Skupljač kostiju
Jeffery Deaver.
I~~RALJ DANA
"Njujorška sadašnjost toliko je okrutna da je prošlost potisnula u zaborav."...
Prede rukom po vratima tražeći izbočinu ručice. Ništa - činilo se kao da ju je netko
namjerno otpilio.
- Što te muči - upi...
Dakle, nije bilo načina da se provjeri o kojem je praznom prostoru riječ. Iz centrale je
stigla obavijest: "Rekao je Tride...
Nadao se da je žrtva mrtva. Radi nje same.
Potrčala je prema ljestvama koje su se spuštale s pločnika do pruge. Uhvati se ...
Otpaci papira otpuhnuti između tračnica. Oblaci prašine vrtjeli su se oko nje poput
razjarenih duhova.
A onda prigušeno cv...
ovo vruća tema, medijska poslastica. Žrtva je jedan od dvoje putnika koji su sinoć
sletjeli na JFK, sjeli u taksi i krenul...
Malčice je spustila glavu i zagledala se u Perettija. Oboje su bili na dlaku iste visine,
jedino su njegove pete bile malo...
Sokolica mu je ušla u vidno polje. Plavkastosiva kao riba, prelijevala se u duginim
bojama. Pogledom je pretraživala nebo....
odrezati. Rhymeovi nokti na rukama i nogama bili su dugački, a već tjedan dana imao
je na sebi istu, beskrajno ružnu, točk...
Zapravo, bio je to znak da mu je dosta blještave dnevne svjetlosti.
***
Bila je potpuno nijema sa smrdljivom, ljepljivom t...
Fiiiju. Fiiiju.
Subotnje jutro u maloj kući u Bedfordu, Tennessee. Bio je to jedini dan kad njezina
majka nije odlazila na...
Thom se namršti, ali Sellitto nije osjetio ironiju. Ili se nije obazirao. Rekao je:
- Imamo problem, Lincolne.' Treba nam ...
- Lincoln vas je zaboravio ponuditi barem kavom. - Thom postupa sa mnom kao s
malim djetetom. - Možda griješim - odbrusi p...
32
- Znači da imate Neposa koji vam stavlja do znanja da drži žensku i da je još živa.
- Što znači Nepos - upita Thom.
Vid...
Banks nije mogao sakriti zaprepaštenje. Rhyme je obuzdao poriv da prasne u smijeh,
koji mu je bio posvema stran. Samokontr...
- Ovo je zbilja jezivo. Pročitaj izvješće, molim te. Stavit ću ti ga tu. Kako funkcionira
ovo čudo? - Sellitto pogleda Tom...
Zavladala je šutnja. - Ali ... zatekli smo dva para otisaka stopala - izusti Banks
šapatom kao da deaktivira nagaznu minu....
Dr. Berger je hladno promatrao postupak, a Rhyme se nije obazirao na gubitak
privatnosti. Stidljivost je jedna od prvih st...
glavu i vrat, nešto malo i ramena. Sretan je slučaj u cijeloj priči bio da je hrastova
greda poštedjela jedno sićušno vlak...
Vrištava rečenica privukla je pozornost pravnih savjetnika Policijske uprave New
Yorka, te nekoliko ljudi iz Rhymeove proš...
- Seconal. Više ga nitko ne prepisuje receptom. Davnih dana suicid je bio mnogo
jednostavniji. Nema dvojbe da bi ove bebic...
velike riječi, skupe riječi. Meni ne znače baš ništa. Osim toga, ne bih mogao u ruku
uzeti ni jebenu olovku da si spasim d...
Nekoliko je stvari kopkalo Rhymea. Ponajprije, vlakno. Kako to da Peretti nije
dokučio o čemu se radi? Stvar je očigledna....
Otvorivši rokovnik, Berger reče: - Danas mi ne odgovara. A sutra... Ne. Bojim se da
je ponedjeljak najranije što mogu. Dak...
treba biti. Imamo i željezni klin sa vidljivim znacima hrđe na glavi, ali ne i na
uvojniku. To znači da je dugo bio negdje...
Sellitto je postavio pitanje, no Rhyme ga nije čuo sve dok nije primijetio da ga
detektiv gleda. Zato on ponovi: - Surađiv...
mahanjem glavom sve dok mu insekt nije napokon sletio na uho, gdje mu je Rhyme
dopustio da ga ubode. To je mjesto koje bar...
Sellitto i Banks izmijeniše poglede. Stariji se detektiv osmjehnuo, pogladivši
izgubljeno svoju izgužvanu košulju. - Koga ...
Crno je oko zurilo u nju, oko iz srca parne cijevi. Zurilo je ravno u ružičasto meso
njenih obnaženih grudi. Odnekud iz du...
- Ima li kakvih informacija da se ona tucala s krivom osobom? - pitao je Polling. Možda je imala dečka psihopatu?
- Ne, uo...
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Jeffery deaver skupljač kostiju
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×

Jeffery deaver skupljač kostiju

433

Published on

0 Comments
0 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

No Downloads
Views
Total Views
433
On Slideshare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
1
Actions
Shares
0
Downloads
8
Comments
0
Likes
0
Embeds 0
No embeds

No notes for slide

Transcript of "Jeffery deaver skupljač kostiju"

  1. 1. Skupljač kostiju Jeffery Deaver. I~~RALJ DANA "Njujorška sadašnjost toliko je okrutna da je prošlost potisnula u zaborav." John Jay Chapman Petak, 22.30, do subote I5.30. PoG~vLJE 1 ~ Jiše od svega željela je spavati. Zrakoplov se spustio s dva sata zakašnjenja a potom je uslijedilo maratonsko čekanje prtljage. Zatim je došlo do zbrke u prijevozu. Minibus je otišao sat ranije, pa im je preostalo da čekaju taksi. Stajala je u redu s ostalim putnicima naslonivši vitko tijelo na težinu svog laptop računala. John je trabunjao o kamatama i novim mogućnostima preuređenja ugovora, a njoj je na pameti bilo samo da je petak 22.30. uvečer. Jedina želja bila joj je obući pidžamu i baciti se u krevet. Promatrala je rijeku žutih taksija. Nešto u boji i istovrsnosti automobila podsjetilo ju je na insekte. Zadrhtala je sjetivši se jezovitih prizora iz djetinjstva kada je, lutajući s bratom po planinama, znala naletjeti na raskomadana jazavca ili prevrnuto gnijezdo žutih mrava i promatrati vlažnu masu previjajućih tijela i nogu. T.J. Colfax lagano se pomače s mjesta kad je taksi dojurio i zaustavio se uz cviljenje kočnica. Vozač taksija otvorio je prtljažnik pritiskom na dugme, ali ostade sjediti za upravljačem. Morali su sami ukrcati prtljagu što Johnu nije bilo pravo. Navikao je da to obavljaju drugi umjesto njega. Tammie Jean je bilo svejedno; još je uvijek bila iznenađena kada bi doznala da ima tajnicu koja za nju tipka i pohranjuje dokumente. Ubacila je svoj kovčeg, zalupila poklopac prtljažnika i sjela. John se uspentrao za njom, zalupio je vratima i stao brisati znojno lice i ćelu kao da ga je napor oko ubacivanja prtljage krajnje iscrpio. - Najprije stanite na Istočnoj Dvadesetdrugoj - protisnu John kroz prozorčić. - Potom na Gornjoj Zapadnoj strani - dometne T.J. Pleksiglas izmedu prednjih i stražnjih sjedala bio je toliko izgreban da je vozača mogla samo nazrijeti. Taksi se odlijepio od nogostupa i uskoro je krstario autocestom prema Manhattanu. - Pogledaj razlog svoj ovoj gužvi - rekao je John. Pokazao je prstom na divovsku ploču s dobrodošlicom delegatirna mirovne konferencije UN, koja se imala održati u ponedjeljak. Očekivalo se deset tisuća posjetitelja u gradu. T.J. svrne pogled na oglasni pano s kojega su se smiješili i mahali crnci, bijelci i Azijati. Nešto s umjetničkim izražajem nije valjalo. Proporcije i boje potpuni su promašaj, a lica se doimaju nezdravo. T.J. promrmlja: - Otimači tijela. Jurili su pokraj starog vojnog brodogradilišta i bruklinskih dokova, širokom autocestom koja bliješti obasjana ružnim žutim svjetlom. Naposljetku John prestane trabunjati. Izvadio je svoje Texas Instruments računalo i počeo mumljati brojke. T.J. se nasloni, promatrajući uparene pločnike i mrzovoljna lica ljudi na terasama od crvenkastosrneđeg pješčanika s pogledom na autoput. Doimali su se polukomatozni od vrućine. U taksiju je takoder . bilo zagušljivo, pa T.J. pritisne gumb za otvaranje prozora. Nije se iznenadila utvrdivši da ne radi. Nagnula se na Johnovu stranu. I taj je bio pokvaren. Tada je opazila da nema bravica na vratima. Niti kvaka:
  2. 2. Prede rukom po vratima tražeći izbočinu ručice. Ništa - činilo se kao da ju je netko namjerno otpilio. - Što te muči - upitao je John. - Pa, vrata... Kako ćemo ih otvoriti? John je letio pogledom s jednih na druga vrata kad se pojavio i nestao znak za skretanje kroz tunel prema središtu grada. - Hej - zagrebe po razdjelniku. - Promašili ste skretanje. Kamo ćete? - Možda će na Queensboro - podsjeti ga T.J. Put preko mosta bio je dulji, ali bi se izbjeglo plaćanje putarine kroz tunel. Nagnula se naprijed i prstenom zakucala po pleksiglasu. - Idete li preko mosta? Nije se obazirao. - Hej! Trenutak kasnije projurili su skretanje za Queensboro. - K vragu - povika John. - Kamo nas wozite? Harlem! Kladio bih se da će nas odvesti u Harlem! T.J. pogleda kroz prozor. Paralelno s njima kretalo se vozilo koje ih je polagano pretjecalo. Žestoko je udarila po prozoru. - Pomozite - viknula je. - Molim vas... Vozač automobila nakratko ju pogleda i namršti se. Usporio je i povukao se iza njih, ali taksi je, uz žestoko drmusanje, skrenuo niz izlaznu kosinu u Queens, zatim u malu usku uličicu i nastavio juriti kroz četvrt napuštenih skladišta. Vozili su jamačno sto kilometara na sat. - Što to radite? T.J. je lupala po razdjelniku: - Usporite! Kamo ćete? - Oh, ne zaboga - promrmlja John. - Pogledaj! Vozač je navukao skijašku masku. - Što hoćete - zaurlala je T.J. - Novac? Dat ćemo vam novac! U prednjem dijelu taksija i dalje je vladala tišina. T.J. je otvorila Targus torbu i izvadila crni laptop. Zamahnu i uglom računala udari po prozoru. Staklo je izdržalo, ali je zvuk udarca uplašio vozača. Taksi je zakrivudao i zamalo udario u zid zgrade pokraj koje su jurili. - Novac! Koliko hoćete? Mogu vam dati mnogo novca frfljao je John dok su mu suze tekle niz tuste obraze. T.J. je ponovno udarila laptopom o prozor. Od žestine udarca izletjela je rešetka, ali prozor ostade .netaknut. Pokuša još jednom, ali se~kovčežić otvorio i računalo joj ispade iz ruku. - Oh, prokletstvo... Oboje su naglo poletjeli naprijed kada je taksi zakočio u prljavoj, neosvijetljenoj slijepoj ulici. Vozač je izašao držeći u ruci mali pištolj. - Molim vas, nemojte - preklinjala je. Otišao je do stražnjeg dijela taksija i sagnuo se, zavirujući kroz zaprljano staklo. Dugo je tako stajao, a ona i John stiskali su se uz suprotna vrata, tijesno priljubljenih znojnih tijela. Vozač se rukama zaštitio od odbljeska ulične rasvjete da ih bolje viđi. Iznenadan prasak proparao je zrak. T.J. se lecnula. John je kratko vrisnuo. Negdje u daljini, iza vozačevih leđa, nebo se, uz prasak i fijukanje, ispunilo crvenim i plavim usijanim trakama. Okrenuo se i promatrao golema, narančasta pauka koji se raširio nad gradom. Vatromet, prisjetila se T.J. najave u Timesu. Poklon gradonačelnika i glavnog tajnika UN delegatima konferencije kao dobrodošlica u najveći grad na svijetu. Vozač se okrenuo prema taksiju. Uz zvučno škljocanje potegao je kvaku i polagano otvorio vrata. *** Kao obično, poziv je bio anoniman.
  3. 3. Dakle, nije bilo načina da se provjeri o kojem je praznom prostoru riječ. Iz centrale je stigla obavijest: "Rekao je Trideset sedma blizu Jedanaeste. To je sve." Dojavljivači nisu bili poznati po detaljnim informacijama o mjestu zločina. Već oznojena, iako je bilo tek devet ujutro, Amelia Sachs se probijala kroz visoku travu. Pretraživala je pojasnu zonu, kako su kriminolozi nazivali obradu terena u obliku slova S. Ništa. Sagnula je glavu prema mikrofonu , odašiljača prikopčanog na mornarskomodru košulju uniforme. - Dežurni 5885. Ne mogu pronaći baš ništa. Ima li što novo? Metalni glas dispečera u centrali odgovori: - Ništa glede lokacije, 5885. Ali ima nešto drugo... RP je rekao kako se nada da je žrtva mrtva. K. - Ponovi. - RP je rekao kako se nada da je žrtva mrtva. Radi nje same. K. - K. Nadao se da je žrtva mrtva? Sachsova se provukla kroz olabavljenu žičanu ogradu i pretražila još jedan prazan komad zemljišta. Ništa. Namjeravala je odustati. Javiti na 10-90 da se radi o neutemeljenoj dojavi i vratiti se na Deuce, svoj redovan posao. Bole ju koljena i kuha se na odvratnom kolovoškom suncu. Htjela se vratiti u Port Autority, družiti se s mladim kolegama i popiti veliku limenku ledenog čaja Arizona. Zatim bi u 11.30, tek za koji sat ispraznila ormarič u Midtown Sout i uputila se u središte grada na đodatnu obuku. Ali nije mogla samo tako zanemariti dojavu. Nastavila je dalje: preko usijana pločnika, kroz otvor između dviju napuštenih stambenih zgradurina, preko još jednog nepokošenog zemljišta. Zabola je dugi kažiprst u spljošten gornji dio službene kape i pokušala prosvrdlati slojeve duge crvene kose skupljene u pundžu navrh glave. Oštro je zagrebala, a potom je posegnula ispod kape i počešala se. Znoj joj se slijeva niz čelo i škaklja ju pa se počešala i po obrvama. Pritom je razmišljala: moja zadnja dva sata u uličnoj patroli. Izdržat ću i to. Ušavši u žbunje, Sachsova je osjetila žestoku nelagodu. Netko me promatra. Vreli vjetar šuštao je po suhom šiblju šikare, a kroz tunel Lincoln bučili su automobili i kamioni. Pala joj je na um pomisao tipična za policajce u ophodnji: "Ovaj je grad tako prokleto bučan da mi netko može doči s leda, na razmak oštrice noža, a da ja to ne opazim." Ili me držati na nišanu... Naglo se okrene. Ništa osim lišća, zahrdale mašinerije i hrpe smeća. Trzala se od boli penjući se po hrpi kamenja. Ameliju Sachs, staru trideset i jednu godinu - tek trideset i jednu, rekla bi njezina majka - mučio je artritis. Jamačno ga je baštinila od djeda kao što je od majke naslijedila vitko tijelo, a od oca naočitost i karijeru (rida kosa ostavljena je nagađanju). Još jedan napadaj boli dok se probijala kroz gustu zavjesu sparušena grmlja. Imala je puku sreću da je zastala baš na ivici desetmetarske provalije. Ispod nje je bio mračan kanjon, usječen duboko u kamenu podlogu West Sidea. Kroz njega je prolazila željeznička pruga u smjeru sjevera. Škiljila je gledajući po dnu kanjona, nedaleko od pruge. Ma što je ono? Krug svježe prekopane zemlje i svježa grana na vrhu humka? Čini se kao... Isuse Kriste! Prošli su ju žmarci. Osjeti mučninu koja se širila poput plimnog vala. Uspjela se oduprijeti nagonu koji ju je poticao da se okrene, hineći da ništa od ovoga nije vidjela.
