250 godinaškolstva u Cerniku  150 godinasvjetovnog školstva     Cernik, travanj 2010.
250 godina školstva u Cerniku - 150 godina svjetovnog školstvaCernik, travanj 2010.Nakladnik: OŠ “Matija Gubec” Cernik, Šk...
Panorama CernikaRiječ urednikaS      vako mjesto ima svoju osobitost, prepoznatljivost po kojoj se razlikuje od drugih mje...
Zemljovid općineCernik sa školama                    opismenjavanja. Velik je to civilizacijski iskorak, koji će oslobodit...
društvima. Mnogo su se puta morali odreći svoje privatnosti i svoje osobne probleme podrediti društvenim.Iz tog su razloga...
KULTURNO-POVIJESNI SPOMENICI                   OPĆINE CERNIK                   Cernik                   S     taro je to h...
puno novouređenog prostora i namještaja te katalogizacije obavljene 1992. kada je svečano otvorena prilikomobilježavanja 3...
Središte Cernika                          Samo je središte mjesta Cernik između dvorca i samostana zaštićena urbana cjelin...
ŠKOLSTVO DO PRVE PUČKE ŠKOLEUVODKratki pregled povijesti školstva u srednjovjekovnoj HrvatskojK         ad su Hrvati dosel...
Potvrdu o potrebi školstva imamo i iz vremena kralja Tomis­                                                               ...
Turci su ih nazivali raja (stoka). To je kršćansko stanovništvo, koje nije htjelo preći na islam ni stupiti u turskuvojnu ...
FRANJEVAČKO ŠKOLSTVO U CERNIKU                         U 18. I 19. STOLJEĆU                         Franjevačko osnovno šk...
Drugi su izvor za proučavanje prilika u pojedinim župama, odnosno mjestima, kanonski pohodi (vizit­acije) koje su obavljal...
“Učitelja zamjenjuje otac propovjednik, nekoliko dječaka dolazi mu na pou-                                                ...
za koja su zadužena dva svećenika. Dvojica propovijedaju i drže djeci vje-ronauk, trojica dijele sakramente.”     Kako smo...
Studij filozofije u Cerniku     Nije poznato kada u Cerniku počinje djelovati studij filozofije. Nema naznaka da je Provin...
Cernička samostanska knjižnica bogata je priručnicima filozofije i djelima iz moralne teologije, tiskanimizmeđu 1714. i 17...
Novicijat je ustanova redovničkih zajednica u kojemu se kandidata – novaka upućuje u redovnički i                      duh...
OSNOVNA ŠKOLA U CERNIKUOsnivanje škole i izgradnja prve školske zgrade u Cerniku    Samostanski kroničar bilježi 9. studen...
Školska sgrada sagradjena je na jedan kat.                                                                              – ...
Gradnja noveškolske zgradeFaksimil izŠkolske spomenicePučke škole Cernik                21
Rector scholae nationalis –                                                                        upravitelj mjesne škole...
1861. - 1862.	    o. Rafael Rodić                   Udžbenik za1862. - 1866.	    o. Blaž Štefić                     pučke ...
Dana 11. travnja 1949. tajništvo Izvršnog odbora Kotarskog narodnog odbora u Novoj Gradiški pis­menim putem zabranjuje pou...
Školski dokumenti     druge polovice     19. stoljeća     (Arhiv Franjevač-     kog samostana     u Cerniku -     Obrtničk...
Skrižaljka vrhu stanja pučkih učionah u           Cerniku u školskoj godini 1865/6.     (Arhiv Franjevačkog samostana, Cer...
Izvještaj o napretku     školske mladeži u     kršćanskom nauku     30. lipnja 1919. g.     (Arhiv Franjevačkog     samost...
Svjedodžbaosposobljenjaiz 1912.                28
Školska     svjedodžba     iz 1941.29
POČETAK I RAZVOJ ŠKOLSTVA U CERNIKU                    OD 1859. DO DANAS                    Od niže pučke škole do četvero...
Nastavak zapisa iz Školske spomeniceGodine 1872., školu napušta učiteljLuka Vrbanić, a zamjenjuje gaVlajko Kemenović      ...
To je vrijeme Austro-Ugarske monarhije i školstvo u Hrvatskoj organizirano je po odredbi administra­                      ...
Početak trajanja obuke    Osim osnovnih podataka o početku i završetku obuke, za svaku su školsku godinu zapisani eventual...
Zapis sličnog sadržaja napisan je                                                                                         ...
Školski vrt     Vođena je vrlo precizna evidencija o vođenjuškolskog vrta i radnim rezultatima (Pogledaj po­glavlje: Učeni...
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
250 godina školstva u Cerniku
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×

250 godina školstva u Cerniku

3,650

Published on

Monografija izdana 2010. povodom 250 godina školstva u Cerniku i 150 godina svjetovnog školstva

0 Comments
0 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

No Downloads
Views
Total Views
3,650
On Slideshare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
1
Actions
Shares
0
Downloads
7
Comments
0
Likes
0
Embeds 0
No embeds

No notes for slide

250 godina školstva u Cerniku

  1. 1. 250 godinaškolstva u Cerniku 150 godinasvjetovnog školstva Cernik, travanj 2010.
  2. 2. 250 godina školstva u Cerniku - 150 godina svjetovnog školstvaCernik, travanj 2010.Nakladnik: OŠ “Matija Gubec” Cernik, Školska 20, 35404 CernikZa nakladnika: Mato Ordanić, ravnateljGlavni urednik: Mato OrdanićUredništvo: Mato Ordanić, Kristina Novak, Petar Piljić, Ljilja MihalićAutori tekstova: Mato Ordanić, Mato Batorović, Tomislav ĐurićKoautori tekstova: Alojzije Aga, Ksenija SaviIlustracije i fotografije: Arhiv OŠ “Matija Gubec” Cernik Arhiv Franjevačkog samostana u Cerniku Nadbiskupski arhiv Zagreb Gradski muzej Nova Gradiška Hrvatski školski muzej Fotografije iz osobnih arhiva Ilustracije i fotografije iz knjiga A. Cuvaj: Građa za povijest školstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas i M. Landeka: Školstvo u istočnoj Hrvatskoj do 1945. godineLektura: Ivan Galić, prof. Marija LukačKorektura: Ivan Galić, prof.Grafički urednik: Tihomir PodkonjakRecenzenti: dr. sc. Nedjeljko Marinov mr. sc. Ivan SlišurićSuradnici: Branka Klašnja, Branko Tomek, Reza Benković, Karmela Marić, Zoran Dorontić, Marija Čičak, Martina Valešić, Janja Kulić, Štefana Štrk, Katarina Piljić, Ksenija Savi, Monika Kovarbašić, Kristina Repić, Katja Ljubić, Robert Vujica, Dajana Kudra, Višnja Dozet, Kata Ordanić, Nada Došlić, Višnja Brčić, Luka Zec, Krešo Brkan, Stjepan Kumić, Mijo Matošević, Stjepan Kruljac, Josip Bukvić, Ana Mijatović, Marin Kulić, Darko Martinović, Dražen Knežević, Marko Curić, Đuro Mandušić, Đuro Mikanović, Suzana Szabo, Sanja Podkonjak.Naklada: 600 primjerakaTisak: Grafički zavod Hrvatske, ZagrebGrafičko rješenje korica: Tihomir PodkonjakISBN 978-953-56149-0-6CIP zapis dostupan u računalnim katalozimaNacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 733716i Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem 121013002
  3. 3. Panorama CernikaRiječ urednikaS vako mjesto ima svoju osobitost, prepoznatljivost po kojoj se razlikuje od drugih mjesta. Potvrda tome su raznolikosti mjesta po uređenju, društvenom životu, osobinama i navikama ljudi i po tradiciji življenja. Raznolikosti stvaraju ljudi koji snagom duha pokreću promjene, a vizijom mi-jenjaju odnose u svim sferama društvenog života. Najveći je utjecaj na promjene i razvoj Cernika imao franjevački samostan. Samostan je bio središte Povelja Hrvatskogsvih zbivanja i pokretač svih promjena. Pod utjecajem samostana Cernik će poprimiti obilježja po kojima je književnog društvai danas prepoznatljiv. Samostan je bio i obrazovni centar ovog dijela Slavonije, u njemu su se opisme­njavali sv. Jeronimačlanovi uglednih obitelji. Među naj­poz­natijima je, svakako, Matija AntunRelković. Uz uglednike, u samostanu sepočinju opismenjavati i mladići iz puka,što je zabilježeno u zapisniku kanonskevizitacije iz 1759. i tu godinu službenouzimamo kao početak školstva u Cerni­ku. U to je vrijeme Cernik već postaoznačajno obrtničko središte s mnoštvomobrtnika i jakih obrtničkih obitelji. Vje­rojatno se, što zapisima nije potvrđeno,opismenjavaju i članovi tih obitelji. Umnogim se sredinama toga vremena ot­varaju svjetovne škole. Zbog ograničenihmogućnosti opismenjavanja djece u Sa­mostanu i u Cerniku, javlja se potrebaotvaranja pučke škole. Pokrenuta jeinicijativa te se 1859. osniva prva pučkaškola. Svako dijete dobiva mogućnost 3
  4. 4. Zemljovid općineCernik sa školama opismenjavanja. Velik je to civilizacijski iskorak, koji će osloboditi umne potencijale naše djece i usmjeriti ih na dobrobit obitelji, mjesta i društva u cjelini. Još će više procvasti obrtništvo kao napredna grana gospo­ darstva. Pojavit će se potreba organizacije novih oblika i formi društvenog života. Osnivaju se DobrovoljnoObrtni zbor vatrogasno društvo 1885. i HPD Tomislav 1905. Spomenuta društva, uz franjevački samostan, postaju žarištau Cerniku društvenog i kulturnog života mjesta. Pučka škola postaje rasadnik članova tih društava i temelj njihove opstojnosti. U školi se pripremaju i izvode priredbe i koncerti po kojima će Cernik dobiti kul­ turno obilježje većih sredina i gradova. Mještanima se postupno usađuju vrijedni kulturološki zasadi i istančan ukus za lije­ po pjevanje i glazbu. Radom u društvima pojedinci stječu sposobnosti i umijeća up­ ravljanja društvom koje će itekako koristi­ ti u vođenju i organizaciji rada društvenih institucija. Zato ne čudi što se u Cerniku, među prvim mjestima, otvara gradska čitaonica, osniva nogometni klub, us­ postavljaju humanitarna društva i udruge. Mjesto je imalo ljudski potencijal koji je bio pokretačka snaga progresa i aktivnog društvenog života. Mnogi su naši mještani ostavili dubok trag radom u udrugama i 4
