100 godina HPD "Tomislav" Cernik

1,320 views

Published on

Monografija izdana 2005. godine povodom 100. obljetnice Hrvatskog pjevačkog društva "Tomislav" iz Cernika

0 Comments
0 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

No Downloads
Views
Total views
1,320
On SlideShare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
2
Actions
Shares
0
Downloads
5
Comments
0
Likes
0
Embeds 0
No embeds

No notes for slide

100 godina HPD "Tomislav" Cernik

  1. 1. hrvatskog pjevaËkog druπtvaTomislav CERNIK cernik - lipanj 2005.
  2. 2. Hrvatsko pjevaËko druπtvo “Tomislav” CernikUredniπtvo: Vinko SokiÊ, Alojzije Aga, Miljenko RosiÊ - BaÊa, –uro Vuk, Dragutin JankoviÊ, Mato OrdaniÊ, Petar PiljiÊ, Vitomir ÆakiÊ, Nikola JugoviÊ, Tihomir PodkonjakAutori tekstova: Vinko SokiÊ, Alojzije Aga, Miljenko RosiÊ - BaÊa, Mato OrdaniÊIlustracije i fotografije: Druπtvo knjiæevnika Hrvatske: ILIRIE LIRA ilustr. Zagreb 1985. Gradski muzej Nova Gradiπka Foto dokumentacija iz arhiva HPD-a “Tomislav” Fotografije iz osobnih arhiva V. SokiÊa, M. RosiÊa - BaÊe, A. Age, T. Vuka, T. Podkonjaka, P. PiljiÊa, F. SamardæiÊa Foto studio ”Iris” i Foto studio “Z” Ilustrirana povijest Hrvata, Zagreb 1971.Korektura: Alojzije AgaLektura: Marija LukaËGrafiËki urednik: Tihomir PodkonjakGrafiËki suradnik: Petar PiljiÊUnos teksta: Ljilja MihaliÊRecenzent: Tomislav –uriÊNaklada: 1000Tisak: d.o.o., Nova GradiπkaGrafiËko rjeπenje korica i ovitka: Tihomir Podkonjak i Marijo Mrnjec CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb UDK 784.077(497.5 Cernik)(091) 061.237:784>(497.5 Cernik)(067.5) <STO godina Hrvatskog pjevaËkog druπtva Tomislav - Cernik> 100 godina Hrvatskog pjevaËkog druπtva Tomislav - Cernik / <autori tekstova Vinko SokiÊ ... et al.>. - Nova Gradiπka : Arca, 2005. ISBN 953-99213-2-5 1. SokiÊ, Vinko I. Hrvatsko pjevaËko druπtvo "Tomislav" (Cernik) -- Spomenica 450510207ISBN 953-99213-2-5
  3. 3. 100 GODINA HPD-a “TOMISLAV" bljetnice druπtava i pojedinih znaËajnih umjetnika podrazumijevaju osvrt, kri- tiËko vrednovanje i postavljanje novih smjernica za daljnji rad. Uvijek su mjerilo svekolike kulture bili pojedinci i institucije nekog naroda pa tako i u glazbenojkulturi. S toga stajaliπta gledano, HPD "Tomislav" postalo je i ostalo nezaobilazna dimenzija,izvoriπte i luËonoπa u oËuvanju i unapreivanju cerniËke kulturne baπtine i svekolikogdruπtvenog æivota. Velika je uloga ovog druπtva u oËuvanju glazbene tradicije (tamburica i nar-odna izvorna pjesma), krπÊanstva (pjevane mise u crkvi) i hrvatstva koje se uvijek ogledalo udozi prkosa kad je atribut hrvatsko bio zabranjen. Kao πto CerniËani, nakon πto mudro dadoπe imena svojim ulicama, nikad ne pristajahu daih promijene, tako nikad ne prihvaÊahu da HPD "Tomislav" dobije neki drugi "podobniji"naziv. Premda su u namjeri da oËuvaju opstojnost morali pjevati pod nenarodnim i Hrvatimanesklonim reæimima, znali su da moraju platiti cijenu i baπ zato doæivjeπe 100. obljetnicu. U"Tomislavu" je uvijek postojala ona hrvatska i katoliËka æica koja je znala uz "podobne" zapje-vati izvornu hrvatsku pjesmu, rodoljubnu, budnicu i sakralnu i onda kad je to bilo pogibeljnoza pojedinca i druπtvo. Rijetke su cerniËke obitelji iz kojih netko nije svirao ili pjevao u "Tomislavu". Bila je toduænost, obveza, Ëast i obiteljska tradicija jer "Tomislav" u svojoj stogodiπnjoj djelatnostipredstavlja stoæer oko kojega se okuplja puk na koncertu, na misi, na puËkom i dræavnomslavlju. Stotine i tisuÊe pjevaËa, tamburaπa, folkloraπa i glumaca rasporeenih u sekcije odutemeljenja 1905. g. do danas, utkalo je svoje sposobnosti i domoljubni zanos u "Tomislav" ipronijelo ime Cernika diljem Slavonije, Hrvatske i Europe. "Tomislav" je nezaobilazna karikau lancu cerniËke kulturne baπtine i glazbene kulture ovoga dijela Slavonije. Evo nas na vremenskom meaπu πto ga treba dostojno obiljeæiti da bi buduÊa pokoljenjamogla dokuËiti i ocijeniti πto su im namrli preci. Hvala svima CerniËankama i CerniËanima,NovogradiπËanima i drugima koji su na bilo koji naËin pripomogli radu i uspjesima HPD-a"Tomislav", hvala utemeljiteljima, dirigentima, predsjednicima i dobrotvorima koji su gavodili kroz druπtvena previranja i oluje i sretno izveli do 100. obljetnice. Pjesma nas je odræala - pjesmi hvala ! –uro Vuk 3
  4. 4. CRTICE IZ POVIJESTI HRVATSKE GLAZBE DO UTEMELJENJA PJEVA»KIH DRU©TAVA eÊ u vrijeme doseljavanja (V. - VI. st.) Hrvati su iz svoje pra- domovine donijeli osobit naËin æivota, obiËaje i glazbenu tradiciju (ples, pjesmu, glazbala). Najnovija istraæivanja pristaπa o iranskom podrijetlu Hrvata pokazuju sliËnost hrvatskog i kurdis- tanskog jezika, a usporedni arhaizmi u oba jezika, izmeu ostalih rijeËi, spominju i rijeË tambur (tambura, tamburica). U vrijeme doseljavanja i sudara s rimskom civilizacijom Hrvati su zasigurno imali jednostavnu pjes- mu, pratilicu kao izraz osjeÊaja naroda te jednostavne plesne korake ritu- alnog ili vjerskog karaktera. Prilagoavanje zateËenom rimskom naËinu æivota i kulturi trajalo je vrlo dugo. Od VII. do X. st. traje razdoblje pokrπtavanja, a time i postupnog prihvaÊanja gregorijanskog glazbe- nog repertoara koji su njegovali benediktinci joπ u IX. stoljeÊu. 925. godine hrvatski kralj Tomislav prigodom krunjenja na Duvanj- skom polju prima krunu, simbol vlasti, od rimskoga Pape i time priznaje autoritet Rimske crkve nad svojom dræavom. Papa Ivan X. pisat Êe kralju Tomislavu i sveÊenstvu (regi Croatorum) zahtijevajuÊi da "kao odabrani sinovi Rimske crkve" podræavaju njezin nauk i regule.OTON IVEKOVIΔ:Krunidba kralja Tomislava Kako je Crkva preko vladara imala velik utjecaj na narod, a crkvena je glazba bila sveËana i dolazila "s visina", u samostanima i crkvama sveÊenst- vo njeguje gregorijanski koral, klasiËnu polifonijsku crkvenu pjesmu nastalu na temelju jednoglasnog korala bez instrumentalne pratnje. Crkva je branila instrumentalnu glazbu u crkvama jer je ona previπe "zabavna" i tek Êe kasnije dopustiti orgulje (danas izrazito crkveni instrument). Narod u4
  5. 5. crkvenom pjevanju ne sudjeluje, on jesamo sluπatelj stranog viπeglasnog pje-vanja uËenih sveÊenika, akona i stude-nata. U narodu, koji je æivio pastirskim,poljodjelskim i ratniËkim æivotom, æiv-jela je frulica dvojnica koja veÊ sama posebi daje dva glasa, i pjevale se izvornepjesme bez nekih pravila, viπe po osjeÊaju. Polifonijsko pjevanje svjetovnih Papa Ivan X. piπe 925. godine “dragom sinu Tomislavu, kralju Hrvata” (dilecto filiopjesama bez instrumentalne pratnje vjerojatno je postojalo jer se u neπto Tamisclao Regi CROTATORUM)drukËijim oblicima odræalo i do danas (klapsko pjevanje vrhunskog izraza,mutavo kolo i dr). No, isto se tako odræala i instrumentalna glazba (tamburi-ca samica i dr.). Od XI. do XV. st. (srednji vijek) moæemo pratiti sakralnu (crkvenu)glazbu na tradicijama glagoljaπtva (Slaveni, bliæi narodu) i gregorijanskukoju je njegovala Rimska crkva. Hrvatska je glazbena glagoljaπka kultura(pjevanje sveÊenika, klerika i vjernika) ipak bila razliËita od istoËnog glago-ljaπkog obreda (pojanja). Za srednji vijek nema podataka o skladateljima, aliveÊ u XIII. st. postoje imena svjetovnih glazbenika (Andrija i »estivoj) teikonografski izvori od XI. st. nadalje s prizorima muziciranja i glazbenihinstrumenata. U renesansi (osobito XVI. st.) veÊ se javljaju skladatelji hrvatskog pori-jekla: biskupov skladatelj u ©ibeniku J. SkjavetiÊ te F. Bosanac, A.Motovunjanin, A.Petris (PetriÊ), Ivan LukaËiÊ (©ibenik), AtanasijeGrgiËeviÊ, Vinko JeliÊ (Rijeka) i dr. Objavljuju se svjetovni madrigali,sakralni moteti i drugi glazbeni oblici. Osobito je æiva dubrovaËka glazbenascena kojom dominiraju uglavnom stranci. P. HektoroviÊ (Hvar) u svoje jedjelo Ribanje i ribarsko prigovaranje (1568.) unio i notne zapise hrvatskihnarodnih pjesama. U razdoblju baroka (1600. - 1750.) u dalmatinskom dijelu Hrvatskenjeguje se monodija kao novi stil u glazbi, ali nema znaËajnijih skladatelja (I.©ibenËanin stvara u Engleskoj i Italiji). T. Ceechini 4o godina djeluje kaoorguljaπ i skladatelj u Splitu i Hvaru, autor je 27 zbirki crkvenih i svjetovnihvokalnih i instrumentalnih skladba. 1742. u pet hrvatskih opÊih rjeËnika kojisu tada tiskani zabiljeæeno je 2000 glazbenih pojmova. U to su vrijemebaroknu glazbu njegovali pavlini (koralno pjevanje), isusovci (glazbeno ka-zaliπte), klarise (glazbeno πkolstvo) i franjevci (skladanje i scenska glazba). Dubrovnik, Split i Varaædin glazbena su srediπta u doba klasicizma(1750.-1830.). Najpoznatiji su Luka SorkoËeviÊ, autor 8 simfonija i neπto Biskup Maksimilijan Vrhovac 5