  4. 4. Nadao se da je žrtva mrtva. Radi nje same. Potrčala je prema ljestvama koje su se spuštale s pločnika do pruge. Uhvati se za ogradu, ali se na vrijeme zaustavila. Sranje. Možda je zločinac pobjegao ovim putem. Dotakne li rukohvate mogla bi uništiti otiske koje je možda ostavio. Dobro, ići ćemo težim putem. Dišući duboko kako bi umrtvila bol u zglobovima, svukla je cipele, ulaštene poput srebra za njezin prvi radni dan na novom poslu, i stala se spuštati niz stijenu, pažljivo birajući oslonce. Skočila je zadnjih metar i pol do podnožja i potrčala prema grobu. - Oh, Isuse Kriste... Iz zemlje nije virila grana; bila je to ruka. Truplo je ukopano okomito u zemlju i zasipano sve dok nije ostala stršati uvis samo podlaktica, zapešće i šaka. Zurila je u prstenjak; svc~ je meso bilo oguljeno s prsta, a ženski dijamantni prsten bio je navučen na krvavu, ogoljenu kost. Sachsova se bacila na koljena i počela kopati. Dok je poput psa grčevito iskopavala zemlju oko trupla, zamijetila je da su neodsječeni prsti jako izvinuti i pretjerano istegnuti na mjestima gdje bi trebali biti svinuti. Bio je to znakda je žrtva bila živa u trenutku kada joj je zadnja lopata zemlje bačena na glavu. Možda je još živa. Sachsova je grozničavo rovala po rahlo nabacanoj zemlji, posjekavši ruku na komadić stakla. Njezina tamna krv pomiješa se s još tamnijom zemljom. Došla je do kose i čela ispod nje, cijanozno plavkasto-sive boje radi pomanjkanja kisika. Kopala je dalje dok nije ugledala mutne oči i usta, avetinjski iskrivljena u jalovu pokušaju žrtve da posljednjih nekoliko sekundi ostane iznad rastuće plime crne zeinlje. Usprkos prstenu, nije bila žena. Bio je to potežak muškarac pedesetih godina. Mrtav kao zemlja u koju je bio zakopan. Povlačeći se nije mogla odvojiti pogled s njegova lica i zamalo se spotaknula preko željezničkih tračnica. Cijelu minutu nije mogla misliti baš ni na što, osim kako mu je moralo biti dok je umirao na ovakav način. Onda: Priberi se, dušo. Imaš pred sobom mjesto zločina. Ti si dežurni časnik. Ti znaš što ti je činiti. ADAPT A je za uhićenje poznatog zločinaca D je za pritvor materijalnih svjedoka i osumnjičenih. A je za odredivanje mjesta zločina. P je za... Za što je ono bio P? Pognula je glavu prema mikrofonu. - Dežurni 5885 javlja Centrali. Proslijedite. Imam 10-29 pokraj željezničkih tračnica kod Tri-osme i Jedanaeste. Ubojstvo, K. Trebam detektive, CS, kola i terenskog liječnika. K. - Primljeno; 5885. Zločinac je pod paskom, K? - Nema zločinaca. - Pet-osam-osam-pet, K. Sachsova je zurila u prst oguljen do kosti. U neprikladan prsten. Oči. I cerenje... oh, to prokleto cerenje. Tijelom joj prođe jeza. Amelia Sachs hrabro, je plivala medu zmijama po rijekama za v.rijeme ljetnog logorovanja i s puno uvjerenja se razmetala da bi mogla skočiti s tridesetmetarskog mosta. Ali pomisao da bi mogla biti zatočena... stiješnjena i nepokretna preplavi ju paničnim strahom koji je djelovao kao eiektrični šok. Radi toga je Sachsova uvijek hodala brzo, kada je išla pješice, i vozila je poput munje. Dok se krećeš ne mogu te uloviti... Začula je zvuk i naćulila uši. Potmula tutnjava i klopotanje postajali su sve glasniji.
  5. 5. Otpaci papira otpuhnuti između tračnica. Oblaci prašine vrtjeli su se oko nje poput razjarenih duhova. A onda prigušeno cviljenje... Patrolna policajka Amelia Sachs, visoka 172,5 cm, zbunjeno je zurila u tridesettonsku Amtrak lokomotivu, crvenu, bijelu i plavu gromadu čelika koja se približavala brzinom od deset milja na sat. - Zaustavi se! - zaurlala je. Strojovođa se nije obazirao na nju. Sachsova je potrčala na prugu, stala između tračnica, raširila noge i počela mahati. Lokomotiva se zaustavi uz zaglušujuće cviljenje. Strojovođa je isturio glavu kroz prozor. - Ne možete dalje - poviče. Upitao je kako to ona misli. Doimao se tužno mlad za strojovođu tako goleme kompozicije. - Ovo je mjesto zločina. Molim vas isključite motor. - Gospođo, ne vidim da se nešto dogodilo. Sachsova ga više nije slušala. Promatrala je rupu u žičanoj ogradi, visoko gore na zapadnoj strani vijadukta, u blizini Jedanaeste avenije. To je jedan od načina da se truplo neprimijećeno doveze ovamo - parkiranje na Jedanaestoj i izvlačenje trupla kroz uzanu uličicu do litice. Na Tridesetsedmoj i poprečnoj cesti, mogao je biti viđen kroz prozore brojnih stanova. - Taj vlak, gospodine. Ostavite ga tu gdje jest. - Ne smijem ga ostaviti. - Molim vas, isključite motor! - Ne isključujemo lokomotive kao aute. Ostavljamo ih raditi. - I nazovite dispečera. Ili bilo koga. Neka zaustave i vlakove koji kreću prema jugu. - To ne možemo. - Slušajte, gospodine. Pribilježila sam broj vašeg vozila. - Vozila? - Predlažem da smjesta napravite što vam je rečeno - zareža sada Sachsova. - Što ćete mi napraviti u protivnom, gospođo? Staviti mi cedulju? Ali Amalia Sachs se već ponovno pentrala uz kameni zid. Bolni zglobovi su joj škripali, a na usnama je osjećala mješavinu 17 vapnenačke prašine, cigle i vlastita znoja. Dotrči do slijepe ulice koju je vidjela odozdo, a potom se okrenu pomno promatrajući Jedanaestu aveniju i Javits Centar na suprotnoj strani. Predvorje je vrvilo mnoštvom promatrača i novinara. Na velikoj zastavi pisalo je: Dobro došli delegati UN.~ No, u cik zore, dok je ulica bila pusta, zločinac je i ovdje lako mogao pronaći parkiralište i neprimijećeno odvući truplo do tračnica. Sachsova je otišla do Jedanaeste i prešla okom preko avenije od šest traka, zakrčene prometom. Učinimo to. Uplovila je u more automobila i, mučno se probijajući, zaustavila promet u smjeru sjevera. Nekoliko vozača pokušalo je pobjeći sa strane, pa je morala izdati dvije kazne i napokon izvući kante za smeće nasred ceste, kako bi bila sigurna da će dobri gradani obaviti svoju gradansku dužnost. Sachsova se na posljetku sjetila sljedećeg od pravila za prve časnike. P znači Zaštiti mjesto zločina Ljutito trubljenje, a potom i nervozni povici vozača ispunili su magličasto jutro. Ubrzo su se u kakofoniju uključile i sirene pomoćnih patrolnih vozila. Četrdeset minuta kasnije mjesto dogadaja bilo je preplavljeno uniformama i istražiteljima, njih nekoliko tuceta, daleko više nego u Hell's Kitchenu, bez obzira što je to opravdavao stravičan uzrok smrti. Sachsova je doznala od drugog murjaka da je
  6. 6. ovo vruća tema, medijska poslastica. Žrtva je jedan od dvoje putnika koji su sinoć sletjeli na JFK, sjeli u taksi i krenuli prema gradu. Nisu uspjeli stići svojim kućama. - Tu su i snimatelji CNN-a - šapnuo je. Čuvši to, Amelia Sachs nije bila iznenadena kada je vidjela plavokosog Vincea Perettija, šefa Centralnog istražnog odjela, kako se vere preko nasipa i zastajkuje da bi očetkao prašinu s odijela od tisuću dolara. Bila je, medutim, iznenađena opazivši da ju je primijetio i mahnuo joj, s jedva primjetnirn smiješkom na glatko izbrijanom licu. Čak joj se učinilo da bi mogla dobiti usmenu pohvalu za alpinistički pothvat kao u Cliffhangeru. Čovječe, sačuvala je otiske prstiju na onim Ijestvama. Možda čak i preporuku. U zadnjem satu posljednjeg dana u patrolnoj službi. Otići će ovjenčana slavom. 18 Odmjerio ju je od glave do pete: - Policajko, ako se ne varam, vi niste početnica, zar ne? Gotovo sam siguran da nisam krivo pretpostavio. - Molim, gospodine? - Pretpostavljam da niste novakinja u poslu. Praktički i nije bila, mada je u patrolnoj službi provela samo tri godine, za razliku od većine kolega njezine dobi koji su već imali po devet ili deset godina staža. Sachsova je lutala nekoliko godina prije nego što je upisala akademiju. - Nisam sigurna đa vas razumijem. Doimao se ozlojeđeno, a i osmijeh je iščezao s njegova lica: - Bili ste dežurni u ophodnji? - Da, gospodine. - Zašto ste zatvorili Jedanaestu aveniju? O čemu ste razmišljali? Pogledala je na široku ulicu još uvijek prepriječenu njezinom barikadom od kanti za smeće. Trubljenje je bilo već zaglušujuće a kolone automobila protezale su se miljama. - Gospodine, zadatak dežurnog je da uhiti zločinca, pritvori očevice, zaštiti... - Poznato mi je pravilo ADAPT, policajko. Zatvorili ste ulicu da biste zaštitili mjesto događaja? - Da, gospodine. Držim da zločinac nije parkirao na poprečnoj ulici. Lako bi ga vidjeli iz onih stanova. Vidite li? Jedanaesta mi se činila logičnijim izborom. - Onda je to bio pogrešan odabir. Na toj strani pruge nije uopće bilo otisaka stopala, a dva su vodila prema Ijestvama koje idu na Trideset sedmu. - Zatvorila sam i Tridesetsedmu: - O tome i govorim. Trebalo je napraviti samo to. A vlak - upitaju. - Zašto ste njega zaustavili? - Mislila sam da vlak svojim prolazom kroz mjesto zločina može uništiti dokaze. Ili bilo što. - Ili bilo što, policajko? - Nespretno sam se izrazila, gospodine. Htjela sam reći... - Što je sa zračnom lukom? - Da, gospodine? - Osvrnula se tražeći pomoč. U blizini je bilo kolega, ali se nisu obazirali na njeno pranje mozga. 19 - Što ste točno mislili glede zračne luke Newark? Zašto i nju niste zatvorili? Sjajno! Školsko predavanje. Stisnula je usnice tipa Julije Roberts, ali progovori smireno: - Gospodine, po mome sudu, činilo se vjerojatnim da će... - Njujorška auto-strada bi isto bila dobar izbor. Zatim autoput Jersey Pike i Long Island. I-70 sve do St Louisa. Sve su to mogućnosti za bijeg.
  7. 7. Malčice je spustila glavu i zagledala se u Perettija. Oboje su bili na dlaku iste visine, jedino su njegove pete bile malo više. - Imao sam intervenciju načelnika - nastavio je zapovjednika zračne luke, iz ureda glavnog tajnika UN, direktora kongresne dvorane... - Mahnuo je glavom prema Javits Centru: - Zajebali smo program konferencije, govor američkog senatora i sav promet na West Sideu. Tračnice su udaljene petnaest metara od žrtve, a cesta koju ste zatvorili dobrih šezdeset metara u daljinu i devet i pol u visinu. Čak niti uragan Eva nije ovoliko uspio sjebati Amtrakov sjeveroistočni koridor. - Samo sam namjeravala... Peretti se smijuljio. Budući da je Sachsova bila lijepa žena, njezino "lutanje prije upisa na akademiju" obuhvaćalo je i stalni angažman u manekenskoj agenciji Chantelle na Madison aveniji, odabrao je da joj oprosti. - Policajko Sachs - progovorio je pogledavši na značku s imenom na njezinim prsima, čedno spljoštenim ispod zaštitnog neprobojnog prsluka. - Imam prigovor. Obrada mjesta zločina složen je posao. Bilo bi zgodno kada bismo poslije svakog ubojstva mogli opkoliti grad i pritvoriti oko tri milijuna ljudi. Nažalost, to ne možemo učiniti. Govorim konstruktivno, radi vašeg usavršavanja. - Zapravo, gospodine - rekla je osorno - ja danas odlazim iz patrolne službe. U podne stupam na novu dužnost. Kimnuo je i oraspoložio se. - Onda više ne treba govoriti. Ali za izvješće, vaša je odluka bila da se zaustavi vlak i zatvori cestovni promet. - Jest, gospodine - izgovorila je odvažno. - Tu nema dvojbe. Pribilježio je to u crni notes širokim pokretima znojne ruke. Oh, za ime svijeta... 20 - A sada uklonite te kante za smeće. Usmjeravajte promet sve dok se cesta ponovo ne raščisti. Jeste li me čuli? Bez "da, gospodine" ili "ne, gospodine" ili bilo kakvog drugog odgovora, otišla je na Jedanaestu aveniju i polagano počela odnositi kante za smeće. Ni jedan jedini vozač nije prošao pokraj nje bez psovke ili promrmljane primjedbe. Sachsova je bacila pogled na sat. Još jeđan sat. Preživjet ću i to. 21 POGLAVLJE 2 Kratkim zamasima krila sivi je sokol sletio na prozorsku dasku. Vani je bliještalo podnevno sunce a po magličastu zraku činilo se da je vruće. - Stigao si - šapnuo je muškarac. Podigao je glavu začuvši zvuk zvona na ulaznim vratima. - Je li to on - viknuo je prema stubama. - Je li došao? Lincoln Rhyme nije dobio odgovor pa se okrenuo prema prozoru. Ptica je okretala glavom brzim trzajima koji su u sokola ipak djelovali pristalim. Rhyme je zamijetio da su joj čaporci krvavi. Komadić žućkasta mesa visio je iz crna, Ijuskasta kljuna. Istegnula je kratak vrat i spustila ga prema gnijezdu pokretima koji su podsjećali više na zmijske nego na ptičje. Sokol je spustio meso u ždrijelo maljavog, plavičastog ptića. Promatram jedinog neugroženog živog stvora u New York Cityju, pomisli Rhyme. Osim ako ga ne uzme sam Bog. Začu polagane korake na stubama. - Je li to bio on - upita Thoma. Mladić odgovori kratko: - Nije. - Tko je bio na vratima? Čulo se zvono, nije li? Thom je svrnuo pogled ka prozoru: - Ptica se vratila. Gle, tragovi krvi na prozorskoj dasci! Vidiš li ih?
