Priča o Anni Frank

5,298 views
5,307 views

Published on

Životopis Anne Frank s usporednim prikazom događaja u svijetu pred i tijekom Drugog svjetskog rata

Published in: Education
0 Comments
20 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

No Downloads
Views
Total views
5,298
On SlideShare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
1,900
Actions
Shares
0
Downloads
0
Comments
0
Likes
20
Embeds 0
No embeds

No notes for slide

Priča o Anni Frank

  1. 1. Prezentacija je izrađena u sklopu fakultativne nastave “Holokaust i ljudska prava” Autor: Miljenko Hajdarovid, prof. Srednja škola Čakovec 2013./2014.
  2. 2. „Pisati dnevnik vrlo je neobično iskustvo za nekoga poput mene. Ne samo zato što nikada prije nisam pisala, ved i zato što mi se čini da niti de mene samu, niti ikoga drugoga kasnije zanimati promišljanja trinaestogodišnje školarke.” Za svoj je trinaesti rođendan Anne Frank dobila dnevnik. Svega nekoliko tjedana kasnije njezin de se život okrenuti naglavce kad zajedno s obitelji bude morala otidi u tajno skrovište. Preko dvije godine u dnevnik de bilježiti svoje misli, osjedaje i iskustva, ne slutedi da de ga jednog dana čitati milijuni ljudi širom svijeta.
  3. 3. „Moj otac, najdivniji otac na svijetu, oženio se mojom majkom kad je njemu bilo punih 36, a njoj 25 godina. Moja sestra Margot rođena je u Frankfurtu na Majni, u Njemačkoj, 1926. godine. Ja sam rođena 12. lipnja 1929.”
  4. 4. Otto Frank, Annin otac, rođen je u Frankfurtu na Majni 12. svibnja 1889. godine. Na ovoj fotografiji obitelji Frank jedanaestogodišnji Otto stoji sasvim desno.
  5. 5. Otto Frank svira čelo. Obitelj Frank je bila liberalna židovska obitelj koja se nije strogo pridržavala vjerskih običaja. Otac Michael je bio bankar. Prvo dijete obitelji bio je Robert, zatim dolazi Otto i nakon njega Herbert i Helene. Otto je kratko studirao ekonomiju i u dva je navrata odlazio na rad u SAD.
  6. 6. Njemački su se Židovi u velikom broju odazvali pozivu domovine u Prvi svjetski rat. Oko 12.000 ih je poginulo za Njemačku. Židov Hugo Gutmann, poručnik njemačke vojske, odlikovao je 29-godišnjeg kaplara Željeznim križem prvog reda po imenu Adolf Hitler. Gutman je kasnije pred nacistima uspio pobjedi u SAD. Robert, Otto i Herbert su se borili za Njemačku na Zapadnom bojištu. Annina baka je služila kao bolničarka. Preživjeli su rat. Otto je stekao čin poručnika.
  7. 7. Robert i Otto Frank 1916. godine
  8. 8. Plakat židovske organizacije veterana iz 1920. godine
  9. 9. Otto je nakon rata radio u istoj banci kako i njegov pokojni otac.
  10. 10. Na svoj 36. rođendan 12. svibnja 1925. oženio je Edith Hollander.
  11. 11. Edith Holländer rođena je 16. siječnja 1900. u Aachenu. Imala je dva starija brata, Waltera i Juliusa, i sestru Betty. 1916. je završila srednju školu. Jedan od brade se borio za Njemačku u Prvom svjetskom ratu.
  12. 12. Edith i Otto u San Remu 1925. godine – u tom su se gradu upoznali u ožujku i ved se dva mjeseca kasnije vratili na medeni mjesec.
  13. 13. Margot je rođena 1926., a Anne 1929. godine.
  14. 14. Njemačka je nakon rata bila u velikim problemima. Uz brojne ljudske gubitke ostala je bez dijela teritorija, a radi odgovornosti za rat morala je pladati visoku ratnu odštetu. Nezaposlenost i siromaštvo je raslo. Novac je izgubio vrijednost – gore vidite notes od novčanica milijun maraka.