  6. 6. komorne glazbe (iz 1754.) i J. PuciÊ-SorkoËeviÊ koja je svojim solo pjesma- ma iz 1816. postala prva skladateljica u Hrvata. Njeguju se sakralna djela, oratoriji, pjevane mise, moteti, himne, ali i svjetovne arije, zborovi, sim- fonije i komorna instrumentalna glazba. Nama je Hrvatima znakovito razdoblje romantizma (1820.-1914.) zbog buenja nacionalne svijesti i pojave veÊeg broja skladatelja te prikupljanja svekolikog narodnog blaga, pa i glazbenog. Revolucionarne ideje i Napoleonova osvajanja hrvatskih krajeva (Ilirske provincije) donose prve veÊe uspjehe u buenju nacionalne svijesti, prosvjetiteljstva i umjetnosti uopÊe. Naziru se zaËeci preporoda hrvatskog naroda. M. Vrhovac, biskup zagrebaËki, poziva 1813. g. sveÊenstvo da mu Ljudevit Gaj zabiljeæi i poπalje pjesme koje se u narodu rado pjevaju i time utire put F. KuhaËu, muzikologu i sakupljaËu narodnog glazbenog blaga (1834.-1911.) koji je od 1871. bio profesor Glazbene πkole, Glazbenog zavoda i glazbeni kri- tiËar. Prikupio je pet knjiga puËkih popijevki. Strani obrtnici i trgovci zajedno s hrvatskim æivljem stvorili su novi tip pjesme koju KuhaË naziva "varoπkom" (gradskom) pjesmom, razliËitom od narodnog pjevanja. Narod je bio optereÊen ratovima, borbama za samostal- nost i prava unutar tuinskih reæima i nije baπ puno polagao na umjetnost pa Êe KuhaË reÊi: "Gdje bojna trublja zatrubi i zveket oruæja ozvanja, tu nema stana vilama umjetnicama". 1827. u Zagrebu se osniva druπtvo Muzikverein, kasnije Hrvatski glazbeni zavod, a prvi dirigent, uËitelj i ravnatelj bijaπe J.K. Morgenstern. Ilirci Êe ovo druπtvo preimenovati u Druπtvo prijatelja glazbe u Hrvatskoj i Slavoniji. Franjo KuhaË Nakon povratka iz Praga V. Lisinski sastavit Êe pravila Druπtva i udariti temelje pedagoπko-glazbenom djelovanju ovoga druπtva na europskoj razi- ni. HGZ ima svoju zgradu, u njemu djeluju simfonijski orkestar i glazbena πkola koja Êe prerasti u MuziËku πkolu V. Lisinskog i visoki studij MuziËke akademije. 1835. g. razmahao se Ilirski pokret kojem je idejni zaËetnik bio Ljudevit Gaj, a njegove je ideje u Saboru zastupao grof J. DraπkoviÊ. Ilirci su shvatili znaËaj glazbe kod πirokih narodnih slojeva jer glazbom se lakπe budi i podiæe nacionalni osjeÊaj i narodna svijest. Uz borbu za hrvatski jezik vodi se i glazbeni boj: stvaraju se tekstovi i melodije za budnice (davorije), skladaju se prve opere (Ljubav i zloba). Ilirski pokret imao je za cilj pokrenuti narod- nu svijest svih Juænih Slavena, ali je ostao samo hrvatski narodni preporod koji Êe Hrvatima donijeti jeziËno ujednaËavanje i opÊu svijest o sposobnosti Vatroslav Lisinski Hrvata da, kao i drugi kulturni narodi, imaju svoj jezik, kulturu pa tako i6
  7. 7. glazbu. 1840. godine izvodi se kazaliπna drama Juran i Sofija, a 1857. Ëuveni“GraniËari” J. Freundereicha, roenjem NovogradiπËanina i jednog odutemeljitelja Hrvatskog narodnog kazaliπta u Zagrebu. U zagrebaËkom sjemeniπtu 1839. A. ©triga utemeljuje kao prvo pjevaËkodruπtvo Narodno i ilirsko druπtvo skladnoglasja Ëija je zadaÊa njegovaticrkvenu pjesmu i narodnu glazbu. Druπtvo je imalo pjevaËki zbor i orkestars dirigentom V. Lisinskim na Ëelu i djelovalo je do 1848. g. Na tekst P. ©tosa, Lisinski sklada prigodnicu za doËek Ljudevita Gaja spromiËbenog putovanja po Hrvatskoj "Iz Zagorja od prastara", koju je 1841.izveo zbor od 200 Ëlanova rodoljubne mladeæi. D. Demetar prepjevao je ovupjesmu u poznatu budnicu Prosto zrakom ptica leti (na repertoaru HPD-a"Tomislav"). 1846. godine Antun MihanoviÊ spjevao je stihove Lijepe naπe Plakat za izvedbu opere “Ljubav i zloba” iz 1846. g.domovine, a uglazbio ih je Josip Runjanin. Tad je nastala i pjesma Ljubimote, naπa diko. Ljudevit Gaj je dao odrednicu narodne glazbe rekavπi: "Neka senarodna glazba crpi iz naroda i neka se ono πto je novo, stvara u duhu naπegapuka, ali ne tako prosto i naivno kao πto puk stvara, nego fino sa pravilimaestetike, jer Êemo samo tako doÊi do onoga πto drugi narodi nemaju, tj. doprave narodne glazbe". Uz Vatroslava Lisinskog i Ljudevita Gaja znaËajno mjesto u tome vre-menu ima i Ferdo LivadiÊ (1799. - 1878.), skladatelj poznate Joπ Hrvatska nipropala dok mi æivimo, svojevrsne hrvatske Marseljeze. I Sidonija Rubido - Erdödi, iako plemkinja, prihvaÊa Gajev poziv da1835. i 1846. za ilirce pjeva na hrvatskom jeziku unatoË pritisku austrijsko-maarskih vlasti. Prema dr. prof. L. ÆupanoviÊu glazbeno djelo V. Lisinskog predstavlja Antun MihanoviÊtemelj zborske literature, instrumentalnih i orkestralnih djela te prvihopera (Ljubav i zloba 1846. i Porin 1851.). Lisinski je bio prvi profesionalniglazbenik u Hrvatskoj, podigao je hrvatsku glazbu na europsku razinu,skladao dvije opere i usmjerio hrvatsku glazbu u narodnom duhu. U glazbenom hrvatskom preporodu djelovali su J. JuratoviÊ, uËitelj pje-vanja u ZagrebaËkoj Bogosloviji, F. PintariÊ, franjevac i orguljaπ uZagrebaËkoj katedrali, J. Padovac, skladatelj i gitarist i dr. 1842. u Zagrebu je utemeljena Matica hrvatska, najstarija kulturnainstitucija u Hrvata. Preporodni zanos Hrvata oËito je smetao BeËu pa je1843. zabranjeno ilirsko ime. Gaj je potisnut, a u prvi plan izbijaju I. Kuku-ljeviÊ i konzervativac F. Kulmer. 1848. raspuπten je Sabor, a 1851. nastupaBachov apsolutizam. 1853. g. Ljudevit Gaj biva uhiÊen za djelovanje ujugoslavenskom revolucionarnom pokretu. 7
  8. 8. 1852. M. BogoviÊ Êe napisati: "Okanimo se politike sasvim... no joπ jaËa politika od te jest rad na πirenju hrvatske pjesme". Od sredine XIX. st. znaËajno mjesto na hrvatskoj glazbenoj sceni zauzi- ma I. pl. Zajc (1832. - 1914.). Vrativπi se sa studija u Rijeku , 1855. preuzima oËeve duænosti kapelnika, ali veÊ 1862. odlazi u BeË, srediπte europske glazbe, osobito operete. Tu je Zajc napisao mnoge solistiËke pjesme i djela za zborove kao πto je pjesma "U boj" koju Êe uvrstiti u svoju operu “Nikola ©ubiÊ Zrinski”. 1863. uspjeπan je s operetom "Momci na brod", a nakon jednog uspjeπnog koncerta u nazoËnosti biskupa J.J. Strossmayera Zajcu je pristupio P. PreradoviÊ i rekao: "»emu stvaraπ za Nijemce dok te u domovi- ni Ëeka golema kulturna zadaÊa. Poi s nama kuÊi i pomozi nam probuditi Ferdo LivadiÊ narod iz drijemeæa u koji je zaspao poslije Ilirskog pokreta". Unosan poloæaj u BeËu Zajc je napustio 1870. i vratio se u Zagreb te preuzeo duænosti rav- natelja, dirigenta i uËitelja Hrvatske opere i MuziËke πkole Glazbenog zavo- da. Njegovom pojavom i djelovanjem zapoËinje novo razdoblje u povijesti glazbene umjetnosti u Hrvatskoj. U ovom razdoblju djeluje i jedan po roenju CerniËanin - Karlo Pienta (Cernik 1869. - Sarajevo 1902.). Zavrπio je uËiteljsku πkolu u Zagrebu te dvo- godiπnji glazbeni konzervatorij u Pragu. U Glazbenom zavodu u Zagrebu poloæio je ispit za uËitelja pjevanja i orguljanja. Kao uËitelj, kompozitor i zborovoa djeluje u Petrinji i Sarajevu, gdje je i umro 1902. godine. Autor je solistiËkih zbirki, kompozicija za mjeπoviti muπki i æenski zbor te oratorija, kantata i dr. Mirko BogoviÊ Od sredine XIX. st. u Hrvatskoj se umjesto plemstva pojavljuje gra- anski sloj druπtva (trgovci i obrtnici) u koji je ukljuËen velik broj stranaca koji su donijeli nove ideje iz raznih europskih zemalja. Na tradicijama iliriz- ma graansko Êe druπtvo stvoriti uvjete za utemeljenje Ëitaonica i knjiænica, vatrogasnih druπtava, πkolskih, pjevaËkih i tamburaπkih druπtava, a sve sa svrhom unapreenja kulturno-zabavnog æivota. Tako su u osobitim uvjetima (druπtvenim, gospodarskim i politiËkim) osnovani: Druπtvo karlovaËkih pjevaËa 1859., "Vijenac" u Zagrebu 1862. kao nasljednik "Skladnoglasja" iz 1839., "Kolo" u Zagrebu 1862., "KuhaË" u Osijeku 1862., "Zvono" u Kriæev- cima 1863., "Slavuj" u Petrinji 1864., "Zora" u Karlovcu 1871., "Sloga" u Vinkovcima 1872., "Jeka" u Samoboru 1874., "Lipa" u Osijeku 1876., "Rodo- ljub" u Virovitici 1880., "Vijenac" u Poæegi 1882., "Zvonimir" u Splitu 1884., "GraniËar" u Novoj Gradiπki 1886., "Golub" u Bjelovaru 1887. "GunduliÊ" u Dubrovniku 1893., "Kolo" u ©ibeniku 1899., "Tomislav" u Cerniku 1905., "ZoraniÊ" u Zadru 1908. i dr. Do poËetka XX. st. veÊ ih je bilo blizu stotinu. Prigodom sveuËiliπne proslave u Zagrebu HPD "Kolo" 1874. g. pokreÊe Ivan pl. Zajc inicijativu na poticaj I. pl. Zajca za osnivanje Hrvatskog pjevaËkog saveza, a8
