Sociologija

26,483 views
26,064 views

Published on

Published in: Health & Medicine
0 Comments
2 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

No Downloads
Views
Total views
26,483
On SlideShare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
11
Actions
Shares
0
Downloads
202
Comments
0
Likes
2
Embeds 0
No embeds

No notes for slide

Sociologija

  1. 1. Sociologija___________________________________________________________I Postanak i razvoj sociologije kao posebne društvene nauke1.SAVREMENI ZNAČAJ SOCIOLOGIJE Pitanje društva i odnosa u društvu zaokupljalo je pažnju mnogih mislilaca inaučnika još od davnina. Nadstojanje da se shvati priroda, nastanak i razvoj društva,njegovo kretanje bilo je značajno za nastanak sociologije kao posebne nauke. Nastanak irazvoj sociologije čvrsto je vezan za industrijski progres i nastojanje da se promjene kojesu se desile u društvu, kao posljedica tog razvoja, potpunije spoznaju, tj. naučno prate iobjasne.Sociologija ima zadatak da uoči dinamiku društvenog procesa, rasvjetli njihovu historiju ikretanje, predvidi tok društvenih promjena. Radi se o neprekidnom i dinamičkom kretanjudruštva kroz stoljeća, tako da se javlja potreba da se procesi koji se javljaju i objasne.Sociologija danas predstavlja značajnu, modernu, teorijsku i empirijsku nauku, kojakritički razmatra i prosudjuje društvene odnose i procese u savremenom društvu.Sociološka istraživanja su sve više neophodna za uspješno funkcionisanje sistema,njegovih demokratskih odnosa i institucija, industrije, administracije i mnogih drugihoblika ljudskog djelovanja.2. FILOZOFSKI KORJENI Društveni fenomeni su zanimali mnoge naučnike, posebno filozofe, historičare,teologe i druge, njihove ideje bile su uslovljene vremenom u kojem su živjeli. Filozofi suoduvjek pokušavali odgovoriti na pitanja: Šta je čovjek?, Odakle on dolazi? itd.Prvi filozofi u Grčkoj su istovremeno bili i prvi mislioci i učenjaci. Oni su u svojim djelimarazvili mnoge elemente pojedinih nauka koje su se kasnije razvile kao zasebne nauke.PLATON je svojim učenjem razvio mnoge socijalno–političke koncepcije društva. TežištePlatonove, a i grčke filozofije uopšte bilo je kako u polisu postići sreću za njegovegrađane, kako spasiti taj grad–državu od propasti i uništenja, kako građane učinitijednakim itd. On u svom monumentalnom djelu Država, pokušava nastoji izgraditiidealan model države, tj.državnog uređenja. Platonov ideal je uspostava koncepta državeu kojoj će vladati najsposobniji i najodgovorniji predstavnici naroda, tj. filozofi.ARISTOTEL je za razliku od Platona, pokazao veće interesovanje za objektivnoposmatranje društvenih pojava i procesa. Njegova dijela sadrže niz činjenica i podataka okonkretnom društvenim uređenjima antičke Grčke. U svojim djelima Politika, Ustavatenski i dr. dao je ne samo teorijski doprinos razumjevanju društva, već je i praktičnonaznačio empirijske instrumente sociološkog istraživanja, pomoću kojih se određenepojave mogu pratiti i kvantitativno i kvalitativno iskazivati.Aristotel je uočio da se društvene pojave ne mogu posmatrati odvojeno od ekonomskih imnogih drugih. Dakle, Aristotel društvo razumije u njegovom totalitetu i ne svodi ga nasamo jednu pojavu ili proces, nego ga razumije u svoj njegovoj kompleksnosti.U svojim djelima Aristotel je osvijetlio čovjeka i njegove postupke kroz četiri formedruštvene analize: 1. Putem društvenosti i solidarnosti 2. Kroz posebne grupacije 3. Putem države 4. Putem pravila o društvenim odnosimaSTOICI I EPIKUREJCI su nakon Platona i Aristotela dali poseban doprinos razvojusociološke misli.Stoici su društvo shvatali na racionalan način. Razvili su Aristotelovu misao po kojoj suljudi društvena bića, a za razliku i od Aristotela i Platona društvo su poimali mnogo šireod države. Ideje o nužnosti zajedničkog života ljudi, zasnivali su na etičkom i moralnomnačelu čovjeka i njegovih potreba za društvenošću i nužnošću saradnje sa drugimljudima. 1
  2. 2. Sociologija___________________________________________________________Epikurejci su isticali sasvim suprotna mišljenja. Smatrali su da je interes pojedinacajedini racionalni osnov društva i ponašanja. (a) RIMLJANI su bili skloni praktičnijim načinima razmišljanja o svrsi i smislu društva i države. Njihov najveći doprinos je u slijedećem: • Praktično su ostvarili neke socijalne ideje grčkih mislilaca • Podigli su na viši stepen političku organizaciju države • Razvili su pravo kao osnovu postojanja i funkcionisanja vlasti i osnove prava čovjeka u društvu.Luccretius je bio pjesnik i jedan od značajnih mislilaca tog vremena. Izgradio je teoriju odruštvenoj evoluciji. Koristeći savremene istraživačke metode, on je veoma uspješnoopisao način i kulturu življenja primitivnih naroda, razvoj trgovačkih odnosa i sl.Ciceron je na tragu Platonove ideje pokušao dati svoju viziju idealnog modela države,koju ugovorom legitimira vlast. Slaže se sa Aristotelom da je čovjek po prirodi društvenobiće. Tražio je odgovore na pitanja: Šta je pravedno, moralno i korisno za čovjeka?,zatim Kako urediti život i državu i kako se suprotstaviti vladaru koji se osililo?Seneka je za razliku od Cicerona, afirmirao staru grčku koncepciju o primitivnom periodudruštva kao zlatnom dobu, što je kasnije bila osnova teoloških teorija. (b) KATOLIČKA CRKVA Shvatanje kršćanskih mislilaca se nije mnogo razlikovalo od stoičkog, ali njihova misao je bila mnogo univerzalnija i dalekosežnija. Osnovne karakteristike te misli bile su: • Društvo je prirodni proizvod • Senekino zlatno doba je zapravo stanje u raju prije prvog grijeha • Državna uprava je potrebna radi grijeha, kao lijek protiv zločina i poroka • Državna vlast je božanska institucija, za sprječavanje daljeg zla, a politički upravljači dobivaju vlast od Boga, pa je svaka politička pobuna grijeh. • Uloga društvenih institucija je ovozemaljska i prolazna i mnogo je manje važnosti od crkve.Glavno pitanje socijalne misli srednjeg vijeka je bila podjela vlasti između crkve i države.Sv.Tomas Aquinatus je najznačajniji predstavnik te misli. Aristotelovog čovjeka vidi kaodruštveno biće i teoriju o prirodnom pravu uspješno kombinuje sa crkvenom dogmom istvara jednu vrlo upotrebljivu i efikasnu političku teoriju vladanja, koje se pridržavajumnogi kršćanski vladari dugi niz stoljeća.NICCOLO MACHIAVELLI je najznačajniji predstavnik nešto kasnijeg vremena i potpunosuprotnog misaonog pravca. U djelu Vladalac on daje upute koje bi trebao daprimjenjuje upravljač monarhije ili republike. Njegov polazni stav je Cilj opravdavasredstvo i time on odvaja političku teoriju od etičke. I kod današnjih državnika, njegoveupute predstavljaju osnovu od koje se kreće kako bi se iznašla sredstva i mehanizmipomoću kojih se uspješno vlada.Nakon srednjeg stoljeća teorije o društvenom ugovoru su bile dominantne misaonepreokupacije. Teorija o ugovoru kao porijeklu vlasti je veoma stara. Prema toj teorijiporijeklo vlasti, odnosno njen legalitet, proizašao je iz pristanka onih kojima ta vlastupravlja – građana. Navest ćemo neke zagovornike teorije društvenog ugovora.THOMAS HOBBES je shvatao i razumjevao bit društvenog ugovora u klasičnom smislu.Evo kako je po Hobbse-u nastalo prvo državno uređenje: • Prvo je u ljudskom razdoblju postojalo jedno preddruštveno pirodno stanje koje je bilo stanje rata sviju protiv svih. Srećom trajalo je kratko. • Ljudi su uvidjeli da se moraju udružiti u borbi protiv međusobnih sukoba i prirodnih sila. • Da bi se udružili trebala im je neka općerazumljiva i obavezujuća forma -ugovor. • Udruživanje je vodilo obrazovanju i nastanku društva. • Ugovorom su bila definisana zajednička prava, ali i obaveze iz čega je proizašla i druga obaveznost: prenošenje dijela pojedinačnih prava pojedinaca na općeg upravnog zastupnika ili suvernera. 2
  3. 3. Sociologija___________________________________________________________ • To je dovelo do konstruisanja države, dakle s ciljem ostvarivanja zajedničkih interesa i ciljeva ljudi.BARUCH DE SPINOZA je bio holandski filozof. On prihvata Hobbes-ov period općegrata kao preddruštvenog prirodnog stanja. On ide dalje i osnovu društvenog ugovoravidi i u nužnosti uzajamne pomoći pri uspostavljanju podjele rada, koja je značajnopromjenila odnose među ljudima dovodeći ih u međusobnu zavisnost. Ugovorom segarantuje i štiti individualnost pojedinca. On stavlja znak jednakosti između društvenog idržavnog ugovora. Smatra se da su ciljevi obje vrste ugovora isti, a to su: pravda,sloboda i zaštita individualnosti čovjeka bez obzira na snagu vladara. On navodi da jevladar odgovoran kako za postupke vlasti tako i za osiguravanje prava pojednica, agrađani zadržavaju pravo da se pobune protiv vladara koji ne poštuje ugovoreneprincupe.JOHN LOCKE je bio engleski filozof, karakterističan po tome što se suprostavljaHobbes-ovim i Spinozinim stavovima i kaže da uopšte nije bilo preddruštvenog prirodnogstanja kao stanja općeg rata i nereda, već da je bilo jedno stanje u kojem su ljudi živjelibez društvene i političke organizacije. Po njemu kod svih država je društveni ugovor jeteorijski ali i pravni osnov. Locke je napravio razliku između države i valadara. Ukolikovlast vladara prekrši ugovor, ona se može raspustiti bez posljedica za opstanak države.Ta misao, kako građani mogu i imaju pravo ograničiti vlast vladara i smijeniti ga, bila jeveoma revolucionarna.JEAN JAQUES ROUSSEAU svoje ideje iznosi pred samu francusku revoluciju. Zarazliku od predhodnika, on u oštroj formi postavlja politička pitanja i osvjetljava pozicijučovjeka, njegova prava i mogućnosti. Locke-ovoj ideji prava on suprostavlja idejudužnosti, a Hobbes-ovoj ideji po kojoj je čovjek po prirodi dobar suprostavlja ideju da jedruštvo po prirodi prljavo. Rousseau se zalaže za shvatanje čovjeka u njegovojcjelovitosti i prirodnosti, čija je najvažnija karakteristika: nezavisnost.Rousseau prihvata princip društvenog ugovora kao načina na koji su se moglekonstruisati država i vlast. Iz toga izvodi pojam suvereniteta, koji je izraz opće voljenaroda, a iz njega vlast izvodi svoj legitimitet.U doba reformacije i renesanse, pod uticajem prirodnih nauka i otkrića, traži se iradikalniji pristup u poimanju društva: odbaciti dogme, natprirodna shvatanja i mistiku isistematski se vratiti čovjeku, njegovim potrebama, moći i ulozi koju imaju u prirodi idruštvu.CHARLES DE SECONDAT MONTESQUIET u svojim radovima razmatra društvoanalitički i opisno. Tim pristupom je uočio i glavne razloge raspada Rimskog carstva kojeje postalo previše prostrano za svoju nerazvijenu privredu. Smatrao je da mnogi faktoriuključujući geografski položaj i klimatski uslovi značajno utiču na ljudsko društvo i položajčovjeka, običaje itd. Njegove ideje su snažno afirmisane u pravnoj teoriji i praksi.THOMAS ROBERT MALTHUS je dao najzačajniju misao u kretanju mortaliteta inataliteta stanovništva. Po njemu broj stanovnika se povećava geometrijskom, dok seproizvodnja hrane i sredstava za život povećava samo aritmetičkom progresijom. Izovoga proizilazi da se stanovništvo ne može prehraniti, da to vodi velikoj bijedi isukobima. Uprkos manjkavosti ove teorije ona je svoj značaj našla u tome što je postalaosnova za nastanak demografske sociologije.DAVID HUME se u objašnjavanju društva i njegovog kretanja najviše približio psihološkojteoriji poimanja čovjeka, te time nagovjestio jedan novi pravac u objašnjavanju društva,kasnije nazvan psihološkom sociologijom. Po Hume-u društvo ima porijeklo u instiktima,a ne u shvaćenom samointersu. Tek mnogo kasnije društveni proces dolazi pod kontroluintelekta. U razumjevanju društva Hume, pored intelekta uvodi i princip simpatije, kaoosnov udruživanja.IMMANUEL KANT je smatrao da progres u ljudskom razvoju nikad ne prestaje.Čovjekov um je mnogo veći, svijet oko njega postoji samo onoliko koliko ga čovjeov umčini stvarnim. I pored idealističkog pogleda na svijet njega zanima i čovjek, kojeg razumjekroz pojam njegove slobode. Kant-ova filozofija je snažno doprinjela razvojunovovjekovne misli, shvatanju čovjekove prirode, slobode, granica spoznaje itd. 3
