Your SlideShare is downloading. ×
Srednjoškolske uspomene 2010-2011
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×

Thanks for flagging this SlideShare!

Oops! An error has occurred.

×
Saving this for later? Get the SlideShare app to save on your phone or tablet. Read anywhere, anytime – even offline.
Text the download link to your phone
Standard text messaging rates apply

Srednjoškolske uspomene 2010-2011

2,894
views

Published on

Published in: Education

0 Comments
0 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

No Downloads
Views
Total Views
2,894
On Slideshare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
4
Actions
Shares
0
Downloads
0
Comments
0
Likes
0
Embeds 0
No embeds

Report content
Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
No notes for slide

Transcript

  • 1. Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ Zagreb, lipanj 2011. godine
  • 2. 2 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ 1. POVIJEST ŠKOLE Kada nakon dvadeset i više godina negdje na tko zna kojoj adresi, među knjigama u vlastitoj knjižnici ili na tavanu u prašini pronađete ovu knjigu SREDNJOŠKOLSKIH USPOMENA sigurno ćete jE sa suzama radosnicama listati, gledati i čitati. Draga djeco, dragi naši maturanti 2010/2011. školske godine, što li je već sve prešlo preko vaših leđa? A kako se tek srednja škola čini daleka, davna uspomena? Da probudimo sjećanja i ljepotu srednjoškolskih dana, pišemo ovu knjigu, trudimo se da vam od nas ostane više od svjedodžbe i stečenog znanja. Podsjećamo vas kako su vam se škole zvale, kada su osnovane, tko ih je sve vodio, koji su vas profesori učili, na kojim je sve adresama bila (a vi samo iz priča i fotografija saznali). Moja sestra Ana Pinjušić, dipl. oec. i ja Marija Šarić, dipl. politolog i dipl. kateheta, godinu i pol dana (nama se činilo beskrajno dugo i gotovo nedostižno) dopisivale smo se s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa i konačno školske godine 2003./2004. započeli s radom. A gdje smo tada bili? U Gundulićevoj 3. Toga se prostora ne sjećate kao ni sljedećeg u Teslinoj 14. Upisivali ste se ovdje, na trećoj školskoj adresi, u Kačićevoj 3 i sve četiri (ili kraće) sretne školske godine ovdje ste proveli, sa smiješkom na licu svako jutro u školu dolazili, ali i sa smiješkom na licu odlazili nakon završene nastave. A možda je bilo i drugačijih osjećaja. Ali, kako pjeva Gabi Novak: „Pamtim samo sretne dane...“ Neka i u vašim uspomenama ovaj srednjoškolski period školovanja bude zapamćen po sretnim danima. A koji su profesori bili u prvoj vašoj postavi ti su većinom i ostali, započeli s vama i završili, dočekali vas iz osnovnoškolskih klupa i ispratili u studentske vode. Prisjetimo ih se: za povijest i geografiju: Kristijan Šivak za glazbenu umjetnost: Ljiljana Radinčić Staničić. Njih dvoje su od prvog dana rada škole s nama i svim učenicima. U početku su radili na dvije škole jer je prve godine rada u gimnaziji bilo četvero učenika, a u ekonomskoj troje učenika. Tih naših sedmero učenika svaki su dan i sat bili na nastavi (za pojam markiranja nismo znali, vi ste nas time šokirali i tome naučili), uvijek su nosili pribor i pisali domaće zadaće (dok je danas nekima pojam domaće zadaće nepoznanica, a poznata „Sedmica“ iz ulice poznatija i češća postaja od Trojke iz iste ulice). Sigurno se pitate koja to Trojka? Pa Kačićeva 3 – naša adresa. Škola! Tim prvim profesorima hvala na ustrajnosti i odanosti i na svim znanjima koja su prenijeli učenicima.