  5. 5. društvima. Mnogo su se puta morali odreći svoje privatnosti i svoje osobne probleme podrediti društvenim.Iz tog su razloga zaslužili da im ime bude zapisano kao zahvala za izgradnju prepoznatljivosti mjesta. Školi je osnovna zadaća i cilj odgojiti i osposobiti kompetentne ljude koji će biti uspješni nositelji sveko­likog društvenog razvoja. Uspjeh je škole priznatiji što je veći broj njenih uspješnih učenika u raznovrsnimljudskim djelatnostima. Stoga, s pravom smatramo kako je naša škola bila uspješna, te je društvu i zajed­nici dala veliki broj sposobnih ljudi, nositelja odgovornih funkcija u gospodarstvu, društvenim, kulturnim iduhovnim djelatnostima. Oni su naša živa škola, oni su ponos škole, njima se dičimo, oni su školi stvorili ugled i prepoznatljivost.Zato ćemo pisati o svim uspješnima u đačkoj i zreloj dobi. Ponekima ćemo u tablicama navesti samo imena, asvi su oni svojim trudom i uspjehom prenijeli lijepu poruku o sebi i radu škole. Dali su daleko više od drugihi škola im se na ovaj način želi odužiti. Izborom ovakve koncepcije moguće su pogreške. Netko zaslužan greškom i propustom može biti izostav­ljen. Trudili smo se pogreške i propuste svesti na što manju mjeru uključenjem žitelja općine Cernik u priku­pljanje podataka. Svaki je mještanin imao mogućnost davanja informacija, bitnih podataka, dokumenata i dr.Mnogi su se odazvali i time sadržajno obogatili monografiju. Zahvaljujem se svima koji su bilo kojim činom pomogli u stvaranju monografije a posebno članovimapovjerenstava i mojim najbližim suradnicima čija će imena biti naznačena u zaglavlju monografije. Duboko vjerujem da će monografija pobuditi interes velikog broja naših sadašnjih i bivših učenika te daće im poslužiti na ponos što su bili učenici naše cerničke škole.Urednički odbor sa suradnicima 5
  6. 6. KULTURNO-POVIJESNI SPOMENICI OPĆINE CERNIK Cernik S taro je to hrvatsko povijesno mjesto koje se spominje kao župno središte već u 12. stoljeću. Iz Cernika je poniklo drevno slavonsko plemstvo - Borići i Desislavići u ranom srednjem vijeku, što spominje i prva (zasad) otkrivena povelja (4.11.1363). Od 18. do 20. stoljeća Cernik je sijelo plemića Petraša, Markovića i Kulmera. Kao značajno središte prostora između rijeke Save i planine Psunj odu­ vijek je Cernik davao političko, gospodarsko, vojno i kulturno značenje ci­ jelom ovom dijelu Slavonije. Kada je došao pod vlast Turaka 1536. postaje središte sandžakata - sve do oslobođenja 1687. (konačan odlazak Osman­ lija bio je 1691.). Nakon osnivanja Vojne krajine, našavši se u Banskoj Hrvatskoj i u Požeškoj županiji, Cernik doživljava svoj najveći uspon. Stara utvrda preuređuje se u barokni dvorac, gradi se ponovno franjevački samo­ stan. Dolaskom Židova razvija se trgovina. Godine 1859. osniva se škola, a potom slijedi osnivanje drugih kulturno-prosvjetnih institucija - Hrvatske čitaonice, Hrvatskog pjevačkog društva “Tomislav” i dr. Posebno obilježje Cerniku daje njegov Obrtnički zbor kojemu Pove­lju privilegija daje car Franjo I. 9.9.1826. Sa svojih gotovo 150 obrtnika CernikPanorama Cernika u 19. st. postaje jedno od najjačih gospodarskih središta Požeške županije. Razvija se industrija i rudarstvo - pilana i tvornica pokućstva, kemijska tvornica za destilaciju drveta, rafinerija špirita, ciglana, mlinovi, a od Šagovine prometuje industrijska uskotračna željeznica. Nakon prvoga svjetskog rata, zbog razvoja susjedne Nove Gradiške na glavnoj željezničkoj pruzi, Cernik gospodarski stagnira ali ostaje snažno kulturno žarište sve do našeg vremena. O svemu tome svjedoče i brojni sačuvani povijesni spomenici. Franjevački samostan i crkva sv. Petra Najvrijedniji je kulturno-povijesni spomenik Cernika skladni barokni kompleks Franjevačkog samostanaCrkva sv. Petra i crkve što Cerniku daje posebno obilježje. Građeni su između 1730. i 1777. Samostanska je zgrada građena s tri krila, oslonjena na crkvu s kojom zatvara četverokutni klauster s arka­ dama koje su u prizemnom dijelu zazidane. U južnom je dijelu klaustra lijepi barokni portal. U portalu su intarzirana vrata koja vode u prostrani refekto­ rij. Obilježena su godinama 1734. i 1905. te monogramom Marije, radom nepoznatog domaćeg laika. U refektoriju je velik broj vrijednih slika iz 18. st. te izvanredno dobro sačuvan intarzirani ambon iz 18. st. Na prozorima refektorija su bogato ukrašene barokne rešetke. U samostanu je pohranjena jedna od najvrijednijih knjižnica u Hrvatskoj s oko 4000 knjiga, među kojima su i dvije rijetke inkunabule. U knjižnici je i više rijetkih knjiga iz 16. st. te slovenskih i hrvatskih rijetkih knjiga nastalih prije 1850. Knjižnica je postala dostupna javnosti nakon pot­ 6
  7. 7. puno novouređenog prostora i namještaja te katalogizacije obavljene 1992. kada je svečano otvorena prilikomobilježavanja 300. obljetnice oslobođenja Cernika od Turaka (1691). Barokna je crkva sv. Petra jednobrodna građevina s lađom. Jedna jeod istaknutijih crkvi u sjevernoj Hrvatskoj koje su građene u sedmomdesetljeću 18. st. Visoko crkveno pročelje s portalom raščlanjeno je pilas­trima i nišama s baroknom plastikom. Na vrhu zabata je osebujna vjetrenicaod kovana željeza s likom Sv. Florijana. U crkvi se nalaze vrijedni barokni ol­tari s tordiranim stupovima. Od crkvenog posuđa treba posebno istaći kaležiz 1763. izrađen u Beču, te moćnik Sv. Križa iz 18. st. Franjevački je samostan imao već u 16. st. “latinsku školu” (tada se sa­mostan nalazio na drugom mjestu, vjerojatno gdje je sada kapelica sv. Roka)koja je nastavila s radom u 18. st. i spominje se 1741. Među polaznicimaškole navodi se i kasniji hrvatski književnik Matija Antun Relković. Posebna je zanimljivost i ostatak turskog groba s nadgrobnim nišanom Kapelica sv. Rokau samostanskom kvadratu što ukazuje na postojanje groblja na ovom mjestuu vrijeme turske vladavine. Prilikom gradnje samostana franjevci su ovaj is­lamski nadgrobni spomenik ostavili kao uspomenu. Za vrijeme Domovinskog rata su samostan i crkva bili znatno oštećeničetničkim granatama.Kaštel-dvorac Srednjovjekovni je kaštel u Cerniku četverokutnog tlocrta s četiricilindrične kule na uglovima i unutrašnjim dvorištem. Spominje se prije do­laska Turaka kao grad hrvatskih plemića Deževića u povelji iz 1363. (nobilesde Chernuk). Barokizacija je obavljena 1756. u vrijeme plemića Markovićačiji se grb nalazi nad ulaznim portalom. U jugozapadnoj se kuli na prvomkatu na stropu nalaze medaljoni sa štukaturom u kojima je naznačena go­ Dvorac Cernikdina 1756. i inicijali obitelji Marković. U prizemlju s dvorišne strane suotvorene arkade. Od 1918. pa sve do Drugoga svjetskog rata vlasnici suposjeda i dvorca bili grofovi Kulmer. Oko dvorca se nalaze ostaci nekadavrijednog perivoja.Židovsko groblje Znamenitost Cernika je i staro Židovsko groblje nastalo u drugojpolovini 19. st. Židovi se u Cerniku spominju 1842., a već 1862. osnovana jei škola za židovsku djecu. Grobljem dominira mauzolej obitelji Schmidek-Schulzer.Kapelica sv. Linarte i spomen na biskupa Kažotića U blizini mjesta na sjeverozapadnom dijelu nalazi se ruševina baroknekapelice sv. Leonarda koju narod ovog kraja zove “Linarta”. Sagrađenaje u baroknom stilu 1751. na mjestu starije kapelice. Za vrijeme turskevlasti ovdje se nalazilo cerničko katoličko duhovno središte koje je vodiofranjevački župnik. Crkva je napuštena 1952., a ponovo je otvorena na­kon obnove 2001. U neposrednoj se blizini nalazi vrelo označeno križemuz koje se, prema legendi, a i prema povijesnim podacima, još u srednjemvijeku nalazila velika lipa koju je navodno zasadio zagrebački biskup i do­minikanac blaženi Augustin Kažotić. Crkva sv. Leonarda 7