  4. 4. Sociologija___________________________________________________________GEORG WILHELM FRIDRIH HEGEL je svojim filozofskim idejama donio najvećipreporod sociološke misli i shvatanja prirode i čovjeka. Hegel čovjeka shvata dijelomcijeline i to samo kada se ostvaruje njegova sloboda. Svoju političku filozofiju Hegel jeizložio kroz problem slobode. Hegel ne prihvata teorije o društvenom ugovoru. Država potradiciji nastaje iz građanskog društva, ali bez samosvijesti pojedinca, ona nema nismisla ni svrhe ni mjesta u građanskom društvu.Dakle, sociologija se na skoro svakom pitanju susreće sa filozofijom, bez obzira što sebitno razlikuju po pristupu, sadržaju i predmetu intersovanja. Sociologija kao nauka težiemprirskoj verifikaciji, dok filozofiji to nije potrebno. Sociologija ima duboke korjene ufilozofiji koja i danas ima jak uticaj na orjentaciju sociologije.3.ŠTA JE SOCIOLOGIJA?Najkraće rečeno sociologija je nauka o društvu. Nastala je krakem XVII i početkom XIXst., u vrijeme velikh društvenih zbivanja i promjena u ljudskoj civilizaciji, kao rezultatindustrijskog napretka, značajnijeg čovjekovog ovladavanja prirodnim bogatstvima. Njenzadatak je da objasni i razumije samo društvo i njegove odnose, zbivanja i procese unjemu, njihove ishode kao i poziciju čovjeka i društva uopće. To je kompleksna nauka,koja je povezana sa filozofijom, historijom, književnošću, pravom, ekonomijom,lingvistikom, psihologijom, antropologijom, demografijom itd. Sociologija je dakle,samostalna nauka koja proučava realne odnose u društvu, ulogu pojedinaca i grupa unjemu, kao i samo društvo u najopštijem smislu, njegovu genezu, kulturu, tradiciju irefkelsiju na čovjeka i ljudsku civilizaciju.4.PREDMET SOCIOLOGIJA Pod pojmom društvo u socilogiji se ne podrazumjeva nužno ista stvar. Neki pravcisociološke misli različito tumače sam pojam društva. Iz toga slijede i različita određenjapredmeta sociologija. Može se reći da je predmet sociologije ispitivanje zakona društva injihove međusobne povezanosti i zavisnosti, kao i zakona razvitka društva uopće. Ili joškraće: Predmet proučavanja sociologije je društvo u konkretnom smislu, odnosno njegoviprocesi, pojave i manifestacije.5.SOCIOLOŠKI PRAVCI I NJIHOVI PREDSTAVNICI Neki pravci sociološke misli različito tumače sam pojam društva. Iz toga slijede irazlike u definiciji sociologije kao i razlike u određivanju njenog predmeta proučavanja.Različite teorije ili pravce u sociologiji su kroz historiju zastupali razni mislioci, navestćemo neke od njih.JOHN STUART MILL sociologiju je shvatao kao nauku u najopćenitijem inajapstraktnijem smislu. Sociologija je nauka o društvu u njegovom najopćijem smislu.Sadašnjost se ne može izvoditi iz prošlosti i zato sociologija treba da proučava društvo ustanju u kakvom postoji. Mill je najviše poznat po svom sistemu deduktivne i induktivnelogike. Put sociologije je ili induktivan od socijalnih pojava ka zakonima ili deduktivan odpsihologije i etnologije ka pojavama.Poznat je i po stavu da je neki akt ispravan ako ljudima čini zadovoljstvo, a pogrešan akoim nanosi bol.GEORG SIMMEL tvrdi da društveni odnosi ne postoje u savršenom smislu i da je zatozadaća socilogije da odredi precizno svoje ciljeve i aspekte koje želi razumjeti i objasnitiu društvu. Za njega se obično kaže da je započeo preporod sociološke teorije iistraživanja. Za njega sociologija nema za cilj razumjevanje zakonitosti psihičkih procesakod pojedinaca, već samo interakcija kojima se pojedinici povezuju u grupe. NajvećiSimmel-ov doprinos sociloškoj misli je njegov metod i postupak u analizi društvenihprocesa i određivanju predmeta proučavanja sociologije. 4
  5. 5. Sociologija___________________________________________________________EMILE DURKHEIM jedan je od osnivača socilogije. Nastojao je svoju teoriju povezati sapraktičnim istraživanjem. Djela su mu prepuna podataka o raznim oblicima društvenogživota. U pristupu proučavanju društva i društvenih grupa, insistira na naučnojobjektivnosti. Društvenu podjelu rada povezuje sa stvaranjem profesije i društevnihgrupa, kao i sa sviješću individue. Vjerovao je da su individue produkt kompleksnihdruštvenih sila i da se ne mogu posmatrati izvan konteksta društva u kojem žive. Koristioje i koncept kolektivne svijesti da bi opisao uslove u nekom konkretnom društvu.U djelu Samoubistvo, on proučava razloge zašto pojedinci počinjavaju samoubistvo ipovezuje stopu samoubistava u nekom društvu sa intenzitetom problema u tom društvu.SAINT SIMON bio je dobrovoljac u američkoj i francuskoj revoluciji. Predvidio je glavneteorijske stavove koje je Comte kasnije razvio i sistematizirao u posebnoj nauci. Pomišljenju mnogih historičara sociologije Saint-Simon je prvi razvio koncepciju o potrebistvaranja posebne nauke koja bi se bavila problemima društva. On je tu svoju naukunazivao socijalnom fiziologijom. Saint-Simon smatra da se ta nova nauka o društvu trebada izdigne iznad individua. Društvo je posmatrao u njegovoj evoluciji i smatrao je dazadatak društvenih nauka traba da bude otkrivanje zakona koji dovode do društvenograzvoja. On se u svojim djelima zalaže za organizovanje društva kojeg će voditi iindustrijalci za dobrobit cijelog društva. Vjerovao je da će indusrijalizacija (termin koji jeon uveo) poboljšati društvo time što će zavladati pravednost i nestati ratova i siromaštva.AUGUSTE COMTE jedan je od osnivača sociologije, proširio je i sitematizirao osnovneideje do kojih je došao Saint-Simon i drugi mislioci na prelazu iz XVIII u XIX st., dajući imformu jedne nove nauke. Izgradio je jedan sociološki sistem koji je kasnije nazvanpozitvizam. Comte je sociologiju sistematizirao kao zasebnu nauku i svrstao u redznačajnih nauka. Razvijajući Saint-Simonove ideje on je sociologiju smatraoelementarnom i osnovnom naukom o društvu, koja ima zadaću da istražuje društvo,njegove najšire i najosnovnije pojave. Kao i Saint-Simon i Comte je imao viziju stabilnogdruštva kojim vlada elita naučnika koji koriste naučne metode za rješavanje nagomilanihproblema i za poboljšanje uslova života čovječanstva.HERBERT SPENCER bio je engleski filozof. Comte-a smatra svojim prethodnikom unauci. On pravi analogiju između društva i organizma: društvo je organizam, ali je i svakiorganizam je društvo. Također pravi i razliku između države i društva. Država je svijesnaorganizacija u društvu. Društvo bez države i vlasti ne može funkcionisati, jer državu nečini gomila pjedinaca već uspostavljeni sistem saradnje među njima. Država je potpunopotčinjena pojedincu i smatra je organom zaduženim da obezbjedi veći stepen slobodeza pojedinca nego što bi to bilo moguće bez njenog mješanja. Spencer je pokušaonapraviti sveobuhvatni filozofski sitem zasnovan na njegovoj teoriji evolucije koji biuključivao sva polja znanja.MAX WEBER bio je njemački ekonomist i historičar-sociolog, funkcionalista, poznat je posvom sistematskom pristupu svijetskoj historiji i razvoju Zapadne civilizacije. Jedan je i odtvoraca sociologije i funkcionalizma, jednog od izuzetno razvijenih pravaca u sociologiji.Izazvan Marksovom teorijim, Weber kombinuje svoja znanja iz ekonomije sa sociologijomu pokušaju da kroz historičku studiju pokaže kako uzroci historijskih dešavanja u društvunisu ekonomske prirode. Nasuprot tome, on u svojim djelima ističe uticaj etičkih ireligijskih ideja za razvoj kapitalizma na Zapadu. Dalje, tvrdi kako su vladajuće i religijskefilizofske ideje Istoka spriječile nastanak kapitalizma na Istoku, uprkos povoljnimekonomskim faktorima.KARL MARX je bio njemački politički filozof i revolucionar, jedan je od najuticajnijihmislilaca svih vremena. Marx na poseban i orginalan način posmatra društvo i društvenepojave, procese i odnose. Tvorac je jednog teorijsko-filozofskog i sociološkog sistema,naučnog socijalizma koji je bio praktična osnova jednog značajnog društvenog poretka uXX st.-socijalizma. 5
  6. 6. Sociologija___________________________________________________________Historija, po Marx-u započinje kada čovjek počinje proizvoditi i stvarati višak vrijednosti.Proizvodnja je društveni odnos. Da bi ljudi proizvodili moraju sarađivati i zajedno raditi. Iztih društvenih odnosa proizilaze veze koje predstavljaju način života. Pojavom privatnogvlasništva i razvojem privrede dolazi do temeljnih promjena u društvenoj sferi i do sukobau međusobnom odnosu ljudi. Te protivrječnosti su osnovna pokretačka snaga društva idruštvenih promjena.Marx kaže:Nikada neka društvena formacija ne propada prije nego što budu razvijenesve proizvodne snage za koje je ona dovoljno prostrana i nikad novi, viši odnosiproizvodnje ne nastupaju prije nego što se materijalni uslovi njihove egzistencije nisu većrodili u krili samog starog društva.TALCOTT PARSONS je bio američki sociolog čije su teorije o mehanizmu društva iorganizacionim principima koji stoje iza društvenih struktura, ostvarile uticaj nasavremenu sociologiju. Parsons kao funkcionalista, smatra da je društvo entitet koji težisamoregulisanju, samoodržavanju sa određenim osnovnim potrebama uključujućiodržavanje društvenog mira. Po funkcionalnoj teoriji društvo je analogno organizmu isvaki dio služi svojoj svrsi, tj.izvršava svoju funkciju. Dijelovi društva sarađuju da bi ispinilipotrebe društva jer dijele zajedničke vrijednosti i ciljeve.II Da li je sociologija teorijska ili empirijska1. METODE I TEHNIKE ISTRAŽIVANJA U SOCIOLOGIJI U sociologiji postoje snažni sukobi oko toga da li je ona teorijska ili empirijskanauka ili čak da li je ona uopće nauka. Dalje se sukobljavaju stavovi o tome koji jepredmet proučavanja sociologije i kojim se metodama treba služiti. Metoda je nizpostupaka ili ideja pomoću kojih se nastoje uočiti i objasniti određene pojave i procesi.Najznačajnije metode kojima se sociologija koristi su:HISTORIJSKA METODA proučava globalnu historiju čovječanstva ili najznačajnijihdruštvenih institucija. Iz analiza i podataka dobijenih tom metodom, mogu se spoznatizakonomjernosti, procesi, pravci, tipovi i forme nastanka društva, kao i njihov razvoj ikretanje. Zadaća historijske metode je da prikupi i prouči građu koje su razne društvenezajednice ostavile iza sebe i da tako otkriva zakonitosti i kretanje društva.KOMPARATIVNA ILI USPOREDNA METODA se služi komparacijama i usporedbamakako bi se istražile određene društvene pojave ili procesi koji su predmet izučavanja.Komparacijama se pokušavaju objasniti određeni procesi u društvu. Ovom metodom sekoristio Emile Durkheim koji razlikuje tri nivoa usporednih istraživanja: 1. usporedno istraživanje u jednom društvu 2. uspoređivanje pojava u raznim društvima 3. uspoređivanje pojava zajedničkih za sva društvaDIJALEKTIČKA METODA se kritički odnosi prema postojećim odnosima i društvima ivizijski predviđa njihovu budućnost. Da bi razumjeli neke pojave i procese u društvuneophodno je znati njihov razvoj i perspektivu, posmatrati ih u njihovom totalitetu ikretanju. Govoreći o dijalektici koju je koristio, Marx kaže da je nastojao otkriti zakonerazvitka, tj. prelaza iz jednog stanja u drugo.Dijalektička metoda je značajno doprinjela razvoju sociologije kao nauke. Sociologija,putem ove metode, pojedinačne pojave stavlja u odnos sa zakonima kretanja cjeline i nataj način objašnjava određene društvene pojave i procese i predviđa teorijske mogućnostibudućeg kretanja društva.METODA SISTEMATIZACIJE ILI FUNKCIONALNE ANALIZE ima za cilj analizudruštvenih sistema, njegovih dijelova i njegovog funkcionisanja. Sistem je osnovadruštva, a pojedinci su nosioci funkcija ili konkretnih uloga koje im je sistem odredio. Ovumetodu je koristio Talcott Parsons, po kome ova metoda ima za cilj omogućavanjerazumjevanja vrijednosti, porjekla i reda stvari, djelova društva i pojedinaca u održavanjustabilnosti i funkcionalnosti samog društva. Ova metoda se najpreciznije koristi umatematici, ali i u biologiji. 6