  • 3. 3 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ Ostali profesori vašeg prvog razreda bili su: za hrvatski jezik: Danijela Cvetković Katarina Aladrović za engleski jezik: Ivančica Ružak (kasnije Diskordia) Gabrijela Čorković za njemački jezik: Ivančica Ružak (kasnije Diskordia) za talijanski jezik: Hrvatka Longin za latinski jezik: Hrvatka Longin za likovnu umjetnost: Darko Gregec za povijest: Dubravka Štiglić za geografiju: Marija Buhin Sjećate li se da je profesor Šivak slomio ruku – nesreću u vožnji biciklom skrivio pas pušten s lanca. Naš profesor zbog prijeloma saznao kako izgleda operacijska dvorana u Draškovićevoj bolnici. A ruka? S doživotnim ožiljcima. za matematiku: Ana Borbaš Senka Sedmak za fiziku: Suzana Filipašić Ivan Žugaj Višnja Henč Bartolić za biologiju i kemiju: Adriana Ritec (kasnije Ivandić) za informatiku: Tomislav Fištrek Hrvoje Švab Lidija Tomičić Ana Borbaš za TZK: Vlasta Cvitković za vjeronauk: Marija Šarić Marija Samardžija
  • 4. 4 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ za etiku: Božica Mostečak Ranogajec za retoriku: Anđelka Ravlić pedagog: Ana Blažević Dubravka Štiglić ravnateljica: Marija Šarić tajnica: Mira Lovrenčić administrator: Luka Šarić Znam da razmišljate o nekima od njih. Ne sjećate se ni imena ni lica, ali bili su tu – u Razrednim knjigama, poznatije - Dnevnicima, zabilježeni su i kao i vi, ovjekovječeni. Slika 1: Naši profesori Sjećate li se koliko je učenika u prve dvije godine rada bilo u obje škole? Malo. A broj profesora? I onda i sada isti. Možete li to zamisliti – tri puta više profesora od učenika. A sada, vaše maturalne godine, vas je oko 150. STO PEDESET učenika. Broj profesora i onda i sada isti. Vi ste nam peta generacija, peti maturanti sa svojih krasnih 18 ili 19 godina. Druga ste generacija „državne mature“. Na pragu ste zrelosti i ozbiljnosti. Školi je tek 8 godina – daleko od punoljetnosti.
  • 5. 5 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ 2. LANJSKI MATURANTI Otišli su naši maturanti, četvrta i brojna generacija – njih 20 (dvadeset). Otišli su 26. lipnja 2010. godine nakon svečane podjele svjedodžbi četvrtog razreda i ostalih koje su „zaradili“ kod nas ili su nam tijekom godina prešli iz nekih drugih srednjih škola. A na svečanoj podjeli i tom posebno svečanom dijelu zahvaljujemo profesorici retorike Anđelki Ravlić i učenici Ivani Kosijer. Budući su tada dobili i primjerak Srednjoškolskih uspomena nadam se da su ih pročitali i pregledali od vrha do dna, od prve do zadnje riječi, od prve do zadnje fotografije. Kako su svjedodžbe o državnoj maturi dobili naknadno (jer ih tada još nismo mogli printati), dolazili su jedan po jedan i obavještavali nas (isto tako radoznale i nestrpljive) o „upadu“ na fakultete, o pomicanju na rang-listama, o onome što su im želje, a što će ipak biti izbor. I evo što smo saznali kamo su se upisali: 1. Bralo Valentina – želi u Ameriku na college, a viđena u Zagrebu 2. Butković Dora – upisala Krajobraznu arhitekturu na Agronomiji 3. Cvitković Luka – htio biti psiholog, ali upao na VERN 4. Franjković Borna – upisao pravo u Splitu 5. Hrvačić Maja – Turistički menadžment na Ekonomiji 6. Imamović Dijana – Turistički menadžment na Ekonomiji 7. Jakovac Stella – biti će veterinarka 8. Juraga Ivan – ZŠEM 9. Jović Andrea – na pravu u Zagrebu 10. Kniewald Viktor – na šumarstvu 11. Kosijer Ivana – buduća pravnica 12. Kovačić Ivan – na ekonomiji ili građevini – još nepoznato 13. Marić Mario – na matematici i PMF-u 14. Pejković Domagoj – upisao pravo 15. Smrekar Dino – upisao filozofiju i informatologiju 16. Strbačko Hela – na upravnom pravu 17. Palatinuš Karlo – upao na pravo 18. Tischler Tin – biti će web dizajner 19. Žokvić Teo – povijest i sociologiju 20. Trošelj Luka – na razrednom ispitu do 31. kolovoza 2010., ali ne baš do tada jer je jesenski dio državne mature 24. kolovoza 2010. godine. Znači, Luka, čeka te još pet predmeta. Zadatak ljetni ti je učiti, učiti i ne zabušavati nego završiti godinu i položiti državnu maturu.(Dodatak: razred završio, matura ga čeka)
  • 6. 6 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ Slika 2: Norijada 2010. g. A kada krene nova školska godina 2010./2011. i oni postanu studenti-brucoši posjećivat će nas rjeđe nego su u školu dolazili, a nadam se da će nove obaveze postati zanimljive i redovitije. Želimo im indeks pun ocjena pa neka ga donesu u školu da bacimo pogled i vidimo nove uspjehe te još jednom potvrdimo kako se sve može, kako je put do uspjeha dohvatljiv, ali samo s njima kao glavnim sudionicima. Sretno im. A roditelji tih lanjskih maturanata obavijestili su nas o uspješnom upisu njihove djece i izrekli pohvale riječi o radu škole. Jučer su nas posjetile Maja Hrvačić i Dijana Imamović iz četvrte generacije. Ne možemo se načuditi Maji – sada je redovita na fakultetu. Čak ni ne kasni. Po sedam sati dnevno uči što je pravo čudo, ali je zato „prezadovoljna“ kako je napisala prvi kolokvij. Napokon vidi da se uloženi trud i te kako isplati. A Dijana – nije baš učila i ne zna kakvi će joj biti rezultati. Dijana, uči dijete. Nema više nas da te potičemo i s tobom učimo. Moraš sama i moraš paziti da ne preskočiš puno jer neće biti nadoknadivo.