  8. 8. Sokolica mu je ušla u vidno polje. Plavkastosiva kao riba, prelijevala se u duginim bojama. Pogledom je pretraživala nebo. 22 - Uvijek su zajedno. Ostaju li u paru cijeli život - glasno je razmišljao Thom. - Kao guske? Rhyme je prikovao pogled na Thoma, prignuta u vitkom, mladenačkom struku, dok je zavirivao u gnijezdo kroz poškrapan prozor. - Tko je bio - ponovi Rhyme. Mladić je očigledno odugovlačio s dogovorom što je Rhymeu išlo na živce. - Posjet. - Posjet? Ma nemoj! - Rhyme je prezrivo frknuo nosom. Pokušao se prisjetiti kad mu je posljednji put netko došao u po,rjet. Moglo je to biti prije tri mjeseca. Tko je bio? Možda onaj fotoreporter ili neki daljnji rođak. Zasigurno Peter Taylor, jedan od Rhymeovih stručnjaka za kičmenu moždinu. I Blaine je svratila nekoliko puta. Ali nju se nije moglo smatrati pos jeti-teljem. - Ledeno je - prigovori Thom u namjeri da otvori prozor. Trenutno zadovoljenje, tako tipično za mladost. - Ne otvaraj prozor - zapovijedi Rhyme. - I reci mi već jednom tko je ovdje. - Ledeno je. - Uznemirit ćeš pticu. Možeš podesiti klima uređaj. Sam ću ga isključiti. - Mi smo prvi došli ovamo - nastavi Thom, i dalje podižući uokvireno okno. - Ptice su se naselile svjesne da si tu. - Sokoli su bijesno pogledali ka izvoru buke. No, oni su uvijek bili bijesni. Ostali su stajati na podvoju prozora, gospodareći nad svojom domenom anemičnih ginko stabala koja se izmjenjivahu s parkiranim automobilima uz rub ceste. Rhyme je ponovio: - Tko je došao? - Lon Sellitto. - Lon? Što on traži ovdje? Thom pogledom zaokruži po sobi: - Ovo je svinjac. Rhyme nije podnosio čišćenje. Išla mu je na živce gužva i buka usisavača koju je smatrao posebno razdražujućom. Bio je zadovoljan tu. Soba, koju je zvao svojim uredom, bila je smještena na drugom katu gotske kuće na Upper West Sideu, s pogledom na Central Park. Prostorija je bila velika, sedam na sedam metara, a praktički je svaki centimetar bio zauzet. Gdjekad je znao sklopiti oči i zabavljati se pokušavajući razabrati miris različitih stvari u 23 ovoj sobi: tisuće knjiga i časopisa, hrpa fotokopija tornja u Pisi, zagrijani tranzistori televizora, žarulje zamućene od prašine, plutane oglasne ploče. Vinil, peroksid, lateks, tapetarija. Tri različite vrste skoča. Sokolovo govno. - Ne želim ga vidjeti. Reci mu kako imam posla. - I neki mladi murjak imenom Ernie Banks. Ne, to je igrač bejzbola, nije li'? Zbilja bi mi trebao dati da počistim ovaj svinjac. Čovjek i ne opaža kako je nešto prljavo dok ti ljudi ne navrate u posjet. - Navrate u posjet? O Bože, kako to zvuči starinski, viktorijanski. A kako ti zvuči ovo? Reci im neka se nose do vraga. Spada li i to u fin de siecle etiketu? Prljavština... Thom je govorio o prostoriji, ali Rhyme je pretpostavio da je mislio i na svog poslodavca. Rhyme je imao crnu i gustu kosu kao dvadesetgodišnjak, mada je imao dvostruko više godina. No, čupava i neuredna vapila je za pranjem i šišanjem. Lice mu je pokrivala čekinjasta crna brada stara tri dana, koja je takoder djelovala prljavo, a probudio se s neprekidnim škakljanjem u uhu, što je značilo da i te dlake treba
  9. 9. odrezati. Rhymeovi nokti na rukama i nogama bili su dugački, a već tjedan dana imao je na sebi istu, beskrajno ružnu, točkastu pidžamu. Imao je sitne, tamnosmede oči, usadene na licu koje je Blaine u nebrojenim, strastvenim i drugim prigodama držala lijepim. - Žele razgovarati s tobom - nastavi Thom. - Kažu da je veoma važno. - Sjajno! - Lona nisi vidio gotovo godinu dana. - Zašto bih ga zato želio vidjeti baš sada? Jesi li preplašio tu pticu? Poludjet ću ako jesi. - Važno je, Lincolne. - heoma važno, rekao si malo prije. Uostalom, gdje je taj doktor? Možda je i svratio, no ja sam zadrijemao, a ti si bio vani. Budan si od šest ujutro. 24 - Nisam. - Zamislio se. - Probudio sam se, to je točno. Ali sam opet zadrijemao. Zaspao sam kao top. Jesi li provjerio poruke? Thom odgovori: - Jesam. Nema ništa od njega. - Rekao je da će doći tijekom prijepodneva. - Tek je prošlo jedanaest. A da odgodimo alarmiranje spasilačke službe? Što misliš o tome? - Jesi li ti zasjeo kraj telefona - odjednom upita Rhyme. - Možda je nazivao dok si pričao. - Razgovarao sam samo... - Jesam li ti što rekao - prekine ga Rhyme. - Sada se ljutiš, a nisam rekao da ne smiješ telefonirati. Možeš koliko hoćeš, kao i uvijek. Htio sam samo reći da je možda nazivao dok si ti bio na liniji. - Ne, jutros si se odlučio za govnarsko ponašanje. - Eto ti ga na. Znaš, postoji nekakav poziv s počekom pomoću kojeg možeš primiti dva poziva istovremeno. Trebali bismo nabaviti tu spravu. Nego, što želi moj stari prijatelj Lon i njegov prijatelj, igrač bejzbola? - Pitaj ih sam. - Pitam tebe. - Hoće te vidjeti. To je sve što znam. - Glede nečeg ja-ko važ-nog. - Lincolne. - Thom duboko uzdahne i provuče rukom kroz plavu kosu. Nosio je žutosmede hlače i bijelu košulju s besprijekorno svezanom plavom kravatom s cvjetnim uzorkom. Kada ga je godinu dana ranije uzeo u službu, Rhyme je naglasio da može nositi traperice i majice ako želi. Međutim, otada je on svaki dan bio besprijekorno odjeven. Rhyme nije bio siguran u kolikoj mjeri je to pridonijelo odluci da zadrži mladoga čovjeka, ali zasigurno jest. Niti jedan od Thomovih prethodnika nije ostao više od šest tjedana. Broj onih koji su svojevoljno otišli bio je potpuno izjednačen s brojem izbačenih iz službe. - Dobro, što si im rekao? - Rekao sam im da mi daju nekoliko minuta dok provjerim jesi li u doličnu stanju, a onda mogu doći. Na kratko. - Tako si postupio? Bez pitanja? Najljepša ti ~ hvala. Thom se povukao nekoliko koraka i doviknuo niz uzano stubište koje je vodilo na prvi kat: - Dodite, gospodo. 25 - Nešto su ti ipak rekli, nisu li - zapita Rhyme. - Kriješ to od mene. Thom nije odgovorio, a Rhyme je promatrao dvojicu došljaka. Tek kada su ušli u sobu Rhyme je progovorio. Obratio se Thomu: - Navuci zavjese. Već si previše uznemirio ptice.
  10. 10. Zapravo, bio je to znak da mu je dosta blještave dnevne svjetlosti. *** Bila je potpuno nijema sa smrdljivom, ljepljivom trakom preko usta. Nije mogla prozboriti niti riječ što ju je činilo bespomoćnijom no metalne lisičine koje su joj prikliještile zglobove ili stisak njegovih kratkih, snažnih prstiju na bicepsima. Još uvijek sa skijaškom maskom preko lica, vozač taksija vodio ju je niz mračan, vlažan hodnik, pokraj redova provodnih kanala i cjevovoda. Nije imala pojma gdje je, ali jedino jasno bilo je da se nalaze u podrumu velike poslovne zgrade. Kad bih mogla razgovarati s njim... T.J. Colfax je bila pravi igrač i vješt pregovarač, vještica s trećeg kata Morgan Stanleyjeva ureda. Novac? Hoćeš novac? Pribavit ću ti ga, čovječe, u velikim količinama. Na lopate. Ponovila je to bezbroj puta, pokušavajući uloviti njegov pogled, kao da će time utisnuti riječi u njegove misli. Moooooooolim, preklinjala je nijemo, razmišljajući o tome kako unovčiti svoj 401 (k) ili mu prepustiti svoj ulog za mirovinski fond. Oh, molim... Prisjetila se svoje prošle noći: pošto je prestao promatrati vatromet, muškarac ih je izvukao iz taksija i stavio im lisičine. Ugurao ih je u prtljažnik, pa su opet krenuli na vožnju. Najprije preko kamene ceste i iskidana asfalta, potom po glatkoj cesti i ponovo po neravnoj. Čula je kloparanje kotača po mostu, zatim zavoji i opet neravne ceste. Konačno se taksi zaustavio, vozač je izišao i činilo se da otvara rampu ili kakva glavna vrata. Činilo joj se da je ušao u garažu. Svi zvuci grada odjednom su nestali, pojačala se sarno buka automobilskog motora koja se odbijala od praznih zidova. Poklopac se prtljažnika podigao i ona je izvučena van. Skinuo joj je dijamantni prsten i stavio ga u džep. Vodio ju je pokraj 26 betonskih zidova krcatih sablasnim licima, izblijedjelim crtežima tupih očiju koje su zurile u nju: likovi mesara, vraga, troje uboge dječice - naslikani na dotrajalom zidu. Odvukao ju je u podrum koji je zaudarao na plijesan i bacio ju na pod. Udalji se, ostavivši ju u mraku, okruženu odvratnim vonjem strvine i otpadaka. Ležala je tu satima, malo spavajući i puno plačući. Naglo se probudila od iznenadne buke poput oštre eksplozije negdje u blizini. Potom je ponovo utonula u nemiran san. Prije otprilike pola sata opet je došao po nju. Strpao ju je u prtljažnik i vozio dvadesetak minuta. Do nepoznatog odredišta. Ušli su u polumračnu podrumsku prostoriju. Na sredini je bila đebela crna cijev za koju ju je pričvrstio lisičinama. Zatim ju je zgrabio za noge i povukao ih, namjestivši ju u sjedeći položaj, a ispružene noge, svezao je tankim konopcem. Nosio je kožne rukavice. Ustao je i dugo zurio u nju, a onda se sagnuo i razderao joj bluzu. Obilazio je oko nje dok je ona drhtala osjećajući njegove ruke na ramenima i lopaticama. Plakala je i preklinjala kroz povez. Znala je što slijedi. Prelazio je prstima duž njenih ruku, ispod pazuha, pa po prednjem dijelu tijela, izbjegavajući joj grudi. Činilo se da pipa rebra, dok je poput pauka rukama plazio po njenu tijelu. Zabio joj je prste među rebra i pogladio ih. T.J. je zadrhtala i pokušala se odmaknuti. Čt~rsto ju je zgrabio i nastavio gladiti po rebrima, pritiskajući do bola, opipavajući savitljivost kostiju. Konačno se njegovi koraci udaljiše. Dugo se nije čulo ništa osim šuma klima uredaja i dizala. A onda je zaplašeno zastenjala na opetovani šum tik iza njezinih leđa. Fiiiju. Fiiiju. Vrlo poznat, ali ne sasvim prepoznatljiv. Pokušala se okrenuti i vidjeti što on radi, ali nije uspjela. Što bi to bilo? Slušala je jednoličan šum koji se stalno ponavlj~o. Odvukao ju je u mislima nekamo u djetinjstvo, u roditeljski dom.
  11. 11. Fiiiju. Fiiiju. Subotnje jutro u maloj kući u Bedfordu, Tennessee. Bio je to jedini dan kad njezina majka nije odlazila na posao, pa je veći dio dana posvećivala čišćenju kuće. T.J. bi se probudila kada bi sunce već visoko odskočilo i sjurila u prizemlje da joj pomogne. Fiiiju. Tada se prisjeti... Slušala je opetovani šum pokušavajući 27 dokučiti zbog čega čisti pod s tako pažljivim, pedantnim zamasima metle. *** Nije mu promaklo iznenađenje i nelagoda na njihovim licima, izraz koji se ne vidi često na licima policajaca iz Odjela za umorstva u New York Cityju. Lon Sellitto i mladi Banks (Jerry, a ne Ernie) sjeli su na mjesta koja im je Rhyme pokazao mahnuvši raskuštranom glavom na spojene, prašnjave i neudobne stolce od španjolske trske. Rhyme se znatno promijenio otkako je Sellitto posljednji put bio ovdje, pa detektiv nije uspio prikriti zaprepaštenje. Banks nije imao mogućnost uspoređivanja, ali je ipak bio šokiran onime što vidi: neuredna soba, sumnjičav pogled protuhe i vonj, nedvojbeno iz utrobe kreature u koju se pretvorio Lincoln Rhyme. Bilo mu je silno krivo što je dopustio da dođu. Zašto se nisi najavio telefonom, Lone? Ti bi nam rekao da ne dolazimo. Istina. Thom je oklijevao na vrhu stuba, ali ga Rhyme preduhitri. Ne, Thome, nećemo te trebati. - Prisjetio se da je mladić, to prokleto utjelovljenje Marte Stewart, uvijek pitao g~ste žele li nešto popiti ili pojesti. Zavladala je neugodna tišina. Krupan, zgužvan Sellitto, s dvadesetgodišnjim iskustvom u službi, pogledao je u kutiju pokraj kreveta, zaustivši nešto. Ma što da je htio reći, prekinuo je pogled na pelene za inkontinenciju. Jerry Banks prekine šutnju: - Pročitao sam vašu knjigu, gospodine... - Mladi murjak nije imao ruku za brijanje, jer mu je lice bilo puno porezotina. A frizura kao da ga je krava zalizala! Mili Bože, pa taj izgleda kao da mu je dvanaest. Što je svijet iscrpljeniji to se njegovi stanovnici doimaju mlađim, pomisli Rhyme. - Koju? - Vaš priručnik o mjestima zločina, dakako. Mislio sam zapravo na ilustrirano izdanje objavljeno prije nekoliko godina. - I u njemu je bilo riječi. Ustvari, glavninu je činio tekst. Jesi li ga pročitao? - Kako da ne - požuri Banks s odgovorom. 28 Velika hrpa neprodanih primjeraka Mjesta zločina bila je naslagana uz jedan zid njegove sobe. - Nisam znao da ste vi i Lon prijatelji - dometnu Banks. - Ah, Lon ti nije pokazao naš godišnjak? Nije ti se pohvalio s fotografijama? Nije zasukao rukave i pohvalio se s ožiljcima rana koje je zaradio s Lincolnom Rhymeom? Sellitto se nije smješkao. Ako poželi, mogu mu dati još razloga da mu prisjedne smijeh. Viši inspektor kopao je po svojoj torbi za spise. Što li ima u njoj? - Koliko ste dugo bili partneri - pitao je Banks razgovorljivo. - Ovo je pitanje za tebe. - Rhyme je pogledao na sat. - Nismo bili partneri - odgovori Sellitto. - Ja sam bio u Odjelu za umorstva, a on je bio šef IRD-a. - A tako! - Banks nije mogao sakriti svoje sve veće divljenje. Rukovođenje Central Investigation and Resource Division bilo je jedno od najutjecajnijih mjesta u Odjelu. - Nego što. - Rhyme je pogledao kroz prozor kao da će njegov liječnik doletjeti na sokolu. - Dva mušketira. Strpljivim glasorn, koji Rhyme nije podnosio, Sellitto je objasnio: - U sedam godina smo ponekad radili zajedno. - Bile su to sjajne godine - naglasio je Rhyme.