  8. 8. Središte Cernika Samo je središte mjesta Cernik između dvorca i samostana zaštićena urbana cjelina u kojoj se ističe više vrijednih starih zdanja kojima dominira zgrada Općinskog poglavarstva sagrađena na prijelazu 19. u 20. st. Prapovijesni lokalitet Slavča Na jugozapadnom dijelu, povrh Cernika (prema Novoj Gradiški), nalazi se brežuljak Slavča. Ovdje su nađeni tragovi prapovijesnog života najstarijih stanovnika cerničkog kraja. Brojni nalazi iz kamenog doba čuvaju se u novogradiškom muzeju i u samostanu u Cerniku. Podvrško U blizini sela su ostaci srednjovjekovne utvrde koja je bila sličnog izgleda kao i ona u Cerniku. Podvrško se spominje već 1264. kao vlasništvo jednog na najslavnijih hrvatskih (kasnije bosanskih) rodova Borića. Sama tvrđava spominje se 1413. (“curia Podvarsa”). U 16. st. bila je vlasništvo Franje Hedervarija, zapovjednika beogradske tvrđave, a kasnije obitelji Keglević. Turci zauzimaju Podvrško 1536., a nakon njihovog odlaska, potkraj 17. st., tvrđava se napušta. Šag Na južnim padinama Psunja, u blizini sela Cernička Šagovina, sačuvani su dijelovi jedne od najstarijih ranosrednjovjekovnih utvrda u ovom di­ jelu Hrvatske - ostaci grada Šag. Vidljivi su dijelovi glavne kule i kanalom odvojeni ostaci obrambenih zidova. Šag se prvi put spominje 1210. kao posjed plemića Marka. Godine 1476. kao vlasnici se spominju Deževići, a poslije njih plemići Drežnički. Uoči dolaska Turaka kralj Ferdinand daje Šag Nikoli Ostrožiću de Giletinci, dok je zadnji vlasnik bio Franjo Tahi.Stogodišnji dud uCerničkoj Šagovini Baćindol-Gračanica-Gradaci crkva sv. Luke Istočno od Baćindola, na visini od 350 metara, nalaze se dobro sačuvani ostaci jedne od najslikovitijih srednjovjekovnih utvrda u ovom dijelu Slavonije. Riječ je o gradu Gračanici koja se ranije nazivala i Gradac. Gradom dominira ulazna kula visoka 12 metara s ostacima kamenog okvira (s dvije ugrađene strijel­ nice) u koji se uvlačio pokretni most iznad kanala. Sačuvan je i dio obrambenih zidina. Podigli su je cemički plemići u 15. st. Kula Gračanica kod Baćindola Opatovac U ovom su selu najviše sačuvani oblici tradicijske kulture hrvatskog sela u općini Cernik. Uz osebujnu seosku arhitekturu, selo Opatovac čuva (i izrađuje) vrijednu narodnu nošnju, a zadržana je tradicija narodnih plesova i pjesama. Opatovac, kao cjelina, predstavlja spomenik narodne kulture toga kraja. 8
  9. 9. ŠKOLSTVO DO PRVE PUČKE ŠKOLEUVODKratki pregled povijesti školstva u srednjovjekovnoj HrvatskojK ad su Hrvati doselili na prostore nove domovine, zatekli su ovdje romansko stanovništvo s raz- vijenom kulturom i prihvaćenim kršćanstvom. To je stanovništvo bilo stisnuto u gradove te se s vremenom stopilo s doseljenicima. U tom suživotu romanskog stanovništva i doseljenih Hrvatanastavljen je kulturni i prosvjetni kontinuitet. Hrvati su u prelasku iz rodovskog u feudalno društvo svojmoral temeljili na vlastitoj tradiciji. Odgoj im je uglavnom bio iskustven. Prema pisanim se izvorima dazaključiti kako se radilo o relativno zdravom društvenom moralu i poželjnim vrijednostima. Dobar je bio onaj tko je u svojoj obitelji odnosno zadruzi mirno živio, obrađivao polja, nije ometaodruge u njihovim životima i nije dirao tuđu imovinu, štovao svoje pretke i branio zavičaj od neprijatelja. Uodgojnom su smislu vladali povoljni uvjeti vezani uz vjeru, društvene i obiteljske norme. Glavari, o kojima jeovisio društveni razvoj, morali su biti najbolji, najmoćniji i najhrabriji. Imovina je bila zajednička; svi su članovizajednice imali pravo i dužnost raditi i živjeti na zadružnom imetku. Jako se cijenila čistoća obiteljskog životai umjerenost u uživanju. Iz obitelji su se razvile zadruge kao veoma povoljne odgojne ustanove. U zadrugama je dijete upoz­navalo moralne ideje koje pomažu; tu su starci i starice koji se bave odgojem unučadi, tu je glavar, stalniobičaji, zajednička imovina i dužnosti, što snažno utječe na odgoj. Međusobno poštivanje, gostoljubivost,poštivanje žena, hrabrost u obrani plemena jesu sredstva odgoja i obrazovanja. U kasnijim vremenima proce­som društvenog raslojavanja i nastankom novih društvenih odnosa nastaje raskorak između proklamiranih i Karlo Velikiživljenih vrijednosti. Životne prilike su se izmijenile te su skromnost i štedljivost zamijenjene bogatstvom i (768. - 814.) kudi nemarne učenikeraskošnošću. (Cuvaj, 1907. I, 11.) Sam početak organiziranog školstva među Hrvatima nije lako ut­vrditi, ali spomenimo neke podatke koji mogu malo osvijetliti tu duguprošlost. Neki autori stavljaju početak školstva u Hrvatskoj u vrijeme vla­danja Karla Velikog (768. – 814.) koji je zamislio ideju opće pučkeobrazovanosti. Zapovjedio je 789. svećenicima da po selima i grado­vima drže škole i djecu odgajaju s brigom i ljubavlju. Smatra se da jepoticao osnivanje škola i u Hrvatskoj. Obrazovanost i pismenost slavenskih naroda, pa tako i hrvatskog,vezana je uz djelovanje sv. braće Ćirila /Konstantina/ (826. ili 827. -869.) i Metodija (820. - 885.) koji su preveli liturgijske knjige na slaven­ski jezik i uveli slavensko pismo glagoljicu kojom se širila pismenostmeđu Hrvatima. Papa je odobrio slavenski jezik u bogoslužju. Tako suHrvati na narodnom jeziku slavili Boga i prije Drugog vatikanskog kon­cila 1962. kada je u Rimokatoličkoj crkvi uveden narodni jezik umjestodo tada službenog latinskog jezika. Kao siguran početak pedagoške misli u Hrvata može se uzeti 852.godina kada je knez Trpimir s učenim Gottschalkom Saksonskim ute­meljio u benediktinskom samostanu u Rižinicama prvu školu “s trivijal-nim i kvadrivijalnim programom”. 9
  10. 10. Potvrdu o potrebi školstva imamo i iz vremena kralja Tomis­ lava, kada se na crkvenom saboru u Splitu 925. godine poziva roditelje “da djecu svoju i sluge svoje šalju na nauke latinskog jezika, ako žele biti pravi kršćani, a učitelji pako neka svoje učenike nadziru i opominju, a učenici da svoje učitelje dobrovoljno poslušaju, ne kao inostrance i tuđine već kao svoje.” Crkva je odigrala značajnu ulogu u odgoju pučanstva, a time i u obrazovanju. Crkva je osobe starije od 12 godina posebno pripremala i odgajala za prihvaćanje kršćanske vjere. U priprema­ nju katekumena za kršćanstvo primjenjivala su se sredstva obra­ zovanja i odgoja. Obuka je katekumena smjerala na upozna­ vanje lažljivosti poganske, odnosno prestanka židovske vjere te istinitost kršćanskog nauka, a odgoj se sastojao u strogom vršenju pokorničkog čina i u vježbanju kršćanskog života. Za osobe mlađe od 12 godina Crkva je organizirala odgojne zavode – škole koje su joj bile potrebne iz dva razloga. U školama je Crkva pripremala vlastiti podmladak za buduće svećenike, a i odgojno djelovala u vjerskom duhu na stanovništvo.C. Medović. Saborkralja Tomislava uSplitu 925. godine Profesori i đaci na(Cuvaj, 1907. I, 30.) bečkom sveučilištu u XVI. stoljeću (Cuvaj, 1907. I, 147.) Škola u Cerniku za vrijeme Turaka Za predtursko razdoblje nemamo podataka o školstvu u Cerniku ili o školovanim Cerničanima. Poznati turski putopisac Evlija Čelebi, koji je oko 1664. prolazio našim krajevima, bilježi za Cernik zan­ imljive podatke. Ovdje navodimo ono što može osvijetliti našu temu, podatak o školi i bogomoljama, budući da se u njima učio vjerski nauk, doduše islamski, jer kršćani nisu imali u samom mjestu svojih svećenika ni bogomolje. Među ostalim Čelebi o Cerniku piše: “Varoš – U njoj se nalaze prizemne i jednospratne kuće, a sve su pokrivene šindrom. Od bogomolja ima dvade- set i jedna džamija (mihrab). U tri se klanja džuma – namaz. Samo te džamije nisu pokrivene olovom. Džamija u čaršiji je lijepa. Tu se, dalje nalazi jedna tekija, tri osnovne škole (mekteb), dva hana, jedan mali hamam i oko sto pedeset dućana.” Ništa pobliže ne znamo o tome kako se u tim osnovnim školama poučavao, ali za pretpostaviti je da se najvjerojatnije poučavalo pisanje i čitanje turskog pisma i Kuran. Kršćani u vrijeme Turaka nisu živjeli u glavnom naselju, osobito ne izmiješani s muslimanima. Oni su imali posebne mahale, dijelove naselja u kojima su živjeli, ali češće su bili izvan naselja ili na njegovom rubu. 10
  11. 11. Turci su ih nazivali raja (stoka). To je kršćansko stanovništvo, koje nije htjelo preći na islam ni stupiti u turskuvojnu službu, bilo bespravno, ali je uporno čuvalo svoje stare narodne i vjerske značajke. Franjevci su pov­remeno dolazili iz veličkog samostana i obavljali službu Božju pod jednom lipom, budući da nije bilo crkve.Julije Jančula lijepo opisuje obiteljski život raje u svojoj knjizi Povijest Cernika. O načinu života donosi: “U tose vrijeme osobito razvio zadružni obiteljski život, te se tako s velikim brojem članova obitelji dospjelo na sve: mogloje biti više djece, jer ih je imao tko čuvati i odgajati, moglo je biti mnogo goveda, ovaca i svinja, moglo se više i boljeobraditi zemlje, lakše je bilo odraditi i rabotu zemaljskim gospodarima i porez namiriti, jer se jedno i drugo tražilopo ognjištu. Bilo je vremena, osobito za zimskih večeri, do mile volje prepričavati, čak i opjevavati i nauk vjere i slavnuprošlost, borbe i patnje vlastitoga naroda. Uz franjevce, zadružni život i seosko kolo najzaslužniji su da se u narodusačuvala vrlo živa vjerska i narodna svijest i sigurna nada u oslobođenje. Selo si je biralo primićura koji je seljanimasudio i zastupao ih pred turskim vlastima, a to su mogli i franjevci. Od franjevaca su Turci tražili da raju uče zakonupa su morali i odgovarati za sve što i raja učinila, osobito ako je bilo protiv Turaka.”