Phil Bosmans život i djelo
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×
 

Phil Bosmans život i djelo

on

  • 1,228 views

bosmans

bosmans

Statistics

Views

Total Views
1,228
Views on SlideShare
203
Embed Views
1,025

Actions

Likes
0
Downloads
0
Comments
0

11 Embeds 1,025

http://www.savezbezimena.com 506
http://savezbezimena.com 493
https://www.facebook.com 16
https://m.facebook.com 2
http://www.vjeraidjela.com 2
https://m.facebook.com&_=1395568932312 HTTP 1
https://m.facebook.com&_=1395568142691 HTTP 1
https://m.facebook.com&_=1395570022040 HTTP 1
https://m.facebook.com&_=1395582889085 HTTP 1
https://m.facebook.com&_=1395862548220 HTTP 1
https://m.facebook.com&_=1396392081844 HTTP 1
More...

Accessibility

Categories

Upload Details

Uploaded via as Microsoft PowerPoint

Usage Rights

© All Rights Reserved

Report content

Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
  • Full Name Full Name Comment goes here.
    Are you sure you want to
    Your message goes here
    Processing…
Post Comment
Edit your comment

Phil Bosmans život i djelo Phil Bosmans život i djelo Presentation Transcript

  • 1. srpnja 1922. Imao sam sreće! Bio sam pozvan i trebao se roditi iz ljubavi dvoje ljudi koji ostadoše jedno drugomu vjerni u dobru i zlu.
  • Prije mene se rodila sestra, a ja sam najstariji od trojice dječaka.
  • Rodna kuća u Gruitrodeu Uz njih je bilo dobro. Nalazio sam siguran dom i ugodnu zaštićenost. View slide
  • To je bio Roy! Selo na zemlji, gdje su ljudi mogli napredovati. U središtu sela crkva, stara crkva od vapnenca, s velikim vratima koja su pokazivala prema nebu. Župna crkva u Gruitrodeu View slide
  • U ovoj crkvi sam kršten. Krstionica u Gruitrodeu
  • Bio je blagoslov roditi se na selu. Nisam imao raskošne kolijevke, niti udobne dječje opreme. Nisam imao skupih igračaka, nego vjeverice u šumi i kuniće na livadi.
  • Kad je otac već bio prestar za teške seljačke poslove, preselili smo se iz Gruitrodea u Genk.
  • To je za sve nas, a ponajviše za oca bio težak udarac.
  • Morao je napustiti komadić drage poznate zemlje s kojom je srastao, a mi smo izgubili naše selo.
  • Ne mogu prešutjeti da sam odrastao u siromaštvu. Zahvaljujući jednoj teti mogao sam studirati. 1934. Humanistička gimnazija i internat u „Sjemeništu monfortanaca“ u Rotselaaru kod Leuvena.
  • 10. 05. 1940. Drugi svjetski rat. Prekidam školovanje i s bratom Hendrikom bježim u Francusku, gdje provodimo šest mjeseci. Kroz nevolju tih mjeseci bijega naučio sam jako puno. Postao sam, primjerice, ravnodušan prema materijalnome imetku. Trpio sam glad i žeđ. Dobro znam što znači siromaštvo i bijeda.
  • Rujan 1940. Nastavljam školovanje. U Rotselaaru završavam humanističku gimnaziju. Postajem vođa Katoličke akcije učenika (KSS) Genka. U vlaku i autobusu ostavljam ceduljice s porukama. Možda se već u ovome nazire ideja o Savezu bez imena.
  • 1941. U Rotselaareu kod monfortanaca: novicijat - prvi zavjeti - studij filozofije i godina teologije.
  • 1945. Oirschot u Nizozemskoj, teološki studij.
  • Oirschot 7. ožujka 1948.: Svećeničko ređenje. Bilo nas je jedanaestorica.
  • Biti zaređen za za svećenika znači Biti zaređen svećenika znači posvetiti se Bogu ljudima posvetiti se Bogu i i ljudima do zadnje žilice svoga života. do zadnje žilicesvoga života. Znači, na raspolaganje staviti svoje tijelo, Znači, na raspolaganje staviti svoje tijelo, svoje srce, svoje srce, svoj duh, svoj duh, svoje ruke i svoje ruke i noge,noge, cijelo cijelo svoje biće, svoje biće, da Božja ljubav bude vidljiva opipljiva. da Božja ljubav bude vidljiva i iopipljiva.
