• Share
  • Email
  • Embed
  • Like
  • Save
  • Private Content
Metodologija - hipoteze, varijable i indikatori
 

Metodologija - hipoteze, varijable i indikatori

on

  • 12,526 views

Metodologija naučnog istraživanja. Postavljanje hipoteza, varijabli i indikatora

Metodologija naučnog istraživanja. Postavljanje hipoteza, varijabli i indikatora

Statistics

Views

Total Views
12,526
Views on SlideShare
12,516
Embed Views
10

Actions

Likes
1
Downloads
162
Comments
0

1 Embed 10

http://www.slashdocs.com 10

Accessibility

Categories

Upload Details

Uploaded via as Adobe PDF

Usage Rights

© All Rights Reserved

Report content

Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
  • Full Name Full Name Comment goes here.
    Are you sure you want to
    Your message goes here
    Processing…
Post Comment
Edit your comment

    Metodologija - hipoteze, varijable i indikatori Metodologija - hipoteze, varijable i indikatori Document Transcript

    • 10. Hipoteze, varijable i indikatori1Postavljanje hipoteza Da bismo definirali problem istraživanja moramo proći kroz nekoliko faza istraživanja. najprijeizdvajamo problem koji želimo istraživati i usmjeravamo se na odgovarajuću literaturu radi lakšeobrade. Radom na problemu dolazimo do već poznatih činjenica, ali i do nekih novih nepoznatihčinjenica na koje se kasnije usmjeravamo uz pomoć poznatih. Posebnu pozornost moramo posvetitiključnim pojmovima kako bi ih mogli precizno definirati. Jednim istraživanjem teško doznajemosve o pojedinom problemu. Stoga su nam od velike pomoći ciljevi istraživanja pomoću kojihodređujemo što sve želimo znati o pojedinom problemu i zašto. Važno je imati precizno definiranproblem istraživanja, koji nas usmjerava prema boljim hipotezama. Hipoteze daju odgovor oproblemu koji se istražuje. U svakom istraživanju najveći utjecaj na njegov uspjeh ima i hipoteza.Istraživanje ne može biti dobro, ako su loše hipoteze. No iako su hipoteze dobre moguće je daistraživanje bude loše. Glavni cilj je da istraživač pronađe dobre hipoteze. U traganju za dobrimhipotezama trebamo se osloniti na postojeće znanje u vezi s našim problemom. Uz to su nam jošpotrebne i određene sposobnosti; mašta, inteligencija i intuicija. Postoje različita shvaćanja o ulozii doprinosu znanja i stvaralačkim sposobnostima. Prema Weberu otkriće isključivo ovisi ostvaralačkim sposobnostima. Njegovo mišljenje je da prethodno znanje samo smeta. Istraživač nesmije pasti pod utjecaj svojih prethodnika. Leslie White za razliku od Webera sve prepisujeprethodnom znanju. Prema njegovom mišljenju nervni sistem jednog čovjeka može biti bolji odnervnog sistema drugog čovjeka. White zastupa tezu da izuzetno značenje ima znanje opronalaženju dobrih hipoteza. Nije jednostavno doći do dobrih hipoteza jer se pri tome susrećemosa dosta velikim poteškoćama.Prema Šešiću to su:1. nedovoljno temeljno i nedovoljno detaljno poznavanje oblasti;2. odsutnost ili neznanje teorijskog okvira s čijeg stanovišta se hipoteza postavlja;3. nedostatak sposobnosti korištena odgovarajućeg teorijskog okvira, počev od nepoznavanjalogičkih osnova spoznaje u okviru kojeg se hipoteza postavlja, preko nesposobnosti korištenjaopćeg teorijskog modela do nesposobnosti invencije u postavljanju prave hipoteze,4. teškoće postavljanja kvantitativne hipoteze koja može biti dvojaka, hipoteza može biti opći ipreširoka,pa ju je teško specificirati, hipoteza može biti suviše posebna ... odnosno preuska...5. niz teškoća postavljanja adekvatne hipoteze potiče od nedostataka poznavanja adekvatnemetode kao i tehnika provjeravanja adekvatnosti postavljene hipoteze (Šešić,1974;213)Valja napomenuti da treba razlikovati hipoteze od provjerene hipoteze. Jedno je zakon i teorija, adrugo su hipoteze. White ne zna razlike između hipoteze i teorije. Za njega