NANA

Tom Franklin

Mrtve djevojke iz Mississippija
Naslov izvornika: Crooked Letter, Crooked Letter

http://www.balkandow...
NANA

Posvećujem Jeffu Franklinu i,
s ljubavlju, uspomeni na Julie Fennelly Trudo

-2-
NANA

M, I, iskrivljeno slovo, iskrivljeno slovo. I, iskrivljeno slovo, iskrivljeno
slovo, I, grbavac, grbavac, I.
Način n...
NANA

1
MALE RUTHERFORDICE nije bilo već osam dana kad se Larry Ott vratio kući i
ondje zatekao čudovište.
Veći dio Jugois...
NANA

dio još uvijek bio u sjeni, svjež i prekriven rosom. Od ožujka do srpnja priključnim
rezačem stabljika kosio je dvap...
NANA

kokošinjac, nogom otjerao nesilice i skupio smeđa jaja, umrljana izmetom, te ih položio
u kantu. »Želim vam ugodan d...
NANA

sandučić. Neki paket. Izvadio ga je. Bila je to pošiljka iz jednog od njegovih knjižnih
klubova. Nekoliko kataloga. ...
NANA

mrežom, pridržavao ih je nogom dok je vadio ključ i otključavao vrata, a kad je ušao u
sobu, na stolu je odmah primi...
NANA

Muškarac s maskom odmahivao je glavom, pa premjestio pištolj u drugu ruku, tako
da su obje rukavice sada bile krvave...
NANA

2
ZVAO SE SILAS JONES, no ljudi su ga zvali 32, što mu je bio broj dresa za
bejzbol, ili Pozornik, a to mu je bilo z...
NANA

je htio, mogao je zapucati iz 45-ice i nitko na svijetu to ne bi čuo, osim možda nekoliko
jelena i rakuna. Ponajmanj...
NANA

kaubojski šešir, izišao, gurnuo vrata i zatvorio ih te ušao među drveće, stao se spuštati,
petama uranjajući duboko ...
NANA

korak, dok mu se lišće lijepilo za čizme, svjestan oštrine u zraku koji je sada mirisao na
slatkastu trulež.
Pedeset...
NANA

Silas je prepoznao automobil po već zacrnjenim registarskim pločicama s imenom,
M&M, što je bio nadimak Mortona Morr...
NANA

oštre zube. Primicao se šezdesetoj, bio je visok i mršav, blijedozelenih očiju iza
sunčanih naočala i kratko podšiša...
NANA

šerif dogodine ode u mirovinu.
Nakon nekog se vremena vratio pa je sjeo na kladu skinuvši naramenice i odbacujući
vi...
NANA

nekoliko godina obavljao tu dužnost. Dovezao se s Angie, kolima hitne pomoći, i sada
se pojavio između njih dvoje, s...
NANA

»Siroti stari M&M«, reče ona. »Niste li vi zajedno igrali bejzbol?«
»U ono vrijeme mogli smo odjednom izbaciti dva u...
NANA

zvan Pilana tvrtke Rutherford Lumber. Taj je grad onemogućavao pogled na drveće
koje se nalazilo iza njega i pržio n...
NANA

Žvakanje. »Kad završi s poslom, ne radi ništa drugo, nego samo sjedi pred telkom i
gleda reality.«
Pojevši posljednj...
NANA

fotelju. Ispružio je noge i stopalom druge noge namjestio držač na gležnju u kojem je
imao pištolj. »Jesi kad gledal...
NANA

mu se javiti.
No Larry je onda, umjesto da shvati poruku, pokušao još jednom. Nekoliko tjedana
kasnije, jednog petka...
NANA

vijugave biljke s ljuskama iz nekog davnog doba koja te s visine gleda trenutak prije
nego što ćeš umrijeti.
Silas j...
NANA

Pravi ste sretnik.
Ali ne znate na kakvu je glasu. Ne znate da je u srednjoj školi djevojčica koja je
živjela malo d...
NANA

Pusser9, da se i sam za deset godina možda kandidira za šerifa.
Kasnije može otići do Larryjeve kuće, razmišljao je,...
NANA

prostirala zemlja Rutherfordovih, s ogradom i stupovima na svakih pedeset metara, u
pokušaju da seljačine u šumi ne ...
NANA

djecu?
Olivia je sad bila izvan vozila, stajala je u društvu četiriju žena, odreda bjelkinja, od
kojih je jedna drža...
NANA

dvorišta. »Trči po lopatu, čuješ?«
Ovaj je odmah nestao iza kuće, a psi su pojurili za njim mašući repom.
»Kad si ga...
NANA

njime sve glasnije zvečala.
»Sada svi pazite«, reče on, dok su im se psi približavali sa svih strana. »I pokušajte
d...
NANA

»Uginula je pod blatobranom. Na donjoj ploči ispod vrata. Opako je smrdjelo dva
mjeseca. U najvrućem dijelu ljeta«, ...
NANA

»Mogao si me pustiti«, reče. »Dovraga, 32, idem u ribolov.«
Silas je prestao koristiti zviždaljku kad se vlak pribli...
NANA

3
PRVO JE PRIMIJETIO da nemaju kapute. Bilo je tek svanulo, u ožujku 1979.
godine, bio je ponedjeljak, Larryja je ot...
NANA

Njegov je otac imao više od pet stotina jutara zemlje, velik dio nalazio se u donjem
desnom kutu okruga, a u jugoist...
NANA

vjerojatno kao i Larry svjestan neobičnosti situacije — a Larry je prošao pokraj žene po
imenu Alice po prvi put uvi...
NANA

jela. Sada ni otac ni majka nisu ništa govorili dok su sjedili za stolom i razmjenjivali
posude s bučom i mesnom štr...
NANA

retrovizoru.
»Trenutak kasnije majka mu je dodirnula koljeno. »Larry.«
On ju je pogledao. »Gospođo?«
»Zatvori prozor...
NANA

»Doppleganger11«, rekao je pogledavši Larryja.
Umjesto očeva visokog i sportski građenog tijela, kao i plavih uvojak...
NANA

pazeći da ne zvecka bocama.
Naučio se držati podalje od tuđih pogleda veći dio dana kad bi se Cecil Walker,
njihov n...
NANA

odvezao ga kući u tom istom autu. On je cijelo vrijeme sjedio sagnut, bojao se haube.
Pitao sam ga želi li motocikli...
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija
Upcoming SlideShare
Loading in …5
×

Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija

880 views
709 views

Published on

0 Comments
0 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

No Downloads
Views
Total views
880
On SlideShare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
0
Actions
Shares
0
Downloads
12
Comments
0
Likes
0
Embeds 0
No embeds