  15. 15. Mnogi su tražili krive za poraz u ratu i teško stanje. Dio političkih stranka je sve pripisao stalnoj prijetnji od komunističke i židovske svjetske zavjere.
  16. 16. Deutsche Arbeiterpartei je osnovana 5. siječnja 1919. godine. Zahvaljujudi govorničkim sposobnostima Adolf Hitler se brzo penjao u stranačkoj hijerarhiji. Imao je člansku iskaznicu broj 555 (doduše počeli su ih uzdavati s početnom brojkom 500). 20. veljače 1920. godine preimenovali su stranku u Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei (NSDAP).
  17. 17. U kolovozu 1920. stranka je organizirala svoj zaštitni odred koji je uskoro prozvan Sturmabteilung (SA). Hitler je preuzeo vodstvo nad strankom u srpnju 1921. godine. Stranka je polako rasla i jačala. Krajem 1922. i početkom 1923. osnovao je Jungsturm/Jugendbund (preteče HJ) i Stabswache (preteča SS-a).
  18. 18. Hitler je 8./9. studenog 1923. vodio neuspješan puč u Munchenu. Za izdaju je osuđen na 5 godina zatvora, ali je pomilovan nakon samo 8 mjeseci. U zatvoru je imao brojne privilegije i vrijeme je utrošio na diktiranje svog kapitalnog djela „Mein Kampf”. U tom djelu iznosi svoju političku ideologiju o židovskoj zavjeri i vođenju svijeta. Prema njegovoj zamisli komunizam i judaizam idu ruku pod ruku. Iznosi rasnu teoriju prema kojoj je za Arijevce predviđeno da gospodare svijetom dok im ostali služe. Nijemcima treba Lebensraum (životni prostor). Na izborima u svibnju 1924. osvajaju prva zastupnička mjesta u Reichstagu.
  19. 19. Do kraja 1920-ih snaga i utjecaj NSDAP-a je rasla zahvaljujudi agresivnoj propagandi i žestokom obračunu s političkim protivnicima. Krajem 1928. imali su oko 130.000 članova, a na izborima je 810.127 njemačkih građana glasalo za NSDAP (2.63%). Političko nasilje je raslo 1930. premda su vlasti nastojale onemoguditi ekstremizam. 1930. su postali druga stranka u državi sa čak 107 zastupnika.
  20. 20. Otto: „Ved 1932. skupine ‘smeđekošuljaša’ marširale su pjevajudi: ‘Kad židovska krv štrcne pod nožem’… Smjesta sam o tome razgovarao sa suprugom: ‘Kako da odemo odavde?’ … svijet oko mene se rušio. Morao sam se suočiti s posljedicama i, premda me to duboko povrijedilo, shvatio sam da Njemačka nije čitav svijet i zauvijek sam je napustio.” 1930.
  21. 21. Nakon pobjede na izborima Hitler 30. siječnja 1933. postaje njemački kancelar (premijer).
  22. 22. Otto i Edith su u ožujku 1933. donijeli konačnu odluku – moraju napustiti Njemačku koja postaje preopasno mjesto. Ovo je posljednja fotografija snimljena u Frankfurtu snimljena 10. ožujka 1933.
  23. 23. Otto: „U Nizozemskoj, nakon onih događaja u Njemačkoj, činilo nam se kao da smo oživjeli. U tim danima mogli smo ponovo početi i osjedati slobodu” Anna s prijateljicom Sanne, Amsterdam, 1935. Otto se posvetio poslu i promociji tvrtke Opekta. Glavni im je proizvod bio pektin za želiranje.
  24. 24. Anna je 1934. krenula u Montessori vrtid, a dvije godine kasnije u Montessori školu. Ovo je razredna fotografija iz 1936. godine.
  25. 25. Situacija u Njemačkoj postaje sve ekstremnija. Ved 1933. nacisti su počeli paliti knjige koje su „štetile njemačkom duhu”. “Dort, wo man Bücher verbrennt, verbrennt man am Ende auch Menschen„ Heinrich Heine
  26. 26. Ved je 22. ožujka 1933. otvoren prvi koncentracijski logor Dachau. U početku je bio logor u koji su zatvarali političke protivnike koje je trebalo „preodgojiti”. Kasnije su tu zatvarali Jehovine svjedoke, homoseksualce, emigrante, Rome i Židove. Do kraja rata u logoru je ubijeno blizu 32.000 osoba.