  7. 7. Sociologija___________________________________________________________NAUČNA METODA ima zadatak analitički i spoznajno teorijski spoznati društvo injegove dijelove. Zasnovana je na dijalektičkoj metodi i najviše je rasprostranjena umarksističkoj sociologiji. Zadatak joj je nastojanje da se teorijska misao na što metodičnijinačin sjedini sa pouzdanim i preciznim iskustvenim podacima. Vojin Milić te teškoćedijeli u tri grupe: teorijske, organizacijske i teškoće društvene prirode.TEHNIKE ISTRAŽIVANJATehnike istraživanja su osnovno sredstvo sociologa u prikuplajanju i interpretacijipodataka o društvu i pojavama u njemu. Pod tehnikom istraživanja podrazumjevamo:posmatranje, intervju, anketu, upitnik, eksperiment i analizu sadržaja.Posmatranje možemo definisati kao način prikupljanja podataka o pojavama putemneposrednog čulnog opažanja, dakle uz sudjelovanje posmatrača. Vlastito prisustvoolakšava istaživaču da stekne potpuniji i neposredniji uvid u cjelinu proučavanogproblema. Uspjeh istraživača zavisi od njegove sposobnosti i obučenosti za tu vrstuposla, kao i od povjerenja osoba ili grupa koje želi posmatrati.Anketa je gotovo najrašireniji i najpodesniji instrument u sociologiji. Ovu tehnikuistraživanja karakteriše odsustvo direktnog kontakta istraživača i anketirane osobe istroga standardizirana pismena forma upitnika sa predviđenim modalitetima odgovora.Vrijednost ove tehnike istraživanja je u velikoj sistematičnosti i brzini u prikupljanjučinjenica korištenjem velikog broja ispitanika. Mana je nedovoljna prilagođenost svimsociološkim potrebama.Intervju je najrašireniji instrument istraživanja u sociologiji. Sastoji se od niza usmenih ilipismenih pitanja koja istraživač postavlja ispitaniku. Uspjeh zavisi od sposobnosti iumjeća ispitivača. Postupak prikupljanja činjenica se može podjeliti u dvije grupe kojesačinjavaju: 1. instrumenti kojima se prikupljaju činjenice i podaci koji su nastali prije nezavisno od istarživanja 2. podaci koji se prikupljaju i selektuju nakon provedenog istraživanjaTa dva izvora se kombinuju, upoređuju i kvantificiraju i čine istraživačku cjelinu.Upitnik je također brz i efikasan istraživački instrument. To je niz unaprijed postavljenihpitanja u pisanom obliku, na koja se od ispitanika traži odgovor. Za upitnik je jako važnaformulacija pitanja i odabir valjanog uzorka koji može biti osnova za izvođenje validnihzaključaka.Eksperiment kao instrument istraživanja se izvodi u kombinaciji sa posmatranjem, takošto posmatrač namjerno i vještački izaziva reakcije posmatrane grupe, kako bi se određniprocesi i pojave analizirali, posmatrali i na kraju kvantificirali. Primjenjuje se najčešće nadvije uporedne skupine, čije se veze žele utvrditi i upoređivati. Prednost eksperimenta ješto se posmatrana pojava može posmatrati u njenom čisto izvornom vidu, a mana jeograničenost na male skupine.Analiza sadržaja je skup instrumenata čijiom se upotrebom želi dobiti tačnija slika,odnosno objektivni i sistematični podaci o pojavama i procesima koji se žele analizirati udruštvu. Analiza sadržaja je pretežno opisana i putem nje se uspostavlja sistemskaanaliza određene pojave ili događaja. Najviše se primjenjuje u ispitivanju političkepropagande. Propaganda se može analizirati na dva nivoa: 1. ispitivanje njenih pojava tj. trajnih ciljeva dublje povezanih sa osnovnim ideološkim stajalištima pojedinih pokreta i organizacija. 2. ispitvanje neposrednih propagandnih ciljeva i njihovih efekataMeđutim dvije su najznačajnije mane ovog instrumenta: 1. ostaje na čisto opisanoj ravni, proučavajući sadržaj samo pojedinih oblika, bez mogućnosti da ih poveže sa širim spletom društvenih odnosa. 2. nije u mogućnosti da konkretno prati pojave i procese 7
  8. 8. Sociologija___________________________________________________________IV Društvo, društvene pojave, društveni procesi i društveni odnosi1.OPĆI PRISTUP DRUŠTVU (Šta je društvo) Sama riječ društvo može imati više značenja i označavati svaku zajednicu ljudi:pleme, naciju, religiozne skupine; po profesionalnom nivou: kulturna, naučna, sportskadruštva; ili po principu udruživanja: politička, studentska, sociološka itd. Najopštijeznačenje društva jeste društveno, takvo da se s jedne strane razlikuje od prirode, a sdruge strane od pojedinca - čovjeka.Društvo je skup ili grupa ljudi raznih dimenzija, koji žive i sarađuju u određenom vremenui određenim institucijama, a povezuje ih zajednički interes odnosno uslovi života. Postojenajmanje dvije osnove koje su zajedničke svim ljudima i na osnovu kojih egzistira društvokao zajednica ljudi: 1. sfera proizvodnih odnosa 2. porodične i bračne veze, krvno srodstvo i zajedničko porijeklo2.NASTANAK DRUŠTVA Pošto je čovjek društveno biće, prirodno je da se udružuje i stupa u odnose sadrugim ljudima. Kroz historiju, osnovu ljudskog udruživanja čine: zajedničko porijeklo,krvno srodstvo, zajednički interesi i potrebe. Otuda i prizilazi čovejkova potreba zadruštvom. Osnovni put nastanka društva vodi od krvnog srodstva. Veze krvnog srodstvačine osnovu stalne solidarnosti i udruživanja. Svaki pojedinac, rođenjem u nekoj zajednicismatra se da ima nešto dato, tj. nešto što mu pripada i čemu on pripada i što ga činidijelom neke zajednice. To udruživanje i zajedništvo, odnosno društvenost proizvodiodređenu tradiciju, navike, običaje, kulturu, običaje, vjerovanje itd. Iz zajedničkog života istvorenih navika nastaje potreba za udruživanjem i na široj osnovi, što naročito dolazi sapodjelom rada i razvojem proizvodne osnove društva.Danas poznajemo različite tipove društava koja su nekad egzistirala, pa setransformisala, razvijala ili pak nestala. U svom razvoju društvo najčešće polazi od svojihosnova, kao što su: pleme, horda, gens, kalnovi, prvobitna društva, zatim arhaična,industrijska, klasna, nacionalna, religijska itd.3.DRUŠTVENE POJAVE Društvene pojave se razlikuju od prirodnih i individualnih, ali imaju i sličnosti. Nekisociološki pravci zastupaju sličnosti i tvrde: 1. ne postoji razlika između društvenih zbivanja i zbivanja u prirodi 2. postoje sličnosti između pojava i procesa koji se odvijaju u društvu i u biološkom organizmuDrugi ipak to negiraju i tvrde da postoje dvije bitne razlike: 1. društvo nije organizam ni po sastavu, ni po razvoju, ni po djelovanju 2. prirodne pojave teku nezavisno od svijesti i volje ljudiKako je društvo sastavljeno od individua, samo one i proizvode pojave i nema nikakvihdrugih pojava koje bi se mogle nazvati društvenim. Društvene pojave su povezanodjelovanje ili ponašanje pojedinaca ili grupa radi ostvarivanja nekog cilja.4.DRUŠTVENI PROCESIDruštveni proces je povezano djelovanje ljudi, odnosno njihovih radnji, akata, postupaka iponašanja. Društveni proces je primarna pojava koja uslovljava i izaziva sve ostale vrstedruštvenih pojava. Sve društvene pojave nisu ništa drugo do jedan neprakidan proces,zato je društveni proces i osnova sociološkog interesovanja.Društveni procesi dovode dopromjena(u prirodi, pojedincu ili društvu). U završnoj fazi dovode do uspostavljanjadruštvenih tvorevina kao dijela procesa koji se odvija ili se odvijao. 8
  9. 9. Sociologija___________________________________________________________5.WEBER-OVO SHVATANJE DRUŠTVA Weber u shvatanju društva polazi od pojedinca. Društvo svodi na zbir pojedinacai uzroke svih društvenih pojava traži u ravni pojedinačnih radnji čovjeka. Zalaže se zaredukciju društva, svodi ga na društvene pojave. Smatra da društvo nema nikakvihposebnih svojstava koja bi bila nezavisna od pojedinaca i da se u potpunosti možerazumjeti i objasniti pomoću pojmova koji upućuju na specifične individualne radnje.6.PARSONS-OVO SHVATANJE DRUŠTVA Za Parsonsa je društvo dio sistema, a njegova osnova unutrašnjegorganizovanja je normativni poredak, pomoću kojeg se uspostavlja kolektivni,organizovani život stanovništva. Normama i pravilima se svakoj jedinki određujuvrijednosti ponašanja kao i uloga koju joj sistem određuje. Cilj normativnog poretka jeomogućavanje održavanja društva, realizranje pravila ponašanja, tj. uspostavljanje vlasti iprincipa ponašanja i to putem zakona. To podrazumjeva i ovlaštenja koja društvo ima unjihovom sprovđenju.Da bi jedan normativni poredak funkcionisao mora imati svoj legitimitet. Za Parsonsa jelegitimnost utemeljena na religioznim vrijednostima.Parsons razlikuje osobu od pojedinca. Osoba je pojedinac koji je, putem procesasocijalizacije naučen pravilnom ponašanju. Da bi se održala ravnoteža društva morapostojati autoritarna snaga, koju Parsons vidi u vlasti. Njena funkcija je očuvanjenormativnog poretka u društvu i pri izvršavanju svoje funkcije vlast može primjeniti silu.Vrijednosti, norme, kolektivno djelovanje, djelovanje pojedinaca zajedno sa njihovimmeđusobnim procesima čine društeveni sistem.Parsons razlikuje tri stadija u razvoju društva: 1. Prvobitna društva - prije nastanka pismenosti. Primjer: australijski domoroci. 2. Prelazna društva – nakon izuma pisma i stvaranja političkih institucija. Primjer: Egipat i države Mezopotamije 3. Moderna društva – vrijeme industrijske i demokracijske revolucije.7. DRUŠTVENI ODNOSI Pod društvenim odnosom podrazumjevamo povezanost ljudi u društvenom procesu.Ta povezanost je mnogostruka i raznovrsna. Društveni odnosi se mogu različitostruktuirati, zavisno od cilja istraživanja. U globalnoj podjeli ih možemo razvrstati u: • Unutargrupne – odnosi unutar iste društvene grupe • Međugrupne – odnosi između različitih društvenih grupa • Međudruštvene – odnosi između različitih društavaDalje ih možemo klasificirati na odnose jednakosti i saradnje ili na odnose nejednakosti,sukoba i borbi ili još dalje na: profesionalne, porodične, političke, kulturne, religijske idruge društvene odnose.8. STRUKTURA DRUŠTVA Pojam društvene strukture predstavlja važan okvir za sociološko proučavanjedruštvenih pojava. Kada govorimo o strukturi društva, govorimo i o njegovom kretanju irazvitku, dakle društvo uvjek posmatramo iz perspektive njegove razvijenosti u odnosuna stanje nastajanja i evolucije.Struktura društva je veoma složena. Društvo ne sačinjava samo jedan element, niti sepomoću jednog aspekta posmatranja može spoznati njegova cjelina. Društvo je ukupnostsvih društvenih pojava, svih svera ljudskog života, ukupnost odnosa i procesa uzajamnogdjelovanja ljudi i njihove kulture, tradicije, običaja i vjerovanja. Ali društvo ne možemorazumjeti bez njegove najšire egzistencije, tj.prirode u kojoj egzistira. 9