je otkriće kulturniautomatizam. Valja reći ono što je teorija za znanost, to je hipoteza za istraživanje. Teorija je ta kojaosmišljava predmet kojim će se znanost baviti, a hipoteza se bavi istraživanjem određenogproblema. Kod proučavanja ne možemo se posvetiti samo proučavanju određenih činjenica jer onekao takve same za sebe ništa ne pokazuju. Zato nam je potrebna hipoteza. Uz pomoć nje ćemo znatikoje činjenice trebamo prikupljati i kako ih povezati. hipoteza se zasniva na dva hipotetičkaelementa. Pojmovi se mijenjaju pod utjecajem spoznaje i pod utjecajem promjene predmeta koji sespoznaje. U društvenim znanostima je velika mogućnost pogreške. Bez mišljenja nema stvaralaštva,zahvaljujući njime čovjek ovlada prirodom ali i podosta griješi baš na tom području. Zbog toga udruštvenim znanostima dolazi do velike potrebe za empirijskom verifikacijom mišljenja. Hipotezesu izrazito važne za istraživanje, no zbog toga im ne treba davati značenje koje nemaju. Vrijednosthipoteza ne određuje se u njihovoj istinitosti, već u davanju i usmjerenosti na relevantne činjenice.One se same po sebi mogu pojaviti i prije samog problema istraživanja. Istraživač ponekad ne možedati svoj sud o problemu koji istražuje, ostavlja tezu samo kao orijentaciju kako bi ju kasnije1 M. Vujević (2002.) Uvođenje u znanstveni rad u području društvenih znanosti, Naklada školska knjiga
    • zamijenio novom; nazivaju se radnim hipotezama. Mogu dovesti preciznih istraživačkih hipoteza,mogu biti afirmativne i negativne. Istraživači su jako emotivno vezani za hipoteze stoga provodeistraživanja da bi ih potvrdili a, ne provjerili. Kako bi što manje smanjili svoje emocijepreporučuje im se postavljanje nulte hipoteze.Kriteriji kojem moraju udovoljavati dobre hipoteze1. Mora biti valjana - mora se odnositi na problem njenog istraživanja. Problem je pitanje, ahipoteza mora biti odgovor na pitanje.2. Pojmovno jasna – moramo se držati značenja do kojeg smo došli analizom pojmova, a prilikompojave novih pojmova trebamo ih definirati.3. Iskustveno provjerljiva – moraju se odnositi na obilježja u objektivnoj stvarnosti koje jeizravno ili neizravno moguće doživjeti.4. Dovesti u vezu sa raspoloživom tehnikom – svaku hipotezu u istraživanju ne može seprovjeriti istom tehnikom. U postavljanju hipoteze svaku hipotezu treba postaviti tako da nasusmjeri na najbolju tehniku provjeravanja.5. Specifična – ako se iskazuju općim terminima nije ih moguće provjeriti jer su pre obilne. Općehipoteze moraju postati veći broj specifičnih.a. U vezi s teorijom – putem znanstvene teorije dolazimo do hipoteza koje su problemistraživanja. U istraživanju ne možemo ostati na činjenicama, od njih idemo prema hipotezi i odhipoteze prema teoriji. Kriteriji nisu poredani po važnosti. Kod govornog izraza riječ pojam jejednaka riječi termin, a hipoteza sud o reakciji između pojmova.Vrste hipoteza S obzirom na ciljeve istraživanja razlikujemo hipoteze s deskriptivnim, klasifikacijskim,eksplanacijskim i prognostičkim sadržajem. U istraživanju može biti više hipoteza. Najbolje ih jeporedati po razinama spoznaje. Na prvo mjesto dolaze one s deskriptivnim sadržajem (generalnehipoteze), hipoteze s klasifikacijskim sadržajem ( kolateralne ili popratne).Primjer generalne hipoteze; radnici se ne razlikuju s obzirom na uključenost u politički sistem oddrugih građana.Primjer kolateralne hipoteze; nema razlike u uključenosti radnika u politički sistem s obzirom naspol, dob, staž itd...Logička obrada hipoteza Hipoteza je naš sud o onome što se pitamo o problemu. Ona je izvedena iz naših znanja ili iziskustva. Takav sud zove se zaključak. Može se izvesti iz jednog ili više sudova. Sudovi iz kojih seizvode zaključci zove se premise, ako potječu iz premise su ispravni, a ako me potječu onda suneispravni. Paralogizmi su pogreške