Školstvo u poslijeturskom razdoblju Nakon oslobođenja Slavonije od Turaka 1687., počela jematerijalna i duhovna obnova razorene i dugotrajnim ratovi­ma opustošene zemlje. Usporedo je država morala organiziratinekoliko procesa važnih za uspostavu vlasti i priključenjeSlavonije ostalom dijelu Hrvatske. Oslobođena područjai dalje je trebalo braniti od turskih upada, trebalo je ustano­viti gospodarsko i demografsko stanje, naseliti opustošenanaselja, organizirati vlast, sudstvo, osigurati uvjete za obnovugospodarstva, organizirati vjersko i crkveno ustrojstvo, i raznedruge korisne radnje za normalan život podanika. Svakako jenajvažniji posao bio uspostavljanje jake obrane prema Tur­skoj pa je u Slavoniji potkraj 17. i početkom 18. st. uz Savu us­postavljen jaki vojni, sanitarni pa i kulturni koridor poznat kaoVojna granica (krajina). Svećenici su imali škole po selima i zaselcima. Zajedno s kršćanskom vojskom u Slavoniju dolaze i redovnici, u prvom redu franjevci, kojih je ovdje, uz (Cuvaj, 1907. I, 301.)kršćanski narod, bilo i za turskih vremena. Oni u slobodnim uvjetima djeluju na duhovnoj i vjerskoj obnovi teorganiziraju i školstvo, u prvom redu za svoje potrebe, a i za svjetovna zanimanja. Tako redovnici postaju ute­meljitelji prvih škola u Slavoniji. Država skoro čitavo 18. st. nije ništa značajnije poduzimala oko organiziranjaškolstva i školskog sustava, a redovnici su svojim nemalim trudom, osjećajem za važnost pismenosti, smislomza organizaciju i metodičnost svega što su radili, postali pioniri i nositelji školstva u Hrvatskoj. Prvi školski propisi i pokušaji sustavnog praćenja školstva u Hrvatskoj, Austriji i Mađarskoj, nastaju teksedamdesetih godina 18. st., a redovnici i pojedini biskupi već su ranije pokrenuli rad škola i sami izrađivališkolske planove. U tom početnom radu oko škola prednjačili su pavlini, franjevci i isusovci. Oni su načiniliprve školske planove, organizirali nastavni proces, pisali udžbenike, a često puta u samostanskim ćelijamapodučavali polaznike prvim slovima. Napominjemo ovdje da su pavlini u Lepoglavi 1503. osnovali prvu gim­naziju u Europi kakva približno djeluje i danas, premda se za sada prvenstvo pripisuje Nürnbergu 1526. Već 1690., dakle odmah nakon oslobođenja Slavonije od Turaka, franjevci su održali sastanak u Đakovupod predsjedanjem biskupa Ogramića, na kojem su među ostalim zaključili: gdjegod su u župi dva franjevca,moraju otvoriti školu za mladež. Da su franjevci Bosne Srebrene to održavali, svjedoči vizitator fra Ivan KrstiteljVietri 1708. kada naglašava da ti redovnici nastoje ne samo propovijedati i obraćati raskolnike i krivovjerce,nego drže i gramatičke škole u svakoj župi i samostanu odgajajući mladež u kreposti i strahu Božjem. 11
  12. 12. FRANJEVAČKO ŠKOLSTVO U CERNIKU U 18. I 19. STOLJEĆU Franjevačko osnovno školstvo u CernikuFranjevački samostan Julije Jančula u knjizi Franjevci u Cerniku spominje da je u Cerniku 18. travnja 1739. umro magister pro­u Cerniku fesorija pater Bartol Matijašević.(Cuvaj, 1910. I, 377.) U istoj knjizi, na drugom mjestu o. Julije piše: “Čini se da su franjevci u Cerniku držali profesorij kroz ci- jelo 18. stoljeće i čitavu polovicu 19. stoljeća sve do otvaranja javne škole u Cerniku (1859.) koja je onda bila dijecezanska, jer je zagrebačka biskupija imenovala učitelje i nadzirala školski rad. Sve do godine 1859. u Cerniku nije bilo drugih učitelja osim franjevaca. Radili su koliko je trebalo ili prema tome koliko im se dječaka javilo u školu. Studij filozofije i moralne teologije bio je u cerničkom samostanu, koliko nam je poznato, samo u drugoj polovici 18. stoljeća. Profesorija bile su trivijalne škole s redovničkom stegom i s posebnom pažnjom na one dječake koji su pokazivali volju da budu franjevci. U školu su se ipak mogli javiti svi koji su htjeli. Školom je upravljao gvardijan, a uz njega je uvijek bio još jedan pater, duša škole: magister professorii ili instructor juvenum, učitelj i odgojitelj koji je morao imati gotovo ista svojstva kakva su se tražila od franjevačkih učitelja novaka. Tako je bilo barem u početku, kad su franjevci profesorije osnivali samoinicijativno i bez tuđeg (izvanfranjevačkog) uplitanja. U profesorijima redovito se učila latinska gramatika, govorništvo, logika (za ove je predmete obično bio određen poseban predavač ili lector. Ostalo: crkveno pjevanje,Matija Antun Reljković(1732. - 1798.) Sveto pismo i nauk vjere, franjevačko pravilo i ustanove, ponašanje...) bilo je sve povjereno magistru ili instruktoru.(Cuvaj, 1907. I, 415.) (U Cerniku, gdje nikad nije bilo mnogo učenika, kako ćemo vidjeti, sve je bilo povjereno jednom pateru). Dječaci su svaki dan slušali ili posluživali svetu misu, sudjelovali u dnevnim svećeničkim i redovničkim molitvama i po danu i po noći, svakog se tjedna dva puta ispovijedali i svake nedjelje i blagdana pričešćivali. - Za uzdržavanje profesorija morao se brinuti ili sam samostan ili provin- cija.” Antun Cuvaj u Građi za povijest školstva navodi Boranića te piše: “Godine 1741. nalazimo u školi cerničkoga samostana, kojemu je bio na čelu o. Mihovilo Paunović, devetogodišnjega Matiju Antuna Reljkovića. Od vrijednih otaca sv. Ivana Kapistrana, koji su se tada brinuli za dušobrižništvo i nastavu po onome kraju Slavonije, primi dakle i naš Reljković prvu nauku. Ovi su redovnici bili veliki prijatelji svome narodu, te nema sumnje, da su i na Reljkovića u tom pravcu snažno utjecali. Kod njih je izučio i nekoliko latinskih razreda...” Izvora za proučavanje povijesti školstva, osobito u manjim mjestima, pa tako i u Cerniku, vrlo je malo. Kronika Franjevačkog samostana u Cerniku u prvom svesku, a to je do 1841., ne donosi ni jedan zapis o školstvu. 12
  13. 13. Drugi su izvor za proučavanje prilika u pojedinim župama, odnosno mjestima, kanonski pohodi (vizit­acije) koje su obavljali biskupi ili njihovi delegirani pohoditelji – vizitatori. Za dobro obavljanje pohoda i kako bi se što bolje upoznalo stanje u župi s vremenom je načinjen upitniks pitanjima na koje je župnik morao odgovoriti. Redovito se događalo da je taj upitnik župnik ispunio prijedolaska pohoditelja kako bi bilo što više vremena o svemu navedenom razgovarati i osobno sve pogledati. Od1758. u tome upitniku za zagrebačku biskupiju postoji rubrika: De ludimagistro – O učitelju. U Cerniku je te 1758. kan­onski pohod obavljen od 5. do12. travnja, te je na navedeniupit dan slijedeći odgovor:“Učitelja ovdje nema, ni fondza njega ne postoji. Međutim je-dan od otaca franjevaca običavapoučavati mladiće koji žele učiti,kao što i sada otac Mato Barić Kanonska vizitacija župe Cernik, 7. travnja 1758. godine. (Nadbiskupski arhiv Zgb.)uči desetoricu.” Julije Jančulasmatra da je otac (o.) Mato Barić učitelj i1761., kada u kanonskom pohodu stoji:“Službeno postavljenog učitelja ovdje nema,niti postoji za njega fond. No otac Lektor filo-zofije poučava dvojicu njemački, a otac koji jeblagdanski propovjednik osmoricu hrvatski.”Blagdanski propovjednik bio je o. Mato, ili,kako u nekim dokumentima piše, Matiša. Kronika Franjevačkog samostana uOsijeku bilježi: “Dana 28. kolovoza 1758.godine, za instruktora mladeži odavde je uCernik otišao Nepomuk Kling.” Nije li o. Ne­pomuk gore spomenuti učitelj njemačkihdječaka? Kanonska vizitacija župe Cernik, 28. svibnja 1761. godine (Nadb. arhiv Zagreb.) U Kanonskom pohodu 1765. piše: “Pravog učitelja ovdjenema, ali ako neki dječaci žele učiti, za učitelja im je određen o. Fer-dinand Požežanin koji sada stvarno i uči 7 takvih.” Julije Kempf u knjizi Požega piše: “Poziv Namjesničkoga vijećakraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, od 9. siječnja 1770. mor-ala je županija izvijestiti, koliko i kakvih ima učitelja u pojedinimmjestima gospoštija, koje su pripadale požeškoj županiji.” Navede­no je devet mjesta bez Požege, a za Cernik piše: “U Cerniku jebilo povjereno Franjevcima, da uče djecu u čitanju, pisanju, naukuvjere i u ćudorednosti.” Julije Jančula u knjizi Franjevci u Cernikuispravlja Kempfa, te piše: “Tako pišu Kempf i Cuvaj. Međutim uizvještaju ne stoji da je to franjevcima povjereno, nego jednostavno daoni to (od svoje volje) čine. … Po ovom izvještaju bilo bi da su fran-jevci u Cerniku učili djecu samo čitati i pisati, nauk vjere i ćudoređa. Kanonska vizitacijaIpak nije bilo samo to. Nisu im dolazili u školu samo dječaci (pueri) nego i mladići (juvenes) koje su učili latinsku župe Cernik, 17. srpnjagramatiku. Za Reljkovića se izričito kaže da je “kod njih izučio i nekoliko latinskih razreda. Ovi su redovnici bili 1765. godine (Nadb.veliki prijatelji svome narodu te nema sumnje da su i na Reljkovića u tom pravcu snažno utjecali” (Cuvaj citira arhiv Zagreb.)Boranića). 13