  9. 9. toj se ideji prikljuËuju druπtva iz Karlovca, Siska, Petrinje, Kriæevaca, Gline idr. ZadaÊa je Saveza bila razvitak i napredak pjevaËkih druπtava. Rad SPDonemoguÊio je I. svj. rat i odluka Zemaljske vlade u Zagrebu da se u ratnomrazdoblju obustavi svaka djelatnost pjevaËkih druπtava. 1922. g. SPD seobnavlja i reorganizira pa 1924. g. nastaje 13 pjevaËkih æupa: KuhaË (Osijek),Faller (Bjelovar), Lisinski (Zagreb), LivadiÊ (Samobor), Novak (Slav. Brod) idr. Odræavaju se smotre i festivali te nastupi u inozemstvu (Prag 1928.).Djelatnost SPD-a ponovno prekida II. svjetski rat, a kontinuitet rada odræa-va Zadruga "Sklad" svojom glazbenom izdavaËkom djelatnoπÊu. NasljednikSPD-a bit Êe kasnije Hrvatski sabor kulture, institucija koja obrazuje,usavrπava, pomaæe i prati glazbeni kadar i druπtva u Republici Hrvatskoj,organizira smotre, natjecanja i festivale, tiska struËnu literaturu i najboljimadodjeljuje republiËka priznanja i nagrade. Joπ su KuhaË i Zajc nastojali unaprijediti i tamburaπku glazbu, sastavnidio rada mnogih pjevaËkih druπtava. Mnoga su druπtva nosila epitete "pje-vaËko i tamburaπko" druπtvo pa tako i HPD "Tomislav" u Cerniku. Tek je1937. g. u Osijeku, srediπtu tamburaπke glazbe u Hrvatskoj, ustanovljenHrvatski tamburaπki savez sa zadaÊom da prati, razvija i unapreuje tambu-raπku glazbu. Za tamburaπku su glazbu znaËajni P. KolariÊ, M. Majer, V.Mutak, M. Farkaπ, I. AndriÊ, S. JankoviÊ, J. Njikoπ i dr. HTS organizirao jesmotre, natjecanja i gostovanja tamburaπkih orkestara te izdavao tambu-raπku literaturu. 9
  10. 10. GOSPODARSKE PRILIKE I KULTURNE POTREBE U CERNIKU KRAJEM XIX. I PO»ETKOM XX. STOLJEΔA rgoviπte i opÊinsko mjesto Cernik, u neposrednoj blizini Vojne krajine (Nova Gradiπka) u drugoj polovici XIX. st. bilo je zah- vaÊeno gospodarskim promjenama koje su agrarnu Slavoniju postupno mijenjale u manufakturnu i industrijsku zemlju. Poglavito stranci uz pomoÊ dræavnih koncesija iskoriπtavaju πumska bogatstva (izrada duæice za baËve), otvaraju rudnike lignita i kamena, podiæu pecare, ciglane, pilane, mlinove, buπotine mineranog ulja (nafta) i dr. Krajem stoljeÊa pokrenuta je kemiËka industrija na bazi prerade bukovine iz psunjskih πuma od CerniËke ©agovine do BaÊindola i BaniÊevca. Grade se æiËare i πumske pruge kojima se drvo dovozi do industrijskih pogona u Cerniku (vidi knjigu CerniËke tvor- nice krajem 19. i poËetkom 20. st.).10
  11. 11. Uz domaÊe stanovniπtvo koje se zapoπljava u tim pogonima, u Cernik sedoseljava mnoæina struËnih stranih radnika (»esi, Nijemci, ©vicarci,Maari, Talijani, Kranjci i dr.). Uz veÊ brojnu koloniju Æidova, koji su uCernik doselili iz Nove Gradiπke nakon 1825. kad im je Vojna krajinazabranila boravak, Cernik je 1890. g. imao 1649 stanovnika. Deset godinakasnije (1910.) taj Êe broj porasti na 2112, premda su neki Æidovi nakon uki-danja zabrane boravka u Novoj Gradiπki 1868. preselili u grad. Stanovniπtvo se brzo prilagoava gospodarskim promjenama i rad-niËkom nadniËarskom naËinu æivota jer u Cerniku veÊ postoji jaka obrtniË-ka tradicija (1826. g. utemeljen je ObrtniËki zbor). Na vlastelinstvu u posje-du stranaca (©vicarci) unapreuje se poljodjelstvo, sade se voÊnjaci, obavljanavodnjavanje, uvode æeljezni plugovi i strojevi. U Cerniku se otvarajukovaËnice, svratiπta, gostionice, prodavaonice domaÊe uvozne i kolonijalnerobe te velika skladiπta iz kojih se snabdijevaju i prodavaonice u NovojGradiπki. Od 1888. g., kad je u promet puπtena æeljezniËka pruga Sunja - NovaGradiπka, zapoËelo je intenzivno iskoriπtavanje prirodnih bogatstavacerniËkog kraja. Rade i proπiruju se pogoni na parni stroj (Tvornica æeste,KemiËka tvornica, Parapilana "Marijevac", Tvornica opeke i crijepa, parnimlin i dr.). 11
  12. 12. Trgovine i ugostiteljstvo u poËetku vode Æidovi, ali se sve viπe domaÊih ljudi ukljuËuje u ovaj unosni posao. Æidovska zajednica pomaæe opÊinskoj upravi u poboljπanju kvalitete æivota svih graana, daje svoje novËane priloge za razne komunalne i kulturne potrebe, gradi svoju πkolu, sinagogu i æidovsko groblje. 1859. u Cerniku se otvara niæa puËka πkola, a 1885. g. uz pomoÊ Æidovske udruge i OpÊine Cernik utemeljeno je Dobrovoljno vatrogasno druπtvo Cernik. Nije sluËajno da su Æidovi pomogli osnivanje DVD-a i da je prvi predsjednik bio Gustav Wolheim, trgovac iz Cernika, jer oni su posjedovali veliku imovinu koju je trebalo zaπtititi od poæara. Joπ od poËetka XVIII. st. FranjevaËki je samostan u Cerniku vjersko, prosvjetiteljsko i kulturno srediπte ovoga dijela Slavonije. U njemu je djelovala i prva πkola (pouËavanje u Ëitanju i pisanju) sve do polovice XIX. st., pro- fesorij i u drugoj polovici XIX. st. studij moralne teologije i filozofije. U ovom je samostanu 1740. boravio i poznati hrvatski pisac, gramatiËar i prosvjetitelj M.A. RelkoviÊ prije odlaska na πkolovanje u PeËuh. U XIX. st. sve do stvaranja niæe puËke πkole 1859. g. obra- zovanje buduÊih πegrta za potrebe cerniËkih obrtniËkih radionica vodili su sveÊenici fra- njevci. DapaËe, oni su bili i prvi nadzornici puËke πkole, vjerouËitelji i uËitelji. Polovicom XIX. st. vjerski se æivot odvijao u okviru FranjevaËkog samostana (mise, procesije, hodoËaπÊa, posvete, kirvaji, vjenËanja, krπte- nja), ali se utjecaj Crkve osjeÊao u πkolstvu, kulturi i opÊem druπtvenom æi- votu. Od 1902. do 1904. u FranjevaËkom samostanu izdaje se list "Aneo Ëuvar", namijenjen katoliËkoj mladeæi, Ëiji je pokretaË i glavni urednik fra Mladen BarbariÊ. Najprije πkola, a potom i DVD bili su nosioci kulturno- zabavnog æivota u Cerniku. Crkva nije mogla zadovoljiti sve potrebe mnoæine ljudi razliËitih nacionalnosti, jezika, vjere, obiËaja i glazbene tradicije. Sve je to trebalo usuglasiti i naÊi opÊekulturne i zabavne sadræaje u kojima Êe svi sudjelovati. Tu su ulogu u poËetku imali πkola i DVD. Odræavane su plesne veËeri, zabave, Ëajanke, priredbe i kazaliπne amaterske predstave, a pri- kupljenim sredstvima kupovala se vatrogasna oprema, uËila, πkolska zastava i sl. U suradnji s Crkvom odræavaju se priredbe na kraju πkolske godine, doËeci znaËajnih politiËkih i vjerskih osoba, posvete druπtvenih zastava i dr.12
  13. 13. U crkvenim dogaanjima sudjeluju puk,graanstvo i vlastelini (ovisno o vjeroispovi-jesti). Sami pak vlastelini (najËeπÊe stranci),gajili su svoj druπtveni æivot po uzoru naeuropski, prireujuÊi lovove, izlete, piknike isportska natjecanja u krugu vlastelinstva.UgoπÊavali su roake i prijatelje (ake, stu-dente) na ladanju, i tako je Cernik biopovezan i s BeËom, Peπtom, Grazom, Pragomi dr.). U takvim se gospodarskim i druπtvenimokolnostima 1904 osnivaju Gospodarskaveresijska udruga, 1905. HPD "Tomislav",1908. Hrvatska Ëitaonica i knjiænica, 1910.Uboπka zaklada i 1925. SeljaËko prosvjetno idobrotvorno druπtvo "SeljaËka sloga" sa svo-jom kazaliπnom druæinom koja nastupa uCerniku i Novoj Gradiπki. CerniËani su svoj politiËki æivot izraæa-vali osnivanjem ogranaka tada postojeÊihpolitiËkih stranaka. 13
  14. 14. UTEMELJENJE HPD-a "TOMISLAV" okumentacija o utemeljenju HPD-a "Tomislav" nije u pot- punosti saËuvana pa se u prouËavanju poËetaka Druπtva treba oslanjati na usporedne podatke iz spomenica drugih udruga i davno datih izjava najstarijih Ëlanova, te biografija i podataka iz Spomenice πkole. Naime, tijekom II. svjetskog rata u tek sagraenoj pjevaonici (1939.) gdje su bili smjeπteni instrumenti i arhiv, Ëetiri su godine boravile razne vojne postrojbe Ëiji su pripadnici spalili i raznijeli dokumentaciju. U svojoj Spomenici HPD "GraniËar" (1886.) iz Nove Gradiπke M. BenkoviÊ uz 40. obljetnicu Druπtva 1926. niti jednom rijeËju ne spominje bratsko susjedno pjevaËko druπtvo u Cerniku. Dosadaπnje spomenice Druπtva (1955. i 1975.) donose razliËite podatke i kao utemeljitelja ili jednog od uteme- ljitelja spominju Franju KumiÊa, uËitelja u Cerniku. Postoji saËuvan proglas (po- ziv) CerniËanima od 12. veljaËe 1905. godine, u kojem se istiËe æelja za osnivanjem kulturno- zabavnog druπtva u Cerniku, a pot- pisali su ga Franjo KumiÊ, uËitelj, i cerniËki domoljubi Josip CeniÊ, πkolski nadzornik, Stjepan Miπ- katoviÊ, posjednik, Ignac Miπka- toviÊ, uËitelj, Stjepan TrupiniÊ, opÊinski blagajnik i Æiga Reichart, trgovac iz Cernika. Proglas je upuÊen krajem sijeËnja ili poËet- kom veljaËe 1905. godine jer se 19. veljaËe 1905. saziva konstituira- juÊa sjednica utemeljitelja i podu- pirajuÊih Ëlanova u prostorijama Poglavarstva opÊine (te zgrade viπe nema).14