koje radimo unatoč našoj težnji da mislimo ispravno. Sofizminamjerne logičke pogreške su kada želimo nekoga prevariti. Hipoteze će biti ispravne ako seprilikom njihovog postavljanja držimo logike a istinite su ako su potvrđene empirijski. Logičkaobrada hipoteze ne dovodi do otkrića već do ispravnih hipoteza. Ispravne hipoteze imaju velikuvjerojatnost da postanu ispravneIdentifikacija i klasifikacija varijabli Znanstveno istraživanje ne može se zaustaviti na hipotezama, mora se nastaviti empirijskimdijelom. U znanstvenom istraživanju istinitost određenih misli provjerava se tako da se osluškujerealnost o kojoj se misli. Na osnovi znanja inteligencije i mašte u hipotezi dajemo odgovor naobilježja ili o odnosima između obilježja. Takva su obilježja promjenjiva pa ih nazivamovarijablama. Kada u hipotezama nešto tvrdimo i da bi mogli provjeriti istinitost toga u istraživanjućemo to opisati. Varijable su promjenjiva obilježja određenih pojava ili procesa koji sekvantitativno ili kvalitativno mijenjaju.Primjer kvantitativne varijable - uključenost u politički život koja može varirati od nikakve domaksimalne uključenosti.Primjer kvalitativne varijable - spol dvije mogućnosti u variranju; muško – žensko. 2
    • Zavisne i nezavisne varijable Prilikom istraživanja nismo jednako zainteresirani za sve varijable. One kojima pridajemonajveću pozornost i koje su u centru našeg istraživanja nazivamo zavisnim varijablama. Ovuvarijablu dovodimo u vezu sa svim drugim varijablama koje nju opisuju. Ona se uvijek baviproblemom istraživanja. Nezavisna varijabla pojavljuje se u ciljevima istraživanja. Podjelavarijabli na zavisne i nezavisne, moguća je samo u pojedinim istraživanjima. Zavisne varijablesluže kao kriterij prilikom donošenja odluke u kojim ćemo znanstvenim područjima istraživati. Točak mogu i nezavisne varijable. Nije bitno koja je zavisna, a koja nezavisna jer se traži stručnakvalificiranost za mjerenje obje varijable. Bitna razlika je u tome što zavisne varijable određuje samistraživač. Samostalno odlučuje koja će varijabla biti u središtu njegova istraživanja. Nezavisne suvarijable više pod utjecajem njegove inteligencije mašte, nego pod utjecajem njegove volje.Konačan sud o nezavisnim varijablama može se dati istraživanjem. Kao što im i samo ime govorizavisne varijable ovise o nezavisnim varijablama, dok nezavisne varijable ne ovise o zavisnim.Eksplanatorne, intervenirajuće i specifikatorne varijable Zbog mogućnosti pojave nekih drugih varijabli nije lako odrediti odnos između zavisnih inezavisnih varijabli u istraživanju. Osim njih tu se još pojavljuju antecendente ili eksplanatorne.Povezanost između broja roda i broja rođene djece, u nekom kraju a da nju ne uzrokuju stvarnapovezanost broja roda i broja rođene djece, nego treća koja djeluje na obje varijable. Osim tihvarijabli pojavljuju se interpretativne ili intervenirajuće. One se pojavljuju poslije nezavisne, a prijezavisne i tako tvore povezanost između tih varijabli. Na kraju se mogu javiti kondicirajuće ilispecifikatorne.One uvjetuju povezanost zavisnih i nezavisnih varijabli. Na kraju istraživanja saznajemo dali jeneka varijabla zavisna ili nezavisna. Isto tako dali je eksplanatorna, intervenirajuća ilispecifikatorna. Dakle prilikom istraživanja moramo znati koje ćemo mjeriti a koje varijablekontrolirati. O tome ovisi naš nacrt istraživanja i koje ćemo podatke obrađivati. Kao što uistraživanju nije moguće sve predvidjeti, tako nije moguće ni mjeriti varijable koje nismopredvidjeli. Ako se slučajno dogodi da želimo mjeriti neke varijable koje se nisu pojavljivale uprijašnjim fazama, trebamo vidjeti kako će to utjecati na dosadašnje razmišljanje kako ne biskrenuli s problema koji momentalno istražujemo. Zato je zadovoljstvo biopolarna varijabla, jervarira od nule do maksimuma, kako