  • 7. 7 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ 3. PRVI RAZRED: šk. god. 2007./2008. Iz tog vremena, daleke 2007. godine ostao mi je u sjećanju upis Lise-Miriam Forster. Došla je s mamom i tatom i nakon prvog razgovora izrekla dvije rečenice: „Ovo je moja škola. Želim se upisati“. Tati su prevodili naš razgovor (rođeni Nijemac), Lisa uopće nije bila uplašena, mama se složila, ja sretna (evo novog djeteta u školi) i do danas svi zadovoljni gimnazijom. Prisjetimo se tko je sve upisan tada u prvi razred: 1. Babić Vjeran – otišao nakon 1.r., ali se brzo vratio u istoj školskoj godini 2. Ivanković Marin 3. Šoštar Luka 4. F rster Lisa-Miriam 5. Rožić Jurica – otišao u Križ nakon prvog razreda 6. Šolić Krešimir Kris – došao nešto kasnije iz srednje informatičke i ostao 7. Petričević Jura 8. Kralj Luka – bi, ne bi, zaključio da ipak ne bi i napustio nas 9. Vukušić Domagoj – kasnije došao i na kraju godine nas napustio Slika 3: Prva postava U drugom ili nekom kasnijem razredu pridružili su nam se: 1. Andrea Antić 2. Marcela Medved 3. Mario Divila 4. Lucija Beljan 5. Luka Bagić 6. Nino Bolarić …i ostali do kraja četvrtog razreda.
  • 8. 8 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ Nije Lisi bilo lako u početku kao jedinoj djevojčici u razredu. A dječaci nestašni. Tko je bio nestašniji tada – Vjeran, Luka, Marin ili Jura? I roditeljske sastanke smo organizirali da razred postane razred. A ona se za Vjerana i matematiku zauzela posebno i na polugodištu i kraju školske godine. Sva sreća da je s njima te godine bio Jurica Rožić pa je imala mirnu, pomalo tihu, ali uvijek prijateljsku osobu u blizini. I tako je počelo. Vi, učenici spremni na sve nestašluke i odmjeravanja s prijateljima u razredu i školi, s profesorima na pomicanje granica, na malo učenja (tek toliko). Mi, profesori spremni na „sudar“ s novom generacijom (što dalje sve bistriji, što dalje sve im se manje uči), na kreativnost i ozbiljnost u nastavi, na prenošenje znanja i punjenje praznih džepova u glavama naših učenika, ali i na „natezanje“ oko ostajanja na učenju ili ne ostajanja. Kako se složiti, a da škola bude škola, učenici – učenici, a profesori – profesori? Sve moguće vještine i s jedne i s druge strane su potrebne – znanja, sposobnosti, mašte, domišljatosti, dobra volja i slično. Sjećam se te prve godine, opasnog jezika Jure Petričevića, odustajanja od učenja Vjerana Babića i trčanja za njim do na ulicu, kao i za Lukom Šoštarom. Zbog IZVANREDNOG i za školu LIJEPOG događaja prekidam razmišljanje o prvom razredu i slikom i riječju moram prepričati ovaj događaj: Pripremam se ja za kraj radnog dana, zaključavanje škole i odlazak kući oko 10 minuta do 16 sati (radno vrijeme škole od 8 do 16 sati) kad malo bolje osluhnem i ne mogu vjerovati vlastitim ušima – čujem još glasova u susjednoj učionici (dobro da nisu bili na katu jer bih ih bila zaključala i ostavila do sutra) i znam da je netko ostao na učenju. Što ostao?! Oooostao do 16 sati i učio, tj. ostali njih dvojica iz 4.a: Mario Divila i Luka Šoštar na učenju njemačkog jezika s razrednicom, profesoricom Ivančicom Diskordia. I zamislite – pala mi na pamet pjesma Halida Bešlića (al ne znam puno) ......čuda da se dese........ I dosta s pjesmom. Naprijed s učenjem! Mario i Luka, super vas je slušati i gledati. Valjda je trebao četvrti razred pa da svi budete ovako vrijedni i sretni i zadovoljni i konačno naučite što su radne navike. I, gotovo sam zaboravila početak. Ah da, vrijedna djeco, ostanite tako svaki dan na učenju ili barem, četiri puta tjedno ili tri puta tjedno, kako bi ocjene onda bile drugačije?! Kakve bi ocjene onda bile? I ne bi mame i tate slale e-mailove i brinuli hoće li od vas biti nešto ili ništa. Bit će, i te kako da hoće. A profesorica Diskordia – i njoj pohvala što ima volje i strpljenja i snage do tolikih kasnih sati učiti i poučavati. Dragi naši profesori i djelatnici – nikome ne umanjujem trud, ali ovaj sam događaj posebno uočila. I dok sam to zabilježila evo četiri sata i zaključavanja vrata. Za danas je dosta. Može sutra ispočetka.