No notes for slide

Tom franklin mrtve djevojke iz mississippija

  1. 1. NANA Tom Franklin Mrtve djevojke iz Mississippija Naslov izvornika: Crooked Letter, Crooked Letter http://www.balkandownload.org/ -1-
  2. 2. NANA Posvećujem Jeffu Franklinu i, s ljubavlju, uspomeni na Julie Fennelly Trudo -2-
  3. 3. NANA M, I, iskrivljeno slovo, iskrivljeno slovo. I, iskrivljeno slovo, iskrivljeno slovo, I, grbavac, grbavac, I. Način na koji južnjačka djeca uče pravilno pisati riječ Mississippi. -3-
  4. 4. NANA 1 MALE RUTHERFORDICE nije bilo već osam dana kad se Larry Ott vratio kući i ondje zatekao čudovište. Veći dio Jugoistoka noć ranije zahvatila je oluja, vijesti su bile pune izvještaja o velikim i neočekivanim poplavama, snimaka slomljenih stabala i kaosa u naseljima kamp-prikolica. Larry, neoženjeni četrdesetogodišnjak, živio je sam u ruralnome dijelu Mississippija, u roditeljskoj kući koja je sada bila njegova, iako se nije uspijevao prisiliti da o njoj razmišlja kao o svojoj. Držao se više kao svojevrsni kustos, pazio na to da prostorije budu čiste, odgovarao na poštu i plaćao račune, uključivao televizor u odgovarajućim terminima, smijao se uz snimljeni smijeh publike u serijama, jeo obroke iz McDonaldsa ili Kentucky Fried Chickena uz ono što bi mu televizijske mreže već ponudile, a nakon toga sjedio na trijemu pred kućom dok je dan nestajao među drvećem na suprotnoj strani polja, a noć se spuštala, svaka drukčija, svaka ista. Bio je početak rujna. Tog je jutra stajao na trijemu, u ruci je držao šalicu s kavom, već se pomalo znojio dok je promatrao blistavo dvorište pred kućom, blatnjavi prilaz kući, ogradu od bodljikave žice i iza nje natopljeno zeleno polje iz kojeg su na pojedinim mjestima nicali čičak, zlatnica, kadulja, a na najudaljenijim rubovima, već na početku šume, kozja krv. Do najbližeg susjeda imao je kilometar i pol, te još toliko do prodavaonice na raskrižju, zatvorene već godinama, i do asfalta. Na rubu trijema s donje strane krova na nekoliko je mjesta bila obješena paprat u teglama, a zvončići njegove majke bili su se zaglavili među lišćem jedne od tih biljaka poput odbačene lutke. Odložio je kavu na ogradu i prišao zvončićima kako bi te tanke cjevčice odvojio od listova i tako ih oslobodio. Iza kuće je pogurnuo i otvorio oba krila vrata staje od kojih je svako u donjem dijelu imalo učvršćen kotač s kosilice. Iz ispušne cijevi traktora izvadio je nagorenu konzervu sardina, pa je objesio na uobičajeni čavao na zidu i sjeo za upravljač. Sjedeći na metalnome sjedalu, jednom je nogom stao pritiskati papučicu kvačila, a drugom kočnicu, te je tako izbacio motor starog Forda iz brzine i okrenuo ključ. Kao i sve ostalo, i traktor je nekoć pripadao njegovu ocu. Bio je to Model 8-N sa sivim odbojnicima i zaobljenim poklopcem motora, dok su sam motor i karoserija bili jarkocrveni. Taj se crveni motor sad pokrenuo, a on je nekoliko puta snažno pritisnuo papučicu gasa, dok mu je zrak oko glave za to vrijeme postajao plavičast od pramenova ugodnog dima. Izišao je vozeći unatrag, pa povisio položaj podizne šipke, poskakujući na sjedalu dok su se veliki kotači, od kojih je svaki bio opterećen s po pedeset pet kilograma vode, kotrljali dom. Ford je razmicao travu, korov i poljsko cvijeće, tjerajući uvis bumbare, leptire, te natopljene skakavce i vretenca, kukce koje je njegova majka običavala zvati »zmijskim doktorima«. Dugačka sjena traktora padala je prema ogradi na suprotnoj strani, a on je skrenuo i počeo kružiti poljem oko kojeg je živica kaline bila podrezana uz bodljikavu žicu, uz visoko i raskošno zeleno drveće, poljem čiji je južni -4-
  5. 5. NANA dio još uvijek bio u sjeni, svjež i prekriven rosom. Od ožujka do srpnja priključnim rezačem stabljika kosio je dvaput mjesečno, no jesenje je poljsko cvijeće puštao da raste. Kolibrići su tijekom selidbe u rujnu prolazili tim krajem, lebdeći oko kadulje, koju su nekako voljeli, i tjerajući jedni druge od cvjetova. Kod ograđenog prostora za kokoši prebacio je mjenjač u položaj za vožnju unatrag i spustio vučnu kuku. Pogledao je prema nebu i odmahnuo glavom. Iznad drveća u daljini skupljali su se novi oblaci, a u zraku se osjećala kiša. U prostoriji s hranom razrezanom je plastičnom bocom za mlijeko zagrabio mješavinu hrane i kukuruza. Žuti peleti i prašnjavi žuti kukuruz pritom su odavali karakterističan zemljani miris koji ga je podsjećao na majku. Dodao je i malo mekinja, kao i nešto zdrobljenog šljunka, da kokošima olakša probavu. Prvi ograđeni prostor za kokoši, koji je njegov otac bio uredio povodom Majčina dana negdje davno u Larryjevu sjećanju, stršio je šest metara po cijeloj duljini lijeve strane staje, a bio je spojen s unutarnjim prostorom pretvorenim u kokošinjac. Novi je ograđeni prostor bio drukčiji. Larryja je uvijek pekla savjest zbog toga što kokoši cijeli životni vijek provode na istome malom komadiću zemlje, u prašini za suhog vremena i u blatu u vrijeme kiša, osobito kad na polju oko njegove kuće, a radilo se o gotovo sedam jutara, ne raste ništa osim korova i kukaca za mamce. Kakva je šteta što se kokoši ne mogu gostiti. Bio se upustio u eksperiment, pa je dvije kokoši pustio na slobodu, u nadi da će se zadržati u blizini i da će spavati na prečkama kokošinjca, no prva je kokoš odjurila prema šumi na najudaljenijoj strani, provukla se ispod ograde i više je nikada nije vidio. Druga je ubrzo zatim pala kao žrtva crvenog risa. Dugo je razmišljao o tome i na koncu osmislio plan. Jednog je ljetnog vikenda izradio pokretni kavez koji mu je po visini dosezao do glave i nije imao dno, a na stražnju stranu bio je postavio komplet kotača od kosilice. Uklonio je očevu ogradu i izradio novu, koja je širinom odgovarala vanjskim vratima kokošinjca, pa su kokoši po izlasku tako završavale u njegovu kavezu. Svakog jutra zaključavao je unutarnja vrata i, kad je to vrijeme dopuštalo, kavez traktorom odvlačio u polje, svaki put na neki drugi dio trave, pa su kokoši tako dolazile do svježe hrane — kukaca i raslinja — a njihov izmet travi nije smetao, nego ju je gnojio. Kokošima se to nedvojbeno sviđalo, a žumanjci su im postali gotovo dvostruko žući nego prije i dvostruko ukusniji. Izišao je s hranom za kokoši. Olujni su se oblaci poput planine koja se nadima nadvijali nad stabla na krajnjem sjeveru. Vjetar je već jačao, a s trijema su se čuli oni zvončići. Bit će najbolje da ostanu unutra, pomislio je, pa ponovno ušao, povukao drveni zasun i ušao u kokošinjac, te se našao okružen zadahom izmeta i tople prašine. Za sobom je zatvorio vrata, a oko nogu mu se stalo slijegati perje. Tog su dana četiri oprezne smeđe kvočke sjedile u kutijama od šperploče, duboko u prostirci od suhih borovih iglica. »Dobro jutro, moje dame«, reče on, pa otvori slavinu iznad stare gume, razrezane po sredini, poput prepolovljene krafne. Dok se guma punila vodom, sagnuo se i kroz vrata ušao u kavez. Ostale su ga kokoši pratile poput nečega što mu se uhvatilo za cipele, dok je traktor s druge strane žice radio u praznome hodu. Rasuo je hranu iz posude, još nekoliko trenutaka gledao kako kokosi kljucaju, trzajući glavom poput robota, kako kokodaču, grebu, guraju glavu među komadiće izmeta i mokro perje. Vratio se u -5-
  6. 6. NANA kokošinjac, nogom otjerao nesilice i skupio smeđa jaja, umrljana izmetom, te ih položio u kantu. »Želim vam ugodan dan, moje dame«, rekao je na izlasku, pa je zatvorio slavinu, navukao zasun i posudu za hranjenje objesio na čavao. »Sutra ćemo vam pokušati organizirati izlazak.« Vrativši se u kuću ispuhao je nos, oprao ruke i obrijao se pred ogledalom u kupaonici u koju se ulazilo iz hodnika. Kucnuo je britvicom o rub umivaonika, dlačice koje su zasule područje oko odvoda bile su više sijede nego crne, a on je znao da bi mu brada, kad bi se prestao brijati, bila sijeda poput brade koju je njegov otac običavao puštati u vrijeme sezone lova prije kakvih trideset, trideset pet godina. Larry je kao dijete bio debeljuškast, no lice mu je sada bilo mršavo, smeđa kosa kratka, ali neravnomjerna, budući da se šišao sam, sam se šišao i prije nego što mu je majka otišla u River Acres, starački dom koji nije bio ni blizu nekakve rijeke i bio je prepun crnaca, kako među štićenicima, tako i među osobljem. Bio bi volio da ju je smjestio u neku bolju ustanovu, no takvo što nije si mogao priuštiti. Umio se toplom vodom i kupaonskom prostirkom otkrio vlastiti odraz u zamagljenome zrcalu. On, glavom i bradom. Mehaničar, no samo teoretski. Vodio je radionicu koja je odjednom mogla primiti dva vozila, na autocesti 11 North, u oronuloj bijeloj zgradi od betonskih blokova sa zelenim ukrasnim obrubom. Vozio je očev crveni kamionet, Fordov model iz ranih sedamdesetih godina s tovarnim prostorom od dasaka, vozilo staro više od trideset godina, sa samo devedeset tisuća prijeđenih kilometara i originalnim motorom sa šest cilindara, kao i, izuzme li se nekoliko vjetrobranskih stakala i farova, većinom originalnih dijelova ugrađenih u tvornici. Pod u stražnjem dijelu prekrivale su daske, a ondje je bila smještena i kutija s alatom u kojoj su se nalazili njegovi okasti, viljuškasti i kombinirani ključevi, za slučaj da ga netko pozove na intervenciju. Na stražnjem staklu imao je držač za puške na kojem je držao kišobran nakon 11. rujna oružje se više nije smjelo pokazivati. No čak i prije toga, zbog svoje prošlosti, Larry nije smio posjedovati vatreno oružje. U spavaćoj sobi, prepunoj knjiga u mekome uvezu, na glavu je stavio kapu od uniforme, a zatim navukao zelene hlače od kepera i pamučnu košulju iste boje, s ovalnim izvezenim natpisom LARRY na džepu, košulju koja je u ovo doba godine bila kratkih rukava. Na nogama je imao crne radne gležnjače s ojačanim prednjim dijelom. Bila je to navika njegova oca, također mehaničara. Ispržio je dvadesetak grama slanine i u masnoću umiješao jutrošnja jaja, pa otvorio Coca-Colu i počeo jesti uz vijesti. Male Rutherfordice i dalje nema. Jedanaest mladića poginulo u Bagdadu. Rezultati susreta srednjoškolskih momčadi u američkome nogometu. Odvojio je mobitel od punjača, nije bilo poziva, spremio ga u prednji džep hlača i uzeo roman koji je čitao. Zatim je za sobom zaključao vrata i oprezno se spustio mokrim stubama, pa uz gnjecav zvuk koraka u travi došao do kamioneta. Ušao je, pokrenuo motor, krenuo prvo unatrag, pa onda naprijed, uz kapljice kiše koje su se već vidjele na vjetrobranskome staklu. Na završetku dugačkog prilaza kući zaustavio se kod poštanskog sandučića, nakrenutog na drvenome stupu, ofucane crne ljušture s odavno otkinutim vratašcima i crvenom signalnom ručicom. Spustio je prozor i uvukao ruku u -6-
  7. 7. NANA sandučić. Neki paket. Izvadio ga je. Bila je to pošiljka iz jednog od njegovih knjižnih klubova. Nekoliko kataloga. Telefonski račun. Odbacio je poštu na suvozačevo sjedalo, ubacio u brzinu i skrenuo na autocestu. Ubrzo će biti kod svoje mehaničarske radionice, podizati metalna ulazna vrata, izvlačiti kantu za smeće, otvarati velika stražnja vrata i onamo postavljati ventilator koji će pospješivati kruženje zraka. Još nekoliko trenutaka stajat će naprijed, kraj crpki za gorivo, pogledom tražiti automobile, nadati se da će nekome od Meksikanaca iz motela na suprotnoj strani trebati srediti kočnice ili nešto slično. Potom će ući u ured, postaviti držač tako da vrata ostanu otvorena, okrenuti natpis ZATVORENO tako da pokazuje OTVORENO, uzeti Coca-Colu iz automata u kutu i ukloniti čep u otvaraču za boce. Sjest će za radni stol, odakle kroz prozor vidi cestu, cestu kojom svakih pola sata prođe jedan do dva auta. Otvorit će donju ladicu s lijeve strane, na nju nasloniti noge, pa poderati omotnicu, da vidi koje su aktualne knjige mjeseca. ALI ČETIRI SATA KASNIJE već se vraćao kući. Bio je primio poziv na mobitel. Majci je bolje, osvanuo joj je dobar dan, rekla mu je, pitajući se bi li joj mogao donijeti ručak. »Svakako, gospođo«, potvrdio joj je. Osim ručka htio je donijeti i album s fotografijama — jedna od sestara, ona ljubazna, rekla mu je da joj albumi pomažu u poticanju pamćenja, da se zahvaljujući njima ovdje dulje zadržava veći dio nje. Požuri li se malo, može uzeti album, svratiti u Kentucky Fried Chicken, te onamo doći prije podneva. Vozio je brzo, a to u njegovu slučaju nije bilo mudro. Mjesna je policija dobro poznavala njegov kamionet i dobro pazila na njega, često se parkirajući u blizini željezničke pruge koju je svakodnevno prelazio. Ljudi su ga rijetko posjećivali, osim onih tinejdžera koji su oko ponoći lupali i okretali se u njegovu dvorištu, trubeći, vičući i bacajući pivske boce ili petarde. I osim Wallacea Stringfellowa, dakako, koji mu je bio jedini prijatelj. Ali povremeni posjeti uvijek su ga uznemiravali, kao na primjer jučer, kad ga je posjetio glavni istražitelj okruga Gerald, Roy French, s nalogom za pretres u ruci. »Shvaćaš, zar ne«, govorio je uvijek French, papirom mu kuckajući po prsima. »Moram istražit’ sve mogućnosti. A ti si, kako se to kaže, osoba od posebnog zanimanja.« Larry bi samo kimnuo, stao u stranu ne pročitavši nalog, i pustio ga unutra, pa sjeo na trijem, dok je French pregledavao ladice u sobama, praonicu rublja kraj kuhinje, ormare, potkrovlje, na sve četiri baterijskom svjetiljkom osvjetljavao prostor ispod kuće, njuškao po staji, plašio kokoši. »Shvaćaš«, obično je ponavljao French na odlasku. A Larry je shvaćao. Da je njemu nestala kći, i on bi prvo došao ovamo. Tražio bi je posvuda. Znao je da je najgore od svega zacijelo čekanje, ta nemoć, dok je tvoja djevojčica izgubljena u šumi ili vezana u nečijem ormaru, obješena na vlastitom zelenom grudnjaku. Naravno da shvaća. Zastao je ispred trijema i izišao ostavivši vrata kamioneta otvorenima. Nikad se nije vezivao pojasom, kao ni njegovi starci. Žurno se uspeo stubama i otvorio zaštitna vrata s -7-