  • 1948./1949.: praktikum u Francuskoj (St.-Laurent-sur-Sèvre).
  • Nakon svećeničkoga ređenja radio sam – u skladu sa zadaćom svoga reda - više godina u pučkim misijama. Četvrt bijede u gradu Toursu.
  • U Parizu sa svećenicima-radnicima. Očaran sam i oduševljen njihovim radom.
  • Išli smo od jednoga mjesta do drugoga, nebrojeni posjeti obiteljima, razgovori, propovijedi i procesije, zborovanja i bogoslužja, često od rana jutra do kasno u noć, mjesecima, bez praznika i godišnjega odmora, sve dok u ljetu 1954. nisam doživio potpuni slom.
  • Imao sam jako puno sreće. Dok sam ležao na smrt bolestan, bio sam primljen u najgostoljubiviji župni dvor na svijetu, u malome, gotovo izgubljenu, selu Horpmaalu.
  • Tu su mi dva anđela, župnik Aerts i njegova domaćica Leontina, s beskrajnom strpljivošću i ljubaznom brigom, opet povratila smijeh.
  • Ležao sam dvije godine u krevetu. Vrijeme tišine u sjeni križa. Vrijeme duge inkubacije, u kojemu sam nesvjesno naučio više nego godinama prije iz knjiga. Liječnici me proglasiše olupinom života. Nisam bio više ni za što uporabljiv.
  • Suprotno svim medicinskim prognozama, ipak sam ozdravio.
  • 1957. Pater Willy Loop, moj učitelj iz Rotselaara, poziva me da zajedno s Tonijem Winkelerom započnem sa Savezom bez imena u Flandriji. Popravi svijet i započni od sebe! – ovim riječima radio-propovjednik Henry De Greeve osniva Savez u Nizozemskoj. Odlučio sam krenuti njegovim stopama.
  • 20. 08. 1959. osnivam u Belgiji Savez bez imena.
  • Ovaj Savez - za sve korisna, općenito blagotvorna udruga, stječe u kratko vrijeme nevjerojatnu popularnost.
  • Svjestan sam koliko su mediji moćni. Odlučio sam obilno se njima okoristiti. Započinjem s kratkim nagovorima na radiju prije udarnih večernjih vijesti.
  • Već je prva polusatna TV-emisija, neposredno pred Božić 1959., bila povodom prvim reportažama u poznatijim časopisima.
  • Srce postaje ključni pojam poruke, koju prenosim u moderno društvo, u život ljudi.
  • Nudim Vitamine za srce. Iz tekstova tjednih telefonskih poruka nastaje kasniji bestseler Menslief, ik hou van je.
  • Riječ je o knjizi koja je osvojila srce svijeta i, prevedena na tridesetak jezika, doživjela višemilijunsku nakladu.
  • U Hrvatskoj je doživjela 8 izdanja i nakladu od 27.000 primjeraka.
  • Slijede predavanja, konferencije, razgovori. Ponekad i svake večeri, uvijek na drugome mjestu i s drugim ljudima. Organiziram regionalne i diljem Belgije prihvaćene velike susrete Saveza bez imena.
  • Savez iz malih početaka prerasta – prije svega u flamanskom dijelu Belgije – u velik pokret, i danas broji preko 300.000 članova.
  • Nisam ostao samo na riječima koje dolaze iz srca i dopiru do srca. Valjalo je nešto učiniti. Traže se djela. Tako se rađaju brojne inicijative za ljude u potrebi: akcije svijeća, glazbe, cvijeća i drugo.
  • Tražim posao za bivše zatvorenike kako ne bi ostali na ulici. U Antwerpenu osnivam MiN-radionicu, prvu socijalnu ustanovu te vrste u Belgiji, a nekoliko godina kasnije i Dom Anne-Françoise za žene.
  • Organiziram besplatne male popravke u kući starima, bolesnima i prikraćenim osobama. 1973. otvaram MiN-hotel za bivše zatvorenike.
  • 1974. Savez provodi Akciju za Rome ilegalnim otvaranjem prvoga trajnog prebivališta u Mortselu. Tako i beskućnici dobivaju osobne iskaznice.