  15. 15. Tom su prigodom uspostavljeni muπki i mjeπoviti pjevaËki zbor, tam- Franjo KumiÊ s uËenicimaburaπka, folklorna i dramska sekcija. Za prvog predsjednika izabran jeGustav Wolheim, a za zborovou i dirigenta Franjo KumiÊ. VeÊ spomenuti G.Wolheim istakao se osnivanjem DVD-a Cernik, koje je 1885. odvojio odnovogradiπkog DVD-a s kojim je djelovalo 7 godina kao podruænica. FranjoKumiÊ je bio mlad uËitelj koji je u uËiteljskoj πkoli stekao solidno glazbenoobrazovanje. Svaki je uËitelj stupanjem u dræavnu sluæbu bio obvezan obav-ljati orguljaπku duænost u mjesnoj crkvi. Prva Pravila Druπtva sastavili su Stjepan MiπkatoviÊ, Æiga Reichart iLeonard PetroviÊ i 5. travnja 1906. poslali ih Zemaljskoj vladi u Zagrebu napotvrdu. Resorno je ministarstvo potvrdilo Pravila 6. svibnja 1906. godine. Kako je vrijeme osnutka HPD-a "Tomislav" joπ uvijek glasna jekahrvatskoga romantizma, a ovaj se pozivao na nacionalu svijest i domoljubnevrednote, te u borbi protiv tuinske vlasti i utjecaja veliËano sve πto je istin-ski hrvatsko, lako moæemo pretpostaviti da su inicijatori i utemeljitelji bezmnogo dvojba izabrali ime “Tomislav”, ono πto ga je nosio najveÊi hrvatskivladar - kralj Tomislav (925.). Otpor Tomislava tuincima postao je sino-nim otporu cerniËkih domoljuba u vrijeme tuinskih pritisaka na hrvatskinarod. PjevaËki je zbor u poËetku brojio Ëetrdesetak pjevaËa, a prvi je javni 15
  16. 16. nastup imao 10. listopada 1908. g. povodom blagoslova novoobojene crkve Sv. Petra, apostola u Cerniku. SveËani je koncert odræan u πkoli, a tom je zgodom izvedena i kraÊa predstava. Prihod od 335 kr bio je namijenjen obnovi crkve i predan cerniËkom gvardijanu fra Makariju Kriæanu koji Êe u Kroniku samo- stana zapisati i ovo: "OpÊa je æelja da se gospoice i gospoda πto ËeπÊe pokaæu na pozornici". Poslije ovog uspjeπnog koncerta odræana je zabava u gostionici "Rottenstein".“Tomislav” pleπe “CerniËko kolo” 1923. g. Taj je uspjeπni koncert otvorio vrata i utro put svim buduÊim nastupima "Tomislava" kroz sljedeÊih 100 godina. Bilo je to vrijeme nacionalno-prosv- jetiteljskog duha πto ga je "Tomislav" zadræao do danaπnjih dana, a temeljio se na zasadama europskog i hrvatskog romantizma. TeπkoÊa nije bilo malo: trebalo je ne samo uvjeæbavati zbor i pojedi- naËne glasove, bogatiti repertoar, nastupati, nego i odgajati publiku koja do tada i nije imala nekakvu glazbenu kulturu osim crkvenog pjevanja i naro- dnog slavonskog folklora i folklorne glazbe (drmeπ, beÊarac, karakaËa i sl. ); trebalo je uloæiti puno truda i glazbenog znanja da se odræe kvalitetni kon- certi i tako privuku novi Ëlanovi i nova publika. »lanovi HPD-a "Tomislav" bili su iz redova obrtniËkih obitelji, uËitelji i opÊinski djelatnici te nadareniji pjevaËi i sviraËi iz puka. Danas je uobiËajeno da na koncertima "Tomislava", bez obzira bili oni u Hrvatskom domu, crkvi ili u susjednoj Novoj Gradiπki, prisustvuje velik broj sluπatelja iz Cernika i da ti sluπatelji imaju veÊ izraen ukus i kritiËki stav prema izvedbama repertoara "Tomislava". Djelatnost HPD-a "Tomislav" do gradnje i otvorenja Hrvatskog zadruænog doma 1939. g. odvijala se u privatnoj ugostiteljskoj radnji Stjepana Vence –uriÊa (danas Frankopanska ul. br. 182). Probe pjevaËkog zbora odræavale su se u biljarskoj sali koju su osvjetljavale karabitne i petrolejske svjetiljke. Tu je, uza zid, bio smjeπten harmonij i ormar s arhivom. Koncerti i zabave prireivani su u kuÊi Melhiora TomlinoviÊa (danas Frankopanska 121) i tu je u istim prostorima od 1908. g. djelovala Hrvatska Ëitaonica i knjiænica. Vlasnik je na ime koriπtenja prostorija dobi- vao 400 kr mjeseËno, a troπak za ogrjev, rasvjetu i papir snosili su sami16
  17. 17. Plakat oglas: Silvestarska zabava 31. prosinca 1930. godine 17
  18. 18. Ëlanovi Druπtva od Ëlana- rine. Tambure su bile vlas- niπtvo Druπtva i ponekad su posuivane Ëlanovima za privatna slavlja. Koncerti se u ljetnim mje- secima odræavaju na otvo- renom: u πkolskom dvo- riπtu, u ljetnim dvoriπtima cerniËkih gostionica, u dvoriπtu zgrade Poglavar- stva, pred crkvom, a u zim- skom razdoblju u prostori- jama πkole, Ëitaonice, u gostionicama i u crkvi.HPD “Tomislav” u Cerniku 1932. g.(fotografija izbaËena iz Spomenice 1955. god.) Redovito se nastupalo s prigodnim programima na zavrπnoj πkolskoj1. red (odozdo slijeva na desno): Nikola TomlinoviÊ, sveËanosti, o mladom Uskrsu, na Tijelovo, o BoæiÊu, krizmi i u spomen naAnka LuladæiÊ, Stjepan –uriÊ, Stjepan »aklec, Julius pogibiju Zrinskog i Frankopana (pred crkvom, nakon æupske mise).KovaËeviÊ, Ferdo FilipoviÊ, Franjo KumiÊ, StjepanHordi, Anka MiπkatoviÊ, Mato ValetiÊ, Andrija TusiÊ. Najpopularnija je zabava bila na Silvestrovo (doËek Nove godine)2. red: Ljudevit Kic, Josip BukviÊ, Stjepan ©miderer,Beta LaziÊ, Marija TusiÊ, Roza JeliniÊ, Ana PetriÊ, popraÊena kraÊim igrokazom amaterskih druæina, nastupom "Tomislava" iKatica –uriÊ, Olga Vuk, ©tefica KovaËeviÊ, Terezija bogatom tombolom. Takav je silvestarski koncert s plesom odræan 1930. g.,ÆakiÊ, Reza JeliniÊ, Franjo TomlinoviÊ.3 red: Ivan PetriËeviÊ, Ivan JankoviÊ, Stjepan a 3. oæujka iste godine odræan je i vrlo uspjeπan koncert zajedno s HPD-omSikirica, Mijo JeliniÊ, Stjepan JankoviÊ, Milan "GraniËar" iz Nove Gradiπke.JeliËanin, Stjepan Podkonjak, Antun TerziÊ, StjepanSokiÊ, Antun Bator. Je li HPD "Tomislav" imalo svoju zastavu u vremenu nakon utemelje-4. red: –uro PetriËeviÊ, Antun TuËiÊ, Karlo LaziÊ, nja, nije nam poznato. U izvjeπÊu Poæeπke æupanije za godine 1910.-1916.Viktor LaziÊ, Dragan BukviÊ, Ivan ÆivkoviÊ, –uroJeliniÊ, Antun Vuk, Ivo Vuk, Stjepan BukviÊ. stoji da su kod Zemaljske oblasti registrirana u Cerniku ova druπtva: DVD, Hrvatska Ëitaonica i HPD "Tomislav". Sve tri udruge uspjeπno surauju dugi niz godina na istim rodoljubnim, prosvjetiteljskim i kulturno-zabavnim zadaÊama. Moralno i novËano jedni drugima pomaæu u kupnji opreme, bar- jaka, gradnji domova i sl. Od 1914. do 1919. g. odlukom Zemaljske vlade prekinut je svaki rad u Druπtvu. Nakon mukotrpnog kretanja iz poËetka (1920.) odræano je viπe koncerata i zabava u prostorijama Hrvatske Ëitaonice: 1923. g. svibanjska sveËanost u prirodi (majales) uz sudjelovanje "GraniËara" i 12. kolovoza iste godine koncert PjevaËkog zbora i tamburaπkog orkestra HPD-a "SvaËiÊ" iz Kriæa, koji je upriliËen na prijedlog CerniËanina Guste PetroviÊa, zborovoe u Kriæu. Pozivnica za godiπnju skupπtinu druπtva 1930. godine18
  19. 19. FRANJO KUMIΔ - ÆIVOTOPIS ranjo KumiÊ, prosvjetni i glazbeni djelatnik rodio se u Novoj Gradiπki 19. travnja 1879. g. U rodnom je gradu zavrπio puËku πkolu, a potom u Petrinji UËiteljsku πkolu te se kao mlad uËitelj najprije zaposlio uGornjim BogiÊevcima (3 mjeseca) da bi na svoj zahtjev dobio uËiteljsko mjesto uCerniku 1897. godine. U Cerniku je ostao u sluæbi sve do umirovljenja 1933. godine. Zapaæen je prosvjetni djelatnik i od 1928. godine obnaπa duænost ravnateljaPuËke πkole u Cerniku. Svoj je uËiteljski poziv shvaÊao vrlo ozbiljno i zduπno seposvetio svekolikom obrazovanju djece, mladeæi i odraslih. Uz obvezne obrazovneπkolske predmete njegovao je osobito ruËni rad (sadnja i cijepljenje voÊaka i vinoveloze) kod djeËaka te druge aktivnosti povezane s unapreenjem tadaπnjeg seoskogæivota i gospodarstva. S uËenicima je obavljao i arheoloπka istraæivanja napodruËju Cernika i okolnih mjesta te nalaske slao u Arheoloπki i Prirodoslovnimuzej u Zagrebu. Franjo KumiÊ je bio domaÊi Ëovjek (roditelji iz Cernika) pa se rado druæio scerniËkim pukom i nenametljivo pouËavao ljude kojeËemu, izmeu ostalog i poli-tiËkim prilikama onog vremena. Svakodnevno je nakon posla svraÊao u Ëitaonicuda proËita najnovije izdanje novina ili vrati proËitanu knjigu. Tu je Ëitaonicu osob-no utemeljio 1908. g. a njezinim predsjednikom postao 1928. godine. S obzirom da je u uËiteljskoj πkoli stekao glazbeno obrazovanje a bio je "pravinarodni" uËitelj, pun domoljubnog i prosvjetiteljskog zanosa, pridruæio se inicija-tivi da se u Cerniku utemelji pjevaËko druπtvo. »im je stupio na uËiteljski posao,imenovan je orguljaπem cerniËke crkve πto je znaËilo i rad s pjevaËima na koru.KumiÊ je stekao iskustvo koje Êe mu pomoÊi u radu sa πkolskom djecom (πkolskizbor), ali i s pjevaËima u HPD-u "Tomislav". Bio je zborovoa punih 28 godina,zasluæan je za razvoj i uspjehe Druπtva od utemeljenja do 1933. godine. Od 1897. g.do 1933., dakle svoj puni radni vijek, proveo je u sluæbi crkvenog orguljaπa. KumiÊ je shvatio da uzoran rad s djecom u πkoli jamËi uspjeπan glazbeni rads "Tomislavom", a to opet unapreuje crkveno pjevanje i opÊenarodnu glazbenukulturu. Pri odlasku u zasluæenu mirovinu na oproπtaju s kolegama uËiteljima, aizlazeÊi iz zbornice, KumiÊ Êe reÊi: "Kao mladiÊ uπao, a kao starac izlazim iz ovogadragog mi doma". Kao umirovljenik Franjo KumiÊ æivi u Novoj Gradiπki i zduπno sudjeluje uradu HPD-a "GraniËar" kao potpredsjednik i, povremeno zborovoa sve do poznihgodina svoga æivota. Umro je 7. rujna 1950. godine i sahranjen na centralnomgroblju u Novoj Gradiπki. 19