u zadovoljstvu tako i u nezadovoljstvu. zadovoljstvo jekvalitativna varijabla.Primjer kvalitativne varijable – Dali ste zadovoljni političkom situacijom? DA NEPrimjer kvalitativne unipolarne varijable – Koliko često idete u kino, ako suradnici imaju teškoćaprilikom odgovora od njih se očekuju prognoze. Vrlo često, često, niti često niti rijetko, rijetko, vrlorijetko.Kada se služimo mjerenjem kvantitativnih varijabli trebamo imati na umu broj i preciznost.Metrijsko definiranje varijabli Prema mjernim karakteristikama varijable se dijele na kvalitativne i kvantitativne. Zakvalitativne varijable valja odrediti modalitete njihova variranja, a za kvantitativne smjer imogućnost variranja. Prema smjeru variranja kvantitativne varijable mogu biti unipolarne ibiopolarne. Unipolarna ima samo jedan smjer variranja on nule prema maksimumu, a biopolarne uoba smjera. U mnogim istraživanjima dolazi do brkanja varijabli. Upravo su nezadovoljni inemotivirani najčešći društveni problem, stoga je potrebno razlikovati one koji nisu zadovoljni odonih koji su nezadovoljni, i onih koji nisu motivirani da bi nešto napravili od onih motiviranih da tone rade. Zadovoljstvo i nezadovoljstvo se razlikuju zbog toga jer se zadovoljni i nezadovoljnirazlikuju u intenzitetu i odstojanju kvantifikatora, dok pri mjerenju kvalitativnih varijebli trebaobuhvatiti modalitete u kojima varira. U trećoj fazi moramo definirati ključne pojmove, a zazavisnu varijablu napraviti i pojmovnu analizu. U istraživanju je od posebne važnosti metrijsko 3
    • definiranje. Ako ne posvetimo pozornost metrijskom definiranju varijabli može nam se dogoditipogreška (npr. tako da kvantitativna obilježja mjerimo kao kvalitativna). Iz toga proizlazi da jenajveća pogreška netočno metrijsko definiranje onoga što želimo mjeriti (npr. ne ponašamo sejednako kada nam je neka poruka razumljiva, i kada je krivo shvatimo). Sukladno ponašanjenerazumljive poruke bilo bi u tome da je pokušamo razumjeti, dok kod pogrešno razumljive porukemislimo da smo je razumjeli. Kada istražujemo razumijevanje određene poruke od posebne važnostije da poruku u cijelosti razumijemo. Posebnu pozornost moramo posvetiti pogrešnomrazumijevanju. Metrijsko razumijevanje možemo razumjeti kao bipolarna varijabla, jer varira odnule do maksimalnog razumijevanja i totalno pogrešnog razumijevanja. Dok religioznost možemoshvatiti unipolarnom varijablom jer varira samo od nula do maksimuma. Razlikovanje pojavnostimeđu određenim pojmovima je isto toliko važno kao i razlika između samih pojmova.Operacionalizacija varijabli Hipoteze su naše mišljenje o pojedinoj varijabli, ili o odnosu između dviju varijabli. Pojmovi suti koji tvore osnovu za naše mišljenje. Zato se u hipotezama moramo služiti pojmovima i odnosimameđu njih. Da bi mogli provjeriti istinitost hipoteza, ne možemo ostati samo na pojmu, jer je idejapredmeta da transcendira objektivnu stvarnost. Nastanak pojma veže se uz objektivnu stvarnostpreko doživljaja koje osjećamo do mišljenja. To se još naziva i konceptualizacijom. Empirijskaprovjera je razlog obrnutog puta od mišljenja do objektivne stvarnosti. To se još nazivaoperacionalizacijom. Pojam objektivne stvarnosti sadrži i dijelove koji su vezane za pojamvarijable koje želimo operacionalizirati nazivamo indikatore ili pokazatelje. Pri operacionalizacijipojedine varijable moramo se odlučiti za što veći broj indikatora varijable koju operacionaliziramo.Kriteriji pri izboru indikatora 1. Valjan - mora se odnositi samo na onu varijablu koju mjerimo. Važno je ne odabratipogrešne indikatore koje mjere nešto drugo a ne što mi želimo.Načini koji određuju valjanost indikatora a. Aprioristička validacija - Bez ikakve provjere proglašavamo valjanost indikatora. Veliki brojistraživanja ovim postupkom doveden u pitanje. b. Logička