  14. 14. “Učitelja zamjenjuje otac propovjednik, nekoliko dječaka dolazi mu na pou- ku.”, zapisano je u kanonskom pohodu 1780. U kanonskom pohodu 1783. piše: “Učitelj se u ovoj župi ne nalazi”. I slijedećih godina do izgradnje škole odgovori su slični, tj. nema učitelja. U Partikularnoj županijskoj skupštini od 31. siječnja 1790. izvješteno je: “Broj je škola u županiji prevelik (!), a trošak za podizanje i uzdržavanje škola nadilazi i po mnijenju samih pedagoga sile podanika. Mladež ne polazi škola, kako bi trebalo, jer je zaokupljena domaćim poslovima. Prema tomu se ne slažu plodovi tih škola nikako s troškovima za njih.” Nabrojio je osam katoličkih i tri grčkoistočne škole u cijeloj županiji. “Ostale, što postoje, neka se kao nepotrebne ukinu. Neka se u tim školama ne uče viši nauci, nego je posve dosta, što se mladež podučava u najnužnijim naucima. Tako im se ulijeva nauk kršćanske vjere, a ujed- no se uče čitati, pisati i početke aritmetike u materinskom ‘ilirskom’ jeziku.” Kada je osnovan Obrtni zbor u Cerniku 1826., osjećala se jača potre­ ba organiziranja škole, jer se obučavao u raznim zanatima veći broj djetića (naučnika, šegrta) kojima je trebala šira prosvjeta i znanje. Julije napominje da je Cernik još uvijek veći od Nove Gradiške. Za pomoć su zamoljeni franjevci da za buduće majstore učine što više mogu. Iz akata Generalne županijske skupštine Požeške županije od 12. iŠlabekuvanja tabela slijedećih dana travnja 1847., samostanski kroničar prepisuje, kako sam kaže, ne u pohvalu jednoj osobi, nego uHrvatski školski muzej(Cuvaj, 1907. I, 671.) pohvalu cijeloj franjevačkoj kapistranskoj provinciji. Slijedeći Izvještaj (broj 109) nadležne gospode kotarskih sudaca (županija se dijelila na dva velika Kotara: požeški i pakrački i više manjih kotareva. Judlium ili judices nobilium su suci imenovani od vlastelinstva u određenom kotaru) uveden je pod brojem 813 rečene godine. U tom se izvještaju kaže da nedjeljne škole postoje u svim kotarevima, osim u veličkom gdje nema ni jednog trgovišta ni obrtnog zbora, i da se određenim predmeti­ ma ne poučavaju samo šegrti, nego, gdje škole još nisu uvedene, i druga djeca. U tom izvještaju između ostalog stoji: “Ima se s pohvalom uzeti do znanja i staviti u pro- tokol, a ujedno neka se na prijedlog suca cerničkog distrikta gospodina Erlingera dopusti dodijeliti nagrada koja se po odredbi županijskog vijeća ima iz općinskih blagajni davati katehetama i učiteljima: Patru Fabijanu Čuliću koji je po odredbi svoga starješinstva u Cerniku s najboljim uspjehom poučavao u vjeronauku i molitvama 30 šegrta i drugu djecu, i jer stvarno nema nikakve plaće, neka mu se iz općinske bla- gajne za nagradu odobri 20 forinti sve dok se ondje ne otvori opća pučka škola.” Određuje se također da isti izvjestitelj pozove Općinu trgovišta Cernik koja ima svoju blagajnuRukopis Ivana “neka tome patru koji njihovu djecu poučava u vjeronauku,Mažuranića u III. radi te njegove veoma korisne i hvalevrijedne usluge, iz općinske blagajne isplatirazredu Pučke škole u nagradu od 20 forinti i neka o toj odredbi izvijesti i cerničko vlastelinstvo. Čitao uNovom Vinodolskom. skupštini Aleksandar Peičić, županijski bilježnik.”(Cuvaj, 1907. I, 765.) Ovaj je događaj upisan i u samostansku Kroniku, vjerojatno više zbog toga što su se županijske vlasti sjetile nagraditi vjeroučitelja, nego da bi to bio dokaz da prije o. Fabijana Čulića franjevci nisu poučavali djecu vjeronauk i molitve, tim više sto je isti franjevac bio samo jednu godinu u Cerniku. Uredovni pečat kraljevskog nadzorništva škola u Zagrebu Već pohoditelj fra Ivan Krstitelj Vietri 1708. piše: “Cernički samostan sv. od 1778. g. (Cuvaj, 1907. I, 391.) Petra vodi duhovnu brigu za samo mjesto Cernik i za drugih 20 sela sa malo kuća 14
  15. 15. za koja su zadužena dva svećenika. Dvojica propovijedaju i drže djeci vje-ronauk, trojica dijele sakramente.” Kako smo gore naveli, jedan franjevac koji ima službu propovjed­nika, zadužen je da kao učitelj “drži školu dječacima i mladićima, a drugompropovjedniku ostaje dužnost da drži vjeronauk ostaloj cerničkoj djeci.”Redovito se u popisima samostanskog osoblja navodi među službama“vjeroučitelj, vjeroučitelj župe, župski”. Nažalost mnoge tabule – popisiosoblja, nisu sačuvane, ni prepisane u Kroniku pa ne znamo imena svihvjeroučitelja. U samostanskom arhivu čuvaju se “Puncta normalis” - šest pitanjana koja je svaki župnik ili upravitelj župe morao svake godine odgov­oriti i predati dekanu da ih proslijedi “Uzoritom Gospodinu Stožerniku iNadbiskupu” ( Jurju Hauliku). Dio trećeg pitanja glasi: “U župi Cerničkoj… Učitelj nikakav nie uveden”. Na četvrto opširno pitanje o radu učiteljaodgovara upravitelj župe o. Teodor Kralj 1849. i 1851. godine “Učioniceova župa neima”. Učeničke kolajne u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Kolajne 5. i 8. su izUčitelji franjevci Požege, 1841. godine. (Cuvaj, 1907. I, 175.) O. Mato Barich (Matthaeus Barich) iz Jakšića, rođen je 1729., jer 1761. ima 32 godine. Za svećenika jenajvjerojatnije zaređen 1754. Filozofiju je studirao u Brodu, a bogosloviju u Požegi, Osijeku i Iloku, gdje jeu popisu studenata morala 1755., a ispred imena stoji “P(ater) Fr.”, što potvrđuje da je već prije zaređen zasvećenika. Prema kanonskim pohodima u Cerniku boravi od 1758. do 1761. kao blagdanski propovjedniki učitelj što ne znači da nije službovao i duže. Od 1766. do 1767. o. Barić je gvardijan u Vukovaru. U Broduslužbuje kao nedjeljni propovjednik od 1769. do 1771. kada je premješten u Ilok za hrvatskog nedjeljnog prop­ovjednika, ali nema podataka kolikose tu zadržao. O. Matija se opet nal­azi u popisu osoblja u Cerniku 1778.Godine 1794. izabran je za savjet­nika provincijalu o. Tomi Shpadu.Nažalost, nemamo više podataka oovom prvom poznatom učitelju uCerniku. O. Nepomuk Kling rođen jeu Osijeku 1732. Iz Osijeka 1758.dolazi u Cernik za učitelja mladeži.U Vukovaru je njemački blagdanskipropovjednik 1764., a 1766. nalazi Kanonska vizitacijase opet u Osijeku kao “magistar sjemeništa”. Godine 1767. u Požegi je orguljaš. Fra Petar Kinderić piše: “bio je župe Cernik,glasoviti orguljaš (organista celebris), skladatelj i učitelj pitomaca.” Umro je u Požegi 16. lipnja 1772. 28. svibnja 1761. g. (Nadb. arhiv Zagreb.) O. Ferdinand Lipljanić iz Požege. U Osijeku je vikar 1753. U popisima samostanskog osoblja za 1754.i 1755. nema ga, da bi 1756. bio opet izbran za vikara samostana. Od 1756. do 1763. bio je vojni kapelanSlavonske husarske pukovnije u Pruskom ratu. Kanonski pohod bilježi ga 1765. u Cerniku. U popisu samo­stanskog osoblja 1777. nalazimo ga u Brodu kao duhovnika. Umro je u Cerniku 2. svibnja 1778. u 56. godiniživota i 36. godini franjevaštva. 15
  16. 16. Studij filozofije u Cerniku Nije poznato kada u Cerniku počinje djelovati studij filozofije. Nema naznaka da je Provincija ikada odre­dila Cernik za mjesto viših škola, već je bio običaj da studenti dolaze u samostan gdje je službovao profesorčije su predmete morali odslušati i polagati. Tako je u tom samostanu bio privremeno studij filozofije ili bo­goslovije. Tako je fra Ivan Velikanović, slavonski književnik, studirao u Cerniku filozofske nauke o čemu o. Eman­uel Hoško piše: “Velikanović je 1741. u osamnaestoj godini života započeo studij filozofije kod profesora FranjeBogdanovića. Prvu godinu je studirao na filozofskom učilištu u Cerniku, a slijedeće dvije u Vukovaru.” Tada su ucerničkom samostanu boravila buduća dva najveća slavonska književnika 18. st., Velikanović i Reljković, kakosmo prethodno spomenuli. U kanonskoj vizitaciji 1758. spominju se klerici koji vrše dužnost zvonara u Cerniku, dok se ne spom­inje ni studij niti profesor. Na jednom mjestu Julije Jančula piše da pohoditelji nisu pregledavali samostanskeustanove, pa tako ni studije budući da je njihova prvotna briga bila pohod župi, crkvi te prilike u župi i filijalama.Godine 1761. spominje se predavač – lektor filozofije, a 4. je svibnja 1760. u Cerniku umro zavjetovani klerikfra Gabrijel Riegler, a 26. kolovoza 1764., klerik, student filozofije, fra Kristofor Schmidt. U knjigama samo­stanskih računa više puta navode se primanja i izdaci za “lectura” i “đake” pod čime se podrazumijevaju klericistudenti, kako piše Julije Jančula. Julije smatra da se studij filozofije u Cerniku održao do kraja školske godine1765., budući da su cerničkim franjevcima u siječnju te godine oduzete župe u Novoj Gradiški i Zapolju, tenavodi fra Emerika Pavića iz 1766. koji kaže: “Prostrani vrt i preugodni šljivik leži uz samostan, u kojem je biostudij filozofije. Sada se međutim zbog smanjenih dohodaka oduzimanjem župa ne može više uzdržavati, tako daondje borave samo patri potrebni narodu i susjednim župama.”Studij moralne teologije Godine 1770. u izvješću poslanom državnim vlastima navodi se kako je u Cerniku bilo 10 svećenika,6 studenata morala, 7 braće laika i 23 franjevca. Među službama svećenika je i lektor moralne teologije. JulijeJančula smatra da je 1770. počeo studij u Cerniku. Gore je navedeno da je studij filozofije prestao djelovati uCerniku zbog oduzimanja župa, odnosno zbog neimaštine. Čini se da su se franjevci uspjeli bolje organiziratite mogu materijalno uzdržavati studente, a vjerojatno im je u tome pomagala i uprava Provincije. Godine 1770. o. Ivan Zetović postaje