  20. 20. RAD DRU©TVA DO 1940. GODINE djelatnosti druπtva od utemeljenja 1905. godine veÊ je bilo rijeËi u prethodnim poglavljima. Zborovoa Franjo KumiÊ nas- tojao je podiÊi razinu kvalitete nastupa πto je rezultiralo nizom uspjeπnih koncerata. Naæalost, podataka o tim nastupima ima vrlo malo. No jedno je sigurno; kad je 1931. godine raspuπteno HPD "GraniËar" u Novoj Gradiπki, “Tomislav” iz Cernika ostaje jedino hrvatsko pjevaËko druπtvo u cijelom novogradiπkom kotaru. 1932. g. u Cernik za uËitelja dolazi Dragutin BegoviÊ, a dotadaπnji se uËitelj Franjo KumiÊ sprema u mirovinu. Zbog loπih iskustava s tadaπnjom vlaπÊu BegoviÊ u poËetku odbija svaku izvannastavnu aktivnost (rad u druπtvima), ali po nagovoru Franje KumiÊa i prema osobnom osjeÊaju nacionalno i kulturno osvijeπtenog Ëovjeka, ipak prihvaÊa poloæaj orguljaπaBegoviÊ s “Brπljanom” u Tomaπici 1927. godine za πto je od OpÊine primao novËanu naknadu od 25 dinara. BegoviÊ je osno-20
  21. 21. Tamburaπki orkestar πkole u Cerniku 1933. godinevao i crkveni zbor s kojim je javno nastupao. Odmah je u ©koli osnovao djeËjipjevaËki i tamburaπki zbor, a OpÊina je za ©kolu nabavila 16 tambura pa je veÊ1933. g. odræan uspjeπan javni nastup. Istodobno se novi uËitelj priklonio iradu s "Tomislavom" pripremajuÊi s pjevaËima program za tradicionalnusilvestarsku veËer. 31. prosinca 1932. g. odræan je koncert koji je uspio iznadsvakog oËekivanja, a F. KumiÊ osobno je Ëestitao mladom nasljedniku. U toje vrijeme duænost predsjednika "Tomislava" obnaπao Ferdo FilipoviÊ,Ëijom su zaslugom nabavljene narodne noπnje za mjeπoviti pjevaËki zbor itamburaπki orkestar. Odræavani su brojni nastupi u Cerniku i okolnim ma-njim i veÊim mjestima. Kulturno-umjetniËki æivot se razbudio: ©kola,Hrvatska zadruga, »itaonica, DVD, sve se ujedinilo u jednom cilju - da sehrvatski narod odupre jugoslavensko-srpskoj hegemoniji i diktaturi. 3. lipnja 1933. g. iz Ministarstva prosvjete u Beogradu, Odjela za nas-tavu, OpÊinskom poglavarstvu u Cerniku stiæe sljedeÊa odluka: "Na temeljumiπljenja odjeljenja saopπtiti BegoviÊu Dragutinu, uËitelju u Cerniku, srezaNovogradiπkog, da mu se ne odobrava da moæe vrπiti duænost zborovoe"Tomislava" u istom druπtvu." Istovremeno je reæimska vlast BegoviÊuponudila mjesto referenta osnovne nastave za Savsku Banovinu u Ministar-stvu prosvjete u Beogradu ili mjesto πkolskog nadzornika pod uvjetom da se 21
  22. 22. preseli u Novu Gradiπku i postane zborovoom Srpskog pjevaËkog druπtva "Zora". Na ovu se odluku æalio Odbor "Tomislava", a BegoviÊ se u strahu za svoje radno mjesto i obitelj, uz sve razumijevanje CerniËana, odluËio povuÊi iz "Tomislava". VeÊi dio pjevaËa iz "Tomislava" povukao je u crkveni zbor te s njima vjeæbao i nastupao na crkvenim koncertima o BoæiÊu i Uskrsu. No zbog sukoba s gvardijanom E. Kukinom oko ulaska æenskih osoba na kor kroz klauzuru, odnosno postavljanja zavojitih metalnih stuba iz prostora crkve, zbor Êe uskoro prestati vjeæbati u crkvi i prijeÊi u prostorije ©kole. Za ©kolu je nabavljeno 20 komada novih tambura pa se moglo barem raditi s djecom, a uz pomoÊ Vikice TomiÊ, uËiteljice, uvjeæbavane su kaza- liπne amaterske predstave koje su davane uz koncerte ("San maloga Ivice", "MajËina pjesma" i dr. ). 1934. g. uvjeæbana je i operetica "Ivica i Marica" s tamburaπkim dionicama. Ta je djeËja predstava odigrana u Novoj Gradiπki s velikim uspjehom. Zanimljivo je da je veÊ tada postojao problem smjene generacija u πkoli jer su uËenici nakon Ëetvrtog razreda, odnosno opetovnice, prestajali pjevati u zboru ili svirati u orkestru, a u novoga pjevaËa ili sviraËa trebalo je ulagati puno napora i Ëekati da bude spreman za javneHPD “Tomislav” iz 1935. g. s zborovoom –uriÊem nastupe.22
  23. 23. Kako je veÊ spomenuto, D. BegoviÊu je bio zabranjen rad u "Tomislavu"pa je 13. svibnja 1934. godine za zborovuu imenovan Dragutin –uriÊ, apsol-vent prava iz Nove Gradiπke. Njegov je izbor potvrdila i skupπtina Druπtva1. srpnja 1934. g. –uriÊ je raspolagao zborom od 41 pjevaËa, a probe suodræavane dvaput tjedno.Rad zbora usmjeren je nauvjeæbavanje programa zaproslavu 30. godiπnjice"Tomislava". U tajniËkomizvjeπÊu PjevaËkog druπtva"Tomislav" za 1934. g. iz-meu ostalog se kaæe: "Dokje Cernik bio centar trgo-vine i tvornica, a obrtniËkistaleæ prednjaËio i bio naglasu - dotle se i pjesma"Tomislava" Ëula. No vri-jeme je htjelo te tako ras-turilo osnivaËe koji su sepreselili u Novu Gradiπku i PjevaËki zbor HPD “Tomislav” 1934. godine,poËeli stvarati u Gradiπki ono πto se imalo stvoriti u Cerniku i stvorenom zborovoa Dragutin –uriÊ"Tomislavu". Tako je "Tomislav" zaostao, æivotario iz dana u dan, dok kon-aËno nije doπao Ëas za obnavljanje 7. srpnja 1929. g. prije pet godina...Danaπnjica nije najblistavija toËka naπega druπtva... danas je "Tomislav"pozvan viπe nego ikada da svojom hrvatskom pjesmom budi pospana srca, sasvojom narodnom pjesmom iz koje je i sam ponikao ...". Za 1934. g. uizvjeπÊu se kaæe da je uprava odræala 7 sjednica, a "Tomislav" je nastupiosamo jednom i to o Pokladama. Spominje se i novi zborovoa Dragutin–uriÊ, prije Ëijeg imenovanja je odræana 31 proba. Zanimljiv je i podatak daje te godine blagajna druπtva u deficitu. Od 1934. do 1936. g. Zbor je prirediooko 10 koncerata: u Novoj Gradiπki, Poæegi, Starom Petrovom Selu i drugimmanjim mjestima. U meuvremenu HPD "Tomislav" postaje ËlanomHrvatskog pjevaËkog saveza i za svoje poËasne Ëlanove bira predsjednikaHPS N. Fallera i tajnika R. Matza, te se na smotri u Zagrebu 10. studenog1935. afirmira kao jedan od najboljih seljaËkih pjevaËkih zborova uz jaseno-vaËki "SvaËiÊ". Uz proslavu 30. godiπnjice "Tomislava" u Cerniku su 1935. odræana dvakoncerta, a 27. srpnja u Novoj Gradiπki koncert s predstavom "Na Ozlju gra-du" A. Freudenreicha. VeËer je zakljuËena pjevanjem Lijepe naπe i sveopÊimpohvalama "Tomislavu" i zborovoi –uriÊu. 23
  24. 24. 24
  25. 25. Izvjeπtaj zborovoe Dragutina –uriÊa s glavne skupπtine HPD “Tomislav” iz 1934. godine 25
  26. 26. TajniËki izvjeπtaj s glavne skupπtine HPD “Tomislav” iz 1934. godine,26
  27. 27. Program nastupa u Novoj Gradiπki 22. travnja 1935. godine s Dramska sekcija - predstava “Kameni svatovi” iz 1935. g.: 1. red (sjede): Sofija KapetaniÊ, Tomislav MiπkatoviÊ, Dragutin BegoviÊ (reæija), Matija »ar, Elizabeta Podko- njak, 2. red (stoje): Ivan JankoviÊ st., Dragan Vuk, Antun SokiÊ, Ma- rija BakuniÊ, Milan Kasal, Julka TerziÊ, Stjepan OrdaniÊ, Lojzo ©imiÊ, Stjepan ©imiÊ i Mijo SokiÊ. Plakat i program nastupa za Silvestarsku veËer 1934. godine 27
  28. 28. Plakat i program nastupa za Silvestarsku veËer 1934. godine28