validacija - Nalazimo indikatore uz pomoć varijable koju operacionaliziramo.Najprije trebamo dati definiciju varijable, pa pomoću nje pronaći odgovarajuće indikatore. c. Validacija pomoću mišljenja znanja - Povećavamo vjerojatnost da su naši indikatori dobri, aline možemo biti sigurni da su indikatori dobri. O valjanosti indikatora odlučuju stručnjaci siskustvom. d. Validacija indikatora pomoću poznatih grupa – Moramo pronaći dvije ili više grupa sarazličitim obilježjima. Npr, svećenici ili članovi političkih stranaka. Valjanost indikatoraprovjeravamo tako da ustanovimo koliko vjerski tisak čitaju svećenici, a koliko članovi političkihstranaka. Ako je rezultat jednak indikator nije valjan jer se oni razlikuju po pitanju religioznosti. Štoindikator pokazuje veće razlike među grupama on je valjaniji. 2. Objektivan – On je objektivan kada je rezultati njegove uporabe ovise o tome što se mjeri a,ne tko ga provodi. Indikator ne može biti valjan, a da nije objektivan, a može biti objektivan i danije valjan. 3. Pouzdan - Pitanje koliko se pri mjerenju jedne varijable možemo osloniti na pojediniindikator 4. Jednoznačan – Ako je indikator precizno definiran, a Različiti subjekti znaju na šta seodnosi. 5. Precizan - pomoću njega možemo definirati i manje razlike između varijabli. 6. Reprezentativni – Ako koristimo varijablu participacije radnika nereprezentativni indikatoribi bili da radnici upravnim organima šalju izvješće. Upravo zbog toga ne možemo razlikovati kojeparticipiraju više, a koje manje. Najbolji indikatori su oni koji se odnose na velik broj radnika. 4
    • U znanstvenom istraživanju upotrebljavaju se indikatori koji zadovoljavaju navedene kriterije.Od posebne važnosti u istraživanju je operacionalizacija varijabli.Operacionalne definicije jako su bitne, jer bez njih zamisao ne možemo empirijski provjeriti.Varijable je moguće operacionalizirati pomoću mjernih instrumenata, testova. U društvenimznanostima više se pojavljuje zavisna varijabla. Potrebno je izraditi mjerne instrumente kojizadovoljavaju određene kriterije kako bi indikatori bili valjani.11. Socijalna isključenostPojam socijalne isključenosti nastoji potisnuti koncepte siromaštva, marginalnosti i potklase.Važnu je ulogu u popularizaciji socijalne isključenosti odigrala EU, time što je otvorila put zaulazak koncepta socijalne isključenosti u međunarodni prostor i time što je, na neki način,institucionalno uvela taj pojam u politički i istraživački diskurs, namećući ga zemljama s različitimjezičnim i kulturnim tradicijama.- Europska komisija prvi put spominje pojam isključenosti u svom dokumentu iz 1988. godine.- Iduće je godine Vijeće ministara usvojilo rezoluciju o borbi protiv socijalne isključenosti, međuostalim i zbog toga što su vlade nekih zemalja izražavale rezerve prema upotrebi terminasiromaštvo u razvijenim europskim društvima.- U 1989. godini pojam socijalne isključenosti postao je sastavni dio preambule Europske socijalnepovelje.- Izmijenjena ili revidirana Socijalna povelja iz 1996. godine uvela je jedno novo pravo – pravo nazaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti.U našim se stručnim ili znanstvenim raspravama pojam socijalne isključenosti susreće rijetko izasada nema nikakvih empirijskih istraživanja o tom fenomenu. Taj je koncept zadobio određenupopularnost u Hrvatskoj, prije svega, pod utjecajem dokumenata i projekata EU i Vijeća Europe.Problemi definiranja socijalne isključenostiTermin isključenosti se vrlo često koristi, ali u vezi s njegovim definiranjem ima znatnih poteškoća.Neki kažu da je pojam isključenosti nov samo po nazivu, ali ne i po sadržaju, te da se uglavnompoklapa s uobičajenim pojmovima siromaštva, marginalnosti i diskriminacije. Pojam isključenostinije rezultirao zadovoljavajućom jasnoćom, stoga nije ni bio dobro teorijski utemeljen nitiempirijski potvrđen.NEKE OD TEORIJA SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI:1. Socijalna isključenost razvijenija je kao diskurs nego kao koncept. Isključenost prije svegapredstavlja relativno labav skup ideja koje predočavaju svijet u specifičnim okolnostima negokoncept s teorijskom supstancijom i koherentnošću, koji nadilazi nacionalne i političke okvire.