  8. 8. NANA mrežom, pridržavao ih je nogom dok je vadio ključ i otključavao vrata, a kad je ušao u sobu, na stolu je odmah primijetio otvorenu kutiju za cipele. Osjetio je kako mu prsa obuzima ledena hladnoća. Okrenuo se i ugledao lice čudovišta, odmah prepoznavši tu masku, masku koju je imao još od djetinjstva, masku koju je njegova majka mrzila, otac ismijavao, sivog zombija s krvavim ranama i paperjastim dlakama i s jednim plastičnim okom koje je visjelo s jezovitih niti. Tko god da ju je sada nosio, morao je pronaći masku koju French nikada nije vidio, skrivenu u Larryjevu ormaru. Larry je rekao: »Koji sad...« Muškarac s maskom prekinuo ga je piskutavim glasom. »Svi znaju štas napravio.« Uzdignuo je pištolj. Larry je raširio ruke i stao uzmicati kad je ovaj krenuo prema njemu. »Čekaj «, rekao je. Ali nije stigao zanijekati da je prošli tjedan oteo malu Rutherfordicu, kao ni Cindy Walker prije dvadeset pet godina, jer mu je ovaj prišao i grubo naslonio cijev pištolja na Larryjeva prsa, a Larry je na licu čudovišta ugledao ljudske oči, u njima ugledao nešto poznato. A onda je začuo hitac. KAD JE OTVORIO OČI, uvidio je da leži na podu i gleda u strop. U ušima mu je neprekidno zvonilo. Trbuh mu je podrhtavao pod košuljom, a bio se ugrizao za usnu. Okrenuo je glavu, čudovište je izgledalo manje nego prije, naslonjeno na zid kraj vrata, ne uspijevajući doći do daha. Na rukama je imao bijele pamučne vrtlarske rukavice koje su podrhtavale, i ona u kojoj je držao pištolj i ona druga. »Umri«, zakreštao je. Larry nije osjećao bol, nego samo krv, srce koje je udaralo tako brzo dok je istiskivalo sve više i više krvi iz pluća, jarkocrvene krvi kojoj je jasno osjećao miris. Nešto gori. Nije mogao pomaknuti lijevu ruku, ali je desnom dodirnuo prsa, koja su se dizala i spuštala, dok mu je krv navirala kroz prste, spuštala mu se niz rebra pod košuljom. Na jeziku je osjetio okus bakra. Bilo mu je hladno, spavalo mu se i mučila ga je užasna žeđ. Sjetio se majke. Oca. Cindy Walker kako stoji u šumi. Muškarac naslonjen na zid u međuvremenu se spustio u čučanj, gledao ga je ispod maske očima koje su svjetlucale u otvorima maske, a Larry je osjetio kako mu nekako neobično oprašta jer su sva čudovišta neshvaćena. Muškarac je premjestio pištolj iz desne u lijevu ruku, pa je desnu podignuo i dodirnuo sablasnu masku, kao da je zaboravio da mu je na licu, te je ostavio još jednu crvenu mrlju, stvarnu među svim obojenim plohama, na sivome obrazu. Imao je stare traperice poderane na koljenima i rastegnute čarape koje su mu padale preko cipela, dok je na rukavu imao mrlju jarkocrvene krvi. Larryjevu glavu i lice ispunjavalo je čegrtanje čegrtuše, a u jednom trenutku čuo je kako šapuće nešto što je zvučalo kao tišina. -8-
  9. 9. NANA Muškarac s maskom odmahivao je glavom, pa premjestio pištolj u drugu ruku, tako da su obje rukavice sada bile krvave. »Umri«, ponovi. Larry nije imao ništa protiv. -9-
  10. 10. NANA 2 ZVAO SE SILAS JONES, no ljudi su ga zvali 32, što mu je bio broj dresa za bejzbol, ili Pozornik, a to mu je bilo zanimanje. Bio je jedini predstavnik reda i zakona u Chabotu, u Mississippiju, mjestu s odoka pet stotina stanovnika, jedini vozač prastarog Jeepa s rotirkom koja se postavljala na držač na krovu, nositelj dozvole za tri komada gradskog vatrenog oružja i Tasera1, vlasnik službene značke s iskaznicom koju je obično nosio na uzici oko vrata. Danas, u utorak, dok se vraćao iz poslijepodnevne ophodnje, jednim se sporednim prečacem vraćao u grad, u jednom je trenutku pogledao kroz prozor i uočio koliko je nebo na istoku prepuno lešinara. Bilo ih je nekoliko desetaka, nalik na tamne mrlje na pozadini tamnijih oblaka, kao na onim fotografijama iz Drugog svjetskog rata koje je vidio, a na kojima oko bombardera eksplodiraju protuavionski projektili. Usporio je i ubacio u nižu brzinu, pa se okrenuo i skrenuo na uski zemljani put. Tražio je tragove koji bi ukazivali na to da je nekog psa ili jelena udario automobil ili kakav quad2, ali nije ugledao ništa, osim kornjače koja je na kolniku izgledala poput mokre kacige. Možda je nešto u blizini potoka, kilometar i pol do dva niže, među drvećem. Ubacio je u prvu i usmjerio Jeep u blato, proklizavajući i vijugajući dok kotači nisu pronašli tvrđe tlo kolotečine. Pustio je upravljač da sam pronalazi put, sve dok put nije skrenuo u šumu, pa je počeo polagano kočiti u blatu. Tako se zaustavio pred aluminijskim vratima u ogradi na kojima je stajao metalni natpis ZABRANJEN LOV U prepoznatljivome stilu drvoprerađivačke tvrtke Rutherford Lumber Company. Takvih je znakova bilo na svakom koraku u ovom dijelu okruga (kao i susjednoga) — imućna obitelj Rutherford u vlasništvu je imala pilanu u Chabotu i tisuće jutara zemlje za uzgoj drveća za drvenu gradu. Ponekad su ugledniji građani, isključivo bijelci, dobivali dopuštenje za lov na bjelorepe jelene ili purane na najboljim parcelama. No ovdje, u ovome dijelu okruga, uglavnom se radilo o močvarnim borovima3 spremnima za sječu, tako da su pojedina stabla imala narančaste oznake za rušenje, dok su na drugima bile pribijene crvene zastavice. Silas je izišao, a sunčane naočale odmah su mu se zamaglile. Skinuo ih je i objesio o ovratnik. Istegnuo se i duboko udahnuo miris topline nakon kiše, osluškujući kreštanje šojka, samih na rubu pravog zida šume, kilometrima i kilometrima daleko od svega. Da 1 Elektronički uređaj za onesposobljavanje izgrednika i prijestupnika — prev. 2 Quad ili ATV — »motocikl« s četiri kotača, razna malena otvorena vozila pogodna za vožnju svim vrstama terena — prev. 3 Lat. Pinus taeda — prev. -10-
  11. 11. NANA je htio, mogao je zapucati iz 45-ice i nitko na svijetu to ne bi čuo, osim možda nekoliko jelena i rakuna. Ponajmanje bi to čula Tina Rutherford, devetnaestogodišnja studentica, bjelkinja, za koju se istovremeno i nadao i nije se nadao da će je naći pod tim oblakom lešinara. Ta kći vlasnika pilane od kuće je otišla potkraj ljeta, uputivši se natrag na sjever, u Oxford, na sveučilište Ole Miss4, gdje je bila na pretposljednjoj godini studija. Njezina majka zabrinuto se javila telefonom nakon dva dana. Kad su njezine cimerice potvrdile da nije doputovala, izdana je obavijest o nestaloj osobi. Sad su je tražili svi murjaci u saveznoj državi, a osobito u ovom kraju: zaboravi sve ostalo i pronađi tu djevojku. Silas je stao pretraživati snop ključeva i na koncu pronašao ključ sa zelenom pločicom pa je otključao vrata u ogradi, ušao vozilom te se parkirao na suprotnoj strani, zatvorio vrata i zaključao ih. Kad je ponovno sjeo u Jeep, spustio je prozor i stao lebdjeti među identičnim stablima bora, dok su mu divovske mokre stabljike ambrozije nasred puta brisale poklopac motora kao da je riječ o četkama u praonici automobila. Na mjestima na kojima se teren spuštao, stabla su se skladno naginjala pod kutom, poput ruke savijene u laktu. Poskakivao je i otklizavao putem, napola se nadajući da će negdje zapeti. Budući da se velik dio njegova rada na području koje je pokrivao svodio na vožnju zemljanim putovima, od gradskog vijeća Chabota neprestano je tražio da mu kupe novi Bronco. I neprestano se ponavljala ista priča: nije ga dobivao, nego je i dalje imao ovu kantu koja je, u nekom prošlom životu, služila za dostavu pošte — na malenim stražnjim vratima još su se nazirala izblijedjela slova POŠTA SAD-a. U tom trenutku začuo je pucketanje radiouređaja. »Dolaziš li, 32?« Voncille. Ako je Silas bio utjelovljenje policijskih snaga Chabota, ona je bila utjelovljenje Gradskog vijeća. »Ne mogu, gospođice5 Voncille«, reče. »Nešto ovdje moram provjeriti.« Ona uzdahne. Ako on ne dolazi, ona će morati navući narančasti prsluk i usmjeravati promet na ulazu u pilanu u vrijeme prve promjene smjene. »Bit ćeš mi dužan«, reče ona. »Upravo sam se vratila od frizerke.« On je potvrdio da je primio poruku te objesio radio za pojas, odmahujući glavom zbog onoga što se spremao učiniti najboljim kožnim čizmama. Usporio je na deset kilometara na sat. Kad na dnu kosine više nije bilo ceste, zakočio je, ali se nastavio kretati, na osobnom blatnjavom klizalištu. Jeep se okretao sam od sebe, a on se okretao s njim, no ubrzo se i zaustavio. Sa susjednog sjedala uzeo je 4 Sveučilište Mississippi (The University of Mississippi) u Oxfordu, u saveznoj državi Mississippi — prev. 5 Način oslovljavanja specifičan za američki Jug, nema veze s dobi i bračnim statusom žene kojoj se govornik obraća — prev. -11-
  12. 12. NANA kaubojski šešir, izišao, gurnuo vrata i zatvorio ih te ušao među drveće, stao se spuštati, petama uranjajući duboko u sag od vlažnog lišća. Jednom se okliznuo, pa se uhvatio za neku povijušu, tako da mu se na glavu izlilo vode kao iz kakve kante. Ovdje dolje zemlja je ljepša, odviše strma za potpunu sječu, ima i drveća koje nije sami bor. Debla su po kiši tamnija, neka puna nizova gljiva ili obložena mahovinom. Zrak je postajao svježiji što se više spuštao, pa je na dnu počeo otirati ramena i na koncu ispraznio šešir, a ona tropska uzvisina ostala je iza njega, mirisom podsjećajući na kišu i crve, s tim drvećem s kojeg kapa voda, zrakom nabijenim kao da je onamo upravo udario grom, dok su se vjeverice bacale i letjele pod malenim otvorima kroz koje se naziralo nebo, uz zvuk djetlića koji su malo dalje ustrajno kljucali. Oprezno je napredovao uz rub potoka, tjerajući velike žabe iz rogoza i trstike. Potok Cane sličniji je kakvoj močvari, činilo mu se. Gotovo se uopće ne miče, a površinu tamne vode remete tek tragovi žaba, mjehuri koji se dižu s dna ili zvukovi koji ostaju iza riba. Među lišćem koje pluta i među crnim grančicama boce alkoholnih pića i izblijedjele limenke piva i njihovi odrazi nakupili su se u rukavcima i okukama, a on se pitao tko to dovraga dolazi tako daleko i zagađuje okoliš. Ponovno je pokušao rashladiti lice, dok su se kukci poput minijaturnih aviona suludo probijali kroz najviše grane. Možda je samo neki crveni ris, pomisli. Možda se spustio do potoka da ugine. Taj drevni instinkt; ozlijeđen si, kreni prema vodi. Sjetio se majke, koja je umrla prije osam godina. Sjetio se doba kad su njih dvoje živjeli u lovačkoj brvnari na zemlji u vlasništvu jednog bijelca. Bez vode, bez struje, bez plina. Ondje su bespravno boravili manje od tjedan dana, kad se nešto nakon spuštanja mraka na trijemu pojavio jednouhi mačak testisa velikih poput oraha. Otjerali su ga, ali su ga ujutro pronašli na stubama, gdje je ležao i u ustima držao miša koji se još trzao. Bože moj, rekla je njegova majka, pa taj se mačak želi prijaviti u službu. Angažirali su ga, a on se malo-pomalo umiljavanjem toliko nametnuo da je došao i do kreveta njegove majke, gdje joj je, kako je rekla, grijao stopala. Nekoliko mjeseci kasnije iselili su se iz te brvnare, a mačak se preselio s njima. S njima će živjeti još godinama, no onda, neposredno prije nego što je on otišao na završnu godinu na Oxford, mačak je nestao. Kad je to primijetio, majka je rekla da ga nema već gotovo mjesec dana. »Kamo je otišao?« »Jednostavno je oso«, rekla je ona. »O'šo?« Prala je odjeću u umivaoniku, još s mrežom za kosu s posla. »Oso je umrijet’, Silase«, rekla mu je. »Kad joj dođe vrijeme, životinja ode i umre.« Nisko se raslinje sve više prorjeđivalo, zrak postajao topliji, zagušljiviji, a drveće je iznenada raskrililo ruke i otvorilo pogled prema visokome bijelom nebu, prema hrpama sjajnih, srušenih trupaca, mnoštvu gljiva muhara iz kojih se dizala vodena para i oblacima mušica, dok je vlažno lišće blistalo poput ogledala, a paučine svjetlucale. Jedan komarac zazujao mu je kraj uha i on se stao pljeskati po rukama i vratu ubrzavši -12-
  13. 13. NANA korak, dok mu se lišće lijepilo za čizme, svjestan oštrine u zraku koji je sada mirisao na slatkastu trulež. Pedesetak metara ispred nešto je iznenada krenulo prema njemu. Zastao je i palcem oslobodio pištolj u trenutku kad su se i ostale stvari pokrenule, kad je oživio najniži prizemni sloj šume. No to nešto skrenulo je u stranu i poletjelo uz klepet krila, tek lešinar spuštenih nogu, a onda su i ostali počeli dizati pernata tijela nad vodu ili gacati obalom. Smrad se pojačao kada je prišao području na kojem je čvrsto do počela zamjenjivati močvara. Niže uz obalu moglo se vidjeti još ptica koje su sličile vranama na steroidima, bez perja na vratu i glavi, neke s licem crvenim i tumorastim kao u pijetla, druge su se prebacivale s jedne ljuskave noge na drugu, neke imale otvoren kljun. Nadao se da neće morati ubiti ni jednu pticu dok se s mukom probijao dalje i dlanom pokušavao rashladiti lice. Već je dvije godine bio zadužen za održavanje reda i zakona u Chabotu, a nikad nije pucao iz pištolja, osim u metu. Za vježbu. Nikad zapravo. Čak ni kad se radilo o kornjači na kakvoj kladi. Još jedna nezgrapna ptica uzdignula se s obale i nogama dodirnula površinu močvare, raspršujući vlastiti odraz, te uz klepet krila sletjela na čvorovitu nisku granu na kojoj je ostala stajati, hvatajući je i puštajući kandžama. Prisjetio se nekoga, Larryja Otta koji mu je rekao da stablo kad se na njemu počne gnijezditi jato lešinara počinje odumirati. Jasno je osjećao miris razloga za to. Duboko je udahnuo i krenuo dalje, a granje je ponovno počelo zatvarati nebo. Sagnuo se da prođe ispod jedne niske povijuše, pribojavajući se zmija. Vodene zmije, zvala ih je njegova majka. Opaka stvorenja, običavala je reći. Velike i sjajne, poput crnčeve podlaktice, usta bijelih poput pamuka koji crnac ubire6. Silas je skinuo šešir. U daljini je vidio tri-četiri krpe, ostatke karirane odjeće, nepomične na vodi među čempresima i izdancima, među lešinarima, crnima i parlamentarno nastrojenima, i svim muhama ovoga svijeta. Neka je velika sjena prešla preko njega i on je podignuo pogled prema nebu pod kojim je kružilo još više lešinara, neki od njih na sličnim visinama, tako da se nisu sudarali, nego su izgledali kao da prolaze jedni kroz druge, krila i perja na repu srebrnih na vršcima od sunčeva svjetla. Usta su mu bila suha. Te su prve ptice već neko vrijeme marljivo radile, a vrućina u svemu tome nije bila ni najmanje korisna. S takve udaljenosti i u tom stadiju raspadanja identifikacija je morala biti nemoguća. Ali Silas je odmahnuo glavom. I pritisnuo tipku na radiju. STVAR JE BILA u kariranome uzorku, reći će kasnije Frenchu. Nekoliko dana ranije Silasa su bili pozvali na jedno samotno područje iza već zrelog polja pamuka u blizini Smetlišne ceste. Ondje je gorio stari Chevy Impala. Vozač kamiona sa smećem vidio je dim i dojavio incident radiovezom. 6 Tako je i nastao naziv »cottonmouth«, tj. usta bijelih poput pamuka. Riječ je o tzv. »vodenoj mokasini«, Agkistrodon piscivorus — prev. -13-