  29. 29. 7. sijeËnja 1936. g. ZagrebaËki kvartet pod vodstvom R. Matza gostuje uNovoj Gradiπki i posjeÊuje Cernik te s "Tomislavom" naizmjeniËno izvodi ponekoliko glazbenih toËaka. Bio je to ujedno i posljednji nastup Dragutina–uriÊa kao zborovoe. On je uspjeπno vodio Druπtvo sve dok nije doπao usukob s odborom i tajnikom »aklecom, kada se zahvalio na duænosti zboro-voe i napustio "Tomislav" i Cernik. Dragutin –uriÊ bio je uspjeπan pravnik(sudac u Novoj Gradiπki, Poæegi i Vukovaru), publicist i kulturni radnik.Nakon Drugog svjetskog rata 1945. g. bio je progonjen i u nerazjaπnjenimokolnostima likvidiran. Kako BegoviÊu joπ uvijek traje zabrana rada, Druπtvo su u kraÊim inter-valima vodili najstariji pjevaËi –uka PetriËeviÊ IvËanov, zborovoa Aleksan-dar ÆivkoviÊ, Z. MuhviÊ i A. KolakoviÊ. 1937. godine na molbu PoglavarstvaopÊine kotarski predstojnik izdaje rjeπenje da BegoviÊ Dragutin moæeprivremeno voditi zbor PjevaËkog druπtva "Tomislav". Od svojih, sad veÊ odraslih, uËenika, BegoviÊ obnavlja pjevaËki zbor itamburaπki orkestar. Intenzivno se vjeæbaju zahtjevnije skladbe kao πto su"Savski valovi", "Hrvatsko prelo", "San", "U posavskoj πumi", i uz one kojesu veÊ prije znali popunjava se repertoar i pripremaju nastupi. 1938. g. zapaæen nastup zbor je imao u Bosanskoj Gradiπki i Gareπnici.OsjeËki Hrvatski list piπe 6. sijeËnja 1938. godine o uspjehu SilvestarskeveËeri po starom obiËaju u Cerniku i "da se Tomislav priliËno povoljno Crkveni zbor u samostanu 1936. g.,proËuo u okolici". zborovoa D. BegoviÊ 29
  30. 30. Plakat i program s koncerta u Gareπnici 15. svibnja 1938. godine Novinski zapis Jutarnjeg lista o obnovi pjevaËke æupe “Novak” kojoj pripada i HPD “Tomislav”30
  31. 31. VELIKI TAMBURAπKI ORKESTAR HPD “TOMISLAV” 20. veljaËe 1938. g. u prostorijama M. TomlinoviÊa odræan je Vatrogasni IZ 1937. GODINEples za nabavku vatrogasne opreme, a nastupio je "Tomislav" s mjeπovitim 1. red: sjede: Anka KapetaniÊ, Ivan AndraπeviÊ, zborovoa Dragutin BegoviÊ, Vinko SokiÊ, Krunozborom i tamburaπkim orkestrom. Isti Hrvatski list izvjeπÊuje da je BegoviÊ, Antun KapetaniÊ 2. red: Vladimir Dretar, Vjekoslava - Slava"Dragutinu BegoviÊu uspjelo u kratko vrijeme podiÊi zbor na prijaπnju vis- TomlinoviÊ, Zdenka BegoviÊ, Lela BegoviÊ, Ljubicainu, a da su prostorije u gostionicama malene i tijesne". U oæujku 1938. g. JeliniÊ, Vikica –uriÊ (Vencina) 3. red: Kreπo Dretar, Franjo - BaÊa AndraπeviÊ,odræan je sastanak odbora svih cerniËkih druπtava i prijatelja razvoja Franjo BoriÊ, Josip KapetaniÊ 4. red: Franjo JeliniÊ, Alojz ©imiÊ, ©tefo AlasiÊCernika, a u svrhu izgradnje druπtvenog doma. A. Dretar, bivπi naËelnik OpÊine, æeleÊi preseliti u Novu Gradiπku,odluËio je prodati svoju kuÊu i vrt na vrlo zgodnu mjestu u srediπtu Cernika.Traæio je 70.000 dinara, a Tomislavovci su imali samo 12.000. Zato je naspomenutom sastanku odbora predloæeno da se utemelji Zadruga s ulozimazainteresiranih i na taj naËin prikupe potrebna sredstva. Otud i danas nacerniËkom druπtvenom domu stoji natpis Hrvatski zadruæni dom. Zadrugu jepoduprla OpÊina i odobrila Kotarska oblast. Zadruga je nazvana "Zadruænidom" i prvi joj je predsjednik bio Ferdo FilipoviÊ, a tajnik i knjigovoauËitelj Dragutin BegoviÊ. »lanovi i suradnici su bili Stjepan Cvizek, Jule©imiÊ, Josip FeriÊ, Franjo TomlinoviÊ i A. TusiÊ. Na zboru mjeπtana zadru-gari su predloæili da se za udio u Zadruzi uplati 50 dinara, ali je kasnije prih-vaÊen prijedlog da se za jedan dan rada priznaje kao uplata od 25 dinara a s 31
  32. 32. Gradnja Hrvatskog doma u Cerniku 1938.-1940. podvozom zapreænim kolima 50 dinara. Tako je veÊi broj ljudi bez gotova novca mogao imati svoj udjel u Zadruzi. Dretarova je kuÊa plaÊena, ureen prostor i posla su se prihvatili zidari: Linarta TrobiÊ, Dragan ÆivkoviÊ, Mato KapetaniÊ, Tomo KurjakoviÊ, Bastijan SlamiÊ, Josip PetriÊ, Marko JeliniÊ, Jule KurjakoviÊ i Andrija JeliniÊ. Nakon πto je o. Eugen blagoslovio temelje, na poslu se svakog dana naπlo mnoπtvo mjeπtana kao pripomoÊne snage zidarima. Kad je trebalo nabaviti grau, uputila se delegacija u Dræavnu πumariju u Novoj Gradiπki gdje je od ing. JoziÊa dobila dopuπtenje da se u πumi pored Save posijeku "bolesni hrastovi" i odmah isti dan odvezu iz πume. 30 zapreænih kola, ljudi s pilama i sjekira- ma zgotovili su posao, okitili zaprege zelenilom, ruËnicima i trobojkama te pjevajuÊi hrvatske pjesme proπlo kroz Novu Gradiπku k Cerniku. Posao je napredovao, Ëak su πkolska djeca sudjelovala u dodavanju crijepa. Stolari i tesari S. Cvizek, S. Vuk, N. TomlinoviÊ, I. Jerand, I. JankoviÊ, I. ÆivkoviÊ, J. AndraπeviÊ marljivo su obavljali svoj dio posla. Glavna je dvorana veliËine 32 x 11 metara s pozornicom, ispod koje je izgraena soba za glumce i rekvizite.32
  33. 33. Plakati za Silvestarske zabave 1937 i 1938. godineDvorana je spojena s bivπim stanom u kuÊi Dretarovih, gdje je ureen pros-tor za pjevaËke pokuse, Hrvatsku Ëitaonicu, DVD i druga druπtva. U nestaπicinovca pribjeglo se koncertima i zabavama Ëiji je prihod bio namijenjendovrπenju druπtvenog doma. U tu je svrhu 22. svibnja 1938. g. odræan kon-cert u Cerniku, a 31. srpnja vrtna zabava vatrogasnog druπtva u dvoriπtuOpÊine. Dramska druæina HPD-a "Tomislav" tom je prigodom odigralaigrokaz "Za volju djeteta" M. Singera, koji je oduπevio gledateljstvo. Glumilisu E. –uriÊ, J. TerziÊ i –. PetriËeviÊ. NazoËni su bili vatrogasci iz NoveGradiπke i Starog Petrovog Sela te viπe NovogradiπËana. Nakon predstave bioje ples uz tamburice. Uz 50. obljetnicu HPD-a "GraniËar" odræana je i Smotra æupe "Novak"u Novoj Gradiπki 11. rujna 1938. g. Sudjelovala su pjevaËka druπtva meukojima i "Tomislav". Nakon pozdrava domaÊina i mise u æupnoj crkvi, pje-vaËi su se uputili kroz grad praÊeni glazbom, a prisutni graani su ih srdaËnopozdravljali. U ime Saveza hrvatskih pjevaËkih druπtava pozdravnu Ëestitku 33
  34. 34. jubilarcu "GraniËaru" uputio je R. Matz, a predsjednik PjevaËke æupe "Novak" T. Pracny predao je lovor- vijenac. "Tomislavovi" pjevaËi u prekrasnim narodnim noπnjama, predvoeni zboro- voom D. BegoviÊem skladno i efektno izveli su ©poljarevu glazbu "Kiπa pada". Na kraju smotre R. Matz uruËio je odliË- ja pojedinim druπtvima i Ëlanovima za dugogodiπnji rad. Od cerniËkih pjevaËa za 10 godina rada odlikovani suHPD “Tomislav” na smotri u Novoj Gradiπki1938. godine, povorka kroz grad –uro PetriËeviÊ, Stevo SokiÊ, Ivan JankoviÊ i Karlo LaziÊ. Po svrπetku smotre odræano je narodno veselje. 2. listopada 1938. g. s istim programom "Tomislav" nastupa u Pakracu, a prihod od ulaznica namijenjen je gradnji druπtvenog doma u Pakracu. Ovaj koncert i kazaliπna predstava dali su podstrek Hrvatima u Pakracu da njegu- ju i razvijaju svoju hrvatsku kulturu i glazbu. Odlazak u Pakrac omoguÊio je34
  35. 35. direktor cerniËkog ugljenokopa TurkoviÊ kojije besplatno rudniËkim kamionima prevezaopjevaËe i tamburaπe. ObuËeni u slavonske nar-odne noπnje Ëlanovi "Tomislava" na isti sunaËin gostovali i u Bosanskoj Gradiπki 26. stu-denog 1938. godine povodom proslave obnov-ljenog i proπirenog hrvatskog doma. Nastup jeimao sljedeÊi program: Zapis u Hrvatskom listu 30.XI. 1938. godine1. HPD "Posavac" Bos. Gradiπka - pod ravnanjem A. Dæaje- J. CaniÊ - S. RadiÊ: "Hrvatska narodna molitva"- R. Matz - S. RadiÊ: "SeljaËka sloga"- F. S. Vilhar: "Jabuka"2. HPD "Tomislav" - pod ravnanjem D. BegoviÊa- N. Toth: "Kumek z voli"- B. Krnic: "Kroz Ëarπiju"- K. Odak: "Oj djevojko"- B. Raπan: "Himna Istre"- S. JankoviÊ: " ©okaËko cviÊe" HPD “Tomislav”- Kuplet: "Poπtar ©tef" - tenor solo E. PetriËeviÊ uz pratnju tamb.orkestra u Bosanskoj Gradiπki 1938. godine1. red (odozdo slijeva na desno): Anka –uriÊ, Dragica KapetaniÊ, Zlata KurjakoviÊ, Julka TerziÊ, Dragan BegoviÊ - zborovoa, Mina SokiÊ, ©tefica PetroviÊ, Marija IvinoviÊ, Vikica –uriÊ2. red: Tonka MariÊ, Vilma OrdaniÊ, Beta TusiÊ, Zdenka BegoviÊ, Katica –uriÊ, Marija BakuniÊ, Marica TusiÊ, Jozefina Podkonjak, Marica SokiÊ, Anka KapetaniÊ, Jelka TusiÊ.3. red: Ivan JankoviÊ (st.), Mato BakuniÊ, Josip TerziÊ, –uro PetriËeviÊ, Josip Zec, Emil –uriÊ, Marko ©imiÊ, Karlo LaziÊ, Stjepan SokiÊ, Vinko SokiÊ, Alojz ©imiÊ, Matija »ar, Ivan PetriËeviÊ4. red: Ivan DoπliÊ, Antun SokiÊ, –uro PejiÊ, Dragan Vuk, Naco SokiÊ, Dragan KurjakoviÊ, Slavko PauriÊ, –uro Zec, Andre Boπnjak, Petar KumiÊ, Ivan Podkonjak, Luka JankoviÊ. 35