(Saraceno,2001:9). Postoje dva stajališta u vezi socijalne isključenosti, je li ona novi koncept u tom smisluda odražava nova obilježja stvarnoga svijeta ili on nije odraz novih spoznaja o stvarnosti, već senjime samo zamjenjuju stari koncepti. Drugo stajalište ima puno više argumenata. Pojamisključenosti se može poistovjetiti sa pojmovima marginalnosti i potklase jer su to tri diskursa kojiobjašnjavaju slične društvene pojave, služeći se različitim prostornim metaforama. 5
    • Tablica 1. Tri pristupa interpretaciji društvenog prostora Socijalna isključenost Marginalnost Potklasa Zemlje u kojima su europske zemlje (zemlje zemlje trećeg svijeta anglosaksonske zemlje pristupi dominantni EU) (latinoameričke zemlje) (SAD, Kanada, V. Britanija) Utjecajni mislioci Durkheim Park, Stonequist Wilson, Murray Tip prostorne dihotomije unutra/izvan centar/periferija gore/doljeSpomenuta tri pristupa odražavaju različite znanstvene tradicije i škole mišljenja. Prvi odnosnodrugi članovi ovih dihotomija (unutra/centar/gore odnosno izvan/periferija/dolje) opisuju iste ilislične dijelove stvarnosti, jer osoba koja se nalazi izvan često će biti marginalizirana (na periferijidruštva) i nalazit će se dolje, bliže dnu društva.2. Ne može se govoriti o usuglašenoj definiciji socijalne isključenosti, pojedine zemlje imajurazličite definicije socijalne isključenosti.Socijalna isključenost je izraz za ono što se može dogoditi kada ljudi ili čitava područja pate odkombinacije povezanih problema kao što su nezaposlenost, neprikladne kvalifikacije, mali prihodi,loše stanovanje, loše zdravlje i rasap obitelji. (Social Exclusion Unit, 2001).- prema definicijibritanske vlade. Iz te definicije zaključujemo da se socijalna isključenost može i ne mora dogoditi.3. Dinamički proces, najbolje opisan kao kretanje prema nižim razinama: određene nepovoljneokolnosti vode prema isključenosti, koja zatim stvara još veći broj nepovoljnih okolnosti i sve većuisključenost, završavajući s perzistentnim, višestruko deprivirajućim okolnostima. (Eurostat TaskForce, 1998). Ta definicija socijalne isključenosti sugerira da treba pažnju usmjeriti na gomilanjenepovoljnih životnih okolnosti koje se međusobno podupiru te na preklapanje niskih primanja i lošetržišne pozicije. Znatan broj znanstvenika smatra da se isključenost može pojmiti kao neuspjeh u jednomili više socijetalnih sustava. Demokratsko-pravnom sustavu, koji osigurava građansku ili civilnu integraciju, Radno-tržišnom sustavu, koji promiče ekonomsku integraciju, Sustavu socijalne dobrobiti, koji promiče socijalnu integraciju, Obiteljskom sustavu i sustavu lokalne zajednice, koji osigurava interpersonalnu integraciju.Osjećaj pripadnosti ili isključenosti ovisit će o situaciji u sva četiri sustava. Biti civilno integriranznači biti jednak ili ravnopravan drugima u demokratskom sustavu. Ekonomska integracijaimplicira pristup zaposlenju i ekonomskim dobrima. Biti socijalno integriran znači imati koristi odnaknada ili socijalnih usluga što ih pruža država. Interpersonalna integracija podrazumijevauspostavu i održavanje obiteljskih, prijateljskih ili susjedskih veza, koje su važne u slučaju potrebeza moralnom potporom, druženjem ili pomoći. Sva su četiri socijetalna sustava važna i međusobnokomplementarna: ako je jedan slab, drugi trebaju biti jaki.Socijalna isključenost postaje ozbiljnim problemom ukoliko je netko socijalno isključen u