. 12 1977./78. 21 1998./99. 12 1955./56. 19 1978./79. 15 1999./00. 9 1956./57. 28 1979./80. 9 2000./01. 9 1957./58. 15 1980./81. 7 2001./02. 6 1958./59. 21 1981./82. 12 2002./03. 7 1959./60. 49 1982./83. 13 2003./04. 7 1960./61. … 1983./84. 13 2004./05. 7 1961./62. 21 1984./85. 9 2005./06. 6 1962./63. 1985./86. 8 2006./07 8 1963./64. 34 1986./87. 6 2007./08 7 1964./65. 1987./88. 6 2008./09. 5 1965./66. 29 1988./89. 7 2009./10. 8 Školske godine 1990./91. mijenja se naziv škole iz Područna škola Banićevac u Područno odjeljenjeBanićevac. Školske je godine 1996./97. po prvi puta formiran razredni odjel s dva kombinirana razreda. Učenicitrećeg i četvrtog razreda pohađaju školu u Baćindolu.Obnova škole Banićevac 1991. i radovi na školi do danas Siva se boja zgrade odlično uklapala u opće stanje škole pri pregledu 1991. Svi su prostori, uključujući iokoliš, osim učionice koja je održavana, bili zapušteni i površno održavani. Betonski su podovi u holu istrošeni,a zidovi prekriveni ispucanom naslagom boje od prijašnjih krečenja. Na prozorima je ispucana i oljuštena sivaboja s polurazbijenim staklima. U holu prostora su vješalice s istrošenim klupama za obuću još više pojačavale Škola prije obnovesumornost prostora. Okoliš je bio u sličnom stanju. Cvjetnegredice su neodržavane, zapuštene, travnjak i grmlje takođerzapušteni, prostor obrastao korovom u svim kutovima do susjed­nih kuća. U školi je izostalo načelo odgoja primjerom. Pitali smose, kako u ovakvom okruženju učiti djecu kulturi stanovanja, ure­dnosti i pedantnosti. Upoznali smo nadležne prosvjetne službesa stanjem škole i dobili očekivani odgovor kako ne mogu ništaučiniti budući da su sva sredstva već raspoređena. Nažalost, bilismo svjesni da su se i roditelji privikli na stanje škole i da nega­tivnosti ne primjećuju. U nakani da nešto učinimo sazvali smosastanak roditelja i Mjesnog odbora na kojem smo raspravili otrenutnom stanju škole i uvjetima rada. Teško se prihvaćao pri­jedlog za nešto učiniti. Na kraju smo se ipak uspjeli usuglasiti 203
  • 204. u nakani uređenja škole i okoliša zajedničkim snagama. Škola se obvezala na nabavku materijala, a selo za organizaciju radova i plaćanje potrebnih obrtničkih radova. Sve dogovoreno je i provedeno u djelo u svibnju i lipnju 1991. Obavili smo sljedeće poslove: prepokrili krovište, u hol postavili pločice, oličili zidove i stolariju, popravili okapnice, izmijenili stakla i promijenili dio namještaja. Radnom je akcijom roditelja i Mjesnog od­ bora uređen okoliš, sređena ograda bunara i ožbukana otpala žbuka na fasadi. Škola je dobila lijep i pristojan izgled. Na ručku, po završetku poslova, žene su se dogovorile o prikupljanju novca i kupovini zavjesa podnih tepiha učionice. Dogovoreno su izvršile. Od roditelja su se doprinosom i aktivnošću posebno istakli Antun Bunikić, Slavko Valešić i Antun Crljenković. Tijekom rata se u selu razvila ideja o obnovi cijele školske zgrade te o ustupanju a viška prostora za potrebe Mjesnoj zajednici. Po već opisanom modelu u uvodu, sve su se zainteresirane strane dogovorile o načinu i postupku obnove. Projektna je kuća “Alhigram” d.o.o. iz Nove Gradiške snimila postojeće stanje i napravila idejni projekt uređenja i ponudila ga na razmatranje. Prijedlog je jednoglasno prihvaćen od svih nadležnih ustanova. Po prijedlogu projektanta, škola, učiteljski stan i prostorije Mjesne zajednice imale bi svoje neovisne prostore s posebnim ulazom. Ubrzo je završen izvedbeni projekt i moglo se započeti s rado­ vima. Obnova je počela u srpnju 2003. Radove rušenja i iskapanja, te druge pomoćne poslove, obavili su mještani dobrovoljnim radnim akcijama. Zidarske je poslove vodio zidarski obrtnik Nikola Curić iz Opatovca na osnovi sklopljenog ugovora s Općinom