  36. 36. I ovaj je koncert imao zadaÊu podræati Hrvate u Bosni, koji su kao manjina bili ugnjetavani i zapostavljani. Silvestarska veËer 31. prosinca 1938. g. odræana je u prostorijama Hrvatske Ëitaonice koja je bila pretijesna da primi sve koji su æeljeli doËekati Novu 1939. g. U novom programu "Tomislav" je izveo djela Krnica, F. Lhotke i Novaka te πaljivu igru "Nespretni prosac". Ulaznice su bile po 10, 8 i 5 dinara. Sve su Ëestitke upuÊene "Tomislavu" imale jednu poruku: dovrπiti druπtveni dom u 1939. godini. 21. svibnja 1939. g. u Cerniku se odræala smotra "SeljaËke sloge" i "SeljaËke zaπtite". Organizatori su bili S. Cvizek, D. BegoviÊ, J. ©imiÊ, prof. Novljan i K. Dieneπ, ljekarnik iz Nove Gradiπke. Bio je nazoËan i etnograf zagre- baËkog muzeja prof. BrataniÊ. Cijeli je Cernik bio ureπen hrvatskim trobojnicama i cvijeÊem u prozorima kuÊa. Pristigli su ljudi iz okolnih sela i ovoga dijela Slavonije. Svi su bili u narodnim noπnjama i razdragani. Susret je zapoËeo svetom misom u æupnoj crkvi, pod kojom je "Tomislav" pjevao misu u D-duru R. Matza, a potom je naProgram s koncerta u Bosanskoj Gradiπki 26. studenog 1938. godine trgu pred crkvom nastupilo viπe druπtava pleπuÊi narodna kola, pjevajuÊi i prikazujuÊi narodne obiËaje. Sve je pratio struËni æiri s prof. BrataniÊem na Ëelu koji je na kraju prigovorio domaÊinima πto su smotru zapoËeli misom i πto je previπe izvjeπenih samo hrvatskih zastava. Na taj je prigovor odgovorio D. BegoviÊ ovim rijeËima: "Gospodine profesore, znate li Vi da naπ seljak, prije nego zaore plu- gom, skine kapu, prekriæi se i rekne: Boæe, pomozi ! Tako je i naπ odbor u duhu tradicije naπega naroda programom odredio svetu misu prije poËetka rada. Ako Vi ne vjerujete u Boga, vjeruje naπ narod koji æeli biti subjekt, a ne vaπ objekt.". 18. lipnja 1939. g. u Slavonskom je Brodu odræana Smotra Hrvatske pjevaËke æupe "Novak", na kojoj je nastu- pio i "Tomislav" (zborovoa D. BegoviÊ). Uz HPD "GraniËar" Nova Gradiπka (F. ©ram), HPD "ReljkoviÊ" Vinkovci (D. MarËelja), "Davor" Slavonski Brod (Z. StopiÊ), "MartiÊ" Bosanski Brod (A. Defar), "Zvonimir" Pleternica (F. RadoviÊ), "Zrinjski" Derventa (M. ©ajnoviÊ), "Lovor" Nova Kapela (LaliÊ), "Posavac" Bosanska Gradiπka (A. Dæaja) i "Zvonimir" Babina Greda (J. BlaæekoviÊ).36
  37. 37. Pismo zahvale HPD-a “Posavac”iz Bosanske Gradiπke povodom nastupa “Tomislava” 1938. godine 37
  38. 38. Raspored natjecanja i smotre PjevaËke æupe “Novak” 17. i 18. lipnja 1939. godine38
  39. 39. HPD “Tomislav” 1939. godine: 1. red (odozdo slijeva na desno): Maca AndraπeviÊ, Anka BakuniÊ, Ivan Vuk, Matija »ar, Jule ©imiÊ, Dragutin BegoviÊ, Ferdo FilipoviÊ, Andrija TusiÊ,Andre (Dida) –uriÊ, Nikola TomlinoviÊ, Stjepan Cvizek, Marija IvinoviÊ, Julka TerziÊ 2. red: Ivan JankoviÊ st., Dragica KapetaniÊ, Katica JankoviÊ, Mica MarËinkoviÊ, Franca –uriÊ, MaricaPodkonjak, Marija BakuniÊ, Anka AndraπeviÊ, Olga TopiÊ, Ana TusiÊ, Elizabeta Podkonjak, Anka KapetaniÊ, Sofija KapetaniÊ 3. red: Dragutin TusiÊ, Slavko PauriÊ, Antun SokiÊ, NacoSokiÊ, Mijo SokiÊ, Ivan Podkonjak, Stjepan SokiÊ, Karlo LaziÊ, Tomislav MiπkatoviÊ, Marko ©imiÊ, Lojzo ©imiÊ, Stjepan ©imiÊ, Dragan Vuk.Dramska sekcija HPD “Tomislav” iz 1939. godine: igrokaz “GraniËar”, voditelj Zlatko Prevloπek 39
  40. 40. »lanovi HPD "Tomislav" su imali Ëast pred samim autorom pod misom pjevati "Hrvatsku misu" Rudolfa Matza te dodatak "Ave Marija". Pred struËnim æirijem (R. Matz, Z. ©poljar, L. Mirski) te kolegijem druπtvenih delegata "Tomislav" je izveo pjesmu "Golub i djevojka" F. ©rama. Zavrπetak smotre bio je na gradskom trgu gdje su svi muπki zborovi otpjevali hrvatsku davoriju "Hrvatom" V. Novaka u poËast proglaπenoj Banovini Hrvatskoj. 20. i 21. lipnja 1939. g. u Cerniku je boravio dr. Alojzije Stepinac (kas- nije nadbiskup, kardinal i blaæenik). SveËano je doËekan na mostu kod opÊinske zgrade gdje je bio podignut slavoluk. U predveËerje njegovog imendana (20. lipnja) HPD "Tomislav" i HPD "GraniËar" upriliËili su podoknicu s bakljadom i lampionima u bojama hrvatske zastave, a sve je pratilo mnoπtvo naroda, osobito mladeæi. Prije i nakon govora i Ëestitki opÊinskih Ëelnika i predsjednika druπtava, zborovi su otpjevali nekoliko rodoljubnih pjesama te s narodom viπe pjesama radosnica. Nadbiskup Stepinac zahvalio se na ovakvoj imendanskoj Ëestitci, a sutradan je sluæio svetu misu i podijelio sakramente sv. Potvrde, prezadovoljan pjevanjem "Tomislava" i naroda u crkvi. Poslije ruËka u FranjevaËkom samostanu crkveni zbor KatoliËke akcije izveo je pjesme "Zastava nas sveta vodi",Crkveni zbor druπtva KatoliËke akcije 1939. godine "Alojzije, daj da te slavim", te igrokaz "Sveti Izidor". Tom je prigodom sveprigodom boravka nadbiskupa Alojzija Stepincai Sv. Potvrde u Cerniku simpatije pobrao mladi talentirani zborovoa Vinko SokiÊ, BegoviÊev uËenik40
  41. 41. i buduÊi glazbeni nasljednik. Sutradan je dr. Alojzije Stepinac posjetio Program koncerta odræanogcerniËku πkolu, razgovarao s uËiteljima i djecom te se upisao u πkolsku u Hrvatskom domu u NovojSpomenicu. Za sjeÊanje na taj dogaaj danas u πkoli postoji lijepo ureen Gradiπki 6. kolovoza 1939. g.kutak blaæenog Alojzija Stepinca. Uspjeπan doËek nadbiskupa A. Stepinca bio je poticaj da HPD 1. R. Matz: "PoËasnica""GraniËar" i HPD "Tomislav" upriliËe zajedniËki veliki ljetni koncert (muπki zbor "GraniËara").6. kolovoza 1939. g. u Hrvatskom domu u Novoj Gradiπki. Zborovoe ovoga 2.a N. Toth: "Kumek z voli"koncerta bili su Franjo ©ram (“GraniËar”) i Dragutin BegoviÊ (“Tomislav”). (mjeπoviti zbor "Tomislava") 2.b B. Krnic: "Kroz Ëarπiju" 1939. g. znaËajna je za ovo druπtvo jer je, uz mnoge teπkoÊe, ipak doπao (mjeπoviti zbor "Tomislava")trenutak otvorenja Hrvatskog zadruænog doma. Za tu prigodu ukljuËen je 3. R. Matz:velik broj CerniËana i duænosti su rasporeene prema moguÊnostima i "Æenidba vrapca podunavca"sposobnostima. Tako je i grof Aleksandar Kulmer, vlastelin cerniËki, ( æenski zbor "GraniËara")darovao dvije baËve dobroga vina za ovaj dogaaj. Tiskan je, za ono vrijeme, 4. N. Faller:veliki plakat 98 x 62 cm sa hrvatskom trobojnicom, grbom i programom "Pjesma rodnog kraja"otvorenja doma. Prema zapisu D. BegoviÊa u πkolskoj Spomenici donosimo (muπki zbor "GraniËara")saæetak: "19. studenog 1939. godine bilo je slavlje u Cerniku kakvo nije bilo 5. F. Durgan: "Zahvalnica"nikad, a bog zna kada Êe biti ... PoËastio nas je dr. Juraj KrnjeviÊ (tajnik HSS- (mjeπoviti zbor "GraniËara"a), a doπla su druπtva HPD "GraniËar", "Posavac" iz Bosanske Gradiπke i i "Tomislava")"©ubiÊ" iz Novske, gospoda iz prosvjete, Hrvatska seljaËka zaπtita i dr. 6.a R. Matz: "Nema dike""Tomislav" je pjevao na misi iza koje je bila posveta dogotovljenog doma ... (æenski zbor "GraniËara")Na banketu je bilo viπe od 300 osoba, a potom je odræano narodno veselje. 6.b R. Matz:Prema novinarskim izvjeπÊima u Cerniku se okupilo do 1200 ljudi. Bog dao "Teπko tome tko pameti nema"da ovaj dom donese hrvatskom narodu ono πto smo mu æeljeli svi mi, koji (æenski zbor "GraniËara")smo vodili i dovrπili ovaj posao, a to je napredak kulturni i prosvjetni i 7. F. ©ram: "Golub i djevojka"gospodarski do blagostanja opÊeg... ". (mjeπoviti zbor "Tomislava") 8. F. S. Vilhar: "Naπe pjesme" Prema zapisima D. BegoviÊa takve dvorane u ono vrijeme nije bilo (mjeπoviti zbor "GraniËara )nadaleko, a najvaænije od svega je to da su se kulturna druπtva konaËno 9. V. Novak: "Hrvatskoj"izvukla iz prostora "birtija". Otvorenje Doma donijelo je i 23000 dinara πto (mjeπoviti zbor "Tomislava")je za ono doba velika svota tako da je HPD "Tomislav" otplatilo sve dugove, a 10. V. Novak: "Hrvatom"Zadruga "Hrvatski dom" uspjeπno zavrπila svoje postojanje. (mjeπoviti zbor "Tomislava" 31. prosinca 1939. g. opet je odræana tradicionalna silvestarska veËer s i "GraniËara")obimnijim programom "Tomislava" i diletantskim toËkama. "Kako je to uvelikoj dvorani i na pozornici izgledalo drukËije, nego prije u tijesnoj gos-tionici,", reÊi Êe Ferdo FilipoviÊ, predsjednik HPD-a "Tomislav", ËestitajuÊiNovu 1940. g. okupljenim sudionicima silvestarske veËeri. Posljednja priredba koju je upriliËio "Tomislav" pod ravnanjemDragutina BegoviÊa bila je uskrsna zabava 1940. g. Diletantska druæina odi-grala je igrokaz "Naπ novi πkolnik" u kojem su glumili Sofija KapetaniÊ,Tomislav MiπkatoviÊ, Julka TerziÊ, Matija »ar, Marija BakuniÊ, Stjepan 41