  10. 10. Sociologija___________________________________________________________V Moć i vlast u društvu1. DRŽAVA Država je institucionalni oblik organizovanja društva. Nastala je kao rezultatljudskih potreba za zajedničkom egzistencijom, zajedničkim pravilima itd. U svojimnajranijim oblicima, država je oblik uspostavljanja i posredovanja u ostvarivanjuzajedničkih interesa članova zajednice, u interesu zajedničkog opstanka. Nastankomdržave prestaju biti dominantne rodbinske veze kao osnova udruživanja na određenomprostoru plemena ili naroda. Uvode se zajednička pravila ili norme, kojih su svi članovizajednice dužni da se pridržavaju i da im se pokoravaju. Da bi se članovi zajednicepridržavali tih pravila i normi u rukama vladara se javlja i aparat sile tj. prinude.Nastanak države: • Ujedinjavanjem naroda • Napuštanjem nomadskog života nekih plemena • Udruživanjem naroda, plemena ili već formiranih država • Osvajanjem novih teritorija ili potčinjavanjem drugih narodaRazne teorije o nastanku države: • Religijsko – mistična: država je neposredno dijelo Božije, a vladar vlada Božijom milošću • Teorija prava jačeg: država je nastala iz potčinjavanja slabijih putem sile • Ugovorne teorije: država nastaje na osnovu ugovora između vladara i naroda, dobrovoljnim potčinjavanjem pojedinaca volji vladara • Teorija naturalističkog pravca: država postoji od samog početka ljudskog društva • Pravna teorija: država je organizam, živo biće, ličnost • Hegelova teorija: država je ćudoredni duh, koji se razvio od organske zbiljosti • Marxova teorija: država je izraz klasnih suprotnosti nastalih na određenom stepenu ljudskog razvoja.2. DRUŠTVO I DRŽAVA Društvo je specifična i složena historijska zajednica ljudi. Nastalo je kao procesljudskog udruživanja i ostvarivanja potreba za opstanak čovjeka kao ljudske vrste.Država je proizvod društva, izraz potreba ljudi nastalih na određenom stepenu razvoja.Bitne razlike između društva i države su: • Država je konstruisana na teritotrijalnom načelu, a ne po načelu krvnog srodstva • Država je izraz potrebe za zajedničkim opstankom i egzistencijom društva. Ona je organizovana ustanova vlasti sa funkcijama i pravima prema građanima. • Država ima jaku i čvrstu organizaciju, na suprot društvene. Država ima prava i obaveze da štiti svoje građane od vanjskih i unutrašnjih nasrtaja • Država za razliku od društva uspostavlja i izvore za svoje funkcionisanje: dadžbine, poreze, priloge koji su obavezni za njene građane.Raspad prvobitnih društava, podjela rada i veća pokretljivost ljudi uveliko su doprinjelinastanku država.3. IDEALISTIČKE KONCEPCIJE O NASTANKU DRŽAVE Idealistički pogled na državu nalazimo kod Platona i Aristotela. Za Platonadržava je izraz vladavine, zakona, kao osnovne jednakosti i slobode građana. Državatreba da ima apsolutnu vlast nad pojedincima, da građane dovede milom ili silom uharmoniju, jer pojedinci su samo dijelovi države, a staleži su njeni organi. Privilegija kojuimaju svi građani je totalna pravičnost za sve, tj. da svaki pojedinac bez obzira kojem 10
  11. 11. Sociologija___________________________________________________________staležu pripada, apsolutno svoje lične interese, potrebe i želje podređuje državi. Državomtrebaju da upravljaju najmudriji, najbolji, odnosno najsposobniji – filozofi.4.TEOLOŠKO – MISTIČKE KONCEPCIJE O DRŽAVI Cilj države nije ostvarivanje zajdeničkih interesa nego priprema čovjeka za vječnispas i za vječno blaženstvo. Takve koncepcije su državu podredile crkvi, a politikuteologoji.Augustin tvrdi da postoje dvije države: • Zemaljska, zasnovana na samoljublju čovjeka • Nebeska, počiva na ljubavi prema BoguOvozemaljski svijet ima svoj početak i kraj, sva historija je ustvari čovjekov put od Bogado Boga, od prvobitnog pada do najvišeg blaženstva.Toma Akvinski kaže da je priroda opredjelila čovjeka da živi u velikoj zajednici i zato jeneophodno da među ljudima postoji nešto što će upravljati zajednicom.Dante Alighieri postavlja tri pitanja: 1. Da li je neophodna vladarska dužnost? 2. Da li je rimski narod s pravom prisvojio vlast nad svijetom? 3. Da li vlast vladara zavisi od Boga ili od nekog drugog?U ugovorima Dante, ipak, uspostavlja koncept po kojem odvaja svjetovnu od duhovnevlasti. Za Bodina je suverenitet vrhovna zakonodavna vlast nad građanima, a njimeraspolaže jedino narod.5. UGOVORNE TEORIJE O DRŽAVI Ugovorne teorije polaze od prirodnog prava kao osnova prava i pravičnosti. Da biostvarili pravičnost pojedinci stupaju u ugovorni odnos. Iz toga se izvodi tj. nastajegrađansko pravo, koje kao svoju osnovu ima obaveznost kao izraz volje, a koja proizilaziiz ugovora.Za Hobbes-a su ljudi u prirodi jednaki, ali u svojoj brobi za opstanak čovjek je u ratuprotiv svakog. Da bi se spriječilo to stanje stalnog rata svakog protiv svih, potrebno je dasvaki čovjek prizna prava drugom i obrnuto, tj. da se uspostavi zakon koji je jednak zasve. Pošto se zakoni ne ostvaruju sami od sebe, mora se oformiti i snaga koja ćeosigurati provođenje zakona, a to je država tj. vlast. Da bi se uspostavila država pojedincitrebaju da prenesu svojom voljom tj. ugovorom određena prava, odnoson svoje interesena vlast odnosno vladara. Tako nastaje država.John Locke je napravio jasnu razliku između države i vladara: ukoliko vlast vladaraprekrši ugovor, ona se može raspustiti bez posljedica za opstanak države.Rousseau tvrdi da suverentitet ima izvor u narodu i ne može se prenositi na vlasit ilivladara. Bez obzira na modalitete konstruisanja vlasti i principe vladanja suverenitet je unarodu.6. SOCIOLOŠKE TEORIJE, ODNOSNO KONCEPCIJE O DRŽAVI Marksistička teorija nastanak države veže za podjelu rada i nastanakantagonističkih klasa. Država je historijska tvorevina na određenom stepenu društvenograzvitka. Ona je zaštitnik interesa vladajuće klase, a vladajuća klasa vrši svoju vlastpreko državnog aparata kao oblika moći i snage kojom ona raspolaže. Marksisti su razviliteoriju o odumiranju države i njenih funkcija.Neke teorije nastanak države izvode iz individualizacije suverenosti. Suvremenost jeosnova legeliteta postojanja države i vlasti.Durkheim nastanak i razvoj države vidi u imanentnoj tradiciji volje i svijesti, iz kojeoblikuju suverenost i prenosi na institucionalni oblik društva, tj.državu. 11
  12. 12. Sociologija___________________________________________________________Još neka viđenja države: • Država je organizacija različitih nosilaca vlasti koji udružuju određenu masu ljudi zato da bi čuvali i štitili, a i proširivali područje djelatnosti. • Država je ljudska zajednica koja za sebe uspješno traži monopol zakonitog korištenja fizičke sile na određenoj teritoriji. • Država je organizacija s monopolom na fizičku prinudu.7. DRŽAVA I PRAVO Sa državom se pojavljuje i pravo. Ono je nastalo iz običaja i pravila ponašanjaljudi u društvu. Pored elemenata jednakosti, pravo u sebi sadrži i elemente prinudnosti.Država i pravo su tako čvrsto povezani da se teško može tvrditi da li je pravo proizišlo izdržave i obrnuto. Država raspolaže monopolom fizičke sile i to na legitiman način putempravnog sistema.Pravo je, dakle sistem normi iza kojih stoji aparat državne prinude koji ih ostvaruje.8. TIPOVI I OBLICI DRŽAVNE VLASTI Države možemo razvrstati prema raznim osobinama i kriterijima. Danas je najčešćaklasifikacija država i vlasti na: • MONARHIJA – vlast je nasljedna, bez vremenskog ograničenja i bez odgovornosti prema narodu. Ustavna monarhija je posebni oblik vlasti, gdje je vlast monarha ograničena ustavom, a monarh je prilikom donošenja zakona obavezan da sarađuje sa parlamentom. • REPUBLIKA – je demokratski tip vlasti u kojoj vladar dolazi na funkciju izborom od strane građana ili parlamenta. Mandat mu je vremenski ograničen, a postupci podložni odgovornosti i parlamentu i građanima. Razlikujemo: Demokratsku republiku – suverenost pripada cijelom narodu. Aristokratsku republiku – suverenost pripada samo dijelu naroda. S obzirom na uspostavljeni odnos izvršne i zakonodavne vlasti, razlikujemo: Predsjedničke i Parlamentarne forme republika • DIKTATURA ILI TIRANIJA – je vladavina koja nije utemeljena na pravu, već na nasilju. To je vlast koncentrisana u rukama jedne osobe ili skupine koja je došla na vlast nelegalno npr. državnim udarom.Države prema društvenom uređenju – prema broju državnih organizacija u jednoj državitj. prema unutrašnjoj strukturi države dijelimo na: • Jednostavne ili unitarne države – imaju jednu organizaciju vlasti, jedan pravni sistem i jedan princip vladanja. • Složene države – u sebi sadrže više država članica sa različitim ovlastima na određenim teritorijama u okviru jedne države. U složenoj državi postoji savezna država i bar dvije države članice koje djeluju na dijelovima teritorije savezne države. U historiji je bilo različitih oblika složenih država, kao npr.: i. Personalna unija ii. Realna unija iii. Konfederacija iv. FederacijaDržave prema tipu političkog sistema – prema poziciji stanovništva prema državnoj vlasti,tj. prema načinu raspolaganja suverenitetom, razlikujemo: • Autokratiju – sistem vlasti koju ostvaruje vladar na osnovu tradicionalnih i religijskih normi, uz pomoć sile koju obrazuje i kojom upravlja pojedinac ili jedan broj vjernih podanika. 12