  • 9. 9 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ Vraćamo se na prvi razred – na vas kao prvašiće. Gdje smo te godine bili (putovali, učili na terenskoj nastavi, izlazili izvan škole i učionice, razgledavali, zagledavali i pamtili), što sve vidjeli i naučili – evo kratkog pregleda: - u Muzeju za umjetnost i obrt pogledali smo skandinavski dizajn - slušali smo koncert u Lisinskom Mladog njemačkog orkestra - bili smo na terenskoj nastavi u Fužinama, šumi Golubinjak, na Risnjaku - sudjelovali smo na natjecanju iz odbojke (cure) - slušali smo predavanje gđe. A. Bego o trgovanju ljudima - putovali smo u M nchen i Salzburg - gledali smo predstavu u EXIT TEATRU „Kako misliš mene nema“ - ostajali smo na dodatnom učenju - obilježili smo razne posebne dane i datume (Božić, Advent, Valentinovo) - u kinu smo gledali povijesni spektakl „Elizabeta: Zlatno doba“ - u Klovićevim smo dvorima gledali izložbu Marca Chagalla - slikali smo se kao razred - bili smo u Prirodoslovnom muzeju i ušli ravno kroz ralje morskog psa - sudjelovali smo na Lidranu s predstavom „Božićni duh kroz 365 dana“ (hvala i Lisi i mami) - sudjelovali smo na književnim večerima - u kazalištu Mala scena gledali smo predstavu „Debela“ - bili smo na Otvorenim danima instituta Ruđera Boškovića - u Branimir centru smo pogledali dokumentarac „Što sa sobom preko dana“ - odradili smo humanitarnu akciju i obradovali nezbrinutu djecu u samostanu Karmelićanki Božanskog Srca Isusovog - bili smo na terenu u Vukovaru i Kopačkom ritu - u suradnji s PU Zagrebačkom slušali smo predavanje „Ne, zato jer ne!“ o drogi i drugim ovisnostima - završili smo godinu sa školskim časopisom „Bolji svijet“.
  • 10. 10 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ Znam da se malo od toga sjećate jer je prošlo puno vremena (od današnjeg datuma 21. listopada 2010. godine) do trenutka kada čitate. Međutim, riječi i slike (vaše fotke kojima ćete se sigurno obradovati i nasmijati) će vas podsjetiti: Slika 4: Vjeran na projektnoj nastavi Slika 5: Luka na učenju
  • 11. 11 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ Slika 6: Nastava njemačkog jezika Slika 7: Nastava likovne umjetnosti Završetku dijela knjige o vašem prvom razredu dodajemo vaša sjećanja o toj dalekoj godini kada ste se upisali i došli u novu sredinu: Lisa: Sjećam se Jurice Rožića. Bila sam jedina cura u razredu i tada mislila da su svi dečki OK, ali znali su pretjerati. Sjećam se fantastičnog izleta u M nchen. Bilo je super. Mario: Prošao sam s 5, uzorno vladanje, malo nas u razredu, profesori odlični Jura: Nikad nije bilo Luke K., čudno kako nas je bilo malo u razredu, nova sredina, izlet u M nchen.