  42. 42. OrdaniÊ, Milan Kasal, Beta i Ivan Podkonjak, Dragan Vuk, Alojz ©imiÊ, Mijo i Antun SokiÊ, Stjepan ©imiÊ i πkolska djeca. Krajem travnja 1940. g. odbori svih druπtava u Cerniku, a osobito odbor HPD-a "Tomislav" priredili su oproπtajnu veËer povodom odlaska Dragutina BegoviÊa na novu duænost u Zagreb. Najstarija pjevaËica u zboru tom je prigodom zborovoi izrekla zahvalu za njegov rad u "Tomislavu" a predsjednik F. FilipoviÊ mu je uruËio srebrni pladanj s bocom i πest Ëaπica s ugraviranim tekstom: Svom dugogo- diπnjem zborovoi Dragutinu BegoviÊu - HPD "Tomislav". Tako je zavrπilo razdoblje u kojem je HPD "Tomislav" sa zborovoom D. BegoviÊem doseglo zenit svoga rada i uspje- ha. Uz 50. godiπnjicu Druπtva 1955. godine u znak zahvalnos- ti zborovoe Franjo KumiÊ i Dragutin BegoviÊ te predsjednik Ferdo FilipoviÊ proglaπeni su poËasnim Ëlanovima ovoga Druπtva. Nakon odlaska BegoviÊa kratko vrijeme "Tomislav" vode I. MuhviÊ, Petar IπtakoviÊ i najstariji Ëlan Druπtva –uka PetriËeviÊ. U meuvremenu (1938. g.) u cerniËkoj se πkoli zaposlio novi uËitelj Zlatko Prelovπek koji Êe uvjeæbavatiPlakat za Silvestarsku zabavu 1939. godine dramsku sekciju i s velikim uspjehom nastupati na "Tomislavovim" prired- bama i koncertima. U to dolazi i II. svjetski rat kad prestaje svaka dje- latnost HPD-a "Tomi- slav" ali ne i pjesma nje- govih Ëlanova, koji Êe unutar organizacije Ka- toliËke akcije u Franje- vaËkom samostanu nas- taviti rad pod vodstvom Vinka SokiÊa. Crkveni zbor KatoliËke akcije, inicijator i prvi zborovoa Vinko SokiÊ42
  43. 43. Plakat za Uskrsnuzabavu 1940. godine(posljednja priredbapod ravnanjemD. BegoviÊa) 43
  44. 44. DRAGUTIN BEGOVIΔ (ÆIVOTOPIS) ragutin BegoviÊ roen je 29. prosinca 1895. u Kreπevu u BIH. Osnovnu je πkolu zavrπio u Komuπini a IsusovaËku gimnaziju u Travniku gdje je dobio i prvo glazbeno obrazovanje, ovladavπi najteæim instrumen- tom - violinom. Nakon gimnazije odlazi u Sarajevo i pohaa UËiteljsku πkolu, ali zbog sudjelovanja u protuaustro-ugarskim demonstracijama biva iskljuËen u treÊem razredu. 1915. g. pozvan je u vojsku i upuÊen na bojiπnicu gdje je obolio i bio otpuπten 1917. g. Od 1919. do 1920. uspio je zavrπiti uËiteljsku πkolu i na maturi, izmeu ostalih predmeta, polaæe ispite iz violine i orgulja. 1921. g. kao uËitelj sluæbuje u Babinoj Gori, selu kraj Virovitice, postaje zboro- voom πkolskog zbora i voditeljem crkvenog zbora. 1926. g. premjeπten je u selu Tomaπicu pokraj Gareπnice, gdje osniva i vodi HPD "Brπljan". Uz pjevaËe u "Brπljanu" djeluje i tamburaπki orkestar, a BegoviÊ joπ vodi πkolski i djeËji pjevaËki zbor i tamburaπe, crkveni æupni pjevaËki zbor, organizira i vodi gradnju vatro- gasnog doma i aktivno djeluje u "SeljaËkoj slozi". Sa HPD "Brπljan" nastupa na smotri seljaËkih druπtava 1927. i 1930. g. u Zagrebu te 1929. u Gareπnici. 1928. g. pohaa dvomjeseËni teËaj za zborovoe u Zagrebu, a meu ostalima, predavaËi su mu bili R. Matz, N. Faller, F. Lhotka i F. Dugan. Nakon uvoenja diktature kralja Aleksandra 1929. godine svako djelovanje pod hrvatskim imenom i trobojnicom biloje opasno pa se dekretima vlasti uËitelji premjeπtaju, tj. protjeruju u najzabitnija mjesta πirom dræave. Tako BegoviÊ dospi-jeva u selo RopoËevo u ©umadiji (Srbija) na vrijeme od godinu dana. 1932. g. zapoËinje njegov uËiteljski i glazbeni rad u Cerniku. Svojim uspjeπnim i svestranim prosvjetnim i kulturnimdjelovanjem ostavio je znaËajan trag u druπtvenom æivotu Cernika. Bio je zborovoa HPD-a "Tomislav", s prekidima zbogzabrana rada, sve do 1940. g., predsjednik Hrvatske Ëitaonice, glavni poslovoa Odbora za izgradnju Hrvatskog doma,vodio je djeËji tamburaπki zbor, djeËji i diletantski zbor, bio je upravitelj πkole te orguljaπ u crkvi Sv. Petra. Obnaπao je iduænost predsjednika kotarske organizacije Saveza hrvatskih uËiteljskih druπtava, ali se na toj duænosti zahvalio nakon πtonije prihvaÊena njegova inicijativa da se izgradi uËiteljski dom i osnuje uËiteljski pjevaËki i tamburaπki zbor. O svome radu u Cerniku BegoviÊ je u πkolskoj Spomenici zapisao: "Rezultat mog osmogodiπnjeg rada Êe drugi teknaknadno prosuditi. Jedno velim: radio sam od srca za svoj narod, radio i preko svojih slabih fiziËkih sila, i sve radiobesplatno. Puno sam imao toga da progutam od pojedinaca, ali ustrajao sam do kraja, da osvjetlam πto viπe obraz nese-biËnih hrvatskih uËitelja. Bog neka dadne da sav rad malog seoskog uËitelja blagoslovi, na sreÊu naπega sela, na diku iponos uËiteljskog staliπa." 1940. g. na svoj je zahtjev premjeπten u Zagreb gdje je u Ministarstvu prosvjete radio sve do umirovljenja. Umro je 15.listopada 1979. g. i sahranjen na zagrebaËkom groblju Mirogoju. Na sprovodu Dragutinu BegoviÊu HPD "Tomislav" zastu-pali su tajnik Miljenko RosiÊ i zborovoa Vinko SokiÊ.44
  45. 45. DRAGUTIN GJURIΔ (ÆIVOTOPIS) ragutin GjuriÊ (Nova Gradiπka 28.III.1910. - Zagreb 31.X.1945.) Pravnik, publicist, glazbenik, sin je cerniËkih roditelja Karle i Helene GjuriÊ ro. Spitzer. Osnovnu πkolu i gimnaziju zavrπio je u NovojGradiπki, a studij prava u Zagrebu 1937. godine. Kao sudac sluæbuje u Vukovaru do1939.g., a do 1944. godine sudac je Kotarskog pa potom predsjednik Okruænog sudau Poæegi. PoËetkom 1945.g. obavlja sudaËku duænost u Novoj Gradiπki i Zagrebu. Usvibnju 1945.g. partizanska ga vlast uhiÊuje, osuuje i srijelja 31. listopada istegodine. Joπ kao gimnazijalac u Novoj Gradiπki privatno je uËio sviranje glasovira iorgulja te je kao student dolazio iz Zagreba dræati koncerte duhovne glazbe u novo-gradiπkoj æupnoj crkvi Sv. Stjepana (danas crkva Bezgrjeπnog zaËeÊa blaæeneDjevice Marije), svirajuÊi na orguljama tijekom bogosluæja ili na posebnim prigod-nim programima. Ljubav za glazbu naslijedio je od roditelja koji su kao pjevaËi itamburaπi aktivno sudjelovali u radu HPD-a “Tomislav” u Cerniku. Joπ kao student Dragutin GjuriÊ je od 15. kolovoza 1934. godine do 28. veljaËe 1936. godine obavljao duænost zborovoeu “Tomislavu”, a bio je i posljednji zborovoa HPD-a “GraniËar” u Novoj Gradiπki sve do zabrane rada druπtva 1931.godine. Od 1940.g. do 1944.g. za vrijeme boravka u Poæegi obavljao je duænost tajnika i zborovoe u HPD-u “Vijenac”. Osim glazbe i svojega pravniËkog posla GjuriÊa su zanimali i drugi oblici druπtvenog, kulturnog i domoljubnog rada.Tako je postao Ëlan Hrvatskog skautskog saveza (1924.) te njegov proËelnik Kulturno-prosvjetnog odsjeka (1929.-1934.) itajnik Glavnog stana u Zagrebu. Od 1935.g. do 1937.g. obavlja duænost stjegovoe Skautskog druπtva u Novoj Gradiπki, aistu obvezu imao je u Poæegi od 1939.g. do 1941. godine u “Hrvatskom junaku”, meu Ëijim je osnivaËima. Od 1934.g. do1937.g. Ëlan je i odbornik Hrvatskog kulturnog druπtva “Napredak” u Novoj Gradiπki, a istu duænost ima u Vukovaru iPoæegi od 1939.g. do kraja II. svjetskog rata. Duænost logornika Ustaπke mladeæi u Poæegi obavlja od 1941.g. do 1944. godine. Dragutin GjuriÊ sudjelovao je u osnivanju i voenju Kriæarskog bratstva na podruËju Slavonije i bosanske Posavine teje osnivaË i predsjednik KatoliËke mladeæi u Novoj Gradiπki od 1929.g. do 1933.g. U Novoj Gradiπki od 1937.g. bio je tajnikHrvatskog planinarskog druπtva “Strmac”. Kao novinar, GjuriÊ je suraivao u brojnim novinama i Ëasopisima te objavljivao Ëlanke i struËne rasprave iz podruË-ja povijesti, kulture, glazbe i pravnih znanosti. Bio je novinar i Ëlan uredniπtva Hrvatskog lista u Osijeku (1937.) i dopisnikiz Nove Gradiπke. Objavio je knjige “Temelji hrvatske kulture” (Vukovar 1939.), “Æivotnim putom Hrvatske” (Ëlanci i rasprave, Poæega1941.), “Kroz Hrvatsku i strane zemlje” (putopis, Poæega 1944.). GjuriÊ je bio knjiæniËar Hrvatske Ëitaonice u Poæegi (1940.). Od 1932.g. Ëlan je Matice hrvatske u Zagrebu, a u toj orga-nizaciji djeluje i u Vukovaru i u Poæegi. 45
  46. 46. NAKON II. SVJETSKOG RATA biËno ratni vihor mahom razori ono πto su generacije mukotrp- no stvarale i njegovale. Druπtva se raspu πto zbog smrti Ëlanova, πto zbog novonastalih politiËkih prilika kojima se pojedinci teπko prilagoavaju. Tako se od 1945. godine domoljubna hrvatska zborna pjesma zamijenila partizanskom, revolucionarnom, radniËkom, slobo- darskom i pjesmama socijalistiËke izgradnje. Gospoda postadoπe drugovi, a mnogi shvatiπe da i bez vjere u idealno komunistiËko druπtvo, mogu napre- dovati za svoju osobnu korist. Neki pak miπljaπe da treba okajati ratne grije- he poraæene strane i prihvatiti postojeÊe stanje, dræeÊi da je bolje suraivati, nego zavrπiti u logoru ili u zatvoru. U takvim se okolnostima CerniËani naoπe na razmei svrπetka rata i nekog nesigurnog mira dok je u Europi joπ zveckalo oruæje, a u novoj Jugoslaviji propagirala obnova i izgradnja u duhuProgram proslave 60. godiπnjice HPD “GraniËar”1946. godine bratstva i jedinstva.46

×