  14. 14. NANA Silas je prepoznao automobil po već zacrnjenim registarskim pločicama s imenom, M&M, što je bio nadimak Mortona Morrisettea. U srednjoj školi igrao je na drugoj bazi dok je Silas igrao u polju između druge i treće baze. Nakon mature M&M je desetak godina radio u pilani, sve dok nije ozlijedio leđa. Sad je dobivao malu invalidninu i usto navodno prodavao travu. A budući da je bio pametan i oprezan, te jer je izbjegavao narkotike, policija ga nikad nije dirala. Pratila ga je, to da: French i okružni istražitelj zadužen za narkotike uspijevali su dobro pratiti gotovo sve poznate ili osumnjičene preprodavače u okrugu, no ako nije bilo nasilja ili nečije pritužbe, ili ako ga netko nije cinkao, morali su mu progledati kroz prste i pustiti ga, a M&M je svoju marihuanu prodavao ljudima od povjerenja iz toga kraja, i crncima i bijelcima, još od početka devedesetih godina 20. stoljeća. U vezi s autom koji je zahvatio plamen Silas je nazvao Frencha - za sve veće od najobičnijeg napada morao je obavijestiti glavnog istražitelja. French je brzo došao na mjesto događaja, preuzeo stvar i za manje od dvadeset četiri sata pronašao postariju ženu koja je vidjela muškarca čiji se opis poklapao s opisom poznatog ovisnika koji je bio u autu s M&M-om. French i okružni istražitelj za narkotike pratili su tog muškarca — Charlesa Deacona — već neko vrijeme, a taj su događaj iskoristili za to da ishode nalog. No zasada ga još nisu pronašli. Kao ni M&M-a. I dok se Silas vratio ophodnjama, tražeći uljeze koji su nedopušteno ušli na posjed obitelji Rutherford, pišući kazne, upravljajući prometom, uklanjajući životinje poginule na cesti, French je pretražio kuću M&M-a i zaključio da je netko, po svoj prilici M&M, ondje ustrijeljen, a potom nekamo premješten. Iako je sve bilo pomno oprano i prebrisano, ipak su uspjeli pronaći nekoliko mrlja krvi, dok su iz zida izvukli metak kalibra 22 toliko izobličen od udara da po svoj prilici ne bi bio ni od kakve koristi. Međutim, nisu uspjeli locirati pištolj. Kad je bila riječ o drogi, pronašli su tek paketić papira za motanje Top, ali ni mrvicu marihuane. Nekoliko dana poslije pronašli su M&M-ov karirani šešir u granju kraj potoka u Dentonvilleu, udaljenom više kilometara. Ali od nestanka male Rutherfordice svi su potisnuli Deacona u drugi plan, praktično posve zaboravivši M&M-a. SILAS JE SJEDIO na srušenome deblu, uz vjetar u odnosu na leš. Čak i ondje, na rubu močvare, jasno je vidio koliko je M&M-ovo lice podbuhlo — bilo je gotovo veličine kakvog jastuka, crnije nego što je bilo dok je bio živ, groteskno i ružičasto na mjestima na kojima se koža raspuknula, izjedenih očiju i jezika, i mesa koje su velikim dijelom rastrgnuli lešinari, dok se dugačka linija utrobe lijeno vukla za njim po površini vode. Silasu se učinilo da osjeća miris cigarete i već se spremao okrenuti kad ga je netko potapšao po leđima. »Sranje«, reče zamalo skliznuvši s debla. Iza njega je stajao French koji je na do odložio istražiteljski komplet. »A-buu«, reče. »Nije smiješno, šefe.« French, nekadašnji lovočuvar i vijetnamski veteran, nasmijao se i pokazao sitne, -14-
  15. 15. NANA oštre zube. Primicao se šezdesetoj, bio je visok i mršav, blijedozelenih očiju iza sunčanih naočala i kratko podšišane crvene kose čija se boja posve poklapala s bojom brkova. Imao je tanku, oštru bradu i uši koje su stršale u stranu i koje je mogao pomicati po želji, jedno po jedno. Govorio je da su ga na vijetnamskome zvali Srna. Na sebi je imao traperice i u hlače utaknutu maskirnu majicu kratkih rukava na kojoj je bio prikazan devetmilimetarski Glock u snažnoj ruci usmjeren prema gledatelju. IMAŠ PRAVO ŠUTJETI, stajalo je na njegovim prsima, ZAUVIJEK. Pištolj koji je imao za pojasom bio je identičan pištolju prikazanom na majici. On upita: »M&M?« Silas rukom pokaže prema tijelu. »Ono što je od njega ostalo nakon lešinara i somova.« »Bio si kod njega?« »Dovraga, ni slučajno.« »To je dobro.« Istražitelji zločina najviše su od svega mrzili kad im je netko remetio red na mjestu zločina. Nagnuvši se prema Silasovu licu, sada se podrugljivo nasmiješio. »Idi povraćat’ u onu vodu, a somovi će i to pojest’.« Silas se nije obazirao na njegove riječi, nego je samo podignuo pogled kroz krošnje drveća, prema lešinarima koji su kružili nad njima. Mislio je na M&M-a dok su još bili klinci, kako je svaki put kad bi netko kupio čokoladicu pod odmorom dolazio tražiti komadić. Da nije bilo školskog objeda, on i njegove izmoždene sestre umrli bi od gladi. French je sjeo s cigaretom Camel koja mu je visjela s donje usne. Izuo je čizme i položio ih jednu uz drugu na kladu pa navukao ribičke gumene čizme i prilagodio naramenice. »Pazi na krokodile«, reče Silas. French je ugasio cigaretu na kladi, spremio opušak u džep košulje, te navukao tanke gumene rukavice. »Vratit ću se«, reče pa ustane gacajući poput kakvog ribolovca, ne zastajući čak ni na mjestu na kojem je počinjala močvara, samo napredujući dalje, tonući sve dublje sa svakim korakom, kao da se spušta kakvim stubama, dok se trag na vodi iza njega malopomalo gubio. Visoko iznad njih i vrane su kružile, ti glasovi koje je Silas već neko vrijeme čuo, vrane koje su se glasale onako kako se vrane već glasaju. Već u blizini tijela i u vodi do struka, šef se sagnuo, držeći se kao da ga ne diraju ni smrad, ni prizor. Izvukavši digitalni fotoaparat iz džepa, počeo je snimati, gacajući uokolo močvarnim dom kako bi prizor snimio iz svih kutova. A onda je još dugo samo tako stajao i gledao. Iz Odjela za lov i ribolov napredovao je u šerifovoj službi i uspeo se do sadašnjeg položaja. Govorkalo se da bi se mogao kandidirati za šerifa kad sadašnji -15-
  16. 16. NANA šerif dogodine ode u mirovinu. Nakon nekog se vremena vratio pa je sjeo na kladu skinuvši naramenice i odbacujući visoke čizme te istežući stopala. »Koliko je voda tamo duboka?« upita Silas. French nešto progunđa navlačeći čizme. »Dovoljno duboka da odbaciš leš, tako je barem ne’ko mislio. A od ove silne kiše tijelo je isplivalo.« »Misliš da mu je šešir otplutao sve do Dentonvillea?« »Uzvodno?« »Znači da te je netko htio navesti na pogrešan trag.« »Samo naprijed, mali moj. Ja bih rekao da ovdje imamo posla s iznadprosječnom zločinačkom inteligencijom.« »To onda isključuje Deacona.« »Moguće.« French je navukao čizme i ustao da snimi još nekoliko fotografija s obale, a pritom je izvadio još jednu cigaretu Camel. Ptice su se ubrzo ponovno usplahirile i poletjele, a dvoje bolničara i mrtvozornik nespretnim su se koracima pojavili među drvećem mašući rukama na sve strane i psujući. Članica te interventne ekipe bila je i Angie, zgodna djevojka svjetlije kože, sitne građe i stopala pomalo zavrnutih prema unutra. Silas se s njom viđao sada već nekoliko mjeseci, a taj je odnos iz tjedna u tjedan postajao sve konkretniji i ozbiljniji. Na njoj su mu se najviše sviđala usta, način na koji su uvijek bila pomalo napućena, pomalo na stranu, uvijek nešto radila, kao da u ustima ima nevidljivi frape. Usto je i šmrcala, zbog problema sa sinusima, a koliko god to bilo čudno, njemu je to bilo zgodno i privlačno. Tab Johnson, vozač s kojim je radila, bio je postariji bijelac koji kao da je uvijek nekako odmahivao glavom, a isto to činio je i sada, žvačući gumu za odvikavanje od pušenja. Angie je stala iza Silasa i ramenom mu dodirnula leđa, a on se naslonio na nju, misleći na prošlu noć, na to kako je bila na njemu, lica zarivena u njegov vrat, na njezine usporene bokove i njezin dah u svome uhu. Sada je dlanom prelazila po njegovoj kralježnici. Mirisala je jednako kao i njezine plahte, a ono što je ona nazvala njegovim »visuljkom« iznenada mu je pridignulo hlače. Ona je šmrcnula, a on ju je pogledao preko ramena. »Dolaziš večeras?« upita ona. »Bu’m pokuš'o.« Dlanom je krenula prema gore. Zatim se pojavio mrtvozornik, punašni mladi bijelac u košulji od trapera, sa zakopčanim vršcima ovratnika i naočalama na čelu. Već je -16-
  17. 17. NANA nekoliko godina obavljao tu dužnost. Dovezao se s Angie, kolima hitne pomoći, i sada se pojavio između njih dvoje, s torbom i košuljom koja mu je na leđima ispala iz hlača, te došao do samog ruba kopna štiteći oči dlanom. On reče: »Proglašavam ga mrtvim. Vi samo nastavite.« »Fuj«, reče Angie, pa pogleda Silasa. »Nisi ga mog'o pronaći u drugoj smjeni?« Isplazila je jezik i stala se spuštati obalom usput navlačeći gumene rukavice i lice prekrivajući kirurškom maskom. Niz obronak su se sada spuštali novinar zadužen za policijske aktivnosti i dvojica šerifovih pomoćnika, a Silas je iskoristio priliku da još malo hoda uokolo, u nadi da će pronaći neki opušak koji pluta, neku nit koja se uhvatila za paučinu. I da ne gleda kako komade tijela spremaju u veliku crnu vreću za leševe. DVA-TRI SATA KASNIJE, našavši se ponovno u uredu, sjedio je mračno zamišljen. On i M&M bili su izgubili kontakt kad je on otišao za vrijeme srednje škole, a sada je žalio što nije bolje održavao tu vezu. Možda je mogao nešto učiniti. Ali koga zapravo zavarava? M&M nikako ne bi bio imao veze s jednim policajcem. Bio bi uljudan, ali ništa više. Ne bi bilo prijateljskih posjeta. Ne bi bilo ribolova. Silas je sjedio za računalom i brisao mailove, ali je zastao kod poruke pod naslovom »dodatno pitanje« koju mu je poslala Shannon Knight, izvjestiteljica crne kronike. Otvorio je poruku i natipkao odgovor. Iako je on pronašao tijelo, znao je da će Shannon razgovarati i s Frenchom i da će u novinama navesti njegove riječi. Silas se naslonio. Zgradu gradske vijećnice Chabota u Mississippiju, u kojoj se nalazila samo jedna prostorija, dijelio je s Voncille, tajnicom grada, čiji se prozor nalazio lijevo od prozora okrenutog prema drveću. Ona je dobila bolji pogled, govorila je, jer je ondje dulje od njega i gradonačelnika zajedno, a osim toga, njih dvojica ionako nikada nisu u uredu. Silasu to nije smetalo. Osim kad ne bi spustio poklopac školjke u zajedničkom nužniku, on i gospođica Voncille posve su se dobro slagali. Bili su jedini stalni zaposlenici Chabota, a doprinosi i ostalo isplaćivali su im se preko pilane. Morris Sheffield, honorarni gradonačelnik, imao je radni stol u stražnjem dijelu prostorije. Bio je trgovac nekretninama, a ured mu se nalazio na suprotnoj strani parkirališta. U gradsku vijećnicu svraćao je jednom ili dvaput na dan, s BlackBerryjem, opuštenom kravatom, te u mokasinama bez čarapa. I on i Silas bili su dobrovoljni vatrogasci, a viđali su se tek na redovitim mjesečnim službenim sastancima u uredu i prilikom povremenih požara. »Sve u redu, srce?« upita ga sada Voncille pa se na naslonjaču na kotačićima odgurne od stola. Stol joj se nalazio iza uredske pregrade koju je sama kupila. Imala je plave oči i zgodno, debeljuškasto lice, a sad ga je pogledala preko naočala za čitanje. Bila je bjelkinja od pedeset i koju godinu, dvaput razvedena. Činilo se da na njezinu nepomičnu crvenu kosu nije ni najmanje utjecalo to što je cijelo jutro usmjeravala promet. »U redu je, gospođo«, reče on. »Bit će.« -17-
  18. 18. NANA »Siroti stari M&M«, reče ona. »Niste li vi zajedno igrali bejzbol?« »U ono vrijeme mogli smo odjednom izbaciti dva udarača kao nitko.« »Još se čujete? Mislim, čuli ste se prije ovoga.« »Zapravo ne.« Slegnula je ramenima, istovremeno pokazujući i razumijevanje i neodobravanje. Ali s kim se on uopće viđa, osim s drugim murjacima i ljudima koje privodi? Samo s Angie. Tko mu još uopće treba? Voncille se vratila poslu, a Silas se nagnuo prema stolu. Kroz prozor kraj njegova radnog stola, koji je pridržavala neka stara knjiga Stephena Kinga, vidjela su se ostala zdanja u Chabotu: ured za prodaju nekretnina gradonačelnika Moa, pošta, banka koja je bila više poput neke kreditne zadruge za potrebe pilane, restoran s prodavaonicom mješovite robe koji se zvao The Hub, prodavaonica živežnih namirnica IGA, te drogerija, a obje su se zatvarale zbog Wal-Marta u Fulsomu. Treći lokal od kraja, Chabot Bus, sastojao se od starog žutog školskog autobusa na betonskim blokovima pretvorenoga u bar, koji je u stražnjem dijelu imao šank, te po nekoliko plastičnih stolova i stolica i unutra i vani. Silas se ondje nekoliko puta tjedno nalazio na piću s Angie, kasno navečer, nakon što bi se razišli radnici iz pilane. Kad su se prvi put našli ondje, igrom slučaja ostali su do zatvaranja, a zatim se zabavljali u njegovu Jeepu, sve dok ga u žaru nisu izbacili iz brzine i zamalo završili u vododerini, od čega ih je spasilo samo to što je on u posljednji trenutak povukao ručnu. Kroz niz prozora autobusa, onih starih koji su se otvarali povlačenjem u stranu, vidjela su se posljednja dva zdanja, prazni uredi s prozorima zatvorenim daskama. Silas ih je obilazio svake večeri tražeći skitnice ili narkomane. Kroz prozor se vidjelo i da je Chabot iznikao na rubu vododerine ispunjene kudzuom7, onim vijugavim zelenim korovom, penjačicom koju jednostavno nije moguće uništiti. Netko je uporno bacao smeće u to nekadašnje korito, a smeće je privlačilo rakune i divlje mačke što su noću tumarali tim tamnoplavim morem medu lišćem, brzi i neuhvatljivi poput duhova. U Chabotu nije bilo bankomata, najbliži se nalazio osamnaest kilometara sjeverno u Fulsomu. Mobiteli su u Chabotu ponekad radili, a ponekad ne. Budući da je okrug Gerald, u kojem se smio točiti alkohol, s dvije strane graničio sa sušnim okruzima, vozača pod utjecajem alkohola bilo je mnogo. Fulsom je bio sjedište okruga, te je sa svojim Wal-Martom bio prava metropola u usporedbi s tih nekoliko lokala u Chabotu. Jedini brijač u Chabotu bio je umro, a njegov je sin došao i razmontirao zgradu, dio po dio, te dijelove odvezao u kamionetu. Parcela je sada bila prazna, izuzme li se prava erupcija poljskog cvijeća i korova. Kad se netko sada želi ošišati, odlazi u Fulsom ili se šiša sam. Zbog te vododerine sve su kuće u Chabotu bile okrenute prema istoku, poput malobrojne publike ili posljednjeg uporišta: kroz prednje prozore Gradske vijećnice, preko ceste i iza niza teretnih vagona i cisterna, vidio se visok, bučan i užurban grad 7 Pueraria lobata — prev. -18-