gvardijan (1770. – 1772.) a u Cerniku ostaje do smrti 1789. O.Zetović je naveden u popisu osoblja kao ispitivač, ravnatelj kora, predavač braći klericima u moralnoj znanosti,lektor teologije i učitelj ceremonija. Godine 1775. ispitivači su o. Đuro Rapić, o. Kristofor Keller i o. Leander Koepl, 1776., uz o. Rapića i o.Zetovića, o. Vjenceslav Hutter, vikar i ravnatelj kora, 1777., uz o. Zetovića, gvardijan o. Petar Curić i o. JakobAlasić, 1778. uz o. Zetovića i o. Alasića o. Mato Barić, koji je spomenut kao učitelj u Cerniku. Iste godine navodi se i klerik fra Donat Hainl, a 1779. navodi se o. Andrija Jajašević, student morala.Godine 1780. uz o. Zetovića je ispitivač i gvardijan o. Marko Tadijanović, a navedena su tri studenta moralneteologije: o. Simon Subota, fra Luka Szipka i fra Marko G. Godine 1781., uz o. Zetovića ispitivač je gvardijan o.Josip Stojanović, 1782. uz o. Zetovića gvardijan o. Silvester Hungar, lektor teologije. Godine 1783. i slijedećedvije godine ispitivači su o. Zetović i o. Marko Gužvić. Godine 1772. umrla su u Cerniku dva klerika: student filozofije fra Hilarije Ertzl. Julije piše kako je “moždatek trebao započeti moralnu teologiju” i zavjetovani klerik fra Roman Erbić. Kada je počeo rat s Turcima (1788.), cernički samostan pretvoren je u vojnu bolnicu. Studij moralneteologije nije se više vratio u Cernik. Julije Jančula zaključuje: “Josip II. znatno je smanjio broj fratara. Niti jetrebalo toliko učilišta, niti su se cijenila mala učilišta po samostanima. Dolazi vrijeme velikih centralnih učilišta.” 16
  17. 17. Cernička samostanska knjižnica bogata je priručnicima filozofije i djelima iz moralne teologije, tiskanimizmeđu 1714. i 1750., što može biti potvrda djelovanja studija filozofije i moralne teologije u Cerniku.Novicijat za braću nesvećenike – laike u 18. i 19. stoljeću U 18. i 19. st. u Cerniku su obavljali godinu novicijata – upoznavanja sa redom i godina kušnje, samobraća nesvećenici, laici. U popisima službi navode se učitelji zajednice i njihovi zamjenici koji su braćinesvećenicima držali predavanja o redovničkom životu i poučavali ih raznim djelatnostima, a napose se toodnosilo na novake. U Kronici se navode imena pojedinih novaka. Izdvajamo jedan primjer u kojem je opisani način odlučivanja o podobnosti i sposobnosti novaka za redovnički život u čemu sudjeluju svi zavjetovaničlanovi samostanske zajednice glasujući o kandidatu. “Dana 14. rujna 1802. godine Josip Matković iz Požege obukao je sveti habit po rukama RP. Vida Ivich i dobioime Cajetan.” Glasovanje zajednice o novaku laiku održano je po običaju tri puta (14. siječnja, 14. svibnja i14. rujna 1803.). Budući da je dobio pozitivne glasove (posljednji puta 5 naspram 2), zavjetovan je za bratalaika. Godine 1815. navodi se o. Adalbert Marianović, učitelj novaka.Novicijat Hrvatske franjevačkeprovincije sv. Ćirila i Metodaod 1954. do 1981. Na sastanku uprave Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirilai Metoda, koji je održan u cerničkom samostanu od 7. do 10.kolovoza 1953., odlučeno je da se godina kušnje – novicijatpremjesti iz Vukovara u Cernik. Već 9. rujna iste godine počelaje obnova zapadnog krila samostana gdje će biti smještennovicijat. Radovi su završeni do ljeta 1954., a cernički sa­mostan dobio je veći broj samostanskog osoblja. O. StankoBanić određen je za magistra (učitelja) novaka. U toj je službiostao punih 12 godina, do 1966. , kada je premješten u Ilok.O. Silvije Večerin ima službu socius (drugi) magister novakai magister kandidata, a o. Julije Jančula određen je za redovi­tog ispovjednika novaka. Uz svećenike došla su i braća laici:fra Ljubo Krpan za kuhara i fra Kancijan Krajček za sakrista­na i krojača. U isto vrijeme odlučeno je da u Cerniku bude ipripremno vrijeme – sjemenište za braću nesvećenike – laike.Početak je uređenja prostorija za novicijat za vrijeme gvard­ijana o. Anzelma Banića. Prvi je gvardijan, kada je novicijatuveden, bio o. Tomislav Andrašec (1954. – 1960.), a zamijenioga je o. Emil Crnković (1960. – 1966.). Sv. Ćiril i Metod (Blagovalište Franjevačkog samostana u Cerniku) 17
  18. 18. Novicijat je ustanova redovničkih zajednica u kojemu se kandidata – novaka upućuje u redovnički i duhovni život, pomaže mu se prepoznati životni poziv, uči se povijesti Crkve i franjevačkog reda, moljenju časoslova, liturgijskom životu Crkve, crkvenom i koralnom pjevanju. Nekada je novicijat bio posve odvojen od samostana, još više od vanjskoga svijeta, jer se mladoga čovjeka upućivalo životu u tišini i upoznavanju sebe kako bi mogao donijeti odluku i prepoznati može li prihvatiti način života manjega brata u samostanu. Prvo oblačenje bilo je 29. kolovoza 1954., kada je obučeno osam pripravnika – novaka, a drugo iste go­ dine 3. listopada, kada su obučena trojica novaka. Nakon godine dana novicijata, obavljeni su prvi privremeni zavjeti 30. kolovoza 1954. Svake godine, uglavnom u mjesecu kolovozu, obavljana su oblačenja novih novaka i zavjetovanje prošlogodišnje generacije. Poslije o. Stanka Banića službu magistra preuzeo je o. Tomislav Tomiša (1966. - 1969.), a njega je zami­ jenio o. Bernardin Šulj (1969. - 1973.) pa o. Slavko Bulaja (1973. - 1975.). Zatim tri godine nije bilo novici­ jata, a o. Daroslav Miklaušić ga je vodio od 1978. do 1981. Na provincijskom kapitulu održanom u kolovozu 1981. u Samoboru, budući da nije bilo kandidata za novicijat, odlučeno je da se novicijat preseli na Trsat, a o. Marko Malović određen je za magistra s naredbom da se pripremi za tu službu. Julije Jančula prikupio je statističke podatke o novacima: Za dvanaest godina magistrovanja o. Stanka Banića bilo je 160 novaka, a iz novicijata je otišlo ili bilo otpušteno 24 mladića. U tri godine službe o. Tomislava Tomiše bilo je 50 novaka, a novicijat su napustila četvorica. Za vrijeme magistra o. Bernardina Šulja, kroz četiri godine bilo je 63 novaka, a u dvije godine magis­ tra o. Slavka Bulaje bilo je svega 13 novaka od kojih je samo jedan svećenik u Provinciji. Za razdoblje magistra o. Daroslava Miklaušića nemamo točne podatke o novacima, bilo ih je svega nekoliko. Kada je novicijat preseljen na Trsat, odnesen je i dio inventara, napose novicijatska knjižnica i priručnici iz Cernika. Tako je nakon skoro dvadeset i pet godina u Cerniku prestalo franjevačko odgojno učilište za mlade franjevce, a time su osiromašeni cernički samostan i župa za ljepotu bogoslužja i koralnog pjevanja.Pogled na Cernik(Arhiv Franjevačkogsamostana, Cernik) 18
  19. 19. OSNOVNA ŠKOLA U CERNIKUOsnivanje škole i izgradnja prve školske zgrade u Cerniku Samostanski kroničar bilježi 9. studenoga 1854. izlazak na teren županijske deputacije na čelu s prečasnim Kanonska vizitacijagospodinom Franjom Sviranićem, začasnim kanonikom i požeškim župnikom, u svrhu podizanja škole u župe Cernik, 10. kolovoza 1866. g.Cerniku. (Nadb. arhiv Zagreb.) Opis osnutka škole i izgradnje školske zgradeprenosimo iz Školske spomenice: “Buduć je trgovište Cernik onda već oko 200kuća, a do blizu 2000 žitelja na broju imalo, poka-zala se je skrajna potreba, da se javna pučka školapodigne. Na višekratno poticanje častnih otaca fran-jevaca i inih svietskih oblasti, nije se dalo ovdašnjepučanstvo sklonuti na podignuće škole sve dotlem,dok nije ovomjestni onda bivši upravitelj župe ipredstojnik samostana, veleč. O. Ilija Vražić cielustvar potanko opisao i prijavio c. kr. ministarstvuza bogoštovje i nastavu, koje je svojim nalogomnamjestničtvu u Zagrebu naložilo, da nastoji štoprije stvar k svrsi dovesti; ovo pak odpisom od 16.siečnja 1857. naloži županiji požeškoj, a ova opetneoklievajuć dopisom svojim od 9. ožujka 1857. iz-dade najstrožiji nalog na žiteljstvo, da se bezodvlačnogradnja škole započeti mora. Da bude podignuće škole žiteljstvu trgovištaCernik olaglje, pridružiše se k istom obližnja selai to: Mala, Giletinci i rim. kat. Šumetlica u jednuškolsku konkurenciju. Zemljište na kojem se je želilo graditi školskusgradu, vrt za učitelja i svu potrebitu drvenu gradju,na zamolbu konkurencije, poklonio je Vinko Müllervlastelin dobara Cernik, obvezav se ujedno kao vlas-telin, da će na uvjeke dati u vlastelinskoj šumi potreb-ito ogrievno drvo za školu i učitelja u iznosu 14 hvatina godinu, uz oprost svakog dalnjeg troška, tako unaravi, kao i u novcu za podignuće te pučke škole. Na tom daklem po vlastelinstvu darova-nom zemljištu podigla je sadašnju školu školskakonkurencija, koja je uz voznu i ručnu radnju 3000for. srebra /onda vriednost novca/ graditelju Vjeko-slavu Lameru paliru c. kr. pukovnije Nove gradiške ugotovu platila. 19