  27. 27. Oduševljenje Hitlerom je bilo ogromno. Nezaposlenost se smanjuje javnim radovima, jačanjem vojne industrije i rastom vojske.
  28. 28. Od 1936. dječaci i djevojčice su nakon 10. godine obavezno postajali članovi nacističkih organizacija za mladež. Dječaci su odgajaju u militarističkom duhu, a djevojčice se spremaju za ulogu majke i domadice.
  29. 29. Antisemitska politika je postepeno isključivala Židove iz njemačkog društva i prisiljavala ih da napuste državu. Vrhunac su bili Nürnberški zakoni koji su 1935. Židovima i drugim „ne-arijevskim” rasama oduzeli građanska prava.
  30. 30. Do 1938. oko 450.000 od 900.000 njemačkih Židova je napustilo Njemačku. U ljeto je održana konferencija u Evianu o sudbini sve brojnijih izbjeglica. Hitler je podržao konferenciju uz tvrdnju da de pomodi svim Židovima koji žele otidi. SAD i Velika Britanija te vedina od 32 prisutne države su odbili povisiti kvote za prihvat izbjeglica. Najvelikodušnija je bila Dominikanska Republika koja se ponudila za prihvat 100.000 ljudi. Nebrigu za pitanje izbjeglica pokazuje i slučaj broda St. Louis koji je 1939. nosio 937 izbjeglica iz Hamburga prema Kubi. Kubanske su vlasti prihvatile samo 22 „ne-Židova”. Odbili su ih SAD i Kanada. Mjesec dana kasnije prihvatili su ih Velika Britanija, Nizozemska, Francuska i Belgija. Četvrtina putnika je kasnije stradala u logorima.
  31. 31. U nodi s 9. na 10. studenog 1938. pripadnici SA odreda su u koordiniranom napadu uništili preko 1.000 sinagoga i 7.000 židovskih radnji. Oko 30.000 Židova je uhideno i 91 je ubijen. Židovske kude, bolnice i škole su opljačkane i demolirane. Taj je događaj poznat kao Kristallnacht.
  32. 32. Video snimka Beča nakon Kristalne noći
  33. 33. Sve više Židova napušta Njemačku. Baka Hollander je u ožujku 1939. došla u Amsterdam živjeti s obitelji Frank. Umrla je 1942. godine. U Amsterdam je 1937. stigla i obitelj Van Pels. Hermann van Pels je postao poslovni partner Otta Frank. Anne: „Naši su životi bili ispunjeni strepnjom, bududi da je naša rodbina u Njemačkoj trpjela zbog protužidovskih zakona. Poslije progroma 1938. moja dva ujaka pobjegla su iz Njemačke i našla utočište u Sjevernoj Americi. Moja baka došla je k nama. Imala je tada 73 godine.”
  34. 34. Kindertransport: Nakon Kristalne nodi oko 10.000 vedinom židovske djece je evakuirano iz Njemačke, Austrije, Čehoslovačk e, Poljske i Danziga. Smješteni su u britanskim obiteljima, domovima, školama i farmama. U vedini slučajeva više nikad nisu vidjeli roditelje i vjerojatno su bili jedini preživjeli iz njihovih obitelji.
  35. 35. Od rujna 1939. nacistički su liječnici provodili program „Aktion T4”. U programu eutanazije ubili su oko 275.000 osoba koje su proglasili „nepopravljivo bolesnima”. Pod izgovorom da ne smiju „kvariti Arijevsku rasu” u plinskim su komorama, injekcijama ili izgladnjivanjem ubijali odrasle i djecu.
  36. 36. Anna s prijateljicama slavi 10. rođendan u lipnju 1939.
  37. 37. 1. rujna 1939. njemačkim napadom na Poljsku počinje Drugi svjetski rat.