  • 12. 12 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ 4. DRUGI RAZRED: šk. god. 2008./2009. Sjećate li se svog drugog razreda? Kada bi vas netko pitao danas, kada čitate ovu knjigu, to pitanje sigurno biste odgovorili da je doba srednje škole sretno razdoblje u životu, da ste s veseljem išli na nastavu, da su svi profesori bili dobri (neki odlični, a neki katastrofa), ali i da ste vi mogli više i bolje, ali vam se nije dalo. Eh, da vam se sada vratiti u drugi razred! Svi bi bili odlični ili vrlo dobri učenici. Eh, da vam se sada vratiti u drugi razred! Svi bi imali vremena i za ostajanje na učenju i za čuvene kavice u još čuvenijoj Sedmici. Eh, da vam se sada vratiti u drugi razred! Svi bi se više međusobno družili i bili bolji prijatelji jedni drugima. Eh, kakva me nostalgija hvata za srednjom školom, a što će se godine nizati to će nostalgija i uspomene biti sve jače i češće. Često sam se pitala zašto sam se uhvatila ovog zadatka i kako mi je pala na pamet ideja – pisanje knjige Srednjoškolskih uspomena, skupljanje vaših radova i fotografija. Znam odgovor. Izreći ću ga. Meni je srednja škola bilo najljepše razdoblje u životu. Voljela sam sve što se u njoj događa, čak i učenje. Nisam imala ni jedan izostanak kroz četiri školske godine. Bila sam sretno i zdravo dijete. Nisam mogla zamisliti ni dan ni sat da ne budem u školi, u svom razredu, među svih njih trideset i dvoje (32) koliko nas je u razredu bilo. I nemojte misliti da sam bila štreber. Nisam bila ni odličan učenik (moja sestra je), već vrlo dobar. Ni meni se baš nije učilo sve gradivo, ali sam se za svaki dan pripremala iz svakog predmeta, sve zadaće uvijek pisala, svu lektiru uvijek pročitala i sastavila. Skoro zaboravih, imala sam jedan neopravdan sat, a i svi mi iz razreda jer smo se namjerno „vukli“ nazad na sat povijesti s terenske nastave sa željom doći što kasnije i zakasniti što više da profesorica odustane od čekanja. A mi, prave naivčine, sjeli pred školu i to baš pod prozor kabineta fizike gdje je naš razrednik (profesor fizike) imao nastavu i dakako – vidio nas. Taj jedini neopravdani sat svi pamtimo. A vi, draga djeco?! Što ste stariji, sve vas je manje u školi. Što ste stariji, sve više prijevoz kasni, stalno ste bolesni ili kod zubara, non-stop je zastoj, bez jutarnje kave ne možete funkcionirati… Izgovora na pretek, a ispričnica ni za lijek. Izostanaka stotine, a od toga neopravdanih koliko voliš. A roditelji – prvo u čudu, onda razgovaraju s vama, onda opravdaju sve što se opravdati da, ali ostane još toga i za neopravdane. „Dobro, ne pretjerujte baš.“ rekli biste za sebe i za svoj drugi razred. „Nije baš tako bilo u drugom, nego u trećem i četvrtom. U drugom smo još bili dobri.“ Bili ste. Bili ste dobri i kasnije. Završili ste školu i otišli drugim putem.
  • 13. 13 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ A po čemu ćete osobito pamtiti svoj drugi razred evo kratkog pregleda: - po predstavi Galeb u ZKM-u - predavanju i predstavljanju Udruge slijepih i slabovidnih te humanitarnoj akciji za Školovanje pasa vodiča - pedagoginji Ani Blažević - putovanju na terensku nastavu u Puli i radionicama iz biologije i kemije - izložbi Grafike Rebrandt u Muzeju za umjetnost i obrt - božićnoj priredbi - izložbi Josipa Račića u Modernoj galeriji - predstavi Vrag nosi pravdu u kazalištu Vidra naše bivše učenice Nataše Horvat - školskim natjecanjima iz engleskog, hrvatskog, biologije, TZK - obilježavanju Valentinova - odlasku na koncert M. P. Musorgskog: Slike s izložbe - posjetu kinu i filmu Operacija Valkyra - Festivalu znanosti u Tehničkom muzeju i Ruđeru Boškoviću - izletu u Čigoč i Lonjsko polje Tu se želim zadržati malo duže i podsjetiti vas na one silne komarce koji su nas pratili i puta po kojem smo tako pažljivo hodali jer su prije nas prolazile krave i ostavile svoja obilježja. U tom djelu puta pitala sam se gdje li smo zalutali, ali u pogledu na širinu Lonjskog polja po izlasku iz šume i pogledu na silna i mnogobrojna gnijezda roda raspoloženje se vratilo pa možemo za izlet reći da je ostao nezaboravan. - po predstavi Crvenkapica na njemačkom jeziku i samo za učenike koji uče taj jezik - da ne zaboravim – po učenjima nakon nastave - projektima (praćenje životinjskog organizma kroz 4 godišnja doba), radionicama, posjetama i terenskoj nastavi - posjetama pedagogici i ravnateljici, obavijestima razrednika svakog petka o vašem uspjehu i izostanku roditeljima i tko zna što je svega još bilo u drugom razredu. A što su zapamtili neki učenici?! Šta će izvući iz ladica svojih uspomena (9.2.2011.)? Baš me zanima. Ja pamtim malo više izostanaka, malo više kašnjenja na prve sate i maštovitih isprika i izgovora za sve. Dnevnik je, doduše, još bio poluprazan, a vaših prezimena malo, osim možda Krisovog. On je valjda rekorder škole ili generacije. Od ljubavnih jada, praćenja cure do njezine škole, prehlada, kavica u Sedmici i šokiranja mame – što tu svega nije bilo… Ali zato, kada bi se pojavio i tako skrušeno obećao da će od danas biti redovit, sve bi bilo oprošteno i zaboravljeno. A njega već sutradan opet nema.