  13. 13. Sociologija___________________________________________________________ • Oligarhiju – sistem vlasti u kojem manjna vlada većinom, razlikujemo: i. Aristokratsku oligarhiju – vladavina plemstva ii. Plutokratska oligarhija – vladavina bogatih • Demokratiju – tip vlasti u kojem većna ima slobode i prava političkog odlučivanja. Prava izbora i opoziva predstavnika i nosioca vlasti. Temelj vlasti jeste ideja neotuđive suverenosti kojom raspolaže narod i iz koje se legitimira poredak i tip vlasti. Razlikujemo dva tipa: i. Antičku demokratiju ii. Modernu građansku demokratiju Demokratiju u novije vrijeme možemo dalje razvrstati na: neposrednu i posrednu, na formalnu i stvarnu, na socijalnu i političku demokratiju.Države prema stepenu centralizacije – prema odnosu između cenrtalnih i lokalnihorgana, tj. prema načinu organizovanja vlasti, u jednom poretku dijelimo na: • Centralizirana država – lokalni organi imaju malu samostalnost. U principu oni samo provode akte, volju i naredbe viših organa. • Decentralizirana država – lokalni organi imaju veću ili potpunu samostalnost u nekim oblastima. U okviru datih ovlaštenja oni odlučuju autonomno, na osnovu zakona i drugih važećih normi.Ostale klasifikacije: Prema klasnom tipu države: robovlasničke, feudalne, kapitalističke, države u prelaznom periodu i socijalističke. Prema tipu vlasti: predsjedničke i parlamentarne. Prema geografsko-teritorijalnim kriterijima: male, srednje i velike, zatim pomorske i kontinentalne.Tipovi društvenog poretka nisu statički. Oni su podložni evoluciji, promjenama,preokretima, transformacijama, nastajanjima i nestajanjima. U najsnažnije promjena tipavlasti ubrajamo: revolucije, državne udare i prevrate, narodnoosobodilačke pokrete,mirne i političke transformacije, ustavne reforme, disolucije i osamostaljivanje država.9. MOĆ I VLAST Moć je prije svega socijalne, političke i ekonomske prirode i kao takva jedruštvena kategorija. Pod društvenom moći podrazumjevamo onu moć koja se pojavljujei koja se ispoljava u institucionalnom obliku u odnosu prema pojedincima.Ekonomska moć je nerijetko uslovljena i usko vezana sa političkom i teško se možeutvrditi koji je izvor dominantniji i koji je interes preovladavajući.Politička moć je uvjek institucionalizirana moć kojom raspolaže određena politička grupaili partija ili sama država. Politička moć je transformisana socijalana i privredno-ekonomska moć, koja je kroz vještu političku formu i snagu usmjerava na osvajanjevlasti, ali i samu njenu egzistenciju. Bez samostalnosti političke moći i političke sferedošlo bi do stapanja društva i države i do nužne pojave diktature i tatalitarizma, tj.monopolskog odnosa u raspolaganju klasičnim sredstvima državne prinude.Socijalna moć je snaga koju za sobom nosi industrijski sistem, razvoj tehnike itehnologije. Njima vlada čovjek i tako zadobija sve značajniju ulogu u društvu i uprivrednom, ali i u političkom poretku. U razvijenim društvima sve značajniju moć imajupojedinačni status, obrazovanje, specijalizacija i znanje u poređenju sa prisilom pa inovcem.Postoje mnogobrojne teorijske koncepcije i gledišta na prirodu i karakter moći:Psihološka teorija polazi od moći kao ljudskog nagona.Funkcionalistička teorija polazi od stava da je društvo nosilac moći i da ono raspolažes njom kao cjelinom. Za njih moć nije djeljiva na društvene grupe i individue. Vlast je pofunkcionalističkom stajalištu, legitimna moć, jer ima za cilj realizaciju zajedničkih ciljeva. 13
  14. 14. Sociologija___________________________________________________________Marksističko stajalište smatra da je moć izraz uspostavljenih odnosa u društvu u kojemvlast ima vladajuća klasa i koja s njom raspolaže. Moć vladajuće klase proizilazi izpoizvodinih odnosa koji su uspostavljeni, a kojima manjina raspolaže i prisvaja višakvrijednosti.Moć se najčešće legitimira i ostvaruje pomoću vlasti. Tako je i nastala potreba da se moćograniči. Navest ćemo neke od načina ograničavanja moći: ♦ Podjelom vlasti ♦ Demokratskim legitimitetom i putem nužnosti provjere vlasti pred parlamentima i biračima ♦ Djelovanjem opozicije ♦ Djelovanjem interesnih grupa ♦ Putem sredstava informisanja i javnostiU historiji su česte manipulacije i upotrebe prevelike količine moći koju neki pojedinci ilisistemi vlasti upotrebljavaju kako bi ostvarili određene interese ili ciljeve. Takvimaktivnostima se građani načešće suprostavljaju različitim oblicima otpora. Ukoliko su tiotpori veći i češći, nastupa stanje konfliktnosti i nestabilnosti sistema.Trajne karakteristike tj.obilježja vlasti su: teritorijalnost, monopol prinude i trajnost. Ona jeusko vezana sa drugim društvenim pojavama, kao što su: moć, autoritet, sila itd.Postoji jasna razlika između moći i vlasti. Vlast je, prije svega samo jedan oblik moći.Ona je institucijalna moć koja je zasnovana na određenim normativnim predpostavkama,koje imaju za sobom autoritet koji je iskazan voljom građana ili društvene organizacije.Vlast je također izraz legitimiteta i legaliteta, tj. ona je institucionalizovana moć koja imasnagu zakona i volju građana, odnosno ovlaštenje da tu volju realizuje. Ona imaspecifično obilježje. Za razliku od moći, koja se rasprostire difuzno, vlast se kreće uodređenim granicama. Ona nikad ne znači uspostavljanje potpune kontrole nad onimakoji su dužni da slušaju. Vlast održava i štiti uspostavljenu društvenu organizaciju i prijesvega služi toj svrsi. Zato vlast u sebi sadrži elemente prinude, bez obzira na stepenmoralne saglasnosti i volje građana. Legitimna vlast može biti: racionalna, tradicionalna iharizmatska.10. DEMOKRATIJA KAO OBLIK LEGITIMACIJE MOĆI I VLASTI Svaka vlast, pa i moć žele da zadobiju legitimitet, tj.da zadobiju moralnoopravdanje svog postojanja i postupanja. Legitimacija moći je priznanje onima koji njomrespolažu i koji je realizuju da to rade s pravom. Sve dok vlast nije legitimna ona se nemože smatrati općeprihvaćenom i sigurnom, već se održava samo uz pomoć prisile.Takva vlast izaziva otpor, nesigurnost i na kraju, je osuđena na nestanak ili propast.Legitimacija poretka je izraz principa demokratičnosti vlasti, odnosno njeno demokratskoobilježje ili demokratski princip vladanja.Sama riječ demokratija je grčkog porijekla, gdje je poznata kao vladavina naroda, još odKlistenovih (570 – 507 god. p.n.e). Danas, demokratska prava i slobode su postaleuniverzalno pravo svih ljudi u većim savremenim sistemima vlasti. Pored postojanjapravnog sistema, procedura i pravila većine, demokratija zahtjeva i postojanje političkogpluralizma, slobode i neovisnosti medija, javnosti rada nosilaca državnih funkcija itd.Demokratija podrazumjeva i podjelu vlasti na: zakonodavnu, izvršnu i sudsku, zatimproširivanje temeljnih prava čovjeka: slobode govora, mišljenja, pravo posjedovanja iučestvovanja, koja ujedno i postavljaju i prirodnaprava svakog čovjeka. 14
  15. 15. Sociologija___________________________________________________________VI Društvo, društvene sposobnosti, grupe, procesi iodnosi1. DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA Mjesto čovjeka u industrijskom društvu je uslovljeno, prije svega, njegovompozicijom u sferi rada. Danas se ne bi moglo govoriti o klasičnoj podjeli društva na klase.Društvene nejednakosti u savremenom društvu više ne proizilaze iz klasne podjele, većiz nejednakih pozicija uslovljenih statusom, zanimanjem, radom, sposobnostima i znanje.Kako moć i ugled nisu jednako raspoređeni među pojedincima javlja se nejednakost, asamim tim rađaju se konflikti i suprotnosti kako unutargrupni, tako i u društvu uopće.Ta nejednakosti i različitost statusa pojedinca u društvu se u sociologiji nazivadruštvenom stratifikacijom. Nejednakost može biti: biološka, duhovna i materijalna, dakleindividualna i društvena.Primjeri biološke teorije nejednakosti: crnci u SAD-u, fašizam, neofašizam. Izdosadašnjih historijskih iskustava može se zaključiti da je biološka osnova samo pokriće,opravdanje tipa vlasti i poretka koji ima osnovu u rasnoj ili nacionalnoj diskriminaciji.Parsons, kao predstavnik funkcionalističke teorije, društvenu stratifikacju posmatra kaoneophodan uslov za uspješno funkcionisanje društva. Društvena stratifikacija je pofunkcionalistima, način podjele društvenih uloga onima koji su najsposobniji da ihobavljaju. Dakle, društvena stratifikacija je pozitivna, funkcionalna i nužna u svakomdruštvu.Po marksističkoj teoriji, društvena stratifikacija je izraz odnosa u društvu koji seuspostavljaju na osnovama rada i društvenog uticaja, odnosno moći kojom pojedinacraspolaže na osnovu pozicije u procesu rada, a time i u društvu. Društvena stratifikacijane doprinosi integraciji sitema. Društvo je uvjek podjeljeno u dvije suprostavljenedruštvene grupe. Marx razlikuje 4 razvojna stepena društva i odgovarajućih društvenihodnosa: 1. primitivni komunizam (predhistorijsko besklasno društvo do pojave privatne imovine) 2. robovlasničko društvo (gospodari i robovi) 3. feudalizam (plemstvo i kmetovi) 4. kapitalizam (kapitalisti i najamni radnici)2. DRUŠTVENE GRUPE Pod pojmom društvene grupe, sociologija podrazumjeva organizovane ilineorganizovane skupine ljudi u kojima obavljaju raznovrsne aktivnosti radi zadovoljenjazajedničkih interesa.Kroz historiju čovjek ne živi kao izolirani pojedinac, nego međusobno povezan s drugimljudima. Njegova aktivnost se odvija unutar i putem raznih društvenih grupa. Što jedruštvo razvijenije i čovjekove potrebe raznovrsnije , to su i društvene grupe brojnije i posvom karakteru i sadržaju raznovrsnije. Danas se među najznačajnije društvene grupeubrajaju: porodica, klasa i nacija.Grupu čine ljudi, akteri, s jedne strane i odnosi koji se uspostavljaju pripadnošću, s drugestrane. Ni jedna ličnost nije član samo jedne društvene grupe, već istodobno pripadarazličitim grupama, kao što su: profesinalne, radne, kulturne, vjerske, političke itd. 15
  16. 16. Sociologija___________________________________________________________3. VRSTE DRUŠTVENIH GRUPA Razvrstavanje društvenih grupa u demokratskim društvima čini se nepotrebnim,pa čak i nemogućim. Ipak, radi lakšeg analiziranja možemo ih podijeliti na globalne iparcijalne društvene grupe.Globalne društvene grupe su one društvene grupe koje imaju zajedničke interese i koječine jedinstvo društvenih procesa i odnosa u širem smislu, npr. pleme, narod, nacija.Parcijalne društvene grupe su: porodica, kasta, stalež, klasa, političke stranke,profesionalne grupe, slučajne grupe itd.Globalne društvene grupe1. PlemePlemenske zajednice su nastale na dva načina: 1. porastom jedne ljudske grupe do nivoa koji se može smatrati plemenom ili 2. udruživanjem više grupa u jednu – plemensku zajednicu tj.plemePostoje različite definicije plemena tj.plemenske zajednice, međutim najznačajnija jeslijedeća:Pleme je grupa pojedinaca koja skupa stanuju i koji imaju zajedničku teritoriju, jezik,način života i krvno-srodničke veze.U pravnoj literaturi pleme je primitivni oblik državne tvorbe. Pleme nastaje i održava sena krvno-srodničkim vezama, rodbinskim svojstvima, a najvažniju ulogu ima porodica.Između srodnih plemena na određenoj teritoriji, a radi zadovoljavanja zajedničkihpotreba, dolazi do uspostave plemenskih saveza, prvo privremenih, a kasnije i trajnih.O realizaciji zajedničkih prava i običaja u plemenu starao se starješina ili plemenskapoglavica. On je vođa u ratu, a sudija u miru. Njegova funkcija je obično bila nasljedna.U doba plemena, čovjek je koristio pretežno gotove proizvode prirode uz slabo razvijenuproizvodnju. Kako su se razvijale proizvodne snage pojavili su se prvi oblici svojine i touglavnom nad alatima, oruđima i oružjem. Neka od tih sredstava su bila u upotrebi većegbroja ljudi, pa su predstavljala kolektivnu svojinu.Ujedinjavanje većeg broja plemena je preko stvaranja zajedničkog jezika, teritorje,navika, običaja, normi itd. doprinjelo nastajanju naroda.2. NarodNarod se pojavljuje u razdoblju raspada plemenskih zajednica i njihovog okupljanja uveće društvene grupe. Razlozi raspada su slijedeći: širenje teritorija, podjela rada,tehnički pronalasci, ovladavanje prirodnim bogatstvima, potreba šire razmjene, ukratkopojava novih društvenih odnosa.Narod je posebna društvena grupa nastala na određenom stepenu društvenog razvoja ito najčešće na osnovu: zajedničkog porijekla, teritorije, jezika, kulture, običaja i tradicije.Narodi su kroz historiju imali različite oblike nastanka i razvoja, različite mogućnostiorganizacije i egzistencije, bogatu tradiciju, historiju, mitove i legende.3. NacijaAfirmacijom i razvojem naroda javlja se nacija kao viša faza društvenog organizovanja iidentifikovanja sa teritorijom i pripadnošću jednoj društvenoj grupi. Proces transformacijei prerastanja naroda u naciju počeo je kada su se razvili kultura, jezik, privreda itd.Novi društveni odnosi su zahtjevali određena pravila i norme pomoću kojih seobezbjeđuju određene sigurnost i jednakost ljudi u procesu koji su novi ekonomski idruštveni sistemi nametali. Ta pravila i norme mogla je uspostaviti, šititi i provoditi jedinodržava kao organizovana snaga društva. Postoje 4 zajednička elementa koja su osnovaza konstuisanje nacija: 1. društveno-ekonomski razvoj koji je praćen nacionalnom identifikacijom naroda sa teritorijom, kulturom i poretkom vlasti. 2. jezik, kao sredstvo za sporazumjevanje na širem prostoru 3. kultura, vjera i tradicija, kao model identifikacije pojedinca sa pripadnošću jednoj grupi 16