Cernik. U razdoblju od kolovoza do Božića izvršena je potpuna obnova krova i u potpunosti su uređene prostorije škole s novim sanitarnim čvorom. Škola je u nove prosto­ rije uselila na početku polugodišta školske godine 2003./04. Preseljenjem iz stare učionice otvorili su se radovi uređenja društvenih prostorija. Tijekom zime su izve­ deni svi armirano-betonski i zidarski radovi na prostoriji budućeg doma. Tijekom proljeća je uređen dom, postavljena fasada i nadstrešnice nad ulazom u školu. Obnovljena je zgrada otvorena za Dan škole, 31. svibnja 2004. Nove školske prostorije blagoslovio je gvardijan cerničkog Samostana, fra Josip Grubišić. Svečani su program izveli učenici škole u prisutnosti brojnih mještana, gostiju i učenika škole. Vrijedni Banićevljani nisu stali. Nastavljeni su radovi na proširenju doma školske godine 2006./07. Dozi­ dani su i uređeni sanitarni čvor, hol i kuhinja. Novosagrađene prostorije su otvorene i blagoslovljene za Dan Općine 2007. godine uz program KUU-a Cernik. Tijekom 2008. je uređena i proširena drvarnica te dozidane dvorišne prostorije za potrebe mjesne zajed­ nice. Predsjednik Mjesnog odbora Dražen Knežević bio je nositelj svih poslova u obnovi i izgradnji. Utrošio je mnogo sati dobrovoljnog rada u organizaciji svih poslova i radnih akcija, a posebno je zaslužan za pokretanje društvenog života u mjestu. Danas je Društveni dom mjesto okupljanja mještana i centar društvenog života.Školu u Banićevcunakon dogradnje 204
  • 205. Tablica: Popis učitelja u Banićevcu Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - do Mirena Došlić učiteljica 1948.-1952. 1964.-1980. Josip Isaković učitelj 1952.-1954. Blaženka Isaković učiteljica 1953.-1955. Marko Mađarević učitelj 1953.-1954. Terezija Magdić učiteljica 1955.-1958. Dragica Serdar učiteljica 1958.-1960. Stjepan Romić učitelj 1959.-1962. Dragica Topfer učiteljica 1945.-1947. Zora Komadina učiteljica 1956.-1957. Mato Bilešić (Antunov) učitelj 1963.-1966. Pavao Rašić učitelj 1980.-1981. Stanka Ćorić učiteljica 1983. –1987. Zrinka Jelinić učiteljica 1983. -1983. 1985.–1986. Matija Markota učiteljica 1981.–1982. Željka Vujaklija učiteljica 1988. –1988. Branka Knežević učiteljica 1985.-1987. 1988. -1991. Jasna Sjeverac učiteljica 1988.-1989. Radojka Jerić učiteljica 1989.-1990. Željka Trlin učiteljica 1989.-1990. Štefana Štrk učiteljica 1990.-1995. Branko Tomek učitelj 1995.-2004. Dajana Kudra učiteljica 2005.Tablica: Visokoobrazovani učenici škole Banićevac PREZIME I IME STRUČNA SPREMA ZANIMANJE Došlić, Mato VŠS nastavnik biologije i kemije Došlić, Nada VSS državni službenik Došlić, Tomislav VSS sveučilišni profesor matematike Mikanović, Marija VŠS nastavnik hrvatskog jezika Nikić Čakar, Dario VSS diplomirani politolog Nikić Čakar, Mario VŠS ing. poljoprivrede Valešić, Antonija VSS profesor povijesti Valešić, Dalibor VSS dipl. ing. Elektrotehnike Valešić, Marija VSS dipl. ing. naftne tehnologije Valešić, Nada VŠS nastavnik hrvatskog jezika Valešić, Slavko VSS dipl. ing. agronomije Valešić, Slavko VSS dipl. ing. metalurgije 205
  • 206. Područna škola Cernička Šagovina O školi u Cerničkoj Šagovini nema mnogo potpunih podataka. Ljetopis je škole vođen samo nakon Drugog svjetskog rata dok podatke za vrijeme prije rata nalazimo u još uvijek živom sjećanju najstarijih stanovnika. Iz razgovora sa starijim ljudima može se zaključiti da su samo djeca pojedinih obitelji pohađala nastavu u Cerniku. Po ondašnjim je školskim zakonima mjesto smatrano neuškoljenim budući da su samo dobrovoljci dolazili u Cernik. Otvaranjem škole u Giletincima 1934. pojedinci polaze školu u Giletincima. Naznaka ideje o gradnji škole seže u 1939. kada je za tu namjenu kupljeno zemljište Karla Grgića, prib­ avljen materijal i