  • 14. 14 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ Učenici sve to što se škole tiče gledaju iz drugog ugla. Osim mnoštva opravdanja, izostanaka i neučenja puno su i naučili (bistra su to djeca). A što su zapamtili: Jura: Došli novi učenici Andreja i Lucija, a otišla profesorica iz matematike i fizike prof. Filipašić Lisa: Već smo se navikli na školu, a Andrejin dolazak bio je spas. Hvala Bogu, još jedna cura. Sve je išlo prema boljem. Završit ćemo drugi razred vašim radovima, fotografijama i izvacima iz Dnevnika. Slika 8: Marin u ZOO-u Slika 9: Izlet u Lonjsko polje
  • 15. 15 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ Slika 10: Izlet u Lonjsko polje Slika 11: Vrijedni u razredu U drugom razredu pridružili su nam se: Andreja Antić Lucija Beljan Luka Bagić Mario Divila Marcela Medved.
  • 16. 16 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ 5. TREĆI RAZRED: šk. god. 2009./2010. Nekoliko učenika otišlo, nekoliko došlo – scenarij završetka i početka svake školske godine sličan. Uvijek ima zadovoljnih, uvijek ima nezadovoljnih. Oni jako ili manje zadovoljni ostali s nama, nezadovoljni gunđaju ili su netragom nestali. Ali zato, novi došli. Svi vi, dragi učenici, koji ste s nama od prvog dana u prvom razredu niste ni svjesni koliko vam je u ovoj školi dobro – kreativna i raznolika nastava, dragi i susretljivi profesori, uvijek možete odgovarati (i to još najave kada), puno izlazaka na terensku nastavu, mogućnost učenja (što baš niste iskoristili), ravnateljica puna razumijevanja, bez galame i ružnih riječi, pedagoginja uvijek za razgovor, razrednici stalno u kontaktu s roditeljima (nekima odlično, nekima prečesto) – sve u svemu, škola za vas. A što bi rekli učenici koji su nam (u bilo kojem razredu srednje) prešli iz državne u našu, privatnu školu? Rekli bi kao što je Domagoj Vukušić napisao za školske novine – „ni ne znate kako vam je dobro jer niste probali ono drugo“. Uostalom, ako ste pročitali sve što u ovoj Knjizi srednjoškolskih uspomena piše, pročitali ste i taj Domagojev rad s kojim bi se složili mnogi, a neki opet ne. Eh, draga djeco, dragi učenici, tek kada odete na fakultet moći ćete jasno sagledati svoju srednju školu. Koji će tada biti vaši komentari, emocije i sjećanja? Nešto od toga saznat ćemo kada nas dođete posjetiti, tj. od onih koji nas budu došli posjetiti. I što je novo u trećem razredu za razliku od prva dva? Vi biste rekli da ništa nije novo – ista škola, male učionice, vi sve jači i veći, profesori svi gotovo isti, vama jako poznati (već znate kako svaki od njih diše, kako će reagirati na vaše – nisam ni ja napisao/la zadaću ili nisam spreman/na za odgovaranje), tu i tamo netko novi, tek toliko da znate da su naši profesori mladi kolektiv, da su većinom profesorice, a trudnoća normalna pojava u tom mladom sastavu. A sada, što vam se događalo u trećem razredu, evo kratkog pregleda (gdje ste bili, što ste vidjeli, u čemu ste sudjelovali, što ste naučili, zapamtili – neću provjeravati. Znam da ima znanja. Nije sve ishlapilo.) - u kazalištu Tvornica lutaka na predstavi Radio Tesla - na jednodnevnom izletu, terenskoj nastavi: Funtana – Vrsar – Rijeka - bili smo na Svjetskom danu pješaka - na manifestaciji Dojdi osmaš - nagrađeni učenici u Danu bez školske torbe na izložbi Prvaci intimizma - bili smo na Interliberu u prostorijama Velesajma - bili smo u Hrvatsko-američkom društvu na radionici iz povijesti SAD-a - u kazalištu Vidra na predstavi Starac i more - u kazalištu Histrioni na predstavi „I Miss Communism“ - na izložbi Uspomene jednog bana u Povijesnom muzeju