  20. 20. Školska sgrada sagradjena je na jedan kat. – Razi zemlje na zapadnoj strani sagradjene su dvie sobe učitelju za stan, na sjevernoj strani jedna kuhinja i izba, a pod izbom, kuhinjom i jednom sobom podrum; na iztočno južnoj strani zahod, a sasma na južnoj strani ulaz u školsku sgradu. Sve ove razizemlje sagradjene prostotije priredjene su učitelju za stanovanje i uživanje. Na katu su sagradjene dvie učevne sobe i to: jedna na jugozapadnoj, a druga na zapad- no sjevernoj, sobica za knjižnicu i pokraj iste ulaz na tavan na sjeveroiztočnoj, a dva zahoda za škols. mladež na iztočnojužnoj strani svieta. Uz školsku zgradu nalazi se dvorište u površini od 4.56 ara, u istom je nakon njekoliko godina sagradjena jedna štalica i suša, jedan svinjac i bunar. Uz dvorište nalazi se vrt za učitelja u površini od 8 ara.Kanonska vizitacija župe Cernik, 10. kolovoza 1866. g. (Nadb. arhiv Zagreb) Godine 1858. pod jesen bila je gradnja školske sgrade sasma dovršena. Godine 1859. 3. listopada, bila je ista po O. Solanu Krkvariću upravitelju župe i predstojniku samostana blagoslovljena uz veliko učešće školskih sposobnjakah i njhovih roditelja. Tim danom je otvorena sada postojeća obospolna učiona i započet redovit polazak njezin. Istu polaziše s početka djeca samo mogućnijih osoba trgovišta Cernik.” Gradnja nove školske zgrade Faksimil iz Školske spomenice Pučke škole Cernik 20
  21. 21. Gradnja noveškolske zgradeFaksimil izŠkolske spomenicePučke škole Cernik 21
  22. 22. Rector scholae nationalis – upravitelj mjesne škole od 1859. do 1918. Školska spomenica bilježi: “Upravu školsku vodio je dotični upravitelj župe. – Posebnog patronata ni zaklade nije imala ova škola.” Upravitelj mjesne škole bio je i predsjednik Školskog od­ bora. U Cerniku je to redovito bio gvardijan i upravitelj župe. Od 1889. do 1900. naziva se “inspector localis scholarum”. U razdoblju od 1859. do 1918. tu su dužnost vršili: 1859. - 1866. o. Solan Krkvarić 1866. - 1878. o. Petar Smoljanić 1878. - 1885. o. Stjepan Vujević 1885. - 1892. o. Adjut Spaček 1892. - 1895. Ferdo Miškatović 1895. - 1900. o. Adjut Spaček 1900. - 1902. o. Solan Matković 1902. - 1908. Josip Cenić 1908. - 1918. o. Makarije Križan. Nastankom Države Srba Hrvata i Slovenaca uprava škole uređena je na novi način, budući da škole više nisu pod upravom i nadzorom vjerskih zajednica.Dekret od7. prosinca 1889.kojim je imenovan Nadzor škole u Cernikuškolskim nadzornikomo. Adjut Spaček, U Školskoj spomenici čitamo: “Nadzor škole vodio je kotarski nadzornik veleč. G. Ernest Filetić, župnik ugvardijan u Cerniku Pleternici sve do 1865., od godine 1865. do 1867. prečastni g. Ivan Thaller, vicearkidjakon požeški, od godine 1867.(Arhiv Franjevačkog do god. 1870. veleč. g. Augustin Marković župnik sesvetački, od god. 1870 do god. 1875. veleč. g. Josip pl. Kraljević,samostana, Cernik) viceark. u Kutjevu.” Vjeroučitelji – katehete u cerničkoj školi od 1859. do 1918. Vjeroučitelji franjevci za rimokatolički vjeronauk U popisu osoblja Franjevačkog samostana u Cerniku pojavljuje se 1859. Catecheta Parochiae et Scholae Nationalis – vjeroučitelj župe i narodne škole. Često puta je to ista osoba, a ponekad su te službe podijeljene na dva franjevca. U izradi popisa vjeroučitelja služili smo se i Školskom spomenicom Pučke škole u Cerniku, koju smatramo vjerodostojnijom, jer su u njoj zapisani vjeroučitelji škole, dok su u samostanskoj Kronici zabilježeni svi franjevci koji su vršili službu vjeroučitelja, bilo u cerničkoj školi, selima ili su držali župski vje­ ronauk u crkvi. Tu su dužnost vršili sljedeći franjevci: 1859. - 1860. o. Vilko Cindery 1860. - 1861. o. Deziderije Juriga 22
  23. 23. 1861. - 1862. o. Rafael Rodić Udžbenik za1862. - 1866. o. Blaž Štefić pučke škole, Beč 1854.1866. - 1868. o. Marcijan Telarović (Knjižnica1868. - 1871. o. Emerik Đulansky Franjevačkog1871. - 1872. o. Kapistran Tomić samostana,1872. - 1875. o. Gervazije Radić Cernik)1875. - 1876. o. Tomo Kulušić1876. - 1878. o. Gervazije Radić1878. - 1879. o. Silverije Lipošinović1879. - 1881. o. Kristofor Bođanac1881. - 1884. o. Konstantin Horvatić1884. - 1885. o. Ambrozije Đuraković1885. - 1887. o. Teofil Bošnjak1887. - 1889. o. Marcijan Telarović1889. - 1890. o. Kvirin Budimac (za dječake)1889. - 1890. o. Makarije Križan (djevojčice)1890. - 1895. o. Luka Terzić1892. - 1893. o. Cezarije Zsubory1893. - 1894. o. Dominik Lekić1894. - 1896. o. Ćiril Kozak1895. - 1900. o. Celestin Franetić1896. - 1897. o. Mladen Barbarić1897. - 1899. o. Leonard Novaković1899. - 1903. o. Emil Šimić1900. - 1903. o. Antun Marinović1903. - 1905. o. Dimitrije Pliverić - Čutora1905. - 1906. o. Krizostom Kranjc1906. - 1910. o. Emil Šimić Udžbenik za pučke1906. - 1907. o. Ivan Maretić škole, Split1907.1908. - 1910. o. Izidor Agjić (Knjižnica1909. - 1914. o. Makarije Križan Franjevačkog1910. - 1918. o. Celestin Franetić samostana, Cernik)1912. - 1915. o. Emil Šimić1915. - 1916. o. Kapistran Geci1916. - 1918. o. Bruno Bruša1918. - 1919. o. Josip Tinodi1919. - 1921. o. Solan Šurina1921. - 1926. o. Eugen Kukina1922. - 1923. o. Kalasancij Tkalec1923. - 1925. o. Konstantin Kovar1927. - 1930. o. Ignacije Ivak1930. - 1932. o. Anaklet Zadravec1933. - 1934. o. Kosta Kovar1935. - 1936. o. Eugen Kukin1935. - 1936. o. Marcel Gazdić1936. - 1937. o. dr. Alojzije Pišpek1937. - 1939. o. Valerijan Sklepić Udžbenik za pučke1939. - 1940. o. Eugen Kukina škole, Zagreb1907.1942. - 1943. o. Mohor Horvat (Knjižnica Franjevačkog1941. - 1949. o. Julije Jančula samostana, Cernik) 23
  24. 24. Dana 11. travnja 1949. tajništvo Izvršnog odbora Kotarskog narodnog odbora u Novoj Gradiški pis­menim putem zabranjuje poučavanje vjeronauka u školama.Popis vjeroučitelja od 1991. godine do danas 1991. - 1996. o. Vjenceslav Janjić 1991. - 1993. o. Julije Jančula 1992. - 1993. s. Nevenka Ćurić 1993. - 1994. s. Alberta Kuprešak 1993. - 1996. o. Josip Vrbanec 1996. - 1997. o. Hugo Zajec 1996. - 2002. o. Franjo Tomašević 1998. - 2000. o. Slavko Milić 1999. - 2005. s. Mara Župarić 2000. - 2001. o. Zvonimir Križanović 2001. - 2002. o. Goran Malenica 2003. - 2005. o. Josip Grubišić 2003. - 2005. o. Josip Vukoja 2007. - 2008. s. Karolina Miljak 2007. - 2008. Tajana Ćosić 2007. - 2008. Neda Galik 2002. - Ksenija Savi 2005. - Robert Vujica Radna bilježnica za katolički vjeronaukVjeroučitelji za židovsku djecu Poučavanje židovske djece u vjeri prvi puta se spominje u Školskoj spomenici 1888./89. školske godinekada “izraeličanski kolić g. Band” ima jedno dijete. Sljedeće godine podučava “izraelitički kolić g. Band” trojedjece u pučkoj školi i jedno u opetovnici. Josip Band, kako mu je bilo ime, u Spomenici se navodi do 1892./93.školske godine. Slijedećih godina ne spominje se pouka u vjeri za male Židove, iako je bio podjednak broj židovske djece.Školske godine 1899./00. i 1900./01. navodi se kao učitelj “izraelitički rabi Lavoslav Sommer”.Vjeroučitelji za pravoslavni vjeronauk U Školskoj spomenici prvi puta se spominje školske godine 1880./81. “Stjepan Marić, župnik šumetličkigrčko istočne vjere”, a 1883./84. piše: “grčko istočni vjeronauk Stjepan Marić, paroh šumetlički”. Od školske godine 1886./87. do 1903/04. vjeronauk za pravoslavne đake drži Stjepan Stevo Marić, parohšumetlički. Školske godine 1904./05. do 1906./07. učiteljica Marija Stojadinović podučavala je grčkoistočneučenike vjeronauku. Paroh u Šumetlici Jaša Boško Marić poučava pravoslavne učenike vjeronauku od 1907./08. do1916./17. Od školske godine 1917./18. do 1921./22. vjeroučitelj je Gavro Jovanović Malivuk, tada kapelannovogradiški, a poslije administrator Parohije šumetličke. Od školske godine 1922./23. do 1924./25. vje­ronauk je predavao ruski izbjeglica Andrej Jakovljev. Poslije se u Spomenici ne spominje pravoslavni vje­ronauk. 24
  25. 25. Školski dokumenti druge polovice 19. stoljeća (Arhiv Franjevač- kog samostana u Cerniku - Obrtnički zbor Cernik)25
  26. 26. Skrižaljka vrhu stanja pučkih učionah u Cerniku u školskoj godini 1865/6. (Arhiv Franjevačkog samostana, Cernik)26
  27. 27. Izvještaj o napretku školske mladeži u kršćanskom nauku 30. lipnja 1919. g. (Arhiv Franjevačkog samostana, Cernik)27
  28. 28. Svjedodžbaosposobljenjaiz 1912. 28
  29. 29. Školska svjedodžba iz 1941.29
  30. 30. POČETAK I RAZVOJ ŠKOLSTVA U CERNIKU OD 1859. DO DANAS Od niže pučke škole do četverogodišnje škole s opetovnicom K ada samostan svojim prostornim uvjetima i brojem otaca franjevaca nije mogao zadovoljiti potrebe obuke djece obrtničke sredine u Cerniku, javlja se misao i pokret za otvaranje prve pučke škole. Nakon gradnje prve školske zgrade 1859. počinje s radom prva pučka škola Početna stranicaškolske spomenice 30
  31. 31. Nastavak zapisa iz Školske spomeniceGodine 1872., školu napušta učiteljLuka Vrbanić, a zamjenjuje gaVlajko Kemenović 31