  38. 38. Njemačka je okupirala Nizozemsku u svibnju 1940. godine. Dio Nizozemaca je dočekao naciste s oduševljenjem. Protužidovske mjere su uslijedile brzo.
  39. 39. „Nakon svibnja 1940. dobrim je vremenima došao kraj: najprije rat, potom kapitulacija i dolazak Nijemaca, a onda su stradanja Židova stvarno započela.”
  40. 40. Od listopada 1940. Židovi ne smiju posjedovati tvrtke, pa Opektu preuzimaju Ottovi prijatelji.
  41. 41. Nakon što su u veljači 1941. godine nacisti odveli 427 muškaraca Židova u logor Mauthausen stanovnici Amsterdama su prosvjedovali protiv nacista. Od svibnja 1942. svi su nizozemski Židovi stariji od 5 godina morali nositi žutu zvijezdu.
  42. 42. Nakon ljeta 1941. Margot i Anne moraju pohađati židovsku gimnaziju jer židovska djeca ne smiju u školom sa ostalima. „Naša sloboda do krajnosti je ograničena nizom protužidovskih propisa: Židovi moraju nositi žutu zvijezdu; Židovi moraju predati svoje bicikle; Židovima se zabranjuje vožnja tramvajima i ne smiju se voziti automobilima, čak ni svojim vlastitim; Židovi kupovinu smiju obavljati samo između 3 i 5 sati popodne; Židovi mogu posjedivati isključivo židovske brijačnice i frizere; Židovima je zabranjeno biti na ulici između 8 navečer i 6 ujutro.”
  43. 43. U ljeto 1941. nacisti napadaju SSSR i u pohodu prema istoku Einsatzgruppen provode strašne masakre sa zadatkom da područja postanu „Judenfrei”.
  44. 44. Nakon japanskog napada na Pearl Harbor 7. prosinca 1941. SAD ulazi u rat.
  45. 45. „Nadam se da du ti modi sve povjeriti kao nikome do sada i nadam se da deš mi biti veliki izvor utjehe i podrške.” Prva je to rečenica upisana u dnevnik trinaestogodišnje Anne Frank 12. lipnja 1929. godine.
  46. 46. „U tri sata… oglasilo se zvono na vratima. Nisam ga čula jer sam bila na balkonu, izležavala se i čitala na suncu. Trenutak kasnije, Margot se vrlo uznemirena pojavila na vratima kuhinje. ‘Otac je primio poziv od SS- a’, prošaptala je… Bila sam zaprepaštena. Poziv: svi znaju što to znači. Slike koncentracijskih logora i zatvorskih samica tutnjale su mi glavom.”
  47. 47. Margot je 5. srpnja 1942. dobila poziv da se javi vlastima. Bit de poslana u „radni logor” u Njemačku. Otto je ved mjesecima pripremao mjesto na kojem se mogu sakriti. Iznad uredskih prostora uređeno je skrovište. Ved sljededeg dana obitelj je krenula u skrivanje.
  48. 48. „Tajno je skrovište uistinu idealno mjesto za skrivanje. Iako je zgrada nakrivljena na jednu stranu i vlažna, ne biste mogli nadi tako udobno sklonište nigdje u cijelom Amsterdamu, zapravo u čitavoj Nizozemskoj.”
  49. 49. Otto, Edith, Anne i Margot Frank Fritz Pfeffer Herman, Auguste i Peter van Pels
  50. 50. Pomagači snimljeni u listopadu 1945. - Miep Gies, Johannes Kleiman, Otto Frank, Victor Kugler, and Bep Voskuijl
  51. 51. Iz vanjskoga svijeta stanari primaju vijesti o progonu Židova. Osjedaju nemir i nemod. Na radiju slušaju o usmrdivanju plinom. Anne jedva podnosi pritisak. Često je neposlušna i gruba s ostalima i sve je češde namrgođena i potištena. Zna da ima mnogo toga o čemu s drugima ne može razgovarati. Najbolji prijatelj joj je dnevnik.
  52. 52. Anne osjeda da se zaljubljuje u Petera van Pelsa.