  • 17. 17 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ - Bagić, Beljan, Forster na natjecanju iz njemačkog - na predstavi u ZKM-u Garage - u galeriji Klovićevi dvori na izložbi Vlahe Bukovca - na otvorenim danima Instituta Ruđer Bošković - u Prirodoslovnom muzeju na izložbi paukova - na terenskoj nastavi u Lici – u Smiljanu kod Nikole Tesle, u špilji Grabovici - izlet dvodnevni u Padovi, Veroni i Gardalandu (pored Julijinog balkona, crkve svetog Ante, u zabavnom parku) - radionice i kreativna nastava svakodnevno - završetak s učenjima i borbom s ocjenama pred kraj nastavne godine - kraj nastave jedva dočekan 15. lipnja 2010. godine (sunčana, osunčana, topla, vesela srijeda). Slika 12: Pred Tehničkim muzejem Slika 13: Pred Prirodoslovnim muzejem
  • 18. 18 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ Slika 14: Na nastavi Kemije Slika 15: Na terenskoj nastavi u Smiljan Slika 16: Na izletu
  • 19. 19 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ Slika 17: Na maturalcu u Tunisu Slika 18: Pred Institutom Ruđer Bošković
  • 20. 20 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ 6. ČETVRTI RAZRED: šk. god. 2010./2011. Počet ćemo s vašim impresijama o školi i četvrtom razredu: Marin Ivanković – maturalac je bio „prva liga“, profesorice isto, vodič isto, oko pripreme za maturu gužva i više nas u razredu Lisa-Miriam Forster – zadnja je godina. Već sam pomalo tužna. Valjda ćemo ostati svi dobri prijatelji, nadam se svi. Kad god dođe Kris u razred, svi se razveselimo. Kao da nam je Božić. Nije ga bilo već dva tjedna. Da, povećao nam se razred. Hoćemo li sada svi stati u našu malu učionicu?! Jura uglavnom zna imati svoje ispade, zna biti često živčan, ali kad s njim samo razgovaraš, OK je. Jura Petričević – pamtim maturalac kao najbolji tjedan u životu, pamtim put u Salzburg i Graz, državnu maturu i malo vremena za ostale predmete i još – sprijateljio sam se s Bolarićem. Novi učenici u četvrtom razredu došli i povećali brojnost učenika škole, a mi se trudili koliko smo znali i umjeli da sve vas dovedemo do uspješnog kraja i zadovoljstva obostranih. A tko su ti novi četvrtaši: Patrik Hrelec Mislav Marinčić Vedran Kalinić Benjamin Markov Vedrana Ružić Gordan Brkić. A je li bilo kakvih promjena u profesorskom sastavu? Je. Na porodiljni je otišla razrednica Ivančica Diskordia, a kao profesorica njemačkog jezika stigla nam je Ivona Šalinović i profesorica engleskog Anita Mazej, a za fiziku Nino Mandl i matematiku Petra Šala. I profesorica Adriana Ivandić je bila kratko na bolovanju pa ju je mijenjala Marija Marketanović Hadžić. Bila kratko, došla i otišla. Oni koji su dolazili u školu možda će je pamtiti, ali Kris - znaš li tko je mijenjao profesoricu Ivandić?