  19. 19. NANA zvan Pilana tvrtke Rutherford Lumber. Taj je grad onemogućavao pogled na drveće koje se nalazilo iza njega i pržio nebo dimom, bili su to nizovi divovskih metalnih zdanja, dimnjaci s crvenim treperavim signalnim svjetlima, pokretnim trakama, a pod njima podizači za teret, kamioni za trupce, utovarivači i dizalice što su se uz pištanje zvučnih signala kretali unatrag ili brujali po piljevini da istovare savitljive zelene trupce koje će velike pile ubrzo izrezati u daske, da bi ih zatim obradili ili premazali kreozotom i pretvorili u stupove za žice. Pogon je grmio, mljeo, zavijao i cvilio, izbacivao daske, iskre i prašinu, ispuštao paru i dim šesnaest sati na dan, šest dana u tjednu. Dvije smjene po osam sati i šestosatna smjena za održavanje. Uprava se nalazila u drvenoj dvoetažnoj kući stotinjak metara iza pilane, ondje je radilo dvadesetak ljudi, računovođa, zastupnika prodaje, tajnica i drugog administrativnog osoblja. Neki su imali čak i službene kamionete, velike zelene Fordove modele F-250 s pogonom na sva četiri kotača. Ali ne i Silas. On nije službeno radio u pilani, pa je dobivao ono što si je Chabot mogao priuštiti. Taj njegov Jeep, kupljen na dražbi, bio je stariji od trideset godina. Imao je emfizemični klimatizacijski uređaj i glavni cilindar koji je puštao, a bio je ovisan i o freonu i o tekućini za kočnice. Ulje da se i ne spominje. Pokazivač prijeđenih milja bio se zaustavio na 144.0078. Kad se potužio da je riječ o starome poštanskom vozilu, Voncille je rekla: »Budi sretan, 32. Imaš sreće što je upravljač na pravoj, mislim na lijevoj strani.« Oko jedan French je nazvao da kaže da je u The Hubu, na suprotnoj strani parkirališta. Treba li Silas što? »Dovraga ne«, rekao je on, a šef se nasmijao i prekinuo vezu. Nekoliko minuta kasnije pojavio se na vratima s masnom papirnatom vrećicom i Coca-Colom, sjeo za stol gradonačelnika Moa, otvorio smeđu vrećicu i izvadio dugački sendvič s kamenicama. »Gdje je Njegovo Visočanstvo?« Silas je samo pridignuo bradu. »Negdje kupuje zemlju.« »Roy«, reče Voncille pa se nagne unatrag iza pregrade čiji je gotovo svaki kvadratni centimetar bio prekriven slikama njezine djece. »Nije mi jasno kako svaki dan možeš uzimati hranu iz istog lokala.« »Dobijesa«, reče on, žvačući, »nemam izbora. Više praktično nema rupe u ovom okrugu u kojoj nisam nekoga uhitio. Čistači, perači, konobarice, pomoćni kuhari, vlasnici, tajni partneri. Marla« - kuharica u The Hubu - »ima propusnicu za slobodan izlazak iz zatvora sve do ubojstva s predumišljajem, ma uključujući i ubojstvo s predumišljajem, pod uvjetom da me nastavi hraniti. Moram jesti.« »A Linda?« 8 Oko 231.700 km; 1 milja = 1,609 km - prev -19-
  20. 20. NANA Žvakanje. »Kad završi s poslom, ne radi ništa drugo, nego samo sjedi pred telkom i gleda reality.« Pojevši posljednji zalogaj, zgužvao je papir i bacio ga u koš kraj Silasova stola. Glasno srčući popio je ostatak Coca-Cole, izvadio kutiju Camela i izvukao jednu cigaretu. »Da nisi zapalio«, dovikne Voncille. French ju je svejedno pripalio, cereći se na njezin uzdah, na to kako je još žešće pritisnula klamericu. »Samo da znaš«, reče on Silasu. »Neki dan posjetio sam Normana Batesa.« Silas ga načas pogleda. »Koga?« »Iz Psiha«, reče Voncille. »Misli na Larryja Otta.« French je otpuhnuo tanki mlaz dima. »To se uvijek radi kad netko nestane, a osobito neka djevojka. Kužiš... Uobičajeni sumnjivci.« Silas se namršti. »Misliš da je Larry imao neke veze s malom Rutherfordicom ?« »>Larry<?« Silas je požalio zbog tog imena. »Išli smo zajedno u školu, ništa više. Može se reći da smo se tada znali.« »Nije igrao bejzbol, ne?« upita Voncille. »Nije. Samo je čitao knjige.« »Hororce«, reče French. »Kuća mu je prepuna hororaca.« »Jesi pronašao koje raskomadano tijelo?« »Ma ne. Malo kasnije svratit ću do njegove radionice. Da vidim mogu li ga još malo prestrašiti. Bio sam jutros, ali još nije bio otvorio.« »U koliko sati?« upita Silas. On malo promisli. »Deset? Deset i petnaest.« »I radionica nije bila otvorena?« Glavni istražitelj odmahne glavom. Silas se nasloni uz škripu naslonjača, pa prekriži ruke na prsima, mršteći se. »Jesi li ikada čuo da mu je radionica bila zatvorena, za radnog vremena?« »Pa što? Ne znam koliko već nije imao mušteriju. Uopće nije važno je li tamo ili nije.« »Da, ali to ga nikad nije spriječilo da bude tamo, samo to. Od ponedjeljka do subote, redovit kao švicarski sat. Obično ne ide ni na podnevnu pauzu.« »Ma vidi ti samo tko je sada detektiv«, reče French, zavaljen u gradonačelnikovu -20-
  21. 21. NANA fotelju. Ispružio je noge i stopalom druge noge namjestio držač na gležnju u kojem je imao pištolj. »Jesi kad gledala onaj drugi Hitchcockov film, Voncille?« »Koji?« »Ptice?« »Davno.« »Svi oni lešinari i vrane jutros su me podsjetili na taj film. Gledao sam ga u kinu na otvorenom, iz auta, dok smo još bili klinci. Kad je završio, moj mlađi brat je rekao: >Znaš što? Volio bih da se to stvarno dogodi. S takvim pticama. Da jednostavno polude. Mi bi’ pronašli kacige za nogomet i hrpu pušaka i municije, pa bi’ se otisnuli na cestu, ubijali ptice i spašavali ljude<.« Silas ga gotovo nije ni čuo. Razmišljao je o tome kako ga je, nedugo nakon što se vratio na jug Mississippija, Larry Ott nazvao i ostavio mu poruku na kućnom telefonu. »Gospođice Voncille«, reče Silas. »Išli ste u srednju školu u Fulsomu, je li tako? Jeste li poznavali Larryja Otta?« »Pa baš i nisam, srce«, reče ona. »Samo sam znala za njega. Bio je nekoliko godina mladi od mene.« Glavni istražitelj namigne Silasu. »Jesi li ikad izišla s njime, Voncille?« »Samo jednom«, reče ona. »Više mu se nikad nisam javila.« French prijezirno otpuhne: »Da je barem tako.« SILAS SE AUTOCESTOM 11 vozio deset minuta prije nego što je uvidio da se kreće u smjeru automehaničarske radionice Larryja Otta. Bilo je rano poslijepodne, kiša je napokon prestala, iz lokvica na cesti još se dizala para, a neki mokri pas neodredive pasmine otresao je vodu s dlaka. Trebao bi biti na cesti br. 7 i tražiti vozila koja prekoračuju dopuštenu brzinu, ispuniti normu za taj tjedan, ubaciti koji dolar u gradsku blagajnu, no nešto ga je kopkalo. Larry ga je prvi put nazvao prije gotovo dvije godine. Silas se nije često služio fiksnom telefonskom linijom i često se događalo da i po nekoliko dana ne primijeti signalnu lampicu na telefonskoj sekretarici. »Halo?« rekao je taj glas kad je pritisnuo tipku. »Halo? Nadam se da nisam nazvao pogrešan broj. Tražim Silasa Jonesa. Ispričavam se ako sam nazvao pogrešan broj.« Silas je tada samo piljio u telefon. Nitko ga više nije zvao po imenu. Nitko, još otkako mu je umrla majka. »Silas?« nastavljala se snimljena poruka. »Ne znam hoćeš li me se sjetiti, ali ja sam Larry. Larry Ott? Žao mi je što te gnjavim, ali samo sam htio, ovaj... razgovarati. Moj je broj 633-2046.« Silas nije ni pokušao zapisati broj dok se Larry nakašljavao. »Primijetio sam da si se vratio«, nastavio je. »Hvala, Silase. Laku noć.« Nije mu se javio — da ga je Larry nazvao u Gradsku vijećnicu, a ne kući, morao bi -21-
  22. 22. NANA mu se javiti. No Larry je onda, umjesto da shvati poruku, pokušao još jednom. Nekoliko tjedana kasnije, jednog petka navečer u pola devet, Silas je svratio kući da se preodjene prije večere, prije izlaska s nekom djevojkom. Bilo je to prije Angie. Telefon je zazvonio i on se javio: »Da?« »Halo... Ovaj, Silas?« »Da.« »Bok.« »Tko je to?« »Ja sam, Larry. Ott. Oprosti što te gnjavim.« »Da, baš sam krenuo van.« S prsa mu se slijevao znoj. »Što ima?« Larry je oklijevao. »Samo sam ti htio reći, ovaj, znaš, dobro došao. Dobro došao u Iskrivljeno slovo.« »Moram ići«, rekao je Silas i spustio slušalicu. Još je pola sata sjedio na krevetu, košulje slijepljene za kožu na leđima, prisjećajući se sebe i Larryja kao dječaka i onoga što je Silas učinio, kako je premlatio Larryja kad je Larry rekao to što je već rekao. Silas se i sada, u vožnji, osjećao slijepljeno. Otkako je otišao, a bilo je to još u srednjoj školi, znao je da je Larry izopćen iz društva, no tek kad se vratio na jug Mississippija, doznao je što se sve dogodilo. Jeepom je došao iza jednog kamiona s trupcima i usporio. Krpa učvršćena za najdulji drveni stup lepršala je pred njim. Sa stražnjim je svjetlima sve bilo u redu, s registracijskom oznakom također. Polagano je skrenuo u suprotni trak i pritisnuo papučicu gasa, a u Jeepovu ispuhu začula se eksplozija. Kakav usrani auto. Potrubio je pretječući kamion i ostavljajući za sobom oblake ružnog crnog dima, a vozač je otpozdravio svojom moćnom pneumatskom sirenom. French je bio u pravu kad je rekao da radionica Ottomotive Repair’ nije imala mušteriju iz njihova kraja — zapravo nikakvu mušteriju — još otkako je umro Larryjev otac i otkako ju je Larry preuzeo. Silas je tome mogao posvjedočiti: koliko se god onuda vozio prema Fulsomu, još nikada nije vidio da je netko onamo došao popraviti auto. Ondje je bio isključivo Larry, taj njegov crveni Ford. Ipak, svaki je dan odlazio na posao, čekao nekoga tko putuje nekamo drugamo, nekoga tko ne zna kakav glas prati Larryja, da se zaustavi radi servisa ili popravka kočnica, a vrata radionice uvijek su bila podignuta, spremno čekala, poput čovjeka otvorenih usta. Larry je sada bio viši i mršaviji. Silas ga nije vidio iz blizine, no lice mu je bilo mršavo, usne stisnute. Nekada su mu usta uvijek bila razjapljena, pa je ostavljao dojam da je tup. Ali nije bio tup. Bio je pametan. Znao i najčudnija sranja. Jednom je rekao Silasu da kraljevska kobra može doseći i duljinu od gotovo pet metara, te da gotovo dva i pol metra te duljine može podići u zrak. Zamisli samo, rekao je. Poput divovske -22-
  23. 23. NANA vijugave biljke s ljuskama iz nekog davnog doba koja te s visine gleda trenutak prije nego što ćeš umrijeti. Silas je prošao kraj Wal-Marta, a onda i pokraj znaka u obliku strelice koji je pokazivao gdje je poslovna četvrt Fulsoma. Cesta se ubrzo suzila na samo dva traka, a lokala je ondje bilo sve manje. Pločnici su bili puni pukotina, iz njih je nicala trava, zgrade su bile na prodaju, prozori i vrata zatvoreni daskama. Prošao je kraj nekadašnjeg poštanskog ureda. Prošao je kraj prodavaonice odjeće u kojoj kupaca nije bilo već toliko dugo da je nakratko postala prodavaonicom antikne odjeće, a da uopće nije promijenila asortiman. S desne strane nalazila se bivša prodavaonica Radio Shacka, sada razbijenih ili izbijenih prozora i krova koji se urušio tako temeljito da je pod sada prekrivala šindra, dok su se zidovi počeli kriviti i popuštati. Na toj strani još su radili jedino jeftini motel koji je služio za seks na brzaka i za smještaj meksičkih nadničara, te automehaničarska radionica kojoj se približavao s natpisom OTTOMOTIVE REPAIR ispisanim zelenim slovima koja su sve više blijedjela. Larryjev kamionet, kao što je French i rekao, nije se nalazio na uobičajenome mjestu, a vrata radionice bila su zatvorena. Silas je usporio. Uključio je žmigavac i skrenuo pred radionicu, pa se zaustavio uz crpke za gorivo kao da želi napuniti rezervoar. Tako blizu toj radionici nije bio još od... no, da, nikada joj nije bio toliko blizu. No dvije prastare crpke nisu radile već godinama, a izgledale su poput dvaju robota koji su izišli na spoj. Reljefne bijele brojke na brojčanicima od metalnih vrpci pokazivale su cijene iz doba kad su posljednji put upotrijebljene: 32 centa za obični benzin. 41 cent za etanol. Silas je ugasio motor Jeepa, osluškujući kako pucketa s pogledom zaustavljenim na pravokutniku uvenule trave pokraj prodavaonice, mjestu na kojem je, osim za služenja u vojsci, Larry parkirao kamionet svaki dan otkako je napustio srednju školu. Isti kamionet. Prelazio istu kilometražu do i od iste kuće. Isti prometni znakovi, isti semafori. Od svega toga vidjela se tek uvela trava. Znao je da se u radionici nalazi crvena kutija s alatom, hidraulična dizalica, dereze kraj zida, dok sa stropa vise svjetiljke na dugačkim žicama. S vremena na vrijeme Silas je viđao Larryja kako naslonjen na držak metle promatra automobile. Silas bi tada odlučno gledao naprijed, kao da ide na neko važno odredište. U drugim prilikama Larry bi izvukao kutiju s alatom na kotačićima, kako bi mogao gledati promet dok krpom briše ključeve i odvijače. Ponekad bi i mahnuo. Nitko mu nije uzvraćao. Barem nitko od ljudi iz tog kraja. Ali recimo da ste bili iz nekog drugog grada, da ste na proputovanju, a kočnice vam cvile, da se čuje neki ležaj ili možda lupkanje amortizera. Recimo da vas brine mogućnost da vam se automobil zbog nečeg pokvari i zaustavi, pa ugledate radionicu od betonskih blokova, staromodnu, s koje se ljušti ukrasna zelena boja, a sama je zgrada boje deterdženta za rublje u prahu, možda ćete usporiti i skrenuti. Primijetit ćete crpke za gorivo i nasmiješiti se (ili se namrštiti) kad ugledate cijene. Vidjet ćete da nema drugih mušterija i pomisliti da ste imali sreće jer će Larry sada već biti vani, vaditi krpu iz džepa, imati ime izvezeno na košulji. Kratka smeđa kosa, kapa navučena prenisko preko ušiju. -23-