višesustava ili na više dimenzija te ukoliko isključenost ima relativno trajniji karakter.4. Francuska, zemlja u kojoj je nastao pojam isključenosti, a koja je jedinstvena po tome što je1998. godine donijela zakon protiv isključenosti.Socijalna se isključenost odnosi na sve slučajeve kidanja socijalnih veza, a tri su glavne dimenzijeisključenosti: ekonomska (nezaposlenost, oskudica financijskih sredstava), nepriznavanje socijalnih,građanskih i političkih prava te rupture u socijalnim odnosima (Choffé, 2001:207).Najznačajniji aspekti isključenosti jesu: dugotrajna ovisnost o naknadama socijalne pomoći,dugotrajna isključenost iz svijeta plaćenog rada, uskraćenost prava i dr.5. U socijalno isključene se ubrajaju oni članovi društva koji ne mogu participirati u normalnimaktivnostima građana tog društva, a željeli bi participirati, ali im to onemogućuju čimbenici izvannjihove kontrole. Oni koji se dobrovoljno povlače iz društva neće biti smatrani isključenima premaovoj definiciji, ali svi pojedinci koji nemaju mogućnosti sudjelovanja u društvenim aktivnostima susocijalno isključeni. 6
    • Zbog širine i obuhvatnosti koncepta isključenosti, vrlo je teško dati preciznu definiciju.Nijedna definicija koja nastoji odrediti isključenost navođenjem okolnosti koje mogu dovesti doisključivanja ne može biti potpuna. Sama bit koncepta isključenosti rezultira time da njegovedefinicije ovise o idejnim I teorijskim polazištima autora.(Burchardt, Le Grand i Piachaud (1999).Socijalna isključenost i siromaštvoJedni prihvaćaju siromaštvo i isključenost kao sinonime, drugi isključenost podređuju pojmusiromaštva, a treći definiraju siromaštvo kao oblik isključenosti. No moglo bi se kazati da većinasociologa ne poistovjećuje siromaštvo i isključenost, već siromaštvo definira kao jedan od oblikasocijalne isključenosti.Tablica 2. Konceptualizacija siromaštva i socijalne isključenosti Siromaštvo Socijalna isključenostTemeljne postavke Ograničene šanse u realizaciji formalne Niski dohodak kao nelegitimni oblik socijalne participacije ugrožavaju socijalnu nejednakosti stabilnostReferentni okvir Jednakost/nejednakost Biti dio društva/ili ne biti Distribucija resursa Socijalna participacija/integracija Socijalna Minimalni dohodak pravaObilježja Multidimenzionalnost Jednodimenzionalnost Stanje Bavi se Kumulativni proces strukturnim faktorima Bavi se strukturnim faktorima + individualna percepcijaDimenzije socijalne Polarizirana (unutra/izvan) Distributivna + Vertikalna Distributivnanejednakosti participativnaIndikatori Različiti: ekonomski, socijalni, kulturni, Dohodak političkiKada uspoređuju siromaštvo i socijalnu isključenost, autori najčešće ističu nekoliko specifičnihobilježja koncepta socijalne isključenosti: obuhvatnost, multidimenzionalnost, relativnost,djelovanje, dinamički karakter.Koncept isključenosti ojačao je one pristupe koji nastoje dokazati da se siromaštvo ne može svestisamo na nedostatak materijalnih resursa, već da uključuje nepotpunu participaciju u društvu.Socijalna isključenost podrazumijeva da netko nije kao ostali ili drugi u društvu u kojem živi.Moglo bi se kazati da pristup socijalne isključenosti nije donio puno novoga u odnosu na pristupsiromaštva. Njegov je značaj više u tome što je u znatno većoj mjeri nego pristup siromaštva stavionaglasak na neke aspekte socijalnih nejednakosti. Pobornici pristupa socijalne isključenostinaglašavaju da je on raspravu o životnom standardu pomakao od deskripcije posljedica premaprocesima koji uzrokuju promjene u životnom standardu. Osim toga, socijalna isključenostusmjerila je veću pažnju na probleme socijalnih zajednica ili područja potičući tako područno iligeografski usmjerene ili socijalne mjere.Paradigme ili diskursi socijalne isključenostiPodrobnija analiza pokazuje da postoje velike razlike među zemljama u pogledu sadržajnogodređenja i pristupa socijalnoj isključenosti. Polazeći od mnoštva značenja pojma isključenosti,mišljenja je da se ta značenja mogu analizirati i interpretirati u okviru nekoliko ključnih paradigmi.Te paradigmatske koncepcije isključenosti, koje ona naziva solidarnost, specijalizacija i monopol,odražavaju različite teorijske i političko-ideološke perspektive ili diskurse. Svaka paradigma nalazidrugačije uzročnike isključenosti, imajući na umu specifičnu koncepciju društva i poželjne modeledruštvene integracije (tablica 3). 7