  17. 17. Sociologija___________________________________________________________ 4. vlast tj. uspostavljeni poredak čiji je cilj jaka identifikacija u kulturnom i teritorijalnom smislu.4. Neka teorijska gledišta i određenja nacije Postoje različiti teorijski pristupi i određenja nacije.Hegelova teorija (teorija njemačke klasične filozofije): nacija je duhovna tvorevina,ona je nešto što je gotovo apriorno, neprikosnoveno i vječno. Nacija koja nema svojudržavu, nema ni historiju i ne može egzistirati, niti se može konstruisati prije stvaranjadržavne teritorije.Psihološka teorija tvrdi da je svijest ljudi o nacionalnoj zajednici i njihova težnja žive utoj zajednici su odlučujući faktor za određivanja kojoj nacionalnoj zajednici neko pripada.Ta težnja najviše proizilazi iz zajedničke historije i jezika.Rasistička teorija smatra da nacija nastaje iz etničkih grupa zajedničkog porijekla.Zastupnici ove teorije polaze od bioloških svojstava i smartaju da je nacija čista biološka ikulturna tvorevina jednog plemena ili porijekla, koja je nadmoćna nad drugim narodima inacijama.Funkcionalističko stajalište nastoji objasniti naciju kao društvenu kategoriju pomoćuslijedećih faktora: teritorij, zajedničko porijeklo, jezik, običaj i navike, zajednički zakoni,religija itd.Marx i Engels se nisu značajnije bavili nacionalnim pitanjem. Najsnažnije gledište jeuspostavio Staljin svojim shvatanjem da nacija mora imati četiri svojstva: 1. zajednički jezik 2. zajedničku teritoriju 3. zajednički privredni život 4. zajednički mentalitetVećina teorija su nastojale dokazati kako za razliku od zajednice kojoj autor pripada,neka druga nema pravo nazvati se nacijom. Takve teorije su previše često bilezloupotrebljiane.Parcijalne društvene grupe1. Porodica, opći pogled na prirodu i funkcije porodice Porodica je univerzalna društvena institucija i nerazdvojni pratilac ljudskogdruštva tokom čovjekovog postojanja. Spada u red osnovnih, najstarijih i najtrajnijihdruštvenih grupa. Zasniva se na braku i odnosima srodstva, čiji članovi žive u zajednici.Dakle, vezana je prvenstveno krvnim srodstvom ali i drugim vezama.Porodica obavlja dvije temeljne funkcije u svim društvima: 1. biološku (reprodukcija) 2. socijalnu (odgoj i briga za potomstvo)I država i religija, u pravilu intervenišu i promovišu porodicu. Religija na sebi svojstennačin uspostavlja kriterije dopuštenosti braka, gledišta na vjernost, preljubu, rastavubraka, odnose prema djeci itd. Na osnovu religijskih gledišta država najčešće uspostavljapravne norme, koje postaju obavezne za sve.Većina nekadašnjih funkcija porodice je danas prenesena na društvo.2. Teorijske koncepcije o porodici Iz složenosti same prirode i funkcije porodice, kako u društvu tako i u samomčovjekovom razvoju, pojavile su se razne teorije o porodici.Historijsko-institucionalna teorija polazi od evolucione, ali i institucionalne teorije.Evoluciona teorija porodicu posmatra kao historijsku tekovinu. Za svoj predmetizučavanja uzima historijske tipove i stepene razvoja porodice od najranijih oblika domodernog industrijskog društva.Institucionalna teorija pristupa porodici kao društvenoj grupi. Za predstavnike oveteorije, porodica je organizovana društvena grupa iz koje se izvodi sva druga organizacija 17
  18. 18. Sociologija___________________________________________________________društva. Institucionalizacija porodice se ogleda kroz brak i prava ljudi koji takav oblikudruživanja sa sobom nosi (razvod, pravo na nasljedstvo, uloga supružnika u porodici idruštvu itd.).Strukturalno-funkcionalna teorija tvrdi da je porodica društvena grupa u okviruglobalnog sistema i njegovih podsistema. Po Parsonsu porodica je osnova društveneorganizacije.Institucionalno-simbolička teorija za osnovu svoje nalize uzima jezik, simbole, ulogejedinke u grupi itd. Ona posmatra pojedinca i njegovo mjest u grupi. Zbog toga je bilskapsihologiji i njenim gledištima. Najvažnija funkcija porodice je socijalizacija.3. Tipovi porodiceVećina sociologa razlikuje slijedeće tipove porodice:Totemski klan je najstariji oblik porodičnog života. Taj tip porodice i danas postoji unekim australijskim plemenima. U njoj postoji zajedničko genetičko ime svih pripadnikaroda, dok pripadnici pelmena nemaju zajedničkih imena. Kod njih je prisutno uvjerenje ozajedničkom porjeklu svih i o posjedovanju zajedničkih osobina njihovih predaka,odnosno totema. Potomstvo se određuje po materinskoj liniji.Velika porodica je najrasprostranjenija kod indoevropskih naroda i danas je u izumiranjui nestajanju. Negdje je bila matrijarhalnog, a negdje patrijarhalnog karaktera. Najstraijažena (u matrijarhalnoj) i muškarac (u parijarhalnoj) je starješina porodice. Potomstvo seračunalo po ženskoj ili po muškoj liniji zavisno od karaktera porodice. U kasnijoj fazi sepotomstvo počelo računati i po muškoj i po ženskoj liniji. Taj princip se ustalio i razvio uobičajno pravo i postao važeći princip i u savremenom društvu.Patrijarhalna porodica je najrasprostranjeniji oblik porodične organizacije u historiji.Njene elemente nalazimo i u velikoj porodici. Razlikujemo 5 glavnih obilježja patrijarhalneporodice: 1. posjedovanje privatne svojine 2. ekonomska osnova porodice 3. supremacija muškarca nad ženom 4. status djece (djeca su potčinjena očinskoj vlasti) 5. odnos muža i žene (monogamija, a ponekad i poligamija)4. Tipovi porodice u Bosni i Hercegovini U Bosni i Hercegovini je bio najrasprostranjeniji industrijski tip porodice.Industrijska porodica je nastala iz velike patrijarhalne porodice tako da se i sva obilježjapatrijarhalne porodice odnose i na ovaj tip porodice. Kao najstariji oblik patrijarhalneporodice je porodična zadruga ili velika porodica, koja je egzistirala na pojedinimprostrima Bosne i Hercegovine. Velikom porodicom je upravljao starješina, kojeg su biralisamo ukućani, odnosno članovi zajednice, a njegova smrt nije značila i kraj porodice.Drugi tip porodice koji je bio rasprostranjen u BiH je inokosana, mala, poljoprivrednaporodica. Ona se zasnivala na poloprivrednom posjedu, što je znatno uslovljavalo i njenpatrijarhalni karakter. Raznim agrarnim reformama razorene su patrijarhalne porodice,njeni pripadnici su se raspodjelili na različite načine i u tri glavna pravca: 1. oni koji su ostali i dalje na selu i obrađivali zemlju 2. oni koji su se preselili u gradove i postali industrijski radnici 3. oni koji su se uključili u oblike industralizacije, ali zbog raznih uslova i okolnosti su ostali na selu.5. Inokosna ili industrijska porodicaInokosni ili industrijski tip porodice se sastoji od bračnih parova i njihove dijece do njihoveženidbe ili udaje. Brak je osnova porodice, a njeni članovi čine biološku grupu u kojoj sesrodstvo računa i po ženskoj i po muškoj liniji. Za razliku od drugih tipova porodice, ovdjesu članovi ekonomsi samostalni. Uspostavljena je faktička i pravna jednakost supružnika,a društvo kroz pravne odredbe štiti porodicu u cjelini, a posebno djecu.Temeljni uslovi koji su doprinjeli ovakvoj transformaciji poreodice su: ♦ razvoj industrije i ♦ velika pokretljivost stanovništva 18
  19. 19. Sociologija___________________________________________________________mnoge od funkcija koje je ranije obavljala porodica, danas u razvijenim zemljamapreuzima društvo tj.specijalizovane institucije(škole, razne socijalne ustanove i centri,zdravstvene ustanove itd.). Na taj način se smanjuje ovisnost pojedinca od porodice irodbinske osnove. Zbog toga uspjeh pojedinca u savremenom društvu sve više zavisi odnjegovih pojedinačnih sposobnosti, rada i znanja, a ne od porodie i njenog statusa.U ambijentu modernog društva, porodica je jedina institucija u kojoj se ljudi shvaćaju irazumiju kao cjelovite ličnosti. Porodica tako i dalje ostaje značajna ustanova društva ukojoj pojedinac nalazi toplinu, mir, snagu i podsticaj da širi društveni aktivitet i vlastitiuspjeh.6. Pravo na izbor bračnog druga Brak i porodica u najvećem broju zemalja se definira kao pravo ličnog izboračovjeka, kao sferu privatnosti. Porodica i njeini stariji členovi, u demokratskom društvu suizgubili pravo posredništva i odlučivanja u ime mlađih članova, prilikom izbora izaključivanja braka.Pravo međusobnog izbora partnera je danas neotuđivo i ljudi ga se ne žele više odreći.Pravo na izbor brečnog druga je i pravo na planiranje porodice. To je osnovno ili prirodnopravo svakog pojedinca. U patrijarhalnim sredinama dominira stihijnost u reprodukciji iveličini potomstva, dok savremena porodica to planira.7. Rastava ili slom braka Porodica i brak može imati i drugu stranu, a to je nestanak, raspad, rastava ilislom. Slom braka je proces u kojem dolazi do raspada bračne zajednice voljomsupružnika ili aktom ovlaštene društvene institucije. Raspoloživi podaci govore o velikomporastu razvoda brakova u Evropi i SAD-u.Za funkcionaliste, rastava braka je reakcija na zajedničke norme i vrijednosti. ZaParsonsa to je znak da se brak sve više društveno vrednuje. Uzroci rastave brakova sekreću od emotivno-moralnih do tradicionalno-običajnih i ekonomsko-socijalnih. Tu je iopći proces sekularizacije, tako da zauzimanjem manje krutog stava prema razvodubraka katoličke crkva je doprinjela promjeni zakonodavstva u jednom broju zemalja, čimeje pojednostavljen postupak legitimacije i načina razvoda braka.Marksistički teoretičari upozoravaju da rastavu braka uslovljava i način proizvodnje tj.posebno se žene dovode u težak položaj. One se pored rada u industriji brinu i za odgojdjece i vođenje kućne zajednice, a i dalje se od njih očekuje podređena uloga u braku idruštvu. I ta protivrječja znaju biti uzrok sukobu u porodici, a ponekad i slomu bračnezajednice.Rastava braka je pravo bračnih partnera i ono se sve više koristi tj.realizira s promjenompozicije žene u društvu i u porodici. To je ujedno i izraz realizacije prava na izbor bračnogpartnera, prava na planiranje porodice,a na obrazovanje i izbor mjesta boravka.8. Žena i društvo Temeljni osnov porodice u čitavoj histroiji je bila žena. Ona je nosila najveći teretodržanja i razvoja porodice, od biološke do ekonomske socijalne funkcije. Žena je ujednonosilac transformacije porodice ali i svoje uloge.Žene su, prije svega, nosioci reprodukcije, dakle produžetka ljudske vrste, one su isupruge i majke, brinu se o domaćinstvu, djeci i muškarcu, pokoravaju se trediciji itd.Međutim, nije rijedak slučaj u historiji, pa i danas da su isključivane iz nasljedstva,zanimanja, visokog staleža i položaja moći u društvu. Prva podjela je nastala na spolu (idanas postoji podjela na muške i ženske poslove i zanimanja). Dva su stajališta kojapokušavaju to objasniti: 1. podjela rada prema polovima je određena biološkim i genetskim razlikama između muškarca i žene 2. podjela rada je povezana sa tradicijom i ulogom koju je sebi muškarac prisvojio i da tu poziciju želi zadržatiIndustrijsko društvo je promjenilo poziciju žene, međutim dosta analiza koje govore otome ukazuju na još uvjek veliku podređenost žene, njenih prava i njene pozicije u 19