određena gradnja, no izbio je rat pa je gradnja obustavljena, a materijal razvučen i propao. Ipak se 1942. uvodi redovna nastava u privatnoj kući Mije Matoševića (kućni broj 77). Škola je zatvorena nakon četiri mjeseca, a obuka nije nastavljena do 1945. Redovna nastava koju je te godine držala Ana Somer počela je 4. studenog 1945. Materijalno je stanje škole bilo i više nego loše a privatna kuća u kojoj je nastava održavana bila je već dotrajala i nefunkcionalna. Ipak, uz sve teškoće, nastava se odvijala redovno kao i anal­ fabetski tečajevi. Početkom 1952. vršene su pripreme za gradnju nove škole. U to vrijeme je učitelj Dujo Pavičić. Dobro­ voljnim radom mještana, djelomičnim sakupljanjem materijala (onoga iz 1939.) i sredstvima Kotara Nova Gradiška, 9.7.1952.počela je izgradnja. Zbog velikog broja učenika nastava se i dalje odvija istovremeno u staroj i novoizgrađenoj školskoj zgradi. To će stanje potrajati sve do 1956. Tada s radom počinju kombinira­ na odjeljenja prvog do osmog razreda. U svim je razredima radio mali broj učitelja pa je najveći broj pred­ meta nestručno predavan. Centralizacijom osnovnih škola 1967. godine ukidaju se viši razredi u Cerničkoj Šagovini i djeca se prevoze u matičnu školu Cernik. Od tada u Cerničkoj Šagovini radi kombinirano razredno odjeljenje prvog do četvrtog razreda u kojem radi jedan nastavnik. Zbog sve većeg broja učenika, 1968. se formiraju dva kombinirana odjeljenja prvog i drugog razreda te trećeg i četvrtog. Školske godine 1967./68. dva kombinirana razredna odjela pohađa 39 učenika, a vodi ih jedan učitelj Nikola Radmanović. Takvo je stanje potrajalo do 1983., tj. dva razredna odjela, a iza toga radi jedan razredni odjel u kombi­ naciji tri razreda budući da se učenici četvrtog razreda prevoze u školu u Cernik. Promjene oko formiranja razrednih su se u Cerničkoj Šagovini odjela događale u isto vrijeme kao i promjene u ostalim područnim školama. Događanja u školi su terminološki poklopljena kao u prethodne dvije škole pa nije potrebno iste navoditi. Tablicama pokazujemo broj učenika u školi od Drugog svjetskog rata do danas, zatim broj učitelja teStara školska zgrada vrijeme njihova rada u tim godinama. Školsko igralište 206
  • 207. Tablica: Broj učenika po školskim godinama u Cerničkoj Šagovini Školska godina Broj učenika Školska godina Broj učenika Školska godina Broj učenika 1945./46. 87 1967./68. 39 1989./90. 16 1946./47. 86 1968./69. 42 1990./91. 18 1947./48. 75 1969./70. 37 1991./92. 7 1948./49. 75 1970./71. 38 1992./93. 11 1949./50. 54 1971. /72. 33 1993./94. 9 1950./51. 67 1972. /73. 10 1994./95. 9 1951./52. 53 1973. /74. 26 1995./96. 9 1952./53. 58 1974. /75. 30 1996./97. 7 1953./54. 66 1975. /76. 28 1997./98. 6 1954./55. 73 1976. /77. 28 1998./99. 6 1955./56. 70 1977. /78. 28 1999./00. 5 1956./57. 77 1978. /79. 27 2000./01. 5 1957./58. 78 1979. /80. 22 2001./02. 6 1958./59. 79 1980. /81. 21 2002./03. 13 1959./60. 77 1981./82. 14 2003./04. 10 1960./61. 65 1982./83. 14 2004./05. 8 1961./62. 56 1983./84. 12 2005./06. 13 1962./63. 34 1984./85. 13 2006./07. 12 1963./64. 41 1985./86. 15 2007./08. 9 1964. /65. 53 1986./87. 14 2008./09. 9 1965. /66. 55 1987./88. 14 2009./10. 11 1966./67. 49 1988./89. 14Tablica: Popis učitelja u Cerničkoj Šagovini Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - do Ivan Šulentić učitelj 1942. Ana Somer učiteljica 1945. – 1947. Željka Živković učiteljica 1947. – 1951. Ana Burić učiteljica 1951. – 1952. Dujo Pavičić učitelj 1951. - 1957. Ljubica Pavičić učiteljica 1952. - 1957. Ivica Došlić učitelj 1956. – 1957. Pavao Serdar učitelj 1957. – 1958. Dragica Serdar učiteljica 1957. – 1958. Ivan Naglić učitelj 1958. – 1959. Mijo Jakšić učitelj 1958. – 1960. Jozefina Mihaljević učiteljica 1959. – 1960. Marija Hodak učiteljica 1961. – 1962. Ankica Matošević učiteljica 1962. – 1966. Nada Došlić učiteljica 1966. Nikola Radmanović učitelj 1967. – 1969. Alojzije Aga učitelj 1968. Mijo Jedličko učitelj 1970. – 1980. Katica Rogić učiteljica 1978. - 1980. Branko Tomek učitelj 1980. – 1982. Josipović Ana učiteljica 1981. Janja Kulić učiteljica 1976. – 1977. 1983. – 2010. 207