    • Tablica 3. Paradigme socijalne isključenosti Solidarnost Specijalizacija MonopolPolitičko-ideološka Francuski republikanizam Angloamerički liberalizam Europska ljevicatradicijaUzroci isključenosti – slabljenje kolektivnih – prepreke dobrovoljnim – nejednaki (klasno vrijednosti (svijesti) razmjenama uvjetovani) pristup – pucanje veza između resursima pojedinca i društvaBorba protiv – individualna prava i obveze – prava i obveze u – proširenje jednakihisključenosti prema nacionalnoj kontraktualnom smislu prava građanskog solidarnosti – važnost javnih – ograničena javna statusa institucija intervencija – participacija u zajednici1. Paradigma solidarnostiIsključenost se javlja onda kada dolazi do raspadanja socijalnih veza i nestajanja solidarnostiizmeđu pojedinaca i društva. Solidarnost ovdje podrazumijeva “društvene” odnose u užem smisluriječi – odnose između pojedinaca, grupa i društva – a manje političke ili tržišne odnose.Isključenost se ne promatra samo kao ekonomsko-politički problem već kao nedostatak solidarnostii rascjep u socijalnoj strukturi.Socijalno isključeni nalaze se zbog određenih razloga izvan sociopolitičkog poretka, jer nisu umogućnost uspostaviti ili održavati socijalne veze. Tipičan primjer socijalno isključenih jesu samcikoje je potrebno integrirati ili reintegrirati. Reintegracija se ostvaruje putem različitih aktivnostikoje osnažuju pojedince, ali i omogućuju njihovo kontroliranje i nadziranje. Dužnost je društva idržave da aktivno traže socijalno isključene, da pokušaju obnoviti njihove socijalne veze ili impružiti šanse za integraciju. Ta nastojanja nadilaze razinu dohodovne pomoći ili pomoći uzapošljavanju, obuhvaćajući mjere borbe protiv osjećaja iskorijenjenosti i izoliranosti.2. Paradigma specijalizacijeIsključenost je rezultat specijalizacije (ekonomske podjele rada, socijalne diferencijacije irazdvajanja društvenih sfera djelovanja). Zapravo, isključenost je individualna po svojoj prirodi, aliuzroci isključenosti nisu samo u individualnim željama nego i u strukturama koje stvaraindividualno natjecanje i suradnja. Isključenost nastaje onda kada sfere djelovanja nisu adekvatnorazdvojene ili kada se koriste neodgovarajuća pravila u određenoj sferi ili kada se postavljajubarijere slobodnom kretanju između sfera.Fokus je na institucionalnim barijerama i oblicima diskriminacije, kao i na socijalnoj diferencijacijikao posljedici individualne djelatnosti. Dužnost je društva da uklanja barijere, a pojedinca danapravi najbolji izbor od ponuđenog. S druge strane, socijalna isključenost usmjerava pažnju nasocijalne naspram individualnih mehanizama koji dovode do gubitka osjećaja pripadnosti(diskriminacija na tržištu rada, pristup socijalnim naknadama, stanovanju, kreditima ili potrošnji). Izte perspektive proizašao je interes za mehanizme koji dovode do pojave siromaštva međuzaposlenima i socijalne ovisnosti. Iako se problem uključivanja svodi primarno na uključivanjeputem rada, koncept građanskog statusa problematizira isključenost s aspekta pristupa socijalnimpravima.3. Paradigma monopolaPristup monopola (po ideji-Weber, Marx), gleda na društvo kao na niz skupina koje su hijerarhijskiporedane s obzirom na odnose moći i dominacije. Isključenost se javlja kao