  53. 53. Anne je u sebi otkrila talent i ljubav prema pisanju. U radio prijenosu iz Londona 28. ožujka 1944. čula je da de nizozemska vlada nakon rata skupljati dnevnike. Odlučuje prepisati dnevnik u nadi da de jednom biti objavljen kao knjiga. Čak je smislila i naslov: ‘Tajno skrovište’. S viješdu da su se saveznici iskrcali u Normandiji i da napreduju, nada u oslobođenje raste.
  54. 54. „ Teško je u ovakvim vremenima: ideali, snovi i nade u nama rastu samo da bi ih potom zgazila gruba stvarnost. Pravo je čudo da nisam odustala od svih svojih ideala; čine se tako apsurdnima i nepraktičnima. No držim ih se jer još uvijek, unatoč svemu, vjerujem da su ljudi u srcu istinski dobri. Posve mi je nemogude graditi život na temeljima sazdanima od kaosa, patnje i smrti. Vidim da se svijet polako pretvara u pustoš. Čujem kako se približava grmljavina koja de jednoga dana zatrti i nas, i osjedam patnje milijuna. Pa ipak, kad pogledam u nebo, nekako osjedam da de se sve promijeniti nabolje, da de i okrutnosti dodi kraj, da de se mir i spokoj ponovno vratiti. U međuvremenu, moram se držati svojih ideala. Možda de dodi dan kad du ih modi ostvariti!” 1. kolovoza 1944. Anne unosi posljednji zapis u svoj dnevnik. Tri dana kasnije, 4. kolovoza 1944., trenutak kojega se svi užasavaju došao je.
  55. 55. U petak 4. kolovoza 1944. pred zgradom u ulici Prinsengracht zaustavlja se automobil. Iz njega izlazi skupina naoružanih ljudi i ulazi u kudu. Netko je pozvao policiju i rekao da se ondje skrivaju Židovi. Zapovjednik je austrijski nacist Karl Josef Silberbauer. Ostali su nizozemski policajci. Stanari su posve nepripremljeni. Ostavljaju im tek dovoljno vremena da spakiraju stvari. Silberbauer grabi jednu torbu i istresa njezin sadržaj kako bi u njoj mogao odnijeti oteti novac i nakit. Listovi Anninog dnevnika padaju na pod. Anne i ostale odvode u mjesni zatvor. Nekoliko sati kasnije Miep Gies i Bep Voskuijl vradaju se i nalaze Annine dnevnike. Nose ih sa sobom, a Miep ih zaključava u ladicu svojega pisadeg stola.
  56. 56. Otto Frank „Opet smo bili svi zajedno. Dobili smo malo hrane za put. U svojim smo srcima, naravno, ved nasludivali mogudnost da u Westerborku nedemo ostati do kraja. Naposljetku, znali smo za deportacije u Poljsku. Znali smo i što se događa u Auschwitzu, Treblinki, Majdaneku. No ipak, nisu li Rusi bili ved duboko u Poljskoj? Rat je bio dovoljno uznapredovao da smo mogli početi polagati malo nade i u sredu. A putem prema Westerborku uzdali smo se da nas sreda nede iznevjeriti.”
  57. 57. U Westerborku su zadržane tisude ljudi. Smještaju ih u posebne kaznionice jer se nisu dobrovoljno odazvali na pozive za deportaciju. Takvi su pod posebno strogim tretmanom i prisiljava ih se na težak fizički rad. Vlakovi natrpani Židovima redovno odlaze prema istoku. Poslije četiri tjedna, i Anne i ostali iz tajnoga skrovišta Frankovih odvezeni su posljednjim vlakom koji je napustio Westerbork u smjeru Auschwitza.