  12. 12. Thom se namršti, ali Sellitto nije osjetio ironiju. Ili se nije obazirao. Rekao je: - Imamo problem, Lincolne.' Treba nam pomoć. Tras. Hrpa papira završila je na stoliću pokraj kreveta. - Pomoć? - Bučan smijeh prasnuo je kroz uzan nos koji je Blaine oduvijek smatrala uspjehom plastičnog kirurga. I njegove usnice je držala previše savršenim (treba ih nagrditi ožiljkom, narugala se jednom zgodom, što je gotovo i učinila za jedne od njihovih svada). Uostalom, zašto ga baš danas toliko proganja njezin razbludni lik? Probudio se razmišljajući o svojoj bivšoj ženi i osjetio je potrebu da joj napiše pismo, koje je u tom trenutku bilo na ekranu. Pospremio je dokument na disk. U sobi je zavladala tišina dok je jednim prstom tipkao komande na računalu. - Lincolne - javi se Sellitto. - Aha. Pomoć. Od mene. Čuo sam. Banksu se na licu zaledio neprimjeren osmijeh - dok se u nelagodi gnijezdio na stolcu. - Imam ubrzo dogovoren sastanak - rekao je Rhyme. 29 - Sastanak? - S liječnikom. - Uistinu? - upitao je Banks, vjerojatno da ubije šutnju koja je opet bila na pomolu. Ne znajući kako da usmjeri razgovor, Sellitto je upitao: - A kako ti je? Banks i Sellitto nisu ga zapitali za zdravlje prilikom dolaska. Bilo je to jedno od pitanja koje su ljudi svjesno izbjegavali kad bi vidjeli Lincolna Rhymea. Odgovor bi zasigurno bio vrlo složen i nadasve neugodan. Odgovori kratko: - Dobro sam, hvala. A ti? Betty? - Rastali smo se - rekao je Sellitto. - Doista? - Ona je dobila kuću, a ja pola djeteta. - Zdepast murjak izgovori to s usiljenim veseljem, kao da je tu izreku upotrijebio i ranije, te se Rhymeu učini da je raskid bio popraćen mučnom pričom. Nema želju slušati je. Nije, medutim, bio iznenađen što se brak raspao. Sellitto je bio radoholičar. Bio je jedan od stotinjak prvorazrednih istražitelja u policiji i godinama je bilo tako - dobio je čin u vrijeme kad su se činovi dijelili prema zaslugama, a ne prema vremenu provedenu u službi. Radio je približno osamdeset sati u tjednu. Prvih nekoliko mjeseci njihova zajedničkog rada, Rhyme nije čak niti znao da je Sellitto u braku. - Gdje sad stanuješ - upita Rhyme u nadi da će ih nevezan, druželjubiv razgovor umoriti do iznemoglosti i natjerati da odu. - Brooklyn. Heights. Ponekad idem pješice na posao. Sjećaš se pustih dijeta koje sam držao? E pa, nije stvar u dijeti, već u kretanju. Nije se doimao ni trunke tanji nego Lon Sellitto otprije tri i poi godine. Ili čak Sellitto prije petnaest godina. - Dakle, dolazi vam liječnik - podsjetio je Banks. - Radi... - Novog načina liječenja dovršio je Rhyme pitanje koje je visjelo u zraku. - Baš tako. - Neka vam je sa srećom. - Najljepša hvala. Bilo je 11.36 i prijepodne se bližilo kraju. Zakašnjenje je bilo neoprostivo za zdravstvenog djelatnika. 30 Motrio je Banksov pogled kojim je pomno ispitivao njegove noge. Uhvatio je bubuljičava mladića pv drugi put i nije se iznenadio vidjevši da je detektiv porumenio. - Na žalost, bojirn se da neću imati vremena pomoći vam - kazao je Rhyme. - Ali još ga nema, mislim, tog doktora - upita Lon Sellitto tonom kojim je znao rasplinuti i najbolje smišljenu priču osumnjičenog. Na vratima se pojavio Thom s vrčem za kavu.
  13. 13. - Lincoln vas je zaboravio ponuditi barem kavom. - Thom postupa sa mnom kao s malim djetetom. - Možda griješim - odbrusi pomoćnik. - Neka ti bude - zarežao je Rhyme. - Popijte kavu. Ja bih radije malo majčina mlijeka. - Prerano je - uzvrati Thom. - Bar još nije otvoren. Mirno je izdržao Rhymeov bijesni pogled. Banks je ponovo napasao oči na Rhymeovu tijelu. Možda je očekivao da će vidjeti samo kost i kožu. Ali, atrofiranje je zaustavljeno ubrzo poslije nesreće, a prvi fizioterapeuti izmrcvarili su ga vježbama. I Thom, koji je povremeno bio drsko zajedljiv da bi se u drugim prilikama ponašao poput stare kvočke, bio je vraški dobar fizioterapeut. Svakodnevno je s Rhymeom radio pasivne ROM vježbe. Pedantno je bilježio goniometrijske podatke - izmjere raspona pokreta za svaki zglob u Rhymeovu tijelu. Pomno je nadzirao spastičnost obavljajući dugotrajne vježbe abdukcije i adukcije s njegovim rukama i nogama. ROM terapija nije bila čudotvorna, ali je održavala tonus, smanjivala kontrakcije uslijed mlitavosti i održavala krvotok. Za nekog čija je mišićna aktivnost tri i pol godine bila ograničena na ramena, glavu i lijevi prstenjak, Lincoln Rhyme i nije bio u lošem stanju. Mladi detektiv odvratio je pogled s kompliciranog ECU uredaja smještenog pokraj Rhymeova prsta i mrežom žica povezanog s drugim kontrolnim uredajem iz kojeg su virili vodovi i kabeli, spojeni na računalo i veliku zidnu ploču. Život kvadriplegičara sastoji se od žica, rekao je Rhymeu jedan od terapeuta još davnih dana. Barem život onih imućnih sretnika. Sellitto je rekao: - U West Sideu se jutros dogodilo ubojstvo. 31 - Imali smo izvješća o nestanku nekih beskućnika tijekom proteklog mjeseca umiješao se Banks. - U prvi mah smo pomislili da je opet netko od njih. Ali nije dometnu teatralno. - Žrtva je jedna od onih sinoć nestalih. Rhyme usmjeri pogled na mladića s bubuljičavim licem. Kojih? - On ne gleda televiziju - objasni im Thom. - Ako govorite 0 otmici, znajte da za to nije čuo. - Ti ne gledaš vijesti? - Sellitto je prasnuo u smijeh. - SOB koji je čitao četiri dnevna lista i snimao lokalne vijesti kako bi ih mogao pogledati kod kuće. Tvoja Blaine mi je rekla da si ju jedne noći baš usred ševe nazvao Katie Couric. - Sada čitam samo ozbiljnu literaturu - izjavi Rhyme pompozno i lažno. Thom ga dopuni: - Literatura su mu vijesti koje ostaju vijesti. Rhyme ga je ignorirao. Sellitto nastavi: - Muškarac i žena su se vraćali sa službenog puta s Obale. Ispred zračne luke JFK ušli su u taksi, ali nisu stigli svojim kućama. - Imali smo dojavu oko jedanaest i pol. Taksi je vozio po BQE-u u Queensu. Na stražnjem sjedištu bili su muškarac i žena, bijelci. Činilo se da žele razbiti prozor jer su bjesomučno lupali po staklu. Nitko ih nije progonio. - Taj očevidac koji je zamijetio taksi - je li uspio vidjeti vozača? - Ne. - Što je s putnicom u taksiju? - Nema joj traga. 11.41. Rhyme je bio bijesan na dr. Williama Bergera. Nezgodno - promrmlja odsutno. Sellitto je uzdahnuo duboko i glasno. - Nastavi, samo nastavi - kazao je Rhyme. - Imao je prsten - dobacio je Banks. - Tko je imao što? - Žrtva. Otkrili su ga jutros. Imao je na ruci ženski prsten. Prsten putnice. - Sigurni ste da je njezin? - Iznutra su ugravirani njezini inicijali.
  14. 14. 32 - Znači da imate Neposa koji vam stavlja do znanja da drži žensku i da je još živa. - Što znači Nepos - upita Thom. Vidjevši da ga Rhyme ignorira, Sellitto staloženo odgovori: Nepoznati sumnjivac. - Znate li na koji način mu je stavio prsten - upitao je Banks, previše u,zbuden za Rhymeov ukus. - Njezin prsten? - Nemam pojma. - Ogulio mu je kožu i tetive s prsta. Sve. Do kosti! Rhyme se jedva primjetno osmjehnuo. - Ah, ne čini li vam se mudar? - Što je mudro u tome? - Osigurao se da nitko od poštenih prolaznika ne odnese prsten. Bio je zakrvavljen, zar ne? - Grozno. - Teško ga je bilo i zamijetiti u prvi tren. Da ne spominjem opasnost od AIDS-a, hepatitisa. Čak i da ga je netko opazio, radije bi se odrekao tog trofeja. Kako joj je ime, Lon? Stariji detektiv kimnuo je mladom kolegi koji je otvorio službenu knjigu. - Tammie Jean, Colfax. Zovu ju T.J. Dvadeset i osam godina. Radi u tvrtki Morgan Stanley. Rhyme je zamijetio da i Banks nosi prsten. Neku vrstu označja škole. Mali je bio previše uglađen da bi završio samo srednju školu i Policijsku akademiju. Nije se dalo naslutiti da je prošao vojnu obuku. Ne bi se iznenadio da je na prstenu bio ugraviran čak Yale. I to je detektiv Odjela za umorstva? Kamo ide taj svijet? Mladi murjak obuhvatio je šalicu s kavom rukama koje su se povremeno tresle. Jedva primjetnim pokretom svog prstenjaka po ECU ploči Everest & Jennings, na koju je bila prikopčana njegova lijeva ruka, Rhyme je ukucao nekoliko komandi da bi regulirao klima uredaj. Nastojao je ne trošiti snagu na reguliranje grijanja i klima uredaja; čuvao ju je za osnovne potrebe poput svjetla, računala i okvira za okretanje stranica. Ali kada bi u sobi bilo previše hladno, procurio bi mu nos. A to je stravična muka za kvadriplegičara. - Nema nikakve poruke? - upitao je Rhyme. - Ništa. 33 - Ti vodiš istragu? - obrati se Rhyme Sellittu. - Da. Jim Polling mi je nadređen. Željeli bismo da proučiš izvješće s mjesta zločina. Opet smijeh. - Ja? Već tri godine nisam imao u rukama izvješće s poprišta dogadaja. Što bih vam ja, zaboga, mogao reći? - Mogao bi nam reći svu silu toga, Linc. - Tko je sad šef IRD-a? - Vince Peretti. - Ah, ljubimac člana Kongresa - prisjetio se Rhyme. Neka to on pregleda. Nakon kratka oklijevanja, Sellitfo progovori: - Radije bisrno da to ti učiniš. - A tko smo to mi? - Glavni i odgovorni. Tebi odani. - A kako viši samostalni inspektor Peretti gleda na izglasano nepovjerenje? - Rhyme se smješkao poput šiparice. Sellitto ustade i stade hodati po sobi pregledavajući hrpe časopisa: Forensic Science Review, katalog Harding & Boyle Scientific Equipment Company, Te New Scotland Yard Forensic Investigation Annual, American College of Forensic Examiners Journal, Report of te American Society of Crime Lab Directors, CRC Press Forensic, Joumal of te International Institute of Forensic Science. - Samo ih gledaj - reče Rhyme. - Pretplate su odavno istekle. Puni su prašine. - Sve je ovdje prepuno jebene prašine, Linc. Zašto ne makneš svoju lijenu guzicu i ne očistiš taj svinjac?
  15. 15. Banks nije mogao sakriti zaprepaštenje. Rhyme je obuzdao poriv da prasne u smijeh, koji mu je bio posvema stran. Samokontrola i razdražljivost su se rasplinule u zabavi. Istog trena je požalio što su se on i Sellitto razišli. Onda se prisjetio razloga i progundao: - Žao mi je. Ne mogu vam pomoći. - U ponedjeljak počinje mirovna konferencija. Mi... - Kakva konferencija? - U UN-u. Veleposlanici, šefovi država. U gradu će biti deset tisuća dostojanstvenika. Jesi li čuo za onu stvar od prije dva dana u Londonu? - Stvar? - ponovio je Rhyme zajedljivo. 34 - Netko je pokušao dići u zrak hotel u kojem je UNESCO održavao sastanak. Gradonačelnik se usrao da će netko pokušati isto i na ovoj konferenciji. Ne želi ružne naslove u Postu. - Još je jedan mali problem - ozbiljno će Rhyme. Vjerojatno niti gospodica Tammie Jean ne uživa u svom povratku kući. - Nahrani ga pojedinostima, Jerry. Već mu cure sline. Banks je skrenuo pozornost s Rhymeovih nogu na krevet koji je - Rhyme je to spremno priznavao - bio daleko zanimljiviji od prvog prizora. Posebice kontrolna ploča. Izgledala je kao iz svemirskog broda, a i koštala je otprilike toliko. - Deset sati nakon što su oteti naden je muškarac putnik - John Ulbrecht - upucan i zakopan još živ u blizini Amtrakove željezničke pruge, nedaleko Tridesetsedme i Jedanaeste ulice. Mi smo ga pronašli mrtva. Ali živ je bio zakopan. Streljivo je bilo kalibra .32. - Banks je podigao glavu i dodao: - Marke Honda Accord. S namjerom da se isključe pronicljive dedukcije o Neposu sa stajališta oružja. Taj Banks je bistar momak, pomisli Rhyme, jedini problem mu je mladost koju možda hoće a možda i neće prerasti. Lincolnu Rhymeu se činilo da on osobno nikad nije bio mlad. - Ižljebljenje na zrnu? - upitao je Rhyme. - Šest polja i užljebina, lijevi uvoj. - On dakle ima Colt - zaključi Rhyme i ponovo baci pogled na dijagram mjesta zločina. - Rekli ste "on" - nastavi mladi detektiv. - Ustvari, "oni". - Molim? - Nepo osobe. Dvije su. Imamo dva para otisaka stopala izmedu nazovi groba i podnožja željeznih ljestava koje vode na cestu - objasnio je Banks pokazujući CS dijagram. - Ima li otisaka na ljestvama? - Ni jednog. Obrisani su. Obavljen je temeljit posao. Otisci stopala vode do groba i natrag do ljestava. Uostalom, morala su biti dvojica da dotegle žrtvu. Imao je više od sto kilograma. Jedan čovjek to ne bi mogao sam. - Nastavi. - Dovukli su ga do' rupe, bacili unutra, upucali i zakopali, vratili se do ljestava, uzverali se i nestali. 35 - Ustrijelili su ga u grobu? - upitao je Rhyme. - Jest. Nigdje u blizini ljestava ili puta do groba nije bilo tragova krvi. Rhyme je bio već blago zaint.eresiran. Ipak je rekao: - Zašto me trebate? Sellitto je iscerio nepravilne, požutjele zube: - Imamo zagonetan slučaj, Linc. Hrpu PE koja nema veze ni sa čim. - Ma dajte! - Rijetka su bila mjesta zločina na kojima je svaki djelić materijalnog dokaza bio smislen.