  • Kavana bez piva Imanje-oaza Nije manjkalo ni ideja, ni djelotvorne snage i odlučnosti. Ja volim ljude, posebno prikraćene, one u potrebi. Zato tražim puta i načina kako doći do suradnika, i kako ih motivirati. Zahvaljujući Savezu socijalne inicijative nicale su kao gljive poslije kiše. Iz godine u godinu. Panj
  • 1967. Pierre Konings, moj vjerni prijatelj, direktor nizozemske avionske kompanije KLM,
  • omogućuje mi brojna putovanja, prije svega u Južnu Ameriku.
  • Inicijativa Saveza bez imena osvaja svijet. Najprije u Južnoj Americi, … ... 1988. Njemačkoj, ... 2000. u Hrvatskoj.
  • Ponekad me pitaju nisam li umoran od borbe, jesam li ikada bio pesimist. Tada sve opet bude lakše. Ovo iskustvo me potaknulo na onu izreku: To je rijetko. Jesam, istina, umoran i dogodi se da mi bude žao. Ali ja se “Uporaba ruku olakšava glavu.” onda sklonim u svoj vrt ljekovitoga bilja i radim dok se ne oznojim.
  • Imao sam i još svježa, a prema klaunima. Smatram da zatvorenika. Bila je Slika je bilaveliku ljubav lice klauna predstavljalo je licesam od njih mnogo to naučio. S vremenom sam dobio čitavu zbirku klauna. Ali najljepšega klauna prava umjetnina. U njoj sam vidio svu žalost Južne Amerike. Kasnije sam počeo sam dobio u jednome zatvoru u Evo jednoga: pisati o klaunima male tekstove.Caracasu.
  • Klaun je netko tko može relativizirati svaku žalost, netko tko je uvijek i isključivo tu za druge. On se može smijati kad plače. Može plakati kad se smije.
  • Svaki čovjek je jedno takvo neobično biće, neka vrsta klauna. Mora naučiti smijati se kroz vlastite suze.
  • Srpanj 1991. Sudbinu Saveza (BZN) stavljam u mlađe ruke. Želja mi je i dalje govoriti i pisati. Bilježiti stečena iskustva. A za to mi treba vremena.
  • Prava je mudrost u ovome: Imati osjećaj za organski rast, i zrenje i odumiranje stvari. Za vrijeme kad valja sijati, kada žeti. Znati ne samo kada obraditi njivu, nego i kada urediti svoju kuću.
  • No, dogodilo se drukčije. Bog je prekrižio moje planove … Leontina Franck, bez čije njege ne bih ozdravio, iznenada oboli od tumora na mozgu. Smatrao sam najnormalnijim skrbiti za nju kod kuće i osobno je pratiti na polaganu putu umiranja. Činio sam to s ljubavlju.
  • Samo nekoliko mjeseci poslije toga pretrpio sam infarkt. Bila je noć… Htio sam nazvati, ali sam izgubio glas, i opazih da sam jednom stranom tijela uzet. Na sreću – uvijek sam imao sreće – imam vlastiti telefon. Pola sata kasnije ležao sam na sveučilišnoj klinici u Antwerpenu. Je li to bila volja Božja? Moja sigurno nije. Svi moji planovi pali su u vodu.
  • Gledano tjelesno, još sam samo napola čovjek. Na jednu takvu uzetost ne možeš se nikada priviknuti. Četrdeset sam godina bodrio ljude, govorio i pisao da im nenadani udarci ne smiju uzeti njihov mir, da moraju sami sebe prihvatiti takve kakvi jesu, stari i mladi, zdravi ili uzeti. Sada moram sam prakticirati ono o čemu sam godinama teoretizirao.
  • Posjet prijatelja iz Hrvatske: Zvonimir Atletić, Pavao Madžarević, Ivan Matok, Nedjeljko Pintarić Ne želim se predati. Još uvijek pokušavam ponešto zabilježiti. Računalo mi je u tome velika pomoć. Moja predavanja su sve kraća. Ali zato imam dostatno vremena za prijatelje i goste.
  • Zvuči nevjerojatno, ali je ipak istina: Ja sam, unatoč svemu, jako sretan čovjek.
  • PHIL BOSMANS JE UMRO U KONTICHU (BELGIJA) 17. SIJEČNJA 2012. GODINE
  • SPROVOD PHILA BOSMANSA Konntich, 25. SIJEČNJA 2012. “Ti si posljednjih pedeset godina bio smiješak našemu gradu i našoj regiji. Tvoja ljubav je otvarala vrata, i ti pripremao dom ljudima koji više nisu imali doma”, rekao je u kratkome pozdravu na početku mise zadušnice biskup Antwerpena.
  • Kraj