  20. 20. Sociologija___________________________________________________________društvu. Iz te podređene pozicije žene, javili su se mnogi pokreti koji se zalažu zaoslobođanje žene i afirmaciju njenih prava.Kaste, staleži i klase1. Uslovljenost društvenih nejednakosti Društvena nejednakost je imanentna svakom socijalnom sistemu. U početku suse razlike zasnivale na prirodnoj nejednakosti, da bi zadobijale nejednakost naindividualnoj razini po snazi i po sposobnostima ljudi, a u kasnijim fazama, s razvojemproizvodnje i prava na posjedovanje nejednakost je zadobijala i organizovanu,tj.društvenu dimenziju.Razlikujemo nejednakosti izražene kroz slijedeće forme ispoljavanja i organizovanja:kaste, staleži, slojevi, klase, profesionalne grupe itd.2. Kastinska organizacija društva Kaste su historijska tvorevina, nastale kao proizvod početne faze društvenogorganizovanja. Najčešće su osnivane i organizovane na određenoj vjerskoj osnovi kakobi kasnije zadobile i društvenu dimenziju. U kastama je položaj pojedinca čvrsto određen,obično doživotan i naslijeđen. Obavljanje istog zanimanja prenosi se iz generacije ugeneraciju iste porodice. Pripadnost pojedinca se određuje rođenjem, njegov bračnipartner mora biti istog kastinskog porijekla, njegov način ponašanja je strogo regulisankastinskim pravilima.Kaste pripadaju jednom od najstraijih oblika društvene organizacije. Npr.u Indiji postoje 4kaste: 1. svećenici 2. ratnici 3. radnici (zemljoradnici, stočari, trgovci, zanatlije) 4. slugeStaleška organizacija Staleži su privilegovane grupe ljudi koje imaju određenu poziciju ili u društvu ili uposjedovanom smislu, pravo na zemlju i imovinu, ili u duhovno-religijskom smislu.Nerijetko su sve te privilegije pripadale jednom staležu iz čega je proizilazila njihova moć,ugled, poštovanje, ali i strahopoštovanje.Staleži imaju određena zajednička obilježja: nasljedna prava, hijerajhijska nadarenost ipodređenost, zatvorenost, pravna prilagodljivost i staleške titule, odnosno nazivi.U historiji su poznata dva temeljna staleža: 1. staleži duhovnog reda i 2. politički staležiNajstariji stalež su činili duhovni predstavnici. To su bili svećenici koji su ujedno i vračevi iliječnici.Politički ili plemićki stalež se konstruiše i razvija u svojoj historiji iz podjele rada i funkcijakoje iz tog proizilaze. U kasnijim fazama se taj stalež razvrstava u dva reda: naprofesionalne upravljače i vojnike.Kasnije je nastao i građanski stalež, čime se stvorila predpostavka za širu podjelu udruštvu na slojeve i klase.Staleži kao i kaste imaju isti izvor, zasnovan na podjeli rada i posjedovanju ekonomskihdobara. Iz toga proizilazi i podjela uloga u društvu. I kastinski i staleški sitem suuspostavljeni pomoću religioznih i pravnih normi. Razlika je u tome što je kod kastinskeorganizacije veća zatvorenost, religiozna obaveznost i prinudnost, dok je kod staleškogorganizovanja društva veći značaj i obaveznost pravne norme.Klase i klasna struktura društva1. Opći uslovi nastanka klasa Kruta straleška organizacija postala je ozbiljnom preprekom privrednoj dinamici,koja je ruši i uspostavlja nove odnose i procese. Položaj ljudi više ne zavisi od religioznihi pravnih normi i staleške pripadnosti, već od ekonomskih zakonitosti tržišta, sposobnosti 20
  21. 21. Sociologija___________________________________________________________znanja i rada. U tom novom procesu dolazi do nejednakosti, koje se sve više ispoljavaju izadobivaju formu suprostavljenosti na dvije velike klase. Društveni položaj kasti i staležaodređivali su prvenstveno religiozni oblici prinude, a društveni položaj klasa ekonomski ipravni oblici.Marx je smatrao da se ljudsko društvo razvijalo kroz četiri glavna razdoblja: primitivnikomunizam, drevno društvo, feudalno društvo i kapitalističko društvo. Sva društva poslijeprimitivnog komunizna, kao primjera beskrajnog društva, su podjeljena na dvije klase:gospodari i robovi u drevnom društvu, plemići i kmetovi u feudalizmu i kapitalisti i najamniradnici u kapiatlizmu. Dalja podjela rada uvjek zahtjeva nove društvene odnose itransformaciju samog društva.2. Određivnje pojma klase Mnogi su se autori bavili definisanjem kalse i njenih funkcija, npr:Marx ističe:ukoliko milion porodica žive pod jednakim ekonomskim uslovima egzistencijekoje njihov način života,njihove interese i njihovo obrazovanje odvajaju od načina života,interesa i obrazovanja drugih klasa i njima ih neprijateljski suprostavljaju, utoliko oni čineklasu.Marx još ističe da u procesu proizvodnje postoje dvije velike klase: 1. vlasnici sredstava za proizvodnju 2. vlasnici radne snageI Lenjin proširuje Marxovo stajalište:Klase su velike grupe ljudi koje se razlikuju po svommjestu u historijski određenom sistemu društvene proizvodnje, po svom odnosu premasredstvima za proizvodnju, po svojoj ulozi u društvenoj orgaizaciji rada i prama tome ponačinu dobijanja i veličini onog dijela društvenog bogatstva kojim raspolaže.I Weber slično Marxu, kao u ostalom i većina socijologa se slaže da ekonomska osnovačini temeljni kriterij za nastanak i raslojavanje društvenih klasa.Anthony Giddens tako razlikuje tri glavne klase u razvijenom kapitalističkom društvu: 1. gornja klasa – temelji se na vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju 2. srednja klasa – temelji se na posjedovanju obrazovnih ili tehničkih kvalifikacija 3. niža (radnička) klasa – temelji se na posjedovanju menuelne snageVećina teoretičara se slaže sa ocjenom da su klase mnogo više od puke skupinepojedinaca. Tako Frank Parkin tvrdi da je osnovica klasne strukture nagrađivanje umodernom zapadnom društvu i struktura zanimanja. Dakle, nagrada povezana sazanimanjem je usko vezana sa društvenim gledom, a sve to zajedno čini temelj ljudske idruštvene nejednakosti u modernom industrijskom društvu.Političke stranke1. Uslovi egzistencije političkih stranaka Politika je univerzalna ljudska kategorija. I danas kao i u davna vremena koristi seskori ista terminologija za označavanje političkih procesa i odnosa-politika, građani, vlast,republika, tiranija, anarhija itd. Mnogi termini su grčkog ili latinskog porijekla. Sama riječpolitika označava poslove vezane za polis, grad-državu, kao posebnu zajednicuslobodnih ljudi. Međutim, politika je protivrječan proces. U istom društvu djeluju različitepolitičke stranke i svaka od njih ističe svoju vrijednost za društvo, dok su ostali manje-više štetni ili suprotni zajedničim interesima.Politika modernog vremena nije više nadmoć, nego se njeni efekti i svrha postojanjamjere doprinosom konkretnim zajedničkim ciljevima u društvu.Tako politika kao ljudska djelatnost postaje sredstvo, a ne svrha društva, uspostavljasvoju organizaciju i instucionalizira se kroz političke stranke ili organizaciju države kojuone legitimiraju.2. Značaj i funkcije političkih stranaka Političke stranke nastaju u periodu značajnih društvenih reformi, a to je krajemXVIII st. u Engleskoj i SAD-u, a u Evropi tokom XIX st. sistem predstavničke vladavinepolazi od praktične spoznaje da građani kao nosioci suvereniteta ne mogu neposrednodonositi političke odluke, npr.okupljajući se na trgovima kao u doba stare Atine. 21
  22. 22. Sociologija___________________________________________________________Suverenitet se legitimira putem izbora, tj.izabranih predstavnika, koji u ime građana i uopćem interesu vrše funkciju vlasti i nakon nekog vremena podvrgavaju se kontorliodnosno ponovnim izborima.U najopćijem smislu, stranke su političke organizacije čiji je cilj preuzimanje i vršenjedržavne valsti ili bar učešće u njoj ili stalan uticaj na nju radi zaštite i ostvarivanjaodređenih kalsnih, odnosno grupnih interesa u okviru jedne ideološke koncepcije o opštojdržavnoj politici i zajedničkim interesima društva.Da bi politička stranka funkcionisala neophodno je da posjeduje: 1. program u kojem izlaže svoje političke ciljeve i poglede 2. određenu organizacionu strukturu – formu putem koje ostvaruje političke ciljeve.Zabrana udruživnja je karakteristika totalitarnih i diktatorskih sistema u kojima politika odsredstva postaje cilj.Razlikujemo dva najrasprostranjenija tipa vlasti: 1. jednostranački sistem – karakterističan za socijalistički i fašistički sistem vlasti 2. višestranački sistem – karakterističan je za SAD i većinu razvijenih evropskih zemaljaU višestranačkim sistemima često se obrazuju i savezi u izbornom ili postizbornomperiodu. Izborni sistem je proces u kojem birači svojim glasovima izražavaju preferencijuu odnosu na strukturu ili kandidate i putem kojih se njihova volja prenosi na mandate.Postoji više izbornih modela, od kojih su dva najrasprostranjenija: 1. većinski (cilj: proizvesti vladavinu većine jedne stranke ili saveza u parlamentu) 2. srazmjerni ili proporcionalni (cilj: u parlamentu uključiti sve postojeće snage i političke stranke)Osnovna funkcija političkih stranki je artikulacija interesa njenih pripadnika i njihovolegitimiranje. Po funkcijama stranke djelimo na: 1. stranke mišljenja ili kadrovske – nastale su u Zapadnoj Evropi i SAD-u. Teže okupljanju uglednih građana, a ne masovnosti. Vrlo su labave u unutrašnjoj organizaciji. 2. stranke masa ili masovne – konstruisali su ih socijalistički pokreti, a preuzeli su ih komunističke partije, fašističke stranke i u novije vrijeme stranke u nedovoljno razvijenim zemljama. Unutrašnja organizacija im je kruta i centralizovana sa velikom dominacijom autoriteta vođe.S bzirom na prog.ciljeve i način prezentacije političkih zahtjeva i ciljeva mogu serazlikovati: konzervativne, liberalne, socijalističke, nacionalističke, komunističke ilifašističke stranke.3. Političke grupe i profesionalna udruženja Političke grupe i profesionalna udruženja koja zajedno čine interesne grupe iligrupe za pritisak, najčešće nastaju jer institucionalni sistem nije u mogućnosti realizovetiniz pitanja za koja građani smatraju da su važna za užu grupu ili profesiju. To suotvorene društvene grupe koje okupljaju ljude bez ili sa formalinim uslovima prijema. Ciljodređuje sama svrha udruživnja i oblik organizovanja. Najčešće je to afirmacija i težnjaza ostvarivanjem određenog cilja ili skretanje pažnje javnosti na određena pitanja.Različit je i nivo udruživanja: od likalnih sredina do pokreta širokih, pa i svjetskihrazmjera.Razna profesionalna, politička i stručna udruženja su i snažan korektiv vlasti, putem kojihse utiče na javno mjenje i odluke institucija sistema ili se suprostavlja provođenju tihodluka. Uspjeh udruženja zavisi od tri faktora: 1. jasne formulacije ciljeva 2. organizacione sposobnosti i broj ljudi koji pridobivaju za svoje ciljeve 3. stepen aktivnosti vodstva i sljedbenika, kao i rezultat te aktivnostidanas postoji širok spektar raznih udruženja. Među stabilnije i trajnije možemo uvrstitipokrete ili grupe za mir, nacionalnu ravnopravnost, za razoružanje, za ostvarivanjeautonomija ili samostalnost, za prava ljudi, za vjerska prava itd.Za razliku od političkih stranaka interesne organizacije nemju namjeru preuzeti moć, nitivlast u društvu, nego im je cilj uticati na političke stranke ili vlade kako bi ostvarile svojinteres. 22