  16. 16. - Ovo je zbilja jezivo. Pročitaj izvješće, molim te. Stavit ću ti ga tu. Kako funkcionira ovo čudo? - Sellitto pogleda Toma koji je namjestio izvješće u okvir sprave za okretanje stranica. - Nemam vremena, Lone - prosvjedovao je Rhyme. - Ovo je pravo čudo tehnike - zadivljeno će Banks promatrajući okvir. Rhyme nije odgovorio. Pogleda prw stranicu, a potom ju pažljivo pročita. Pomaknuo je prstenjak točno milimetar ulijevo. Gumeni štapić okrenuo je stranicu. Čita i razmišlja: ovo jest neobično. - Tko je bio odgovoran na mjestu dogadaja? - Peretti osobno. Čim je čuo da je žrtva čovjek iz taksija, dojurio je i preuzeo komandu. Rhyme je nastavio čitati. Na tren su mu pozornost zadržale nemaštovite riječi policajca koji je pisao izvješće. Srce mu počne divlje lupati na zvuk zvona na ulaznim vratima. Svrnuo je na Thoma svoj pogled, dovoljno hladan i s jasnom porukom da je vrijeme za šalu isteklo. Thom je kimnuo i smjesta krenuo u prizemlje. Svaka pomisao na vozače taksija i PE i kidnapirane bankare iščezla je iz sveobuhvatna mozga Lincolna Rhymea. - Došao je dr. Berger - najavi Thom kroz interfon. Napokon. U zadnji čas. - Žalim; Lone. Morat ću vas zamoliti da odete. Bilo mi je drago da sam te opet vidio. - Osmijeh. - Ovo je vrlo zanimljiv slučaj. Sellitto je oklijevao a onda je ustao. - Hoćeš li pročitati izvješće, Lincolne? Barem nam reci svoje mišljenje! Rhyme reče: - Možeš misliti - a potom nasloni glavu na jastuk. Kvadriplegičari kao Rhyme, s potpunom pokretljivošću 36 glave i vrata, bili su u stanju aktivirati tuce funkcija samo trodimenzionalnim pomacima glave. Ali Rhyme je izbjegavao naslon za glavu. Preostalo mu je tako malo čulnih zadovoljstava da je bio nespreman odreći se i te udobnosti da nasloni glavu na jastuk od dvjesto dolara. Posjetitelji su ga iscrpili. Još nije ni podne, a njegova jedina želja bila je - spavati. Vratni mišići pulsirali su od bola. Sellitto i Banks već su bili na vratima kad se Rhyme oglasio: - Čekaj, Lone. Inspektor se okrenuo. - Trebaš znati jednu stvar. Pronašli ste samo pola mjesta zločina. Važna je ona druga polovica - prvobitno mjesto. Kuća. Ali ćete ga vraški teško pronaći. - Zašto misliš da postoji još jedno mjesto zločina? - Zato što nije upucao žrtvu u grobu. Upucao ga je tamo - na prvobitnom mjestu. Vjerojatno tamo drži i žensku. Mora da je neki podrum ili vrlo pust dio grada. Ili jedno i drugo... Jer, Banks - Rhyme preduhitri pitanje mladog detektiva - ne bi se usudio pucati u nekog i na . istom mjestu držati drugoga zatočenika da to nije posve mirno i skrovito mjesto. - Možda je upotrijebio prigušivač. - Na metku nema tragova štitnika od gume ili vate - otresao se Rhyme. - Ali kako je mogao biti nastrijeljen na tom mjestu? ustrajao je Banks. - Ponavljam da mjesto zločina nije bilo poškrapano krvlju. - Pretpostavljam da je žrtvi pucano u lice - rekao je Rhyme. - Pa, jest - priznao je Banks s glupavim osmijehom na licu. - Kako znate? - Vrlo bolno, nadasve onesposobljujuće i, s Coltom 32, vrlo malo krvi. Rijetko smrtonosno, ako se ne pogodi mozak. Žrtvu u takvu stanju Nepos je mogao vući kamogod je htio. Svjesno govorim. o zločincu u jednini jer imamo samo jednu Nepo osobu.
  17. 17. Zavladala je šutnja. - Ali ... zatekli smo dva para otisaka stopala - izusti Banks šapatom kao da deaktivira nagaznu minu. Rhyme duboko uzdahne. - Potplati su identični dakle pripadaju istom čovjeku koji je dvaput prešao isti put da nas namagarči. A otisci prema sjeveru iste su dubine kao i otisci prema jugu. 37 Nije mogao nositi teret od sto kila u jednom smjeru, a u drugom ne. Je li žrtva bila bosonoga? Banks je prelistao zabilješke. - U čarapama. - U redu, onda je zločinac imao na nogama žrtvine cipele u lukavoj šetnji prema ljestvama i nazad. - Ako se nije spustio niz ljestve kako je uspio doći do groba? - Doveo je žrtvu uz same željezničke tračnice. Vjerojatno sa sjevera. - Nadaleko, u oba smjera nema drugih ljestava. - Ali ima tunela koji idu uporedo s prugom - nastavi Rhyme. - Oni su povezani s podrumima nekih starih skladišta duž Jedanaeste avenije. U vrijeme prohibicije jedan je gangster - Owney Madden - dao iskopati te tunele kako bi mogao krijumčariti pošiljke viskija na vlakove New York Centrala u smjeru Albanyja i Bridgeporta. - Zašto nije ukopao žrtvu u blizini tunela? Zašto se izložio riziku da ga vide kako tegli tipa cijelim putem preko nadvožnjaka? Postao je nestrpljiv. - Valjda shvaćate što nam hoće priopćiti, zar ne? Banks je zaustio da nešto kaže, a onda je zatresao glavom. - On je morao staviti tijelo na mjesto gdje će biti videno - objasni Rhyme. - Netko ga je trebao naći. Zato je ostavio ruku da strši u zrak. Mahao nam je da privuče pozornost. Žao mi je, iruate samo jednog Neposa, ali bistar je za dvojicu. Negdje u blizini moraju biti pristupi u tunel. Udite onamo i potražite otiske. Nećete ih naći. Ipak ćete to morati napraviti. Radi tiska. Znate kako će biti kada priča počne izlaziti na vidjelo... No, sretno vam bilo, gospodo. A sad me ispričajte. Lone? - Da? - Nemoj zaboraviti na prvotno mjesto zločina. Moraš ga pronaći. I to što prije: - Hvala ti, Linc. Samo još pročitaj cijelo izvješće. Rhyme obeća da će to svakako učiniti, opazivši da su progutali tu laž. 38 POGLAVLJE 3 Krasilo ga je najtaktičnije ponašanje uz bolesnički krevet s kojim se Rhyme ikada susreo. A ako je itko imao iskustva s ponašanjem liječnika prema bolesniku, zasigurno je to bio Lincoln Rhyme. Jednom je izračunao da je u posljednje tri i pol godine upoznao sedamdeset i osam liječnika specijalista. - Krasan pogled - rekao je Berger, gledajući kroz prozor. - Nije li? Prekrasan. Premda zbog visine kreveta Rhyme nije mogao vidjeti ništa osim magličastog neba ponad Central Parka, to - ptice - bile su suština njegova vidika otkako je, prije dvije i pol godine, prebačen iz posljednje bolnice za rehabilitaciju. Većinu vremena imao je zasjenjene prozore. Thom je imao pune ruke posla okrećući svog poslodavca vještim zahvatom za pročišćavanje pluća, a potom je kateterizirao Rhymeov mjehur, što se moralo obaviti svakih pet ili šest sati. Poslije traume kičmene moždine sfinkteri znaju ostati otvoreni ili se sasvim stisnu. Rhyme je imao sreću što se njegov sasvim stisnuo - sreću uz uvjet da je u blizini netko tko će četiri puta na dan otvoriti onesposobljenu cjevčicu kateterom i K-Y gelom.
  18. 18. Dr. Berger je hladno promatrao postupak, a Rhyme se nije obazirao na gubitak privatnosti. Stidljivost je jedna od prvih stvari koju bogalji prevladaju. Javi se ponekad mlitav pokušaj pokrivanja tijela pri pranju, pražnjenju i pregledu, ali ozbiljni bogalji, pravi 39 invalidi, macho kripli ne mare za to. U Rhymeovom prvom rehabilitacijskom centru, kad god bi netko od bolesnika večer prije bio na zabavi ili na sastanku, svi su se odjelni drugovi dogurali u kolicima do njegova kreveta da provjere proizvedenu količinu pacijentova urina, koja je bila barometar uspješnosti njegova izlaska. Jednom zgodom Rhyme je zadivio svoje supatnike zabilježivši nevjerojatnih 1430 kubičnih centimetara. Kazao je Bergeru: - Provjerite prozor, doktore. Imam osobne anđele čuvare. - Dobro je. Zar sokole? - Sive sokole. Obično se gnijezde visoko. Ne znam zašto su za suživot odabrali baš mene. Berger je pogledao ptice, a onda se okrenuo od prozora pustivši zastor da padne na mjesto. Avijarij ga nije zanimao. Nije bio krupan muškarac, ali se doimao u dobroj tjelesnoj kondiciji, džoger, pretpostavio je Rhyme. Mogao je biti nadomak pedesete, mada u njegovoj crnoj kosi nije bilo ni traga sjedinarna, a bio je naočit poput kakva TV spikera. - Ovo je pravi krevet. - Svida vam se? Krevet je bio Clinitron, golema, pravokutna ploča. Specijalna podloga sastojala se od gotovo tone silikonom obloženih staklenih kuglica. Komprimiran zrak strujao je kroz kuglice koje su podupirale Rhymeovo tijelo. Da je bio u stanju osjećati, činilo bi mu se kao da pluta. Berger je pijuckao kavu koju je Rhyme zatražio od Thoma. Mladić je, pri izlasku zakolutao očima šapnuvši: - Što smo iznenada druželjubivi. Doktor se obratio Rhymeu: - Rekli ste da ste bili policajac. - Jesam. Bio sam šef forenzičkog odjela NYPD-a. - Zar su vas nastrijelili? - Ne. Pretraživao sam mjesto zločina. Neki je radnik pronašao truplo na gradilištu postaje podzemne željeznice. Bio je to leš mladog policajca koji je nestao šest mjeseci ranije - u to smo vrijeme irnali masovnog ubojicu koji se okomio baš na policajce. Dobio sam zamolbu da se osobno prihvatim slučaja i dok sam pretraživao mjesto zločina na mene se srušila greda. Bio sam zakopan oko četiri sata. - Zar je netko hodao po gradu i ubijao policajce? 40 - Ubio je trojicu i ranio još jednog. Zločinac je i sam bio murjak. Dan Shepherd, narednik, radio je u uličnoj patroli. Berger pogleda ružičasti ožiljak na Rhymeovu vratu. Izdajnički znakovi kvadriplegije - ulazna rana za ventilacijsku cijev koja ostaje usađena u vrat mjesecima poslije nesreće. Ponekad godinama, ponekad zauvijek. Rhyme se, zahvaljujući svojoj svojeglavosti i herkulskim naporima svojih terapeuta odučio od ventilatora. Sad je imao pluća s kojima bi za okladu mogao ostati pet minuta pod vodom. - Dakle, cervikalna trauma. - C4. - Ah, tako. C4 je demilitarizirana zona kod povreda hrptene moždine. SCI iznad četvrte cervikalne vetebre mogla ga je ubiti. Ispod C4 povratio bi nešto funkcija ruku i prstiju, ako ne i nogu. Ali trauma na zloglasnu četvrtom kralješku održala ga je na životu, mada potpunim kvadriplegičarom, bez funkcija ruku i nogu. Abdominalni i interkostalni mišići su uglavnom nestali, te je disao iz dijafragme. Mogao je micati
  19. 19. glavu i vrat, nešto malo i ramena. Sretan je slučaj u cijeloj priči bio da je hrastova greda poštedjela jedno sićušno vlakno motornog neurona. I to mu je dopuštalo da pomakne lijevi prstenjak. Rhyme je poštedio doktora teme za melodramatsku seriju godine, koja je uslijedila nakon nesreće. Mjesec dana navlačenja lubanje: kliješta koja su držala rastvorenim rupe izbušene u njegovoj glavi kojima se ravnala njegova hrptenjača. Dvanaest tjedana naprave nalik aureoli - plastičnog podbradnika i metalnog podupirača oko glave, kako bi se vrat zadržao nepokretnim. Da bi mu se pumpala pluća, imao je godinu dana ugrađen velik ventilator, a poslije stimulator za dijafragmu. Kateteri, operacije, paralitičan ileus, stresni ulkusi, kontrakcije kada se mišićno tkivo pQČelo stezati, prijeteći da otme dragocjenu pokretljivost njegova prsta, izluđujuća fantomska bol, otekline i bolovi u ekstremitetima lišenim svakog osjeta... Ipak je Bergeru rekao za najnoviji problem. "Autonomna disrefleksija." Problem se u posljednje vrijeme javljao sve češće. Lupanja srca, previsok krvni tlak, nepodnošljive glavobolje. Uzrok je mogao biti posve bezazlen, poput konstipacije. Objasnio mu je kako ništa 41 ne može učiniti da se to spriječi, osim izbjegavanja stresa i fizičkog naprezanja. Rhymeov specijalist za SCI, dr. Peter Taylor, zabrinuo se zbog učestalosti napadaja. Posljednji je, prije mjesec dana, bio tako žestok da je Taylor dao Tomu upute kako da mu pruži prvu pomoć dok ne stigne hitna i ustrajao je na tome da pomoćnik ukuca liječnikov broj u telefonsku memoriju za brzo biranje. Taylor je upozorio da bi dovoljno žestok napadaj mogao dovesti do srčanog udara ili kapi. Berger je saslušao činjenice s dozom suosjećanja, a onda progovori: - Prije no što sam se počeo baviti sadašnjim poslom, specijalizirao sam gerijatrijsku ortopediju. Uglavnom zamjene kukova i zglobova. Ne znam previše o neurologiji. Kakve su vam šanse za oporavak? - Nikakve, ovo stanje je permanentno - odgovori Rhyme možda malo ishitreno. Dometnuo je: - Vi shvaćate moj problem, zar ne, doktore? - Čini se. Ali rado bih to čuo od vas. Tresući glavom da rnakne uvojak čupave kose, Rhyme je rekao: - Svatko ima pravo ubiti se. Berger odgovori bez razmišljanja: - he bih rekao. U većini društava možda imate snage, ali ne i pravo. To je velika razlika. Rhyme se gorko nasmijao. - Nisam veliki filozof, ali nemam čak ni snage. Zbog toga vas trebam. Lincoln Rhyme zamolio je četiri liječnika da ga ubiju. Svi su odbili. Rekao je: dobro, učinit će to sam i jednostavno je prestao jesti. Ali procedura samouništenja pretvorila se u pravo mučenje. Donijela mu je stalne mučnine i nepodnošljive glavobolje. Nije mogao spavati. Stoga je od toga odustao i tijekom dugočasna i mučna razgovora, zatražio je od Toma eutanaziju. Mladiću su se oči ispunile suzama. Jedino je tada pokazao toliko osjećajnosti, ali to ipak nije mogao učiniti. Sjedit će pokraj Rhymea i gledati ga kako umire, možda bi mu mogao uskratiti prvu pomoć, ali ne bi ga mogao ubiti. Onda se dogodilo čudo, ako se to tako može nazvati. Po izlasku Mjesta zločina, stigli su novinari radi intervjua. Jedan članak - u New York Timesu - sadržavao je posve suludu izjavu kriminalističkog autora Rhymea: 42 "Ne, ne planiram pisanje novih knjiga. Ustvari, moj slijedeći projekt jest da se ubijem. To je veliki izazov. Yeć šest mjeseci tražim nekoga tko će mi pomoći."