  32. 32. To je vrijeme Austro-Ugarske monarhije i školstvo u Hrvatskoj organizirano je po odredbi administra­ tivne naredbe iz 1845. pod nazivom Systema scholarum elementarium (sustav početnih učionica). Prema njemu se osnovne škole dijele na više i niže. Prva dva razreda zovu se “niža”, a treći i četvrti razred “viša” škola. Četvrti razred također je imao dva godišta. Iz trećeg razreda moglo se prijeći u više literarne ili industrijske razrede. Dva godišta četvrtog razreda osiguravala su i početno obrtničko zanimanje. U početku cernička škola ima obilježje niže škole jer jedan učitelj radi sve do 1869. Zbog porasta broja djece i nemogućnosti obuke tolikog broja učenika, javlja se potreba za drugim učiteljem. Iste godine škola dobiva još jednog učitelja, što je vidljivo u faksimilu. Od 1880. u školi se, zbog ponovnog porasta broja učenika, odobrava rad i trećem učitelju. U tom vre­Opetovnica u Cerniku menu formira se četverorazredna škola i počinje s radom opetovnica. Djeca koja ne idu u više škole trebaju polaziti nedjeljnu školu ili opetovnicu. Opetovna škola traje za šegrte do oslobođenja za kalfu, a za ostale do dvadesete godine života. U opetovnici se uglavnom ponavljalo savla­ dano gradivo, nastojalo ga se povezati s praksom te na taj način pripremiti mladež za buduće uspješne gospodare svog domaćinstva. Onaj koji bi djecu toga oslobodio bio je kažnjen jer nitko nije smio biti otpušten iz opetovnice a da nije imao školsku svjedodžbu. Zvali su ih još i nedjeljne škole, a zbog besplatnog rada svih nitko se nije bunio; ni Crkva, ni službenici, ni država. Opetovnica se održavala neprekidno do 1930. kada je zakonom ukinuta. Na osnovu zapisa u Ljetopisu s pouzdanjem znamo da je škola 1875. bila četverorazredna i da je jedan učitelj predaje 1. i 2. razredu a drugi 3. i 4. razredu te da je organiziran rad opetovnice. Vjerojatno je da je takva organizacija postojala i ranije. Konačno je 1886. Odjel za bogoštovlje i nastavu Visoke kraljevske zemaljskeCernička školskaspomenica (Ljetopis) vlade sistematizirao četvrto učiteljsko mjesto. Ovakav se ustroj godinama nije mijenjao. Čitamo u Ljetopisu Ljetopis škole uredno je vođen od 1875. pa sve do danas. Od prvog zapisa do 1933. vođen je po istom obrascu ili klišeju i imao je sljedeća poglavlja: - početak trajanja obuke - broj školske mladeži - školska mladež po vjeroispovijesti i narodnosti - školska mladež po razrednim odjelima - učevni predmeti - školski vrt - pčelinjak - dobrotvori škole - školske posjete - školski ispiti. U svakom od ovih poglavlja pronašli smo poneku zanimljivost. 32
  33. 33. Početak trajanja obuke Osim osnovnih podataka o početku i završetku obuke, za svaku su školsku godinu zapisani eventualniprekidi obuke i ostvareni broj radnih dana. Izgubljeni dani su se nadoknađivali u ljetnim mjesecima. Prekidiobuke su najčešće bili uzrokovani bolešću djece ili puka (pogledaj poglavlje Zdravstveno socijalna zaštita).Osim bolesti, prekidi obuke su bili uzrokovani i drugim razlozima kao primjerice: - 1881. obustavljena je i nastava od 1. do 10. siječnja radi obavljanja narodnog popisa kojeg su obavljali učitelji. - 1890./91. obuka je od 10. siječnja obustav­ ljena i to radi popisa pučanstva u kojem su kao brojitelji i revizori sudjelovali učitelji. - školska godina 1915./16. započela je 1. rujna 1915., no odmah je obuka obustavljena od 1. do 15. rujna zbog novonastalog ratnog stanja (Prvi svjetski rat), usmenim nalogom pres­ vijetlog gospodina Dragana Viteza Trnskog, kraljevskog velikog župana i kraljevskog pov­ jerenika za županiju požešku. Opetovnica se neredovito održavala u zimskom semestru. Učitelj Franjo Kumić je mobiliziran i proveo je na ratištu tri godine. - 1918./19. obuka je bila cjelodnevna u svim razredima, no bila je prekinuta od 28. listo­ pada do 15. studenog 1918. radi prevrata. - 1928./29. nastao je prekid od 12. do 21. veljače zbog velike hladnoće. Iste te godine u školu se uvodi, na osnovu novog nastavnog plana i programa, ručni rad za djevojčice u svim razredima. Ručni se rad održavao sve do Drugog svjetskog rata. - 1940. zabilježena je neobično jaka zima (temperature do -30°C) tako da se obuka održavala samo do jedan sat poslijepodne. - Vrlo često obuka je prekidana ili skraćivana zbog nedostatka drva. Obrazac vođenja Ljetopisa do 1933.g. 2.3.1933. ukazom Njegovog Veličanstva kralja, upraviteljem škole imenovan je Dragan Begović, umjestodotadašnjeg upravitelja Franje Kumića koji je neprekidno služio u školi Cernik 34 godine. Novi upravitelj jepromijenio sustav vođenja Ljetopisa te uz najosnovnije podatke upisuje i druga događanja u školi i društvu,kao i sve aktivnosti koje provode učitelji u redovnom i izvanškolskom radu. Bio je pokretač mnoštva aktivnos­ti u kojima ga drugi učitelji nisu imali volje slijediti. Unatoč tim teškoćama nije posustao i podigao je rad školena višu razinu, prepoznatljivu društvenoj sredini.Broj školske mladeži Kako je škola od 1888. postala obveznom, broj školske mladeži se stalno povećavao. Vođena je stroga iprecizna evidencija o broju upisane mladeži u osnovnu školu i opetovnicu. Također je zapisivan broj pridošlihi otišlih učenika tijekom školske godine, a također i onih kojima je bilo oprošteno pohađanje obuke zbograznih razloga. Često je navođeno kako određeni broj djece, najčešće imućnijih roditelja, pohađa školu u No­voj Gradiški. Tako za za školsku godinu1880. zapisano: 33
  34. 34. Zapis sličnog sadržaja napisan je 1933. i glasi: “Pokrenuto je pitanje, da osnovna škola u Novoj Gradiški ne prima više tzv., “bolju” djecu iz Cernika u svoju školu bez znanja cerničke škole i odobren- ja. U zadnje godine počeli su roditelji- čak i predsjednik školskog odbora, slati djecu u školu u Novu Gradišku uz motivaciju “u žargonu privatnih razgovora”, da se tamo “više i bolje uči”, što je apsolutna neistina. Energično sam poduzeo korake da se ta nemila i neosnovana pojava što prije suzbije. Obje škole u Novoj Gradiški ne izlaze mi baš na ruku, ali će morati, jer zakon školski daje mi pravo na to.” Nažalost, ništa nije mogao učiniti po tom pitanju i ta je pojava prisutna do današnjih dana.Zapisi o pohađanjuškole u Novoj Gradiškiobveznika škole u Školska mladež po vjeroispovijesti i narodnostiCerniku Vodi se precizna evidencija o broju muške i ženske mladeži po vjeroispovijesti i nacionalnoj pripadnosti. Uglavnom je najveći broj upisane mladeži rimokatoličke vjeroispovjesti, a po narodnosti Hrvati. Školu je stalno pohađao i određen broj učenika grčkoistočne vjeroispovijesti (tako se tada pisalo) i, što je vrlo zanim­ ljivo, sve do 1922. vođeni su kao Hrvati po nacionalnosti. Te godine, 1922., u Ljetopisu imamo zapisano: po narodnosti – svi Hrvati ili Srbi. Očito učitelj nije tražio očitovanje, a da se ne zamjeri sustavu, izbjegao je pisati – svi Hrvati kao što se do tada pisalo. Zapis svi Hrvati ili Srbi nalazimo u Ljetopisu sve do 1928. i te je godine po prvi put zapisano da su tri učenika grkoistočne vjere po narodnosti Srbi. Od 1888. pa do Drugog svjetskog rata bilo je nekoliko učenika koji su se vodili po vjeroispovijesti kao izraelitičke vjere (Židovi). Školska mladež po razrednim odjelima Od 1875. pa sve do danas vođena je evidencija u razrednim odjelima redovne obuke i opetovnice o broju muške i ženske mladeži. I ovdje se često spominju dječaci i djevojčice koji pohađaju školu u Novoj Gradiški s čime učitelji cerničke škole nikada nisu bili suglasni. Učevni premeti Svake je godine zapisan isti tekst: “Svi su predmeti glasom naukovne os- nove predavani. Od izvanrednih pred- meta nije ništa učeno.” (preuzeto iz Ljetopisa). 34
  35. 35. Školski vrt Vođena je vrlo precizna evidencija o vođenjuškolskog vrta i radnim rezultatima (Pogledaj po­glavlje: Učeničke zadruge).Pčelinjak Sve do Drugog svjetskog rata bilo je obveznoimati školski pčelinjak. Škola ga uglavnom nije im­ala osim ako je neki od učitelja imao svoj pčelinjak iu okviru njega nekoliko školskih košnica(Pogledajpoglavlje: Učeničke zadruge).Dobrotvori škole Uredno je vođena evidencija o dobrotvo­rima škole kojih je bilo svake godine (Pogledajpoglavlje: Zdravstveno-socijalna zaštita). Redovitoje Kraljevska zemaljska vlada darivala školi knjige Obrazac vođenja Ljetopisa do 1933. g. (nastavak)za siromašnu djecu. U Kronici samostana smopronašli i popise darovanih knjiga (vidi sliku). Škola je dobivala pomoć i od Općine, kojaje ovisno o financijskom stanju, bila izdašna ilije izostajala. Stalnu su bitku vodili učitelji s op­skrbljivanjem drvima, što je bila zakonska ob­veza Općine. Često je kasnila isporuka ili je istaosporavana pa čak i za školu. U novoj Jugoslavijidruštveno-političke organizacije i društva su seiskazali u suradnji sa školom i puno pomogli upoboljšanju materijalnih uvjeta rada. Tako suprimjerice: darivali gradilišta, samodoprinosomsufinancirali gradnju škole i učiteljskih stanova,sufinancirali kupnju školskog namještaja i opreme Popis darovanih(svako domaćinstvo), bili pokrovitelji školskih proslava i dr. knjiga U Republici Hrvatskoj Općina je aktivno sudjelovala u adaptaciji školskih zgrada, gradnji novih objekata,donaciji sredstava za školske programe i dr. I pojedinci i udruge su pomagali školu što je vidljivo na više mjestau monografiji. Možemo zaključiti daje škola trajno imala pot­poru pojedinaca i mjestau stvaranju boljih uvjetarada i u realizaciji progra­ma i projekata. Školski udžbenici 35

×