  58. 58. Otto Frank „ Ne mogu više govoriti o tome kako sam se osjedao kad smo moja obitelj i ja, stigavši na kolosijek u Auschwitzu, nasilno odvojeni jedni od drugih.” U nodi 6. rujna vlak stiže u Auschwitz. Zatvorenici moraju ostaviti svoje stvari u vlaku. Na kolosijeku razdvajaju muškarce i žene. Ovo je posljednji put da Otto vidi Edith, Margot i Anne. Auschwitz je jedan od logora smrti izgrađenih posebno u svrhu ubijanja ljudi. Stare, bolesne i djecu mlađu od 15 godina usmrduje se plinom odmah po dolasku. Takva de sudbina zadesiti više od polovice ljudi iz Annina vlaka. Ostali, među njima i stanari tajnoga skrovišta, preživjet de selekciju i biti odvedeni u radni logor. Kako ruska vojska napreduje, tako nacisti započinju evakuaciju Auschwitza. Poslije dva mjeseca Anne i Margot premještaju u koncentracijski logor Bergen-Belsen.
  59. 59. Hannah Goslar „ To nije bila ona ista Anne. Bila je to jedna slomljena djevojka… bilo je užasno. Odmah je počela plakati i rekla mi je: ‘Ja više nemam roditelje…’ Uvijek si mislim – da je Anne znala da joj je otac živ, možda bi imala više snage da preživi.” U Bergen-Belsenu Anne susrede svoju školsku prijateljicu Hannah Goslar, koja se nalazi u drugom dijelu logora. Razdvojit de ih ograda od bodljikave žice i slame i više se nede modi vidjeti. Anne kaže Hanni da ona i Margot gladuju i da nemaju tople odjede. Hannah joj uspijeva preko ograde dobaciti paket s nešto odjede i malo hrane. Ali Margot i Anne više nemaju snage. Uslijed zaraze tifusom obje umiru u ožujku 1945. unutar nekoliko dana. 15. travnja 1945. britanska vojska oslobađa Bergen- Belsen.
  60. 60. Otto Frank „ Svu svoju nadu polažem u djecu, u vjeru da su žive i da demo opet biti zajedno. Jedino djeca, jedino one su mi važne.” Tako piše očajni Otto Frank majci u Basle nakon oslobođenja. Živ napušta Auschwitz pukim slučajem. Jedan je od nekolicine onih koje ruski vojnici zatiču žive. Kad je donekle povratio snagu, krede natrag u Amsterdam. Putovanje traje četiri mjeseca jer u velikom dijelu Europe još uvijek bjesni rat. Za to vrijeme saznaje za smrt svoje supruge Edith. Međutim, o sudbini svoje djece ne zna još ništa i nada se da su ipak žive.
  61. 61. Otto Frank „ Malene su se skupine vradale iz različitih koncentracijskih logora i svaki put sam iznova pokušavao doznati nešto o Margot i Anne.” „Pronašao sam dvije sestre koje su bile s Margot i Anne u Bergen-Belsenu. Ispričale su mi o posljednjim patnjama i smrti moje djece.” Otto je slomljen. Miep Gies, koja je čitavo vrijeme čuvala Annin dnevnik, predaje ga Ottu: „Ovo je ostavština tvoje kderi.”
  62. 62. Anne Frank „ …moja je najveda želja biti novinarka, a kasnije i slavna spisateljica. U svakom slučaju, nakon rata željela bih objaviti knjigu naziva ‘Tajno skrovište’.” Dvije godine nakon rata, u lipnju 1947., dnevnik Anne Frank objavljen je pod naslovom kojega je sama smislila: „Tajno skrovište”. Prvo izdanje brzo se rasprodaje i ubrzo slijedi novo. I nakladnici iz drugih zemalja zainteresirani su za dnevnik. 1955. godine Dnevnik je adaptiran za kazališnu scenu, a predstava bilježi ogroman uspjeh. Filmska verzija koja je uslijedila prikazuje se u prepunim dvoranama diljem svijeta. Dnevnik je preveden na preko 60 jezika, prodano je oko 30 milijuna primjeraka, a u čast Anne Frank njezinim su imenom nazvane mnoge škole i ulice. Milijuni ljudi pročitali su dnevnik, a mnogi od njih žele i svojim očima vidjeti mjesto gdje ga je Anne pisala.
  63. 63. Kuda Anne Frank je osnovana 1957. godine sa ciljem kako bi se na adresi Prinsengracht 263 očuvao spomen na Annu Frank i njene ideale.

×