  24. 24. NANA Pravi ste sretnik. Ali ne znate na kakvu je glasu. Ne znate da je u srednjoj školi djevojčica koja je živjela malo dalje od Larryja s njim otišla u kino na otvorenome i da je nakon toga više nitko nikada nije vidio. Bila je to senzacionalna vijest u lokalnim okvirima. Njezin je očuh htio ishoditi Larryjevo uhićenje, no tijelo nije pronađeno, a Larry nikada nije priznao zločin. Silas je pogledao na ručni sat te još nekoliko trenutaka nepomično sjedio. I on je poznavao Cindy Walker. Djevojku koja je nestala. Larry ih je na određeni način upoznao. Sada je pogledao cestu, u smjeru iz kojeg je došao. Gdje je, dovraga, Larry? Vjerojatno sjedi kod kuće i čita Stephena Kinga. Možda je konačno uzeo slobodan dan. Ili je jednostavno digao ruke. Ali i dalje ga je nešto kopkalo. Što ako je neki rođak djevojke koja je sada nestala, Tine Rutherford, na temelju glasa koji ga prati, odlučio posjetiti Larryja? Pogledaj se, 32 Jones, pomisli. Cijelo to vrijeme ignoriraš jebenog jadnika, a sad ti je odjednom stalo? »32?« Radio. »Recite, gospođice Voncille.« »Moraš otići na križanje Četrnaeste i Zapadne. Netko je u poštanskom sandučiću pronašao čegrtušu.« »Kako, molim?« »Zmija«, ponovi ona. »Poštanski sandučić.« »Crvena je ručica bila podignuta?« »Ha-ha. Dojavio je raznosač pošte. Budući da je, shvaćaš, u sandučiću...? Po tome je to savezni zločin.« »Odakle to znate?« »32«, reče ona, »u toj si uniformi tek dvije godine. Znaš kol’ko ja sjedim za ovim stolom?« »Znači da je toga bilo i prije?« »Bolje da ne znaš. Nazvat ću Shannon.« On se odjavio i prekinuo vezu, zadovoljan činjenicom da će Voncille javiti informaciju izvjestiteljici. Kad god mu se slika ili ime pojavi u novinama, postaje poznatiji u javnosti, a to bi mu u vrijeme ocjenjivanja rada moglo podići plaću. A više pozitivnih pojavljivanja u javnosti moglo bi mu pomoći i da postane crni Buford -24-
  25. 25. NANA Pusser9, da se i sam za deset godina možda kandidira za šerifa. Kasnije može otići do Larryjeve kuće, razmišljao je, pa pokrenuo Jeep. No onda mu je na pamet palo nešto drugo, pa je otvorio mobitel. »32«, reče Angie. »Nemaš valjda još jedan leš koji se raspada?« »Nadam se da nemam«, reče on. »Što se zbiva?« Ništa osobito, izvijestila ga je. Dovršavaju obradu nesreće na Petici u kojoj je sudjelovao jedan automobil, nema ozljeda, izuzme li se usmrćeni jelen. Prometni policajac već je otišao. Tab i tip koji je udario jelena sad ga trančiraju i namjeravaju podijeliti meso. »Tab kaže da ti voliš file?« »Angie«, reče on. »Znaš li Larryja Otta?« U njezinu telefonu začulo se pucketanje. »Strašnog Larryja?« »A-ha. Dade ti se provjeriti jednu slutnju?« »Možda, srce. Da čujem još.« »Htio bih da se zajedno odvezete onamo kad uhvatite slobodnog vremena. Mali zemljani put u Chabotu, odvaja se od ceste za groblje Campground.« »Znam gdje živi. Kako to?« »Samo kad uhvatite malo vremena. Pogledajte je li sve čisto. Nije daleko od mjesta na kojem ste sada.« »Čekaj malo«, reče ona. On je prošao rub autoceste čekajući da prođe kamion s trupcima. Jeep se zatresao kad je kamion projurio kraj njega, dok su mu trupci u tovarnom prostoru poskakivali. »Angie?« »U redu«, reče ona. »Ali 32?« »Da?« »To znači da u nedjelju ideš sa mnom u crkvu.« »Razgovarat ćemo još«, reče on. »I sačuvaj mi taj file.« PODRUČJE SVOJE JURISDIKCIJE od Smetlišne ceste do uzgajališta somova, mogao je s kraja na kraj prijeći za petnaest minuta, ako je stavio rotirku i žestoko nagazio po papučici gasa, kao danas, i sada se ubrzo bližio Četrnaestoj aveniji. Silas ju je u sebi zvao Avenijom bijelog smeća10. Bio je to brežuljkasti crveni zemljani put s desetak kuća i mobilnih kontejnera za život raspoređenih s lijeve strane, dok se s desne 9 Slavni šerif okruga McNairy u Tennesseeju (1964-1970) koji je praktički sam poveo rat protiv krijumčarenja, prostitucije, kocke i ostalih poroka na svome području — prev. 10 Pogrdni naziv za siromašne i uglavnom primitivne bijelce — prev. -25-
  26. 26. NANA prostirala zemlja Rutherfordovih, s ogradom i stupovima na svakih pedeset metara, u pokušaju da seljačine u šumi ne ubijaju jelene i purane. Divljač je bila dobra za sliku o pilani u javnosti. Voziš se između borova i kočiš zbog jelena, ponekad i laneta na nesigurnim nogama, poneke rijetke crvene lisice, crvenih risova, pa na trenutak gotovo zaboraviš da je drveće ondje zapravo urod. Onuda je prolazio jednom do dvaput na tjedan, u različitim vremenima, pazeći na jednu Airstreamovu stambenu prikolicu iza jedne od kuća koju je od pogleda s ceste napola zakrivala neka šupa. Zbog toga što su prozori prikolice bili zatvoreni daskama a na vratima bio lokot, nekako je mislio da bi se unutra mogao proizvoditi metaamfetamin, ali bez nekog povoda — pritužbe susjeda, eksplozije — nije mogao ništa provjeriti. Kad god je prolazio tim putem, bijelci su se mrštili iz naslonjača na trijemu, mršave žene s tetovažom, izbijeljenom kosom i s malenom djecom u krilu, bake u kutama iscrpljena izgleda, s cigaretama, uz smeće u dvorištu, konopce za rublje i plahte koje se dižu na vjetru, prozirne gaćice i najlonke. U jednom se dvorištu nalazio stari Chevy Vega bez poklopca motora, s ambrozijom koja je izbijala kroz motor, razbijenih prozora, otvorenog prtljažnika — jednom je u prtljažniku vidio psa isplažena jezika. Vidio je i kozu vezanu konopcem, odbačene automobilske dijelove kroz koje raste trava, mamce za ribolov koji vise s električnih vodova. Jedan stari kamionet s pridodanom kabinom u stražnjem prostoru koji je služio kao kokošinjac i perlinke slobodne medu korovom. Patka u dječjem bazenčiću. Klinci koji na quadovima divljaju po dubokoj travi. Nije mu bilo jasno kako to ti mali otvoreni terenci privlače bijelce, ali činilo se da takvo vozilo na četiri kotača ima svaka kuća. Kao i pse. Svaka je kuća imala barem pet-šest pasa, rijetko neke poznate pasmine, uglavnom tek mješanaca svih mogućih vrsta, hrpe nesteriliziranih lajavih križanaca bez ogrlice koji su čekali njegov Jeep kad god bi izišao iz zavoja u podnožju brežuljka i jurili za njim sve do početka šume. Pojavili su se i sada, taj pravi plimni val žestokih i radosnih četveronožaca koji se razdvajao dok je prolazio kroz njih, lajući uz njegov Jeep, dok su tri-četiri velika psa dugačkim koracima skakala uz vozilo, glasajući se dubokim glasom, u društvu nekoliko pasa srednje veličine i još nekoliko sitnijih štektavaca. Dalje na cesti ugledao je poštanski Jeep, noviji model od svog vozila, lijepo lakiran, parkiran u hladu uz cestu, s upaljena četiri žmigavca. Poznavao je vozačicu, Oliviju. Bili su se upoznali u Chabot Busu i nekoliko puta izišli, ali ona je imala dva mala sina. Silas nije osobito volio djecu, a ona baš nije bila sklona muškarcima koji se nisu oduševljeno bavili njezinom djecom. Za jednog od izlazaka razgovarali su o Aveniji bijelog smeća, kako je priznao da je zove, a ona mu je rekla da joj je to najgori dio cijelog područja koje pokriva, da odbija izići i dostaviti bilo što do vrata tih bijelaca, upravo zbog tih pasa. Umjesto toga, jednostavno potrubi, iako zna da ih to izluđuje, a ako se nitko ne pojavi, jednostavno u sandučiću ostavi obavijest u kojoj piše da dođu u poštanski ured. A zašto on ne voli -26-
  27. 27. NANA djecu? Olivia je sad bila izvan vozila, stajala je u društvu četiriju žena, odreda bjelkinja, od kojih je jedna držala dijete. Shannon još nije dospjela onamo. U najbližem dvorištu, u travi do koljena, trojica dječaka, dvojica kratko podšišana, jedan s fudbalerkom, stajala su i gledala što se događa. Jedan je imao zračnu pušku, a drugi plastični luk sa strijelama. Silas se zaustavio i isključio motor. Psi su se počeli okupljati oko njegovih vrata, jedan mali i vrlo histeričan psić, koji je skakao toliko visoko da mu se ukazivao na prozoru. »Silazi«, rekao je, hvatajući se za Taser koji, baš kao i pištolj, nikada nije upotrijebio. »Sellars«, dovikne jedna žena, »sredi te proklete pse.« Dječak sa zračnicom, gol do struka, neumivena lica, došao je do Jeepa i stao ih udarati nogom, tako da je Silas uspio otvoriti vrata. Odmah mu se pridružio i dječak koji je straga imao dugu kosu, te mu pomogao da otjeraju pse. »Bok, 32«, reče Olivia. »Bok, mala.« Prišao je skupini, ponijevši i fotoaparat. Žene su ga mjerile od glave do pete, a on ih je pozdravio tako što je prstom dodirnuo obod šešira. »Hej«, reče jedna mlada žena. »Baš mi je drago što si došao.« Na sebi je imala odrezane traperice te majicu bez rukava preko sportskog grudnjaka. Bosonoga. Privlačna. Moglo joj je biti oko dvadeset dvije, dvadeset tri godine. Tetovaže na obje podlaktice, još jedna koja je provirivala iz dubokog izreza majice na vratu te još jedna, zelena vitica, koja se dizala iz traperica. Čovjek se nije mogao ne pitati gdje joj je početak. »Ja sam Irina Mott.« »Drago mi je, gospođo Mott. 32 Jones.« Ona je nagnula glavu u stranu i stala koketno žmirkati, štiteći se od sunca. »Prijeđimo na ti. Samo Irina.« »Radi se o njezinom sandučiću«, reče Olivia. »Zmiju mjeseca dostavili su joj ranije nego inače«, reče druga mlada žena s pirsingom u nosu i crnim sjenilom za oči. »Da«, reče Irina, »ali naručila sam rusoglavku.« Olivia rukom pokaže poštanski sandučić, nakrivljen na stupu, s adresom koja se ljuštila. »Prišla sam autom, počela otvarati sandučić, a istog trenutka začulo se zujanje kao da se radi o gnijezdu stršljena. Otvorila sam ga još malo i čula kako je nešto udarilo po vratima s unutarnje strane, pa sam ga odmah zatvorila.« Silas pogleda sandučić, okrene ručicu, a iznutra se istog trenutka začuje čegrtanje, kao da je netko u sandučić stavio minijaturni motor. »Može mi netko donijeti lopatu?« »Edward Reese«, rekla je neka debela žena jednom od dječaka koji su sve gledali iz -27-
  28. 28. NANA dvorišta. »Trči po lopatu, čuješ?« Ovaj je odmah nestao iza kuće, a psi su pojurili za njim mašući repom. »Kad si ga posljednji put otvorila?« upita on Irinu. »Sinoć, negdje kad se spustio mrak. Stavila sam telefonski račun.« »Pada li ikome na pamet tko je to mogao učiniti?« upita on. Žene su se pogledavale i mrštile, a ona koja je držala dijete prebacila ga je na drugi bok. »Bivši muž?« reče Silas. »Ljutiti dečko?« »Dovraga, policajče«, reče Irina. »Ovdje živimo nas tri razvedene cure. A kad se sve zbroji... Što misliš, koliko bi bilo kandidata, Marsha ?« »O, Bože. Taj se izbor mora suziti.« »Ljutiti na jedan popis«, reče Irina. »Ljubomorni na drugi. A tu je onda još i najveći od svih popisa.« »Popis luđaka«, reče Marsha. »A da i ne spominjem one koji su na sva tri popisa.« Onaj je dječak dotrčao s lopatom i pružio mu je, nudeći mu držak. »Hvala, sinko«, reče Silas pa pogleda niz ulicu. Pomislio je kako bi mogao još malo odugovlačiti i pričekati Shannon. »Moje dame, molim da se povučete.« »To nam ne moraš ponavljati«, reče Marsha. Silas je Oliviji dodao fotoaparat pa stao na stranu i metalnim vrškom lopate otvorio vrata. Čegrtanje se pojačalo, čulo se i struganje. Psi su ponovno zalajali. »Oprezno«, reče Olivia. On se pomakne i pogleda unutra, ne približavajući se previše. Žene su stajale iza njega, virile mu iza leđa. Zmija se bila sklupčala u stražnjem dijelu sandučića, trokutaste glave spuštene i priljubljene uz donju plohu, dok su se od očiju vidjeli tek uski bijesni prorezi, a jezik je palucao. »Pogledaj«, reče Irina. »Popisala mi se na račun.« »Smrdi«, reče jedan od dječaka dok je pokušavao otjerati pse. »Dijamantna čegrtuša«, reče Silas. Olivia mu je dodala aparat, a on je načinio još nekoliko snimaka pa joj ga ponovno predao. Duboko udahnuvši, vršak lopate polagano je postavo ispred sandučića. Zmija je skočila i pogodila metal. Irina je kriknula, a kad ga je ščepala za nadlakticu, Silas je poskočio. »Sranje«, reče on. Pa doda: »Ispričavam se«, jer je primijetio djecu. Ponovno je pridignuo lopatu, a Irina mu se i dalje držala za ruku. Zmija je ponovno nasrnula, a on joj je prikliještio vrat na rub sandučića, a zatim je izvukao i bacio na do, gdje se posve sklupčala, šireći se i sužavajući, dok joj se rep nije jasno vidio koliko je -28-
  29. 29. NANA njime sve glasnije zvečala. »Sada svi pazite«, reče on, dok su im se psi približavali sa svih strana. »I pokušajte držati te pse što dalje.« »Ustrijeli je«, reče jedan od dječaka kad je, zajedno s ostalima, počeo tjerati pse udarcima nogu. »Nema potrebe.« Oštricom lopate došao je do zmijina vrata, a ona se tijelom odmah počela obavijati oko donjeg dijela drška. Prikliještivši joj glavu, nogom je pritisnuo lopatu na asfalt, te joj odrubio glavu, tako da je ostala visjeti tek na komadiću kože. Tijelo se trzalo i izvijalo, a rep i dalje titrao i čegrtao. »Je li mrtva?« upita neki dječak. »Da. Ali svejedno budite oprezni.« Odjednom je začuo Larryjev glas dok je govorio: »Glava te i dalje može usmrtiti. Ti su očnjaci poput igala.« »Mogu li ja uzeti čegrtaljku?« upita onaj dječak kose podšišane sa strane i dugačke straga. Silas pogleda žene. »Ja nemam ništa protiv«, reče debela. »Sljedeći mu je mjesec rođendan.« Namignula je da mu pokaže da se radi o šali, a on se sagnuo da lopatom odreže suhu hrskavicu, koju je zatim šutnuo izvan zmijina domašaja. Dječak ju je uzeo i omirisao, a zatim otrčao tresući je i škrebećući, dok su ga ostali dječaci i psi slijedili. Silas je lopatom uzeo zmiju, tešku i dugačku šezdesetak centimetara, koja se još uvijek malko micala te je odnio na suprotnu stranu ceste i preko bodljikave žice bacio u šumu. Olivia je otišla, odbivši uzeti mokru omotnicu, no Silas se zadržao još neko vrijeme uzimajući izjave, pišući bilješke i misleći da bi se Shannon sad već mogla pojaviti, stoga je nastojao ne očijukati previše s Irinom. U jednom trenutku shvatio je da se upustio u priču o tome kako je jednom pokušao pregaziti zmiju, veliku smeđu vodenu mokasinu sa žutim prugama. Istim onim Jeepom ondje. Bilo je to neposredno nakon što se doselio iz Chicaga. »Chicaga«, rekla je Irina. »Tiho«, rekla je Marsha, »pusti ga da završi.« »Nem’reš samo tako pregaziti zmiju i nastaviti«, rekao je Silas, gurajući šešir prema zatiljku, »jer ih to samo razjari. Moraš se vratiti na nju i naglo zavrtjeti kotače u mjestu ako je želiš ubiti.« To je i pokušao učiniti, rekao je, kad je zakočio nasred ceste i vratio se, pa se pokušao zaustaviti na njoj. Kad joj se rep našao pod stražnjim desnim kotačem, dok je zmija grizla gumu, on je naglo pustio kvačilo. No umjesto da iz vrtloga ispadne mrtva, zmija je, živa, poskočila i ostala s donje strane blatobrana. Silas je krenuo naprijed otvorenih vrata i čekao da padne, da ispadne ispod njegova Jeepa. »Nije ispala«, reče. »Sranje«, reče Irina. »Što se dogodilo?« -29-