  20. 20. Vrištava rečenica privukla je pozornost pravnih savjetnika Policijske uprave New Yorka, te nekoliko ljudi iz Rhymeove prošlosti, napose Blaine (koja mu je rekla da je luc#ak što razmišlja o tome, da je već vrijeme da prestane misliti samo o sebi, kao i onda kada su bili skupa - i, kada je već tu, smatrala je potrebnim da mu priopći kako se ponovno udaje). Citat je privukao pozornost i Williama Bergera, koji je posve neočekivano nazvao jedne večeri iz Seattlea. Nakon nekoliko trenutaka ugodna razgovora, Berger je objasnio da je pročitao članak o Rhymeu i, nakon dugotrajne šutnje, upitao: - Jeste li kad čuli za Društvo Leta? Rhyme je potvrdio. Bila je to skupina pobornika eutanazije kojoj je mjesecima pokušavao ući u trag. Daleko agresivniji negoli Siguran put ili Dru.štvo Hemlock. Naše dragovoljce pozivaju na ispitivanja u brojnim pripomognutirn samoubojstvima diljem zemlje - objasnio je Berger. - Moramo paziti na diskreciju. Izjavio je spremnost da sudjeluje u Rhymeovoj zamolbi. Berger je odbio djelovati brzo, pa su u proteklih sedam ili osam mjeseci imali nekoliko razgovora. Danas je bio prvi susret. - Zar nema načina da skončate, sam sa sobom? Skončati... - Osim po uzoru na Genea Harroda, nemam. Čak i to je često upitno. Harrod je bio mladić iz Bostona, kvadriplegičar koji je odlučio ubiti se. U nemogućnosti da prona8e nekog tko će mu pomoći, izvršio je samoubojstvo na jedini njemu moguć način. S funkcijama koje je imao, zapalio je vatru u svom stanu, dovezao se invalidskim kolicima u središte požara i spalio se. Umro je od opeklina trećeg stupnja. Ovaj su slučaj Ijudi koji priželjkuju smrt često isticali kao primjer tragedije koju mogu prouzročiti zakoni protiv eutanazije. Bergeru je slučaj bio dobro poznat pa je suosjećajno zavrtio glavom. - Ne, to nije način da se netko usmrti. Ispitivao je Rhymeovo tijelo, žice, kontrolne ploče. - Koje su vaše mehaničke mogućnosti? 43 Rhyme je objasnio svoja elektroničko-kompjutorska pomagala - E&J tipkalo kojim je upravljao prstenjakom, regulator srkanja i puhanja za njegova usta, komandne ručice za bradu i računalsku jedinicu za diktat, koja je utipkavala izgovorene riječi na ekran. - Ali svu ovu čudesnu tehniku mora podesiti netko drugi, zar ne? - upita Berger. Primjerice, netko bi morao otići u dućan, kupiti pištolj, montirati ga, namjestiti otponac i priključiti ga na vaš upravljač? - Da. Što znači da je ta osoba odgovorna za zataškavanje samoubojstva kao i za ubojstvo iz nehata. - A kako je s vašom opremom? - upitao je Rhyme. - Je li djelotvorna? - Oprema? - Čime se koristite za, hmm, obavljanje posla? - Vrlo je učinkovita. Još nisam imao pritužbi. Rhyme je zažmirkao, a Berger je prasnuo u smijeh. Rhyme mu se priključio. Ako se čovjek ne može smijati na račun smrti, čemu se uopće može smijati? - Pogledajte. - Imate ju uza se? - U Rhymeovu srcu živnula je nada. Poslije mnogo godina prvi je put osjetio tu toplinu. Liječnik je otvorio aktovku i, prema Rhymeovu mišljenju pretjerano ceremonijalno izvadio bocu brendija, malu bocu s pilulama, plastičnu vrećicu i gumenu traku. - Koji je to narkotik?
  21. 21. - Seconal. Više ga nitko ne prepisuje receptom. Davnih dana suicid je bio mnogo jednostavniji. Nema dvojbe da bi ove bebice solidno obavile posao: Danas je gotovo nemoguće ubiti se s ovim suvremenim sredstvima za umirenje: Halcion, Librium, Dalmane, Xanax... Može se dugo spavati, ali se naposljetku čovjek probudi. - A vrećica? - Ah, vrećica. - Berger ju je podigao uvis. - To je amblem Društva Lete. Dakako, neslužben. Mi nemamo svoj logotip. Ako pilule i brendi nisu učinkoviti, upotrijebimo vrećicu. Navlačimo ju preko glave s gumenom trakom oko vrata. Unutra stavljamo malo leda jer nakon nekoliko minuta postaje vraški vruće. 44 Rhyme nije mogao odvojiti pogled od pomagala. Vrećica od debele plastike, poput krpe za ličioca. Zamijetio je da je brendi jeftin, a takozvani narkotici ustvari su lijekovi za opću primjenu. - Lijepa vam je kuća - kazao je Berger osvrnuvši se. Central Park West... Živite 11 od invalidske mirovine? - Djelomično. Uz to obavljam savjetodavne poslove za policiju i FBI. Poslije nesreće... građevinsko poduzeće koje je obavljalo iskapanje isplatilo mi je tri milijuna. Zaklinjali su se da nisu odgovorni, ali očigledno postoji zakonski propis po kojemu kvadriplegičar automatski dobiva spor protiv građevinskih kompanija, bez obzira na to tko je kriv. Barem ako tužitelj osobno dođe na sud i uspije progovoriti. - Napisali ste i ovu knjigu, zar ne? - I od toga dobivam nešto novca. Ne mnogo. Smatra se "dobro prodavanom knjigom", ali nije bestseler. Berger je uzeo primjerak Mjesta zločina i prolistao ga. Čuvena mjesta zločina. Zanimljivo. - Nasmijao se. - Ima ih koliko... Četrdeset, pedeset? - Pedeset i jedno. Rhyme je u mislima i mašti, jer je-knjigu pisao poslije nesreće, oživio sve zločine u New York Cityju kojih se mogao sjetiti. Neki su riješeni, neki nisu. Pisao je o Staroj pivovari, zloglasnoj stambenoj zgradurini u Five Pointsu, u kojoj je samo u jednoj noći, godine 1839., zabilježeno trinaest nepovezanih ubojstava. O Charlesu Aubridge Deaconu, koji je, 13. srpnja 1863., tijekom izgreda zbog novačenja za Gradanski rat usmrtio svoju majku, tvrdeći da su ju ubili bivši robovi i potičući time bijes protiv crnaca. O ubojstvu ljubavnog trokuta arhitekta Stanforda Whitea navrh originalnog Madison Square Gardena i o nestanku suca Cratera. O Georgeu Matesky, ludom bombašu 'SO-tih, te Murph Surfu, koji je digao dijamant Zvijezda Indije. - Kotlovnice u zgradama iz devetnaestog stoljeća, podzemne vode, batlerove bande nabrajao je Berger listajući- knjigu kupališta za homoseksualce, javne kuće u Kineskoj četvrti, ruske ortodoksne crkve ... Kako ste uspjeli naučiti ovoliko o gradu? Rhyme je neznatno slegnuo ramenima. Tijekom šefovanja u IRD·u posvetio je jednako mnogo vremena proučavanju grada kao i forenzičari. Proučavao je povijest grada, politiku, geologiju, sociologiju, infrastrukturu, te objasni: 45 - Kriminalistika nije u vakumu. Što više znate o svom okruženju, možete bolje djelovati... Prekinuo se naglo, osjetivši ushićenje u svom glasu. Bio je bijesan na sama sebe što se tako lako dao nadmudriti. - Lukav pokušaj, doktore Berger - progovorio je kruto. - Preskočimo formalnosti. Zovite me Bill, molim vas. Rhyme se nije đao zbuniti. - Čuo sam to i prije. Uzmi veliki, čist komad papira i pribilježi sve razloge radi kojih bi se trebao ubiti. Onda uzmi drugi veliki, čist komad papira i pribilježi sve razloge radi kojih se ne bi trebao ubiti. Padaju mi na pamet riječi poput produktivan, koristan, zanimljiv, izazovarc. Sve
  22. 22. velike riječi, skupe riječi. Meni ne znače baš ništa. Osim toga, ne bih mogao u ruku uzeti ni jebenu olovku da si spasim dušu. - Lincolne - blago je nastavio Berger - moram se uvjeriti da ste podoban kandidat za program. - "Kandidat"? "Program"? Ah, to spada u tiraniju eufemizma - s gorčinom izjavi Rhyme. - Doktore, ja , sam odlučio. Želio bih da se to obavi danas. Ustvari, smjesta. - Zašto danas? Rhyme je spustio pogled na bočice i vrećicu. Šapnuo je: A zašto ne? Što je danas? Dvadeset i treći kolovoz? Dan dobar za umiranje kao i svaki drugi. Doktor je lagano lupnuo po tankim usnama. - Ja moram provesti neko vrijeme u razgovoru s vama, Lincolne. Ako se uvjerim da zaista želite ići dalje... - Želim - rekao je Rhyme, uvjerivši se po tko zna koji put kako slabo zvuče naše riječi ako nisu popraćene gestama. Očajnički je želio položiti ruku na Bergerovo rame ili podići dlanove zaklinjući. Ne pitavši za dopuštenje, Berger je izvadio kutiju Marlbora i pripalio cigaretu. Izvukao je sklopivu metalnu pepeljaru iz džepa i rastvorio ju. Prekrižio je suhonjave noge. Doimao se poput budalasta derišta u pušionici Ivy League. - Lincolne, nadam se da vam je jasno u čemu je problem, zar ne? Naravno da mu je bilo jasno. Upravo to i jest bio razlog zbog kojega je Berger tu i zbog kojega jedan od Rhymeovih stalnih liječnika nije "obavio posao". Ubrzavanje neizbježne smrti je jedno; gotovo jedna trećina liječnika koji su liječili rak u zadnjem stadiju 46 propisali su ili upotrijebili smrtonosne doze lijekova. Većina tužitelja im je progledala kroz prste, osim ako se doktor nije hvalio - kao Kevorkian. ~ Ali kvadriplegičar? Hemiplegičar? Paraplegičar? Bogalj? Oh, to je nešto posve drugo. Lincoln Rhyme je imao četrdeset godina. Odvikao se od ventilatora. Izuzevši koji neprimjetan gen u Rhymeovoj lozi, nije bilo medicinskih razloga radi kojih ne bi mogao doživjeti osamdesetu. Berger dometnu: - Bit ću sasvim otvoren, Lincolne. Moram biti siguran kako ovo nije namještaljka. - Namještaljka? - Javnog tužitelja. Već sam bio namamljen u zamku. Rhyme je prasnuo u smijeh. Javni tužitelj grada New Yorka ima pune ruke posla. Ne pada mu na um da ovako opremi kripla samo da bi ulovio eutanazistu. Posve odsutno pogleda na izvješće s mjesta zločina. ... tri metra jugozapadno od žrtve, u hrpi bijeloga pijeska pronac~eno je vlaknasto klupko, promjera oko šest centimetara, bjelkaste boje. hlakno je uzorkovano na urec~aju s energetski disperziranim X zrakama te je utvrcleno da se sastoji od A2B5(Si,Ag022(OH)2. Nije se moglo utvrditi podrijetlo, a vlakna se nisu mogla individualizirati. Uzorak poslan na analizu u FBI-ev PERT. - Moram biti oprezan - nastavi Berger. - U ovome je sva moja profesija. Od ortopedije sam potpuno odustao. Uostalom, to je više nego posao. Odlučio sam posvetiti svoj život pomaganju drugima da skončaju svoj. U blizini navedenog vlakna, približno sedam i pol centimetara dalje, pronactena su dva komadića papira. Jedan je običan novinski papir, s riječima "tri poslije podne" pisanim u fontu Times Roman, i cmilu sukladnom onome u komercijalnim novinama. Čini se da je drugi komadić papira ugao stranice iz knjige s otisnutim brojem stranice "823". Tip slova je Garamond, a papir je kalandriran. ALS i ninhidrinska analiza ne otkrivaju skrivene otiske papilarnih linija ni na jednom uzorku... Individualizacija nije moguća.