  • 21. 21 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ I što se događalo u četvrtom razredu osim što nam je došlo puno učenika (gotovo koliko vas je i bilo – u razred mislim): - profesorica Ana Borbaš Bajivić rodila sina Jakova i ove godine je nema - profesorica Anđelka Ravlić organizirala prvi višednevni izlet u BiH – Jajce, Visoko, Sarajevo, izvor rijeke Bosne, Travnik, Kraljevu Sutjesku – svima bilo lijepo, svi se sretno vratili, a profesori etike, povijesti i geografije izradili zadatke za „terensku nastavu“. - obilježili smo i Međunarodni dan pješaka pješačeći od škole do Medvedgrada, a društvo se raspalo putem i s profesorom Kristijanom Šivakom i profesoricom Gabrijelom Čorković do cilja stiglo šestero učenika. - bili smo na predstavi Biti drukčiji - ugostili smo predstavnika Hrvatsko-američkog društva - bili smo na Zagrebačkom Velesajmu – Interliber - primili smo predstavnike različitih visokih učilišta na prezentaciju svojih ustanova – VERN-a, ZŠEM-a, Libertasa i drugih iz Zagreba, Dubrovnika i Splita - obilježili smo Dan nepušača i Dan sjećanja na Vukovar - bili smo u Krapini i kući Ljudevita Gaja - posjetili smo Graz i Salzburg za Adventa - okitili smo školu za Božićne praznike i blagdane i uvježbali priredbu - profesorica Čorković je osmislila filmsko poslijepodne u školi svakog prvog četvrtka mjesecu, a tko je htio, pogledao je sve ponuđene filmove uz grickalice i sokove - posjetili smo Tehnički muzej i Bezbroj lica periodnog sustava elemenata - uređivali smo razrede – bojali i maljali - svi razredi izradili su svoj kalendar na satu informatike (ukrašavali su vašu školu) - svi učenici su bili na izložbi Art deco u Muzeju za umjetnost i obrt - s profesoricom Katarinom Aladrović Slovaček pogledali ste Ledu u kazalištu Gavella - bili ste na polaganju ECDL ispita - organizirali ste svoju maturalnu večer u hotelu The Regent Esplanade Zagreb - bili smo i na Festivalu znanosti u Tehničkom muzeju. A što se tiče priprema za maturu, nadamo se da ćete maturu položiti od prve (u prvim rokovima svaki obavezni predmet) i da ćemo svi zadovoljni čuti da ste upisali željeni fakultet. To i je cilj svega učenja. Zbog toga se trudimo svi, a osobito vi, dragi naši maturanti. Na fakultetu tartajte punim kapacitetom, krenite punim jedrima da ništa ne propustite. Biti ćete sretni i vi i roditelji, a mi ponosni jer je dio znanja i svega što tamo treba i naša zasluga. Vi ćete uvijek biti naša djeca, a mi u brizi za vama.
  • 22. 22 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ Slika 19: U Sarajevu Slika 20: Radionica pisanja eseja iz Hrvatskog jezika Slika 21: Na nastavi
  • 23. 23 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ Slika 22: U potrazi za izgubljenim vremenom Slika 23: Uz Dan nepušenja Slika 24: Uvijek veseli učenici
  • 24. 24 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ Slika 25: Crkva sv. Blaža Slika 26: Vrijedni do kraja Slika 27: Pred NSK-om
  • 25. 25 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ Danas je zadnji nastavni dan za četvrte razrede, maturante. Gužva je po školi i svim učionicama na sve strane. Informatičke učionice cijeli dan u uporabi. Traži se slobodna učionica. Svi su profesori tu, ulaze i izlaze iz događaja u događaj, rješavaju i ispituju tamo gdje do ovog dana nisu stigli, tj. učenici nisu bili spremni. A ocjene? Ludnica i potraga za što višom pozicijom u rangu od 1 do 5. Nekima uvijek draga i jedva dočekana dvojka, a većini (hvala Bogu) treba više. Pa gdje se što može podići, podižite djeco (ako ima mogućnosti), a gdje nema, šanse su propuštene. Samo, uvijek težite boljem. Neka vam to bude životno pravilo. Evo i 17. svibnja 2011. godine – norijada. Još uvijek ima neriješenih slučajeva i nezaključenih ocjena. Ovaj put ne zovemo kući i ne tražimo djecu – tu su. A baš su danas stigle razredne fotografije, a od vas tu i tamo poneki dolaze i dive se svojoj mladosti i razrednom zajedništvu. A sutra u 9,00 sati kod okretišta u Dubravi je sastanak i odlazak na paintball u Markuševcu. Probudite se i stignite na vrijeme. I čuvajte se. I to je opasan sport iako ima posebnu opremu. Zaštite nikad dosta. Slika 28: Paintball
  • 26. 26 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“ Evo još jednog događaja vrijednog pamćenja – Maturalna večer. Nekada smo to zvali maturalni ples. Danas se zadržao raskoš prostora, raskoš vašeg izgleda (haljina, šminke, odijela, nasmijanih lica), ponosnih roditelja i sretnih školskih djelatnika gledajući mladost na završetku srednjoškolskog obrazovanja, još jedne stepenice u vašem odrastanju. Slika 29: Pripreme za ples s roditeljima Slika 30: Lucija i Jura Dragi maturanti, stvarno smo svi u srcu i duši „cvjetali“ gledajući vas, zaboravljajući sve što nije bilo dobro i pamteći samo dobre događaje. I vi nas ponesite u srcu kao svoje profesore, kao one koji su vas i odgajali i učili i željeli vam uspjeh. Bili ste lijepi, uređeni, odrasli mladi ljudi, skockani, dotjerani, kao iz modnog časopisa – „lijepa mladosti“. I još očekujemo rezultate državne mature i podjelu svjedodžbi. Tu će biti kraj. Nećemo vas zaboraviti. Nemojte ni vi nas. Dođite, posjetite nas i razveselite svojim uspjesima. SRETNO!
  • 27. 27 Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“