  23. 23. Sociologija___________________________________________________________Zajedno sa političkim strankama, interesen grupe su osnova demokratskog sistema idemokaratskih odnosa u jednom društvu.VII. DRUŠTVENI POKRETI I DRUŠTVENI SUKOBI1. DRUŠTVENI POKRETI – opći pristup Pod društvenim pokretom podrazumjevaju se kolektivna nastojanja i akcije da sepospješe, izvedu ili spriječe određene društvene promjene. Društvene promjene čineveće grupe ljudi koje mogu, ali ne moraju imati elemente organizovanosti, često nastajusponatano, mogu biti zatvorenog ili otvorenog tipa, mogu imati zatvorenu ili labavuorganizaciju, stalno ili privremeno rukovodstvo, stalno ili privremeno članstvo.Društveni pokreti su kolektivna volja iz čega i proizilazi njihova moć i snaga. Najsnažnijisu korektiv institucionalnog poretka vaninstitucionalnim sredstvima.Institucinalni poredak, tj. sistem vlasti se po svojoj prirodi suprostavlja društvenimpokretima. Države, ponosne na svoj suverenitet, smatraju da su one legitimni nosilacdruštvenog preobražaja i ne prihvataju lako tuđe ideje i druge aktere promjena. Državaupotrebljava različite mjere, a nerijetko i mjere represije i nasilja kako bi se suprostavilanosiocima promjena.Bottmore smatra da postoje tri faze kroz koje su prošli pokreti u svom historijskomrazvoju: 1. kada su pokreti bili jedino efikasno sredstvo da se izraze nastojanja za društvenim promjenama – borba za osnovna demokratska prava građana u svim zemljama. 2. kada vlasti nastoje umanjiti prava i slobode građana (ukidanjem općeg i jednakog prava glasa ili prava na slobodne izbore) 3. kada nastaje umnožavanje društvenih pokreta kao manje trajnih oblika društvenog života u zapadnim demokratijamaI Turen analizira razvoj društvenih pokreta kroz tri sadržinski drugačije faze. On društvadijeli na 3 tipa: trgovačka, industrijska i postindustrijska i tvrdi da svakom tipu društvaodgovaraju i odgovarajuči poreti.Faza Društvo Pokreti1. Trgovačko Građanski pokreti (za slobodu i prava građana)2. Industrijsko Radnički pokreti3. Postindustrijsko (programirano) Veliki broj novih raznovrsnih pokretaFaze razvoja pokreta po A.Turenu2. POKRETI I ORGANIZACIJA Postoje značajne razlike između pokreta i organizacije, kako u organizacionojtako i u sadržinskoj strukturi.U organizacionom smislu organizacija se uspostavlja na osnovama normativnihpravila, koja određuju unutrašnju strukturu i ponašanje članova, dok su društveni pokretineinstitucionalizirani oblik djelovanja ljudi bez čvrstih normativnih pravila i često bezikakve uređene strukture.U sadržinskom smislu razlikuju se po tome što se stranke direktno angažuju u borbi zavlast, dok društveni pokreti se ne bore za vlast nego čak često dovode u pitanjelegitimitet i ciljeve, mjere, norme ili postupke sistema vlasti.Međutim, postoje i sličnosti između pokreta i stranaka, npr.svaki pokret ima tendenciju dastvori neku vrstu organizacije, tj.da uspostavi vodstvo, kako bi svoju akciju učinio štoefikasnijom. 23
  24. 24. Sociologija___________________________________________________________Pomoću društvenih pokreta, njihovog broja, učestalosti i intenziteta spoznaje sefunkcionalnost države, njena sposobnost da rješava aktuelna pitanja, njena moć,tolerancija i demokratičnost postupaka i akcija.3. VRSTE DRUŠTVENIH POKRETADanas društvene pokrete uslovno možemo podjeliti na: ♦ internacionalne ♦ one koji se manifestuju na teritoriji pojedinih zemalja ♦ one na lokalnom nivouPodjela je uslovna, jer mnogi pokreti imaju sve dimenzije i njihove akcije su od općeginteresa.Od već afirmisanih pokreta možemo izdvojit: ♦ studentske ♦ feminističke ♦ ekološke ♦ razne mirovne pokreteStudentski pokret se javlja krajem 60-tih godina XX st. i on je poslije socijalističkihrevolucija najsnažnije uzdrmao ustaljene institucionalne odnose država i političke snagetog doba. Bez obzira na domete i efekte, donio je nove poglede na mnoge oblastidruštvenog života (od nauke i muzike, preko odnosa među poslovima do načinakomuniciranja). Osporio je vladajući sistem i ozbiljno doveo u pitanje njegovu sposobnosti legalitet, a naročito u sferi obrazovanja i potrošačkih potreba. Pokret je prisilio vlasti navelike korekcije i odgovornost za postupke.Feministički pokret ima svoju dugu tradiciju od borbe za pravo glasa u XIX st. dointernacionalne borbe za ženska prava. Ta borba je dvojake prirode, protiv ekonomskepotčinjenosti žena, s jedne strane, i protiv dogmi i zastarjelih tradicija u poimanju žene injene funkcije u porodici i društvu s druge strane.Tri su pravca borbe feminsitičkih pokreta: 1. antipatrijarhalna usmjerenost – odbacivanje obrasca o ženskoj ulozi u društvu 2. antikapitalistička usmjerenost – kroz suprostavljanje ekspoloataciji žene kao radne snage i manjem vredonovanju njihovg rada. 3. antiautoritativna usmjerenost – zalaganje za potpunu ravnopravnost u svim društvenim poslovima i funkcijamaRezultati aktivnosti ženskih pokreta danas su: osvojeno pravo aktivnog i pasivnog pravaglasa u svim razvijenim zemljama, ravnopravnost žene u svim oblicima zakonodavstva,jednakost s muškarcima u sferi rada, odnosno prava na rad i sl.Ekološki pokret manje ili više oštro kritikuje postojeći poredak, zalaže se zadecentaralizaciju društva, protivi se svakom naouružanju, a posebno nuklearnom,zahtjeva korjenite promjene u stambenoj politici, obrazovanju i zdravstvu. Nema jasnoizgrađenu organizacionu formu, niti je sadržniski dovoljno profiliran. Aktivisti ovog pokretaupozoravaju na stanje u ljudskom društvu, na stanje u prirodi i opasnosti koje industrija inebriga čovjeka imaju po prirodu i njegov opstanak. U nekim zemljama se iz ekološkogpokreta konstruisala i politička stranka, kao npr. u Njemačkoj – Stranka zelenih. Ovepolitičke stranke se razlikuju od klasičnih jer su zadržale neke karakteristike svojihosnivača, pokreta, kao npr.ne bore se za vlast.Antinuklearni pokreti su svoju kuliminaciju imali 80-tih godina XX st. njihov osnovnizahtjev je bio smanjenje i ukidanje nuklearnog naoružanja. Vlade velikih nuklearnih sila,pod pritiskom javnosti, pokrenule su proces nuklearnog razoružanja.Danas je prisutna još jedna vrsta pokreta za koji se mstralo da se, bar na evropskimprostorima, da su izumrli, a koji u svojoj osnovi ima religijske motive i načela. Npr. pokretkoji se desio pod nacional-socijalističkim vodstvom u Srbiji, koji je uvezen u BiH putemSDS-a početkom 90-tih godina XX st. Uz uništenje bošnjačkog naroda cilj je bio ipripajanje BiH ili njenih dijelova Srbiji, a motivi se mogu trežiti u ideologiji svetostipravoslavlja i prava postojanja samo jedne raligije na tom prostoru. 24
  25. 25. Sociologija___________________________________________________________4. DRUŠTVENI SUKOBI U sociologiji je, sve do studentskih pokreta krajem 60-tih godina XX st. vladalostajalište da su društveni sukobi nepoželjni, nepotrebni i da se smatraju bolešću društva isitema. Tek se tada počelo na sukobe gledati kao na društveni fenomen, a ne kao napatološku pojavu koju treba što prije eliminirati policijskom akcijom. Napušta se do tadavladajuće funkcionalističko stajalište da je društvo jedn aharmonička cjelina. Danas višenije moguće govoriti o devijantnostima i odstupanjima od društvenih pravila i normi.Danas se govori o sukobu kao realnosti, obliku društvenosti i pokretačkoj snazipromjena.Sociologija teži spoznaji glavnih oblika društvenih sukoba, njihovih uzroka, motiva, snagei ideja koje ih generiraju, ali i posljedica koje iza njih nastaju. Neki sociolozi smatraju daviše nije primaran sukob između rada i kapitala, već sukob između sitema i građana.5. TIPOVI SUKOBADruštvene sukobe možemo grupisati u dva globalna tipa: 1. individulani i unutargrupni sukobi 2. globalni društveni sukobi (ratni i industirjski sukobi)6. RAT KAO NAJTEŽI OBLIK DRUŠTVENOG SUKOBA Rat kao najizraženiji tip društvenog sukoba spada u red najvećih i najtragičnijihkonflikta u ljudskom društvu. U svim društvima, bez obzira na stepen njihovog razvoja iorganizacije, javljali su se ratovi. Iz težnje da se spoznaju njihovi uzroci, javile su se irazličite teorije rata: socijal-darvinistička, rasna, geopolitička, nacionalistička,imperijalistička itd. Međutim, sve one u suštini, pokušavaju da opradavaju rat i smatrajuga na neki način potrebnim. U svim tim teorijama ciljevi su politički motivirani, a mjeramai potezima vlasti građani su dovedeni su u stanje bezizlaznosti i nemogućnosti drugačijegpostupanja i odlučivanja.Clausewitch:Rat nije ništa drugo do nastavak državne politike drugim sredstvima.Rat nije samo politički motiviran, već u sebi sadrži i mnoge druge ciljeve, kao što su: željaza osvajanjem i pripajanjem tuđih teritorija i bogatstava, želja za potčinjavanjem idominacijom nad drugom državom ili narodom itd. Posljedice rata se manifestuju na svesfere društva i ljdskog života uopće.7. INDUSTRIJSKI SUKOBI Pod industrijskim sukobima se najčešće podrazumjevaju razni oblici štrajkova, odštrajka u jednom preduzeću do generalnog štrajka, koji može zahvatiti jednu granudjelatnosti ili više njih. Štrajkovi mogu biti organizovani ili spontani, a zavisno od strategijemogu biti štrajkovi upozorenja, pa do štrajkova koji paralizuju čitav proces rada.U osnovi industrijskog sukoba su interesi: veće nadnice, bolji materijalni i socijalni uslovi,bolja zaštita na radu i sl. Interes je osnovni motiv organizovanja i djelovanja ljudi usukobu.8. SINDIKAT I INDUSTRIJSKI SUKOBI Sindikati su organizovane skupine ili društvene grupe koje zastupaju ipredstavljaju interese zaposlenih. Sindikati su značajno doprinjeli institualizaciji sukobakoja se odvija kroz potpisivanje kolektivnih ugovora.Kolektivni ugovori su tekovina radničke borbe za bolji materijalni i socijalni položajzaposlenih. Oni su osnova industrijske demokratije u kojima se uređuju odnosi izmeđuradnika i poslodavca. Na taj način je izvršena stabilizacija odnosa između nosilacasuprostavljenih interesa. 25

×