  30. 30. NANA »Uginula je pod blatobranom. Na donjoj ploči ispod vrata. Opako je smrdjelo dva mjeseca. U najvrućem dijelu ljeta«, rekao je, »dok se vozim, kunem se da i dalje osjetim taj smrad.« Žene su se smiješile. »Tako ti i treba«, reče Irina. Kad je pogledao na ručni sat, prestao se smiješiti. Morat će požuriti da stigne u Chabot na završetak smjene u pola šest. Ne smije ponovno zakasniti. U pitanju je kosa gospođice Voncilie. »Moje dame«, reče pa dodirne obod šešira, a Irini uruči jednu od posjetnica koje je sam platio. »Nazovite ako se sjetite još čega.« »Oh, svakako, hoćemo«, reče Irina. PETNAEST MINUTA KASNIJE stajao je na cesti ispred željezničkih tračnica u narančastom prsluku i sunčanim naočalama, toliko oznojen da je osjećao kako mu je šešir otežao, a uniforma postala tamnija na mjestu na kojem mu se lijepila za trbuh. Lijevo od njega pilana je tutnjala i brujala, dok su pile vrištale poput ljudi koji gore u požaru. Zazviždao je i podignuo ruke da se promet u oba traka zaustavi, a onda je sišao s užarenog nogostupa i mahnuo koloni kamioneta koji su čekali da napuste krug tvornice, prljavim muškarcima s kosom zalizanom od kacige koji su palili cigarete u klimatiziranim kabinama. Neki od njih išli su u Chabot Bus na pivo, a ni sam Silas ne bi imao ništa protiv nečega sličnog. Tada mu je počeo zvoniti mobitel. Nije se trebao javljati dok je trajala smjena radnika i dok je stajao i upravljao prometom kamiona, a vozači u automobilima na autocesti u njega su bijesno piljili kao da je odlučio doći onamo i zeznuti im čitav dan, kao da mu je to nekakav životni cilj, razlog zbog kojeg je uništio ruku bacajući za sveučilišnu bejzbolsku momčad, te stupio u ratnu mornaricu, a potom se, nakon otpusta, upisao na policijsku akademiju u Tupelu i deset se godina poput dadilje brinuo za studente na Ole Missu, prekidao tulume bratstava, čuvao ulaz na utakmicama američkog nogometa, pisao kazne za vožnju pod utjecajem alkohola ili nedopuštenih sredstava, godine i godine pripreme da dođe ovamo i baš njima upropasti dan. Nekako je mislio da će na ovom poslu biti drukčije. Pozornik, stajalo je u oglasu na internetu, u seocetu. Morao je u rječniku potražiti i pozornika i seoce, ali obje su mu se riječi svidjele, a traženi je posao obećavao policijski posao, fleksibilno radno vrijeme i vozilo. Sa svih strana čulo se sve više sirena, a on je počeo mahati još jače jer su se svi vozači usporeno vukli preko uzdignutih tračnica. Stvari je dodatno zakomplicirao prodoran zvižduk sa sjevera — nailazio je teretni vlak u pola tri iz Meridiana, koji je kasnio četrdeset pet minuta, prilazio im iza zavoja pod pravim olujnim oblakom dima i usporavao, pripremajući se za zaustavljanje tijekom kojeg će u njega utovariti trupce i gotove stupove. Zazviždavši, Silas se ispriječio pred jednim kamionetom, velikim Fordovim modelom F-250, uzdignute ruke, a vozač, igrom slučaja predradnik u pilani, naglo je zakočio pa spustio prozor. -30-
  31. 31. NANA »Mogao si me pustiti«, reče. »Dovraga, 32, idem u ribolov.« Silas je prestao koristiti zviždaljku kad se vlak približio i kad se na trenutak našao u njegovoj sjeni. »Dobijesa«, reče predradnik i stane trubiti. Silas se nije obazirao, nego je skinuo šešir i ispljunuo zviždaljku, tako da mu je ostala visjeti na uzici na prsima, i stao se hladiti šeširom. Mobitel mu je ponovno zvonio. Jebemu sve, pomisli, pa ga izvadi. Ako ga gradonačelnik Mo želi otpustiti zbog telefoniranja, neka samo izvoli. »32?« Zvala ga je Angie. »Da?« U telefonu se začulo pucketanje. »32«, ponovi ona. »Došli smo u kuću Larryja Otta, kao što si i rekao...« »Da?« »Bože moj...« reče ona. -31-
  32. 32. NANA 3 PRVO JE PRIMIJETIO da nemaju kapute. Bilo je tek svanulo, u ožujku 1979. godine, bio je ponedjeljak, Larryja je otac vozio u školu, a za Fordovim kamionetom vukao se oblak plavičastog dima iz ispušne djevi. Proljetni su praznici došli i završili, no sada je zemlja bila zamrznuta zbog neočekivanog hladnog vala, bilo je toliko hladno da majčine kokosi uopće nisu htjele izići iz staje, zimzeleno raslinje bilo je tek nejasna mrlja s druge strane zaleđenog prozora kamioneta, a on se bio izgubio još u jednoj knjizi. Išao je u osmi razred i bio opsjednut Stephenom Kingom i podignuo je pogled s knjige Salemovo kad je otac zakočio. Njih dvoje stajali su na zavoju kraj dućana, neka visoka mršava crnkinja i njezin sin, približno Larryjeve dobi, žgoljavac kojeg je vidio u školi, neki novi klinac. Upitao se što rade ondje, tako daleko i prije početka radnog vremena prodavaonice. Unatoč hladnoći, dječak je bio u posve izlizanim trapericama i bijeloj košulji, a njegova majka u plavoj haljini koju joj je vjetar pripijao uz tijelo. Kosa joj je bila vezana maramom, a vjetar joj je odnosio dah s usana onako kako se papirnate maramice trgaju iz kutije. Otac je samo prošao pokraj njih, a Larry se okrenuo i gledao kako ih dječak i majka izvana promatraju. Larry se okrenuo. »Tata?« »Ah, dovraga«, rekao je njegov otac i naglo zakočio. Morao se vratiti do njih, a onda se nagnuo preko Larryja na širokoj klupi (preko koje je njegova majka bila prebacila vojnu deku) i povukao ručicu, tako da su se našli usred zapuha ledenog zraka koji kao da se nastavio vrtložiti i nakon što je žena zatvorila vrata. Sada su svi bili natisnuti na toj klupi, Larry između dječaka s jedne i oca s druge strane. Bilo mu je nelagodno jer se on i otac gotovo nikad nisu dodirivali, eventualno kad su se s nelagodom rukovali ili kad ga je ovaj tukao. Još nekoliko trenutaka njih četvero sjedili su kao da ponovno pokušavaju doći do daha nakon nekakve katastrofe, a kamionet je radio u mjestu. Larry je jasno čuo kako onom dječaku cvokoču zubi. A onda je njegov otac rekao; »Larry, baci još koje drvo na tu vražju vatru. Ugrij malo ljude.« On je pojačao grijač na maksimum, a crni dječak kraj Larryja ubrzo je prestao drhturiti. »Alice«, rekao je njegov otac izlazeći na cestu, »upoznaj ove mladiće.« »Larry«, rekla je žena, kao da ga poznaje, »ovo je Silas. Silas, ovo je Larry.« Larry je ispružio ruku u rukavici od teleće kože. Silas je imao krhku smeđu ruku bez rukavice, a unatoč kratkom sportskom stisku, Larry je osjetio koliko mu je koža hladna. Kad bi mu dao jednu svoju rukavicu, imali bi svaki po jednu toplu ruku. To je htio učiniti, ali kako? Mirisali su po dimu, Silas i njegova majka, a Larry je tada shvatio gdje zacijelo žive. -32-
  33. 33. NANA Njegov je otac imao više od pet stotina jutara zemlje, velik dio nalazio se u donjem desnom kutu okruga, a u jugoistočnome kraju, ni kilometar od zemljanog puta, ako je čovjek znao gdje tražiti, nalazila se stara lovačka brvnara između nekoliko stabala i nasred polja širokog nekoliko jutara kao tek mala izbočina na zemlji. Gotovo prazna iznutra, zemljani pod, bez vode i struje. Za grijanje je služila tek peć na drva. Ali kad su se uselili onamo? I u kakvom aranžmanu? Njegov otac i žena po imenu Alice razgovarali su o tome kako je hladno. »Smrznula mi se vražja starka«, rekao je njegov otac. »Hmmm«, rekla je ona. »Jesi kad vidjela nešto slično?« »Ni slučajno, gospodine.« »Ni u Chicagu?« Nije odgovorila, a kad je tišina već postala nelagodna, njegov je otac uključio radio pa su slušali kako meteorolog govori o tome da je hladno. I bit će hladno. Neka vam slavine noćas ostanu otvorene, tako da se cijevi ne zamrznu. Larry je krišom pogledao dječaka koji je sjedio kraj njega, nakon čega se stao pretvarati da čita knjigu. Užasno se bojao crnačke djece. One jeseni nakon ljeta u kojem je napunio jedanaest godina krenuo je u sedmi razred. Zbog nedavnih promjena u školskim područjima u okrugu više nije spadao u javnu školu u Fulsomu, nego je morao poći u školu u Chabotu, gdje je osamdeset posto učenika (kao i mnogi nastavnici i zamjenik ravnatelja) pripadalo crnoj rasi. Uglavnom je bila riječ o djeci radnika u pilani ili drvosječa ili vozača kamiona s trupcima i drvenom gradom. Sve ono što Larry nije mogao — zakucati loptu za odbojku, baciti ili uhvatiti loptu za američki nogomet, uhvatiti nisku loptu u bejzbolu, ispaliti loptu u graničaru — ti su crni dječaci mogli. I to su činili. Loptama su rukovali kao pravi čarobnjaci, košarkaške lopte čudesno su hujale, bejzbolske loptice bježale od udarača, a dječaci zažarenih očiju letjeli su i klizili zrakom skladno poput bumeranga. No nitko od njih nije čitao niti je shvaćao Larryjevu ljubav prema knjigama. On je sada pogledao prema Silasu i vidio kako su mu usne stisnute i kako pogledom prelazi po stranici Larryjeve knjige. »U kojem si razredu?« upita ga Larry. Silas pogleda majku. »Reci mu«, reče ona. »Osmom«, odgovori on. »I ja.« Njegov je otac u Fulsomu dječake ostavio kod škole. Prva je izišla Alice, potom Silas, a Larry je bio svjestan toga koliko je neuobičajeno, koliko neprikladno da crnci izlaze iz bjelačkog kamioneta. Pomičući se udesno na sjedalu, Larry se načas osvrnuo prema ocu koji je bio okrenut prema cesti. Silas je u međuvremenu iščeznuo — -33-
  34. 34. NANA vjerojatno kao i Larry svjestan neobičnosti situacije — a Larry je prošao pokraj žene po imenu Alice po prvi put uviđajući, kad mu se nasmiješila, koliko je dražesna. »Doviđenja«, rekla je ona. »’Đenja«, promumljao je on i udaljio se sa svojim knjigama. Načas je pogledao preko ramena, samo jedanput, te vidio da njegov otac nešto govori, a ta žena odmahuje glavom. U vrijeme podnevne stanke u kantini je pogledom tražio Silasa među tamnoputim dječacima koji su sjedili za dva središnja stola, ali ga nije uočio. Morao je dobro paziti, jer da su vidjeli da ih gleda, kasnije bi ga istukli. Kao i obično, sjedio je sa svojim pladnjem i mlijekom metar-dva dalje od bijelih dječaka. Oni bi ga povremeno pozvali k sebi. To nije bio jedan od tih dana. Poslijepodne je po njega došla majka, kao i obično, a kao i obično ispitivala ga je kako mu je tog dana bilo u školi. Činilo se da se iznenadila kad je čula koga su ujutro povezli. Upitala je gdje su ti putnici točno stajali. »Nisu imali kapute«, rekao je on. »Smrzavali su se.« »Gdje žive?« upitala je. No on je slutio da je već ionako rekao previše, pa je odgovorio da ne zna. Majka je nakon toga do kuće samo šutjela. GDJE GOD da su živjeli, Alice i Silas i sutradan su se u isto vrijeme pojavili na istome mjestu. Njegov je otac ponovno skrenuo s ceste, a miris dima uletio je u kabinu zajedno s ledenim vjetrom, pa su se ubrzo ponovno vozili jedni uz druge, bez riječi. Larry je otvorio Salemovo, držeći knjigu tako da je bio siguran da će je Silas primijetiti. Bio je to najbolji dio romana, kad se djevojka vraća kao vampir i lebdi kraj Benova prozora. Tako su prošli i srijeda i četvrtak, a svaki dan ti su crnci čekali, majka je popodne dolazila po njega i ispitivala je kako bilo ujutro na putu do škole. Je li se ta žena prema njegovu ocu držala srdačno? Kako se držao njegov otac? Je li bio ukočen, onako kako zna biti, kakav je zapravo najčešće? Ili je... »Sto to tebi znači?« upitao je Larry. Nije odgovorila. »Onda? Mama?« »Ništa«, rekla je. »Samo me zanima kako si proveo dan.« »Mislim«, rekao je, zabrinut zbog mogućnosti da ju je povrijedio, »da žive u onoj staroj kućici na jugoistočnome dijelu.« »Doista«, rekla je njegova majka. Tog je dana za večerom jasno osjećao da nešto nije u redu. Ona je Larryju rekla da nahrani kokoši, iako je to već bio učinio, a oca je trebalo podsjetiti da se pomoli prije -34-
  35. 35. NANA jela. Sada ni otac ni majka nisu ništa govorili dok su sjedili za stolom i razmjenjivali posude s bučom i mesnom štrucom. A neposredno prije nego što će ustati i pokupiti posuđe, njegova je majka objavila da će sutradan ona, svojim autom, odvesti Larryja u školu. Otac je kratko pogledao Larryja. »Kako to, Ina?« »Oh«, rekla je ona. »Ujutro dolazi onaj čovjek iz plinare, a ja s njim ne mogu razgovarati. Moraš mu reći da dolazi svaki tjedan, svaki tjedan, i da to svakako shvati. Osim toga....« Odnijela je posuđe u sudoper i vratila se za stol. »Moram vratiti neke stvari u Bedsoles.« Njegov je otac kimnuo, a onda pogledao Larryja prije nego što će odgurnuti stolicu unatrag, sagnuti se prema hladnjaku, uzeti Budweiser i otvoriti ga džepnim nožićem na putu do svog naslonjača iz kojeg će pogledati vijesti. »Carl?« Njegova je majka, pomalo bučno, odložila tanjur s kolačem. »Bilo je fino«, doviknuo je. Dok je brisao tanjure koje mu je majka dodavala, Larryju je bilo jasno da ja narušio povjerenje između sebe i oca, a sutradan, dok su se vozili u majčinu Buicku, ona je skrenula na zavoju na cesti gdje su Alice i Silas čekali, drhtureći, privijeni jedno uz drugo. Kad je njegova majka usporila, Larry je vidio kako se Silas odmaknuo od Alice, baš onako kako bi i on to bio učinio. Njezino je upalo lice bilo lijepo, unatoč tome što su joj se usne od hladnoće jedva vidjele, koža joj bila boje kave kakvu piju žene, kosa pod maramom, a oči velike i uplašene. »Srce«, rekla je Larryjeva majka, »molim te, otvori prozor.« Ne odvajajući pogled od žene, Larry je počeo otvarati prozor. »Bog, Alice«, doviknula je njegova majka još dok se staklo spuštalo. »Gospođo Ina«, rekla je Alke. Stajala je vrlo uspravno. Silas je zakoračio unatrag, okrenuo lice u drugu stranu. Larryjeva majka ispružila je ruku prema stražnjem sjedalu i s njega uzela papirnatu vreću za živežne namirnice. Iz nje je izvukla dva debela zimska kaputa, stare kapute iz njihova zidnog ormara u predvorju, jedan njezin za Alice i jedan Larryjev za Silasa. »Trebali bi vam biti dobri«, rekla je, pa ih gurnula kroz prozor. Larry je pritom dodirnuo kapute, tople od uključenog grijanja u automobilu, od topline njihova ormara prije toga, a još ranije od topline njihovih tijela, kapute koji sada odlaze u nepokrivene crne ruke na hladnoći. Alice je držala kaput ne navukavši ga. Još nekoliko trenutaka Silas je lijeno piljio i u Larryja i u njegovu majku. A onda je ustuknuo. »Nikad ti nije smetalo«, rekla je Larryjeva majka Alice prodorno je gledajući, »koristiti se tuđim stvarima.« A onda je pritisnula papučicu gasa i ostavila ih da drže te kapute u Larryjevu -35-
  36. 36. NANA retrovizoru. »Trenutak kasnije majka mu je dodirnula koljeno. »Larry.« On ju je pogledao. »Gospođo?« »Zatvori prozor«, rekla je. »Užasno je hladno.« VIŠE SE NIKADA nisu pojavili na tom mjestu, Silas i njegova majka. A Larry i njegov otac, koji je i prije uglavnom bio šutljiv, sada su se kilometrima vozili po zemljanome putu i asfaltnoj cesti s po jednim trakom u svakom smjeru posve bez riječi, samo uz zvuk ventilatora koji im je grijao noge i poljoprivrednog izvještaja s radija. Bilo mu je jasno da Carl voli većinu ljudi osim njega. Još od ranog napadaja mucanja, preko boležljivog astmatičnog djetinjstva, preko peludne groznice i alergija, često krvavog nosa i želučane nervoze, čaša koje je neprestano razbijao, postupno je prešao u nespretnu, usporenu punašnost spuštenih ramena, karakteristika koje su obilježavale preminule muške rođake s majčine strane, ujake koji su sada još postojali samo u okvirima fotografija u kutijama, a koje Carl nije htio držati na zidovima. Jedan od tih ujaka, Colin, posjetio ih je kad je Larryju bilo pet-šest godina. Tog je dana za večerom ujak Colin objavio da je vegetarijanac. Vidjevši kako je njegov otac na to zinuo. Larry je zaključio da ta riječ, što god točno označavala, mora značiti nešto užasno. »Ne jedeš odreske?« upitao je njegov otac. »Ne.« »Svinjske kotlete?« »Nikada.« Njegov je otac odmahivao glavom. »Onda valjda barem piletinu?« »Slabo«, rekao je nasmiješeni ujak, »no to ne znači slabo pečenu. Oh«, nastavi zatim, uzimajući malene zalogaje kukuruznog kruha, »ponekad pojedem komad ribe. Tilapiju. Ili finu lampugu.« Carl Ott tada je već bio odložio vilicu i nož i piljio u suprugu kao da je ona nekako kriva za taj protuprirodni zločin koji sjedi za njihovim stolom. Osim toga, ujak Colin bio je i jedina osoba koju je Larry ikada vidio da se vezala pojasom u automobilu dok su se vozili u crkvu (gdje će odbiti hostiju i sok od grožđa). Sigurnosni pojas njegova je oca iziritirao još više nego to što ujak Colin nije jeo meso, jer je, iako njegov otac to nikada nije rekao, Larry znao da korištenje sigurnosnog pojasa smatra kukavičlukom. Larry je s vremenom postao pravim stručnjakom za iščitavanje očeva neodobravanja, prijekih pogleda, teških uzdaha, načina na koji je zatvarao oči i odmahivao glavom zbog nekog idiotizma. Ili zbog nekoga. »Baš ste slični«, rekla je Larryjeva majka za večerom posljednjeg dana posjeta ujaka Colina, pogledavajući čas brata, čas sina. Larry je vidio da Carl marljivo reže meso divljači. »Moj mali Doppleganger«, rekao je Colin. Carl je podignuo pogled. » Što si to rekao? Tvoj mali što?« Ujak Colin pokušao je objasniti da pritom nije mislio na svoj spolni organ, no Carlu je već bilo prekipjelo i napustio je stol. -36-
  37. 37. NANA »Doppleganger11«, rekao je pogledavši Larryja. Umjesto očeva visokog i sportski građenog tijela, kao i plavih uvojaka, tamne kože i zelenih očiju, Larry je naslijedio ujakovu i majčinu maslinastu put, ravnu smeđu kosu i smeđe oči s dugačkim trepavicama, zahvaljujući kojima su, iako je takvo što na ženama bilo privlačno, Larry i ujak Colin izgledali blago, osjetljivo i pomalo ženskasto, kao ljudi koji se vežu pojasom i jedu tilapiju. Osim toga, Larry je bio nesklon mehanici, kako je glasila ocjena njegova oca. Nikako nije uspijevao zapamtiti hoće li osloboditi vijak vrtnjom u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu, koja se matica zateže kojim ključem, koji je pol akumulatora pozitivan. Kad je bio mlađi, njegov je otac tu nesklonost koristio kao razlog da mu ne dopusti da posjećuje radionicu, govoreći da bi se mogao ozlijediti ili otpustiti neki vijak, pa je sve te silne subote, sve te silne godine Larry ostajao kod kuće. Sve do dvanaestog rođendana, kad je majka napokon uvjerila Carla u to da Larryju pruži još jednu priliku, pa je on tako jedne tople subote, nervozan, prestrašen, u starim trapericama i umrljanoj majici kratkih rukava s Carlom otišao u radionicu Ottomotive. Meo je i čistio, radio sve što mu je Carl rekao, pa i više od toga. Sviđao mu se taj raskošni metalni miris radionice, način na koji su se ulje i prašina zajedno sušili na podu, formirali sasušene mrlje koje je trebalo skidati oštricom na dugačkom dršku, a što je volio raditi jer se vidjelo kako posao napreduje, jer je osjećao zadovoljstvo dok je gurao oštricu pod te guste, vlažne mrlje i uklanjao ih. Volio je čistiti i teške čelične mehaničarske ključeve i odvijače, različita kliješta, papagajke i specijalne čekiće, komplete nasadnih i račnih ključeva od četvrt i pola palca, skladne dugačke nastavke i njemu najdraži alat, točkalo. Obožavao ih je brisati crvenim pamučnim krpama, slagati u nizove i skladno zatvarati dobro podmazane ladice. Volio je podizati aute ručnom hidrauličnom dizalicom i spuštati ih okretanjem ručice, uz ono šuštanje mehanizma. Volio je po podu gurati niska kolica za ležanje ispod auta, kao da se radi o velikim, ravnim skateboardovima, podizati ih i slagati kraj stražnjeg zida, sviđalo mu se kako svjetiljke vise s narančastih žica, volio je prati ruke jakim sredstvom Gojo. Ali najviše od svega volio je kad bi kamion s oznakama Coca-Cole ostavio onih šest, sedam ili osam crveno-žutih drvenih sanduka posloženih kraj automata, kad bi odvezao prazne, a ostavio nove boce pune Spritea, Mr. Pibba, Taba, Orange Nehija i Coca-Cole, malih i velikih. Larryju nikada nije trebalo reći da napuni automat s Coca-Colom. Uživao je kad je otključavao taj veliki crveni uređaj, okretao čudan cilindrični ključ i kad bi četvrtasta brava nakon toga iskočila. Kad bi okrenuo bravu, cijelo crveno lice uređaja otvorilo bi se uz šum ledenog zraka, a on bi se našao pred svojevrsnim rajem. Dugačke metalne police i držači obloženi ledom bili su nagnuti prema otvoru u koji su padali i u kojima ih je dočekivala nečija ruka. Ta navala ledenog zraka, slatkasti miris čelika. Kutija sa sitnišem teška od novčića od dvadeset pet, deset i pet centa. Nakon što bi izvadio boce iz sanduka, položio bi svaku na svoj držač, razmišljajući o poretku i 11 Iz njem.: »dvojnik« — prev. -37-
  38. 38. NANA pazeći da ne zvecka bocama. Naučio se držati podalje od tuđih pogleda veći dio dana kad bi se Cecil Walker, njihov najbliži susjed, i ostali muškarci počeli okupljati radi nečega što je Larryju uvijek bilo pravo otkriće: njegov otac pričao je priče, što kod kuće nije činio nikada. Kasno poslijepodne, kada su i mnogi drugi završili posao u pilani, počeli bi dolaziti u kamionetima, ponekad s lupanjem u glavi upravljača, ponekad sa zujanjem u bloku motora, ponekad samo da slušaju Carla za radnom klupom, muškarci oko njega okupljeni ponekad i u tri-četiri reda, gledali su kako mehaničar polaže rasplinjač na čistu krpu. Dodajući svoju bocu drugima, Cecil bi upitao: »Carl, što si ono neki dan pričao o onom ludom crnji...?« A Carl bi se nasmijao, birajući nekakav minijaturni odvijač i počinjući priču o tome kako je stari Devoid Chapman kupio Midget. Dok bi vadio malene vijke s rasplinjača, pričao bi o tome kako je Devoid u Meridianu kupio taj mali crveni MG-ov Midget i kako se vozio kući u Smetlišnu cestu, kada mu se, približno u vrijeme kad je prolazio kraj Ottomotivea, oslobodio poklopac motora i širom se rastvorio. Carl je pokazivao odvijačem. »Samo tako. A auto je kabriolet, krov je sklopljen straga. Jesam to već spomenuo? A Devoid ima afro-frizuru, veličine vražje košare za breskve. Iz nje viri jedan od onih crnačkih češljeva sa šakom na vrhu drška, simbol tog njihovog pokreta.« »Krov je spustio jer mu se tako sviđa taj osjećaj vjetra u takvoj kosi, tako je barem rekao. I premda to nikad nije potvrdio, baš mu je to gnijezdo na glavi po svoj prilici spasilo život kad se ta prokleta hauba otkvačila pri skoro devedeset kilometara na sat na autocesti. Sve sam vidio. Kunem se Bogom.« Carl je dijelove stavio u posudu koja je s donje strane imala sito, pa je sve zajedno spustio u široku posudu s crnom tekućinom neugodna mirisa koja je služila za čišćenje rasplinjača. »Hauba se prevalila unatrag, udarila u rub vjetrobrana, savila se još unatrag i dobrog starog Devoida pljesnula posred tintare! Midget se počeo okretati, sreća je što u blizini nije bilo drugih auta, a Devoid je još veći sretnik što je na koncu ipak uspio zaustaviti auto u oblaku prašine.« Dok je govorio, podignuo je sito iz tekućine i položio ga na čistu krpu da se sve osuši. Zastao je tek ako nešto nije bilo kako treba pod prstima, ako se, recimo, zaglavila neka opruga ili ventil. Rješavanje takve neočekivane situacije moglo je potrajati pet sekunda, deset, možda minutu. Možda se morao ispričati i probiti kroz hrpu okupljenih muškaraca i uzeti neki mali nasadni ključ ili druga kliješta ili se možda obratiti nekom vijku: »Zašto si se ti nama zaglavio?« ili bi možda tek načinio grimasu, no onda, koliko god to dugo trajalo (a nikad nije trajalo dugo), nakon riješenog problema, nastavio bi kao da ni u jednom trenutku nije prestao pričati. »... uspio zaustaviti taj MG ovdje ispred. Dobri stari Devoid posrtao je iz auta, rukom tjerao prašinu, držao se za glavu i vikao: >Zov’ tu prokletu ’iii-tnu!< S nosa mu se slijevao potočić krvi. Psovao je sve po spisku, prokleto ovo i prokleto ono i kučkin sin i sranje i prokletstvo i pakao. Ludi crnac«, rekao bi smijući se, »na licu mjesta prodao mi je taj auto, za dvjesto dolara u gotovini. Ja sam zatvorio haubu, učvrstio je žicom i -38-
  39. 39. NANA odvezao ga kući u tom istom autu. On je cijelo vrijeme sjedio sagnut, bojao se haube. Pitao sam ga želi li motociklističku kacigu, ali odbio jer, rekao je da mu nikako ne bi stala na tu frizuru.« Svi bi se muškarci smijali, a Cecil, pijan, s cigaretom u ustima i drugom iza uha, smijao bi se najjače, i govorio: »Baš si mustra, Carl. Ispričaj kad si ga pitao kako se zove.« Carl je bio nadvijen nad radni stol, na samo koji centimetar od rasplinjača. »Da, jesam, pitao sam. Jednom sam rekao: >Devoid. Kakvo vraško ime. Znaš što to znači ?< A on kaže da, pogledao je. >Prazno. Jalovo. Golo. Pustoš.< Rekao je da su mu u školi dali nadimak >Ništa<.« »Baš si mustra«, rekao bi Cecil odmahujući glavom. »Ispričaj im o onom psu, Carl«, a Carl bi krenuo s pričom o pogrebu tate tog i tog čovjeka, kad su svi stajali oko groba usred pustoši, petnaest, dvadeset kilometara od najbližeg asfalta. »Netko na sva usta slavi i hvali Miltona Walsha — bio je njegov pogreb — laže čim zine o tome kako je to bio pravi gospodin, kad se negdje iza nas čuo pucanj. Bum! I već idući tren čujemo kako neko malo pseto štekće. Već sam skoro prasnuo u smijeh, kad je taj prokleti pas izjurio negdje iz šume, krvava boka. Protrčao je između nas i između nadgrobnih spomenika, lajući prije nego što će se srušiti na cesti. Ja sam se nagnuo i rekao: >Dečki, kad dođe moje vrijeme, želim da mi priredite plotun s tri psa<.« Svi su se smijali, najjače Cecil. Pili su Coca-Colu ili pivo i imali obraze pune duhana. Pljuvali su i nadlanicom brisali usta. Većina ih je imala kape sa štitnikom. Bijele majice kratkih rukava. I svi su bili u bakandžama s čeličnim ojačanjem za prste. Hrpa kamioneta koja se vidi kroz okvir vrata i dva velika ventilatora koji pokreću vrući zrak i dim cigareta koji se diže visoko pod stropne grede, kao da se radi o duhovima ptičjih gnijezda, muškarci koji otpijaju gutljaje iz Cecilove boce, Carl koji također pije, a Larry, skriven, sluša priče koje od njegove mašte i zvuka očeva glasa stvaraju nešto što je morala biti sreća, dok je njegov otac vraćao ponovno sklopljeni rasplinjač u vozilo koje je čekalo, čiste krpe preko usisa, divovske ruke koje kirurški pomno i precizno vraćaju srce u prsa, okreću vijke i ponovno učvršćuju dovod goriva, osluškuje nakrivljene glave dok vlasnik sjeda za upravljač, otvorenih vrata i jedne noge vani pritišće papučicu gasa na zapovijed, dok Carl regulira dotok goriva i, na koncu, postavlja zračni filtar preko rasplinjača i zateže leptir-maticu, a motor skladno radi i zrak miriše po benzinu, Carl se uspravlja, udaljava za korak unatrag, ruku sklopljenih na prsima, pa kima, sjene muškaraca iza njega također kimaju, a Larry sve promatra iza automata za Coca-Colu, dok Cecil govori: »Carl, ispričaj onaj o onom starom crnji koji je držao propovijedi na panju...« Sada, dok su on i otac poskakivali Mississippijem na putu do škole, dok su ulazili i izlazili iz sjena, penjali se i spuštali niz njegove brežuljke, Larryja je brinula mogućnost da je zauvijek ostao bez povlastice odlaska u Ottomotive. Zaustavljali su se u blizini škole, gdje je uvijek izlazio. Svaku put, prije nego što će zatvoriti vrata kamioneta, govorio je: »Bok, tata. Hvala na vožnji.« -39-

×