  • 208. Škola nakon djelomične obnove Prepokrivanje krova školske zgrade Obnove škole u Cerničkoj Šagovini prije rata, tijekom rata i izgradnja nove škole Loše je stanje škole u Cerničkoj Šagovini utvrđeno još 1991. Škola je prokišnjavala, na stropu su se širile mokre mrlje, dimnjaci i oluci su bili dotrajali, na fasadi je mjestimično otpala žbuka, dotrajali su sani­ tarni čvorovi, škola je izgledala neuređeno i jadno. Naš zahtjev za obnovom upućen nadležnim prosvjetnim službama nije prihvaćen budući da nije bilo interesa obnavljati veliku zgradu za mali broj učenika. Nismo se usudili dočekati zimu s takvim stanjem krova i dimnjaka koji su se u svakom trenutku mogli srušiti. Znali smo da će se stanje još pogoršati u zimskim uvjetima, a naročito ukoliko bude mnogo snijega. Razmišljali smo o obnovi usprkos lošoj političkoj situaciji koja je nalagala razboritost i odgodu bilo kakvih radova. U situacijama i trenucima teškog donošenja odluka uvijek je dobro saslušati mišljenja ljudi, a potom odlučiti. Zato smo sazvali sastanak Mjesnog odbora na kojem smo razmatrali sve okolnosti i argumente za i protiv obnove. Zaključeno je da se, usprkos prijetnjama ratom, krene s obnovom. Škola se obvezala na­ baviti građevinski materijal, a mještani za obavljanje radova radnom akcijom koristeći majstore iz mjesta. U donošenju takve odluke pomogao je Mijo Matošević koji je pozvan na sastanak kao potpora realizaciji ideje obnove. U donošenju odluke nenamjerno je pomogao i Sekretarijat društvenih djelatnosti jer je u prethod­ nom razdoblju dopremio nekoliko paleta crijepa. U kolovozu, u vrijeme godišnjih odmora, započeli smo s ra­ dovima prepokrivanja krova. Radne akcije je organizirao ravnatelj uz pomoć mještana Šagovine. Organizacija je radnih akcija bila neizvjesna, nije se znalo koliko će se ljudi odazvati. Ljudi pritisnuti svojim obvezama teško su pronalazili mogućnost rada na školi. Događalo se da samo nekoliko ljudi počne s radom, a tijekom dana se, na poziv ravnatelja i sumještana, priključi dovoljan ili čak veći broj radnika od potrebnog. Ponekad se, uz razgovor nakon posla, uspjelo osigurati dovoljan broj radnika za idući dan. Dapače, što je posao više odmi­ cao, problema je s odazivom bilo sve manje. Tijekom rada se neplanirano ukazala potreba zamjene dotrajalih greda i letava novima, a nedostajalo je i drugog građevinskog materijala. Sami radnici nisu čekali da problem riješi ravnatelj; snalazili su se sami i donosili potreban materijal od svojih kuća, susjeda ili mještana koji su to imali. Radovi su trajali dva tjedna i u tom je vremenu u potpunosti obnovljen krov, oštećeni dimnjaci, riješen opšav rogova, promijenjeni oluci. Učinjen je ogroman posao i mnogi su u nevjerici gledali na učinjeno. Loš je crijep zamijenjen novim, a sav stari očišćen. Uviđajući količinu urađenog posla, Sekretarijat društvenih djelatnosti donosi odluku financiranja završetka svih započetih radova. S tim smo sredstvima uspjeli urediti fasadu, oličiti vanjsku ogradu i obnoviti vodovod. Domar škole Josip Marić obavio je sve ličilačke radove. Škola je u četiri tjedna rada zablistala punim sjajem. Zaista je postala ukras sela. Svoj su veliki doprinos radu dali sljedeći mještani: Mato Kulić, Marin Matošević, pokojni Slavko Matošević, Franjo Matošević, Željko Matošević, pokojni Stjepan Škrobić, Marko Kulić, Antun Matošević, Josip Bož