  23. 23. Nekoliko je stvari kopkalo Rhymea. Ponajprije, vlakno. Kako to da Peretti nije dokučio o čemu se radi? Stvar je očigledna. 47 I zašto je taj PE - komadići papira i vlakno - bio smotan skupa? Nešto tu ne valja. - Lincoln? - Oprostite. - Kažem... vi niste žrtva s opeklinama koja trpi nepodnošljivu bol. Niste beskučnik. Imate dosta novca, imate dara. Savjetodavac ste policiji... to pomaže mnogim ljudima. Ako želite živjeti, pred vama je zaista produktivan život. Dug život. - Da, dug. U tome i jest problem. Dugovječnost. - Zamorio se od dobrog ponašanja. Otresao se: - Ali ja ne želim dug život. To je vrlo jednostavno. Berger je otezao s odgovorom. - Postoji li i najmanja mogućnost da biste mogli požaliti svoju odluku? Naime, ja sam taj koji bi s time morao živjeti, ne vi. - Tko može uopće biti siguran kada se ~radi o ovakvoj stvari? Vratio je pogled na izvješće. Navrh komadića papira pronac~en je šesterokutan željezni klin sa zrnčasto utisnutim slovima "CE'; dugačak pet centimetara, uvoj u smjeru kazaljki na satu, promjer 38/40 mm. - Imam prilično . pretrpan program u sljedećih nekoliko dana - nastavi Berger, pogledavajući na sat. Imao je Rolex. No, dobro, smrt je oduvijek bila unosan posao. Uzmimo sad sat ili dva i razgovarajmo, Rhyme. Potom ćemo ostaviti jedan dan za smirenje, a tada ću doći ponovo. Rhymea je nešto kopkalo. Razdražljiv svrbež, prokletstvo svih kvadriplegičara, mada je u ovom slučaju to bio intelektualni svrab. Bolest koja je Rhymea mučila cijeli život. - Čujte, doktore, biste li mi mogli učiniti uslugu? Vidite ovo izvješće. Možete li ga prolistati? Provjerite ima li kakva fotografija klina. Berger je oklijevao. - Fotografija? - Polaroid. Mora biti nalijepljena negdje na kraju. Moj je uredaj za okretanje previše spor. Berger je izvadio izvješće iz okvira i stao okretati stranice. - Evo ga. Stanite! Dok je promatrao sliku, osjeti nestrpljivost, njemu dobro poznatu. Oh, ne tu, ne sad. Molim te, nemoj. 48 - Oprostite, možete li prolistati natrag do stranice na kojoj smo bili? Berger mu udovolji. Rhyme je šutke čitao dalje. Komadići papira... Tri poslijepodne... stranica 823. Srce mu je divlje udaralo, glava mu se orosila graškama znoja. Čuo je mahnito zujanje u ušima. Evo dobrog naslova za tabloide. ČOVJEK UMRO TIJEKOM RAZGOVORA S LIJEČNIKOM KOJI GA JE TREBAO USMRTITL.. Berger žmirne. - Lincolne? Jeste li dobro? - Prodorne oči pažljivo su ispitivale Rhymea. Rhyme progovori najležernijim mogućim tonom: - Ispričavam se, doktore, ali nešto moram riješiti. Berger je kimnuo polagano, nesigurno. - Ipak nisu svi poslovi završeni? Rhyme se ravnodušno osmjehne. - Samo sam htio upitati biste li se mogli vratiti za nekoliko sati. Budi oprezan! Nasluti li svrhu obilježit će te kao kolebljiva samoubojicu, pokupiti bočice i vrećicu i odletjeti na svoju Planetu lake zarade.
  24. 24. Otvorivši rokovnik, Berger reče: - Danas mi ne odgovara. A sutra... Ne. Bojim se da je ponedjeljak najranije što mogu. Dakle, prekosutra. Rhyme se kolebao. Gospode... Ostvarenje duboke želje na dohvat mu je ruke, nešto o čemu je svakodnevno sanjao cijelu proteklu godinu. Da ili ne? Odluči! Na posljetku Rhyme začu sebe kako govori: - U redu. Neka bude ponedjeljak. Namjestio je beznadan osmijeh na lice. - U čemu je zapravo problem? - Jedan bivši kolega - suradnik, zatražio je savjet. Nisam tome posvetio dovoljno pažnje. Moram ga nazvati. Ne, to uopće nije bila disrefleksija ... niti napadaj tjeskobe. Lyncoln Rhyme osjećao je nešto što je odavno zaboravio. Strahovito mu se žurilo. - Smijem li vas zamoliti da mi pošaljete Thoma? Mislim da je dolje u kuhinji. 49 - Dakako! Sa zadovoljstvom. Rhyme odmah zamijeti nešto čudno u Bergerovim očima. Što li je to? Oprez? Možda. Izraz je čak podsjećao na razočaranje. Ali sad nema vremena razmišljati o tome. Dok su se liječnikovi koraci udaljavali niz stube, Rhyme je zaurlao bučnim baritonom: Thome? Thome! - Što je? - uzvrati mladić. - Zovi Lona. Neka smjesta dođe! Rhyme pogleda na sat. Prošlo je podne. Preostalo im je manje od tri sata. 50 POGLAVLJE 4 Mjesto zločina je namještaljka - izjavi Lincoln Rhyme. Lon Sellitto odbaci jaknu otkrivši gadno izgužvanu košulju te se prekriženih ruku nasloni na stol krcat papirima i knjigama. Došao je i Jerry Banks, a njegove blijedoplave oči počivale su na Rhymeovim; krevet i kontrolna ploča više ga nisu zanimali. Sellitto se namršti. - Ali, koju nam to priču pokušava priopćiti Nepos? Na mjestima zločina, poglavito ubojstava, zločinci su često podmetali lažne PE kako bi odveli istražitelje s pravoga puta. Neki su bili lukavi, ali većina nije. Poput muža koji je na smrt pretukao suprugu, a onda je to pokušao prikazati kao grabežno umorstvo. Pritom je uklonio samo njezin nakit, a svoju zlatnu narukvicu i dijamantni prsten za mali prst zaboravio je na svojoj komodi. - To i jest zanimljivo - nastavi Rhyme. Ne radi se o tome što se dogodilo, Lone, već o tome što će se tek dogoditi. Sellitto sumnjičavo upita: - Otkud ti taj zaključak? - Komadići papira. Oni znače tri poslije podne, danas. - Danas? - Gledaj! - Nestrpljivim pokretom glave mahne prema izvješću. - Na jednom komadiću piše tri poslije podne - umiješao se Banks. - A na drugom je samo broj stranice. Zašto mislite da se odnosi na današnji dan? 51 - To nije broj stranice. - Rhyme je u čudu podigao obrvu. Oni još nisu shvaćali. Logika! Jedini razlog da ostavi niti bio je da nam nešto kaže. Ako je tako, onda 823 mora značiti nešto više negoli broj stranice, jer nema naznake iz koje je knjige. Dakle, ako nije broj stranice, što je onda? Šutnj a. Ozlojeđen, Rhyme prasne: - Datum! Dvadeset i treći osmi. Dvadeset i treći kolovoz. Danas u tri poslijepodne nešto će se dogoditi. Dalje, vlaknasto klupko je azbest. - Azbest`? - začudio se Sellitto. - U izvješću imaš formulu. Amfibol. Silicij dioksid. To jest azbest. Zašto je to Peretti slao u FBI prelazi moje poimanje. Dakle, imamo azbest na terenu uz prugu gdje ga ne
  25. 25. treba biti. Imamo i željezni klin sa vidljivim znacima hrđe na glavi, ali ne i na uvojniku. To znači da je dugo bio negdje zabijen i tek je nedavno izvučen. - Možda je iskopan iz zemlje, kad se kopao grob - pokuša Banks. Rhyme je odlučno zanijekao. - Ne. U Midtownu je kamena podloga blizu površine, što znači da su i vodoslojevi. Cijeli teren od Tridesetčetvrte do Harlema sadrži dovoljno vlage da željezo oksidira kroz nekoliko dana. Znači da je klin bio ukopan bio bi potpuno hrdav, a ne samo glava. Ne, ovaj klin je odnekud iščupan, 3onesen na mjesto zločina i ostavljen s predumišljajem. A i taj pijesak... Čekajte malo, otkud bijeli pijesak na željezničkoj pruzi u Midtown Manhattanu? Sastav tamošnjeg tla je glinasto pjeskovito tlo, mulj, granit, stvrdnuti sloj zemlje i rahla zemlja. Banks zausti da nešto kaže, ali ga Rhyme naglo prekine. I što bi nam trebale značiti sve te stvari smotane u klupko? Oh, naš Nepos nam nešto hoće reći. Uvjeravam vas u to. Što je bilo s pristupom, Banks? - Imali ste pravo - prizna mladić. - Na trideset metara od groba, nađen je ulaz, na silu otvoren s unutrašnje strane. Bili ste u pravu i glede otisaka stopala. Čisto zujanje. Nigdje nema tragova kola ili stopala. Malo zagadena azbesta, klin, komadić novinskog papira... - Mjesto zločina? - pitao je Rhyme. - Je li netaknuto? - Oslobođeno. 52 Lincoln Rhyme, bogalj s ubojitim plućima, istisne uzdah gnušanja. - Tko je mogao napraviti takvu pogrešku? - Nemam pojma - neuvjerljivo odgovor.i Sellitto - Vjerojatno zapovjednik straže. Rhymeu je bilo jasno da je to Perettijevo maslo. - U tom ste slučaju vezani za ovo što imate. Svi podaci o tome tko je mogao biti otirnač i što ima na umu sadržani su u izvješću ili su nestali zauvijek, pregaženi nogama murjaka, promatrača i željezničkih radnika. Mukotrpan i pažljiv posao, pročešljavanje okoliša oko mjesta zločina, ispitivanje očevidaca, obrada podataka, uobičajeni detektivski poslovi, sve se to obavljalo ležerno. Ali samo mjesto zločina treba obraditi "munjevitom brzinom", zapovijedio bi Rhyme svojim časnicima u IRD-u. Otpustio je nekoliko CSU tehničara koji nisu djelovali dovoljno brzo za njegov ukus. - Peretti je sam pregledao mjesto? - upita. - Peretti i cijela dopuna. - Cijela dopuna? - pitao je Rhyme ne shvaćajući. - Što znači cijela dopuna? Sellitto pogleda Banksa koji odgovori: - Četiri tehničara iz Foto-odjela, četiri iz Službe za otiske, osam pretraživača i ME terenski liječnik. - Osam pretraživača mjesta zločina? U obradi mjesta zločina postoji zvonasta krivulja. Za jedno ubojstvo dva se policajca smatraju optimalnim izborom. Ako je čovjek sam, može mu nešto promaći; s troje i više ljudi veća je vjerojatnost da će pronaći više ~ stvari. Lincoln Rhyme je uvijek sam pretraživao mjesto zločina. Pustio bi da ljudi iz Latenta pokupe otiske i da Fotoslužba napravi moment-snimke i video zapise. Mrežnu je obradu uvijek obavljao sam. Peretti. Rhyme je prije šest-sedam godina uposlio mladog čovjeka, sina bogatog političara, koji se pokazao dobrim i pouzdanim CS detektivom. Mjesto zločina smatra se biserom u poslu pa uvijek postoji duga lista čekanja za upad u tu ekipu. Rhyme je s perverznim zadovoljstvom smanjivao broj kandidata ponudivši im uvid u "obiteljskialbum" - zbirku najjezivijih fotografija s mjesta zločina. Neki bi policajci problijedili, a neki bi se smijuljili. Neki bi vratili album, nadigavši obrve kao da 53 pitaju "Pa što?". Takvi su dobili posao kod Lincolna Rhymea. Peretti je bio jedan od njih.
  26. 26. Sellitto je postavio pitanje, no Rhyme ga nije čuo sve dok nije primijetio da ga detektiv gleda. Zato on ponovi: - Surađivat ćeš s nama na ovom slučaju, zar ne, Lincolne? - Suradivati? - Nasmijao se. - Ne mogu, Lone. Nipošto. Samo sam vam nabacio neke ideje, a ti ih počni obradivati. Thome, daj mi Bergera. - Požalio je što je odgodio susret sa smrtonosnim doktorom. Možda još nije prekasno. Nije mogao podnijeti pomisao da čeka još dan ili dva na svoje umiranje. A i ponedjeljak... Nije želio umrijeti u ponedjeljak. Cinilo se preobičnim. - Zamoli me. - Thome! - Dobro - reče mladić podigavši ruke na predaju. Rhyme pogleda mjesto na stoliću pokraj kreveta gdje su bile bočice, pilule i plastična vrećica. Tako blizu, ali kao i sve drugo u njegovu životu, potpuno izvan domašaja. Sellitto je nekoga nazvao, zabacivši glavu kada je dobio vezu, predstavio se. Kazaljka na zidnom satu pokazivala je dvanaest i pol. - Da, gospodine. - Glas detektiva prešao je gotovo u šapat pun poštovanja. Gradonačelnik, pretpostavi Rhyme. - Razgovarao sam s Lincolnom Rhymeom glede otmice u zračnoj luci Kennedy... Da, gospodine, on ima odredeno mišljenje o tome. Odšetao je do prozora, tupo zureći u sokola i pokušavajući objasniti nešto neshvatljivo čovjeku koji je upravljao najzagonetnijim gradom na kugli zemaljskoj. Prekinuo je vezu i okrenuo se Rhymeu. - I on i šef izričito hoće tebe, Linc. Tako su naglasili, posebno Wilson. Rhyme se nasmijao. - Lone, osvrni se po ovoj sobi. Pogledaj mene! Zar misliš da bih mogao voditi slučaj? - Običan slučaj sigurno ne. Ali ovaj zacijelo nije uobičajen. Slažeš se, zar ne? - Žao mi je. Jednostavno nemam vremena zbog moga tretmana. Jesi li nazvao onoga doktora, Thome? - Još nisam. Samo malo. - Sada! Učini to smjesta! 54 Thom je pogledao Sellitta, otišao do vrata i izišao. Rhyme je znao da neće zvati. Klipan. Banks je dodirnuo ožiljak od brijanja i izlanuo: - Dajte nam barem neke naputke, molim vas. Taj Nepos, rekli ste da će.,. Sellitto mu dade znak da zašuti. Prikovao je pogled na Rhymea. Prokletniče, pomisli Rhyme. Šutnja. Koliko ju mrzimo i hitamo da ju prekinemo. Koliko li je očevidaca i osumnjičenih popustilo pred šutnjom nabijenom poput ove. Ruku na srce, on i Sellitto jesu bili dobar tim. Rhyme je poznavao dokaze, a Lon Sellitto poznavao je Ijude. Dva mušketira. Treći je mogao biti samo čista znanost. Oči detektiva uronile su u izvješće s rnjesta zločina. - Što će se po tvom mišljenju dogoditi danas u tri, Lincolne? - Nemam pojma - izjavi Rhyme. - Meni to govoriš? Niski udarac, Lone. Uzvratit ću ti ga. Na posljetku je Rhyme izgovorio: - Ubit će ženu iz taksija... Jamačno na jezovit način, Nešto što se može mjeriti s ukapanjem živa čovjeka. - Isuse Kriste - zavapio je Thom s vrata. Zašto ga ne ostave na m'iru? Bi li išta pomoglo da im priča o bolovima koje je osjećao u vratu i ramenima? Ili o fantomskoj boli, mnogo slabijoj i manje jezovitoj, koja je strujala kroz njegovo otudeno tijelo? O iscrpljenosti koju je osjećao nakon svakodnevne borbe da obavi bilo što? O najvećoj od svih mogućih patnji ovisnosti o nekome drugome? Možda bi im trebao ispričati o komarcu koji se sinoć uvukao u sobu i zujao mu oko glave čitav sat. Rhyme je dobio vrtoglavicu od napora da ga otjera neznatnim
  27. 27. mahanjem glavom sve dok mu insekt nije napokon sletio na uho, gdje mu je Rhyme dopustio da ga ubode. To je mjesto koje barem može protrljati o jastuk da se riješi svrbeža. Sellitto podigne obrvu. - Samo danas - uzdahnuo je Rhyme. - Jedan dan. To je sve. - Hvala ti, Linc. Zadužio si nas. - Sellitto je privukao stolac bliže krevetu i kimnuo Banksu da učini isto. - A sad da čujemo tvoja razmišljanja. Koja je igra tog govnara? Rhyme odvrati: - Ne brzaj. Ne radim sam. 55 - Pošteno. Koga želiš u ekipu? - Kriminalističkog tehničara iz IRD-a. Najboljeg čovjeka iz laboratorija. Želim ga ovdje s najnužnijom opremom. A trebali bismo i kojeg taktičara. Hitne usluge. Oh, treba mi i nekoliko telefona - nabrajao je Rhyme gledajući u bocu skoča na svojoj komodi. Prisjetio se brendija kojega je Berger imao u svojoj opremi. Nema teorije da on izdahne na tom jeftinom smeću. Njegov Udlazak bit će potpomognut šesnaest godina starim Lagavulinom ili luksuznim Macallanom koji je stario desetljećima. Ili a zašto ne? - jednim i drugim. Bank.s je izvukao svoj mobitel. - Kakve veze hoćete? Samo... - Telefonske. - Zar tu? - Naravno ne - zarežao je Rhyme. Sellitto se umiješao: - Misli na ljude koji će obavljati pozive iz Velike Zgrade. - A tako. - Nazovi centralu - naredi Sellitto. - Neka nam oslobode tri ili četiri dispečera. - Lone, tko danas obavlja predradnje? Banks je prigušio smijeh. - Braća Hardy. Rhymeov bijesan pogled skine mu osmijeh s lica. - Detektivi Bedding i Saul, gospodine - žurno je dodao mladić. Sellitto se takoder naceri: - Braća Hardy. Tako ih svi zovu. Ne poznaješ ih, Linc. Spadaju u Odjel za umorstva u sjedištu. - Stvar je u tome da su slični - objasni Banks. -Ai način govora im je pomalo smiješan. - Ne trebam komedijaše. - l~'ije to. Dobri su - umiješa se Sellitto. - Najbolji istražitelji koje imamo. Sjećaš li se kujinog sina koji je prošle godine u Queensu kidnapirao osmogodišnju djevojčicu? Bedding i Saul su obavili istraživanje. Pročešljali su cijelo susjedstvo i zabilježili dvije tisuće dvjesto izjava. Spasili smo ju isključivo zahvaljujući njima. Čim smo čuli da je jutrošnja žrtva putnik s JFK, načelnik Wilson osobno ih je uvrstio u ekipu. - Što sad rade? - Uglavnom ispituju očevice oko željezničke pruge i njuškaju okolo za vozačem taksija. 56 Rhyme je viknuo Thomu u hodniku: - Jesi li zvao Bergera? Ne, jasno da nisi. Riječ "neposlušnost" očito ne postoji u tvom rječniku. Budi bar koristan: približi mi to izvješće s mjesta zločina i počni okretati stranice. - Kimnuo je prema okviru. - To je jebeni Edsel. - A što danas vedro gledamo na život! - žestoko je uzvratio pomoćnik. - Podigni ga više. Bliješti mi. Minutu je čitao, a onda podiže glavu. Sellitto je telefonirao, ali ga Rhyme prekine. - Ma što se dogodilo danas u tri, ako uspijemo pronaći gdje, to će biti mjesto zločina. Trebat ću nekoga da ga obradi. - U redu - složio se Sellitto. - Nazvat ću Perettija i baciti mu kost. Znam da će objesiti nos jer čačkamo mimo njega. Rhyme zagunda: - Jesam li te pitao za Perettija? - Ali on je zlatni dečko IRD-a. - Neću njega - promrmlja Rhyme. - Ima netko drugi koga hoću.
  28. 28. Sellitto i Banks izmijeniše poglede. Stariji se detektiv osmjehnuo, pogladivši izgubljeno svoju izgužvanu košulju. - Koga god želiš, Linc. Bit će ti dodijeljen. Ne zaboravi da si kralj dana. *** Zurila je u mračnu rupu. T.J. Colfax, tamnokosa izbjeglica s brda istočnog Tennesseeja, diplomant njujorškog ekonomskog fakulteta, vrstna trgovkinja valutom, upravo je isplivala iz duboka sna. Zapletena kosa slijepila joj se uz lice, a znoj joj je gmizao u prugama niz lice, vrat i prsa. Zagledala se u crno oko - rupu u hrđavoj cijevi, promjera oko petnaestak centimetara, s koje je bio uklonjen mali zaštitni poklopac. Uvlačila je pljesnivi zrak kroz nos. - Usta su joj još bila zalijepljena trakom. Osjećala je smrdljivu plastiku, vruće ljepilo i gorčinu. A John? - pomislila je. Gdje li je on? Odbijala je pomisao na zvučni prasak koji je čula sinoć negdje u podrumu. Odrasla je u brdima istočnog Tennesseeja i raspoznavala je zvuk pucnja. Molim te, Bože. Daj da je s njim sve u redu. 57 Smiri se, bješnjela je na samu sebe. Samo se pokušaj ponovo rasplakati. Uostalom, sjeti se što se dogodilo. U podrumu se poslije pucnja potpuno izbezumila, slomila i u panici počela jecati, te se zamalo ugušila. Tako. Samo mirno. Gledaj u crno oko cijevi. Zamisli da ti namiguje oko tvog anđela čuvara. T.J. je sjedila na podu, okružena stotinama cijevi i vodova, zmijolikih žica i kabela. Bilo je toplije nego u maloj restauraciji njezina brata, toplije nego prije deset godina na stražnjem sjedištu nove Julea Whelana. Kapala je voda, a s prastarih greda ponad njene glave visjeli su stalaktiti. Jedinu rasvjetu pružalo je pola tuceta malih žutih žarulja. Točno iznad njene glave bila je ploča. Nije mogla pročitati što piše, ali je zapazila crveni rub. Na kraju teksta, stajao je debeli uskličnik. Pokušala se odmaknuti, ali lisičine su ju pritezale i gnječile joj kosti. Iz grla joj se ote očajnički, životinjski krik. Ali debela traka na ustima i uporna lupa strojeva progutali su zvuk. Nitko živ nije ju mogao čuti. Crno je oko bez prestanka zurilo u nju. Spasit ćeš me, zar ne? - zaklinjala je. Odjednom tišinu prekine zveketavi tresak negdje u daljini. Kao kad zazveče brodska vrata. Buka je doprla kroz rupu u cijevi, kroz prijateljsko oko. Uprla je lisičine o cijev i pokušala ustati, ali se nije mogla pomaći više od nekoliko centimetara. Dobro, ne paničari. Samo se opusti. Sve će biti dobro. U tom pokušaju da se pomakne za oko joj je zapeo tekst iznad glave. Nastojeći se odriješiti, malčice se uspravila i pomaknula glavu na stranu. Tako je uspjela pročitati upozorenje ponad svoje glave. O, ne. Isuse slatki... Ponovno su joj navrle suze. Sjetila se majke, kose začešljane s okrugla lica, u kućnoj haljini boje različka, s umirujućim šaptom na usnama: "Smiri se, mila moja. Ništa ne brini." Sad nije mogla vjerovati tim riječima. Vjerovala je ispisanu upozorenju ponad svoje glave. 58 Krajnja opasnost! Pregrijana para pod visokim pritiskom. Ne uklaqjajte zaštitni poklopac s cijevi! Za pristup parovodu pozovite Consolidated Edison. Krajnja opasnost!
  29. 29. Crno je oko zurilo u nju, oko iz srca parne cijevi. Zurilo je ravno u ružičasto meso njenih obnaženih grudi. Odnekud iz dubine cijevi dopro je još jedan zvuk, udarac metala o metal. Radnici su lupali čekićem i pričvršćivali stare spojeve. Dok je Tammie Jean Colfax plakala i plakala, čula je još jedan udarac, a potom jedva čujno stenjanje. Kroz suzne joj se oči učinilo da je crno oko napokon namignulo... 59 POGLAVLJE 5 Evo kako stoje stvari - objavi Lincoln Rhyme. - Imamo žrtvu otmice i tri sata poslije podne kao rok. - Nema zahtjeva za otkupninom - dopunio je Sellitto Rhymeov sinopsis, a onda se okrenuo da odgovori na zvonjavu mobitela. - Jerry - obratio se Rhyme Banksu - izvijesti ih o jutrošnjim događajima. Lincoln Rhyme nije se mogao prisjetiti kada se ovoliko ljudi kretalo po njegovoj mračnoj sobi. Oh, poslije nesreće prijatelji su znali svratiti nenajavljeno (dakako, sve su šanse bile da će Rhymea zateći kod kuće), ali odučio ih je od te navike. Prestao je uzvraćati i na njihove telefonske pozive, svjesno se odjeljujući od svijeta, povlačeći se u osamljenost. Vrijeme je provodio pišući knjigu, a kada mu je ponestalo inspiracije, čitajući. Kada je i to postalo zamorno, gledao je posuđene iilmove, plaćene izborne TV programe ili slušao glazbu. A onda je odustao od TV i stereo uredaja, pa je satima zurio u reprinte umjetničkih djela koje mu je pomoćnik nalijepio na zid nasuprot krevetu. Na posljetku je i od toga morao odustati. Samoća. Samo je za njom čeznuo, a sada mu posebno nedostaje. Jim Polling koračao je amo-tamo s napetim izrazom lica. Lon Sellitto bio je viši inspektor zadužen za slučaj, ali dogadaj poput ovoga trebao je u ekipi i kapetana, a Polling se dragovoljno javio 60 za posao. Slučaj je bio nalik tempiranoj bombi i mogao je raznijeti karijere u tren oka te su svi policijski djelatnici bili sretni što je podmetnuo leda. Svi će se oni znati na vrijeme odmaći i kada zaredaju tiskovne konferencije bit će oboružani riječima poput delegiran, dodijeljen mi je zadatak, dobivao sam upute od, a pritom će bezazleno pogledavati Pollinga ako bude trebalo vaditi kestenje iz vatre. Rhyme nije mogao dokučiti zašto bi se i jedan policijski djelatnik na svijetu dragovoljno stavio na čelo ovakvog slučaja. Ali Polling je bio slučaj za sebe. Boreći se rukama i nogama, zbijeni čovječuljak slovio je u policijskoj stanici Midtown Nort kao jedan od najuspješnijih i najozloglašenijih gradskih detektiva. Poznat po naprasitoj naravi, upao je u ozbiljnu nevolju kada je ubio nenaoružana sumnjivca. Na opće čuđenje, uspio je nastaviti karijeru te je izvojevao osudu u slučaju Shepherd - slučaju masovnog ubojice policajaca, istom onom u kojem je ozlijeđen Rhyme. Promoviran u kapetana, nakon čestog pojavljivanja u javnosti, Polling je morao proći jednu od vrlo neugodnih promjena za pripadnike srednjega staleža. Morao se odreći traperica i odijela iz robne kuće Sears i nositi odjeću marke Brooks Brothers (danas je imao na sebi mornarski modro odijelo Calvina Kleina) uspinjući se polagano prema hiperelegantnom uredu na uglu One Police Plaze. Još se jedan policajac nagnuo nad stolić u uglu. Sasvim kratko podšišane kose, dugonog i vitak, Bo Haumann bio je kapetan i šef jedinice za hitne intervencije, SWAT ekipe njujorške policije. Banks je završio s izvješćem upravo kada je Sellitto prekinuo vezu i sklopio mobitel. - Braća Hardy. - Ima li što novo glede taksija? - upita Polling. - Ništa. Još obilaze kao mačke oko vruće kaše.
  30. 30. - Ima li kakvih informacija da se ona tucala s krivom osobom? - pitao je Polling. Možda je imala dečka psihopatu? - Ne, uopće nije imala seksualnog partnera. Povremeno se je sastajala s nekim momcima. Čini se ništa potajice. - Još uvijek nema zahtjeva za otkupninom? - pitao je Rhyme. Oglasilo se zvono i Thom pode otvoriti vrata. Trenutak kasnije pomoćnik doprati policajku u odori. Iz daljine se doimala vrlo mlada, ali kada je prišla bliže vidio je da ima 61 tridesetak godina. Bila je visoka i obdarena ljepotom žene sa stranica modnog časopisa. Druge ljude promatramo kroz sebe, te je od nesreće Rhyme rijetko razmišljao o ljudima procjenjujući im tijelo. Snimio je visinu, vitke bokove i vatreno crvenu kosu. Netko bi drugi odvagnuo te značajke i rekao: "Koji komad!" Rhymeu to nije palo na pamet. Nije mu, medutim, promakao izraz u njenim očima. Ne iznenađenje, očito ju nitko nije upozorio na . njegovu invalidnost, već nešto drugo. Izraz koji nikad prije nije vidio. Činilo se kao da joj je njegovo stanje rastjeralo nemir. Upravo suprotno od reakcije većine ljudi, nakon ulaska u sobu počela se opuštati. - Policajka Sachs? - upita Rhyme. - Da, gospodine. - Obuzdala se upravo u trenutku kad je ispružila ruku. - Inspektor Rhyme. Sellitto ju je predstavio Pollingu i Haumannu. Znala ih je, ako ništa drugo barem po imenu, pa joj je pogled opet bio oprezan. Zaokružila je pogledom po sobi, prašini i sivilu. Promotrila je jedan od umjetničkih plakata koji je djelomično odvijen ležao ispod stola. Noćne ptice Edwarda Hoppera. Samotni ljudi u restoranu kasno u noći. Taj je skinut sa zida posljednji. Rhyme je ukratko ispričao o roku do 15.00 sati. Sachsova je mirno kimnula, ali je u njenim očima vidio neki bljesak? Straha? Gnušanja? Jerry Banks, s razrednim, ali ne i vjenčanim prstenom na ruci, odmah se zanio njenom ljepotom podarivši joj poseban osmijeh. Kratkim pogledom Sachsova mu je jasno stavila do znanja da nije zainteresirana. Polling zaključi: - Možda je zamka. Pronađemo mjesto na koje nas navodi, uđemo i naletimo na bombu. - Dvojim - javi se Sellitto, slegnuvši ramenima. - Čemu sva ta muka. Ako netko hoće ubijati murjake, dovoljno je da nađe jednoga i ustrijeli ga. Nastupila je neugodna tišina u kojoj je Polling sijevao pogledom od Sellitta na Rhymea. Zajednička pomisao bila im je da je Rhyme nastradao upravo u slučaju Shepherd. 62 Ta nesmotrenost nije za Lincolna Rhymea značila ništa. Mirno nastavi: - Slažem se s Lonom. Ipak bih upozorio sve ekipe na terenu da se čuvaju zasjede. Čini se da naš momak piše vlastita pravila igre. Sachsova je ponovno pogledala u poster s Hopperovom slikom. Rhyme je slijedio njezin pogled. Možda ljudi u restauraciji ustvari i nisu sami, pomisli. Kad malo promisli, svi su djelovali vraški zadovoljno. - Imamo dvije vrste materijalnih dokaza - nastavio je Rhyme. - Uobičajeni PE, oni koje nije kanio ostaviti. Kosa, vlakna, otisci prstiju, možda krv, otisci cipela. Ako ih nađemo dovoljno, uz puno sreće to bi nas moglo dovesti do prvotnog mjesta zločina. To je njegovo prebivalište. - Ili privremeno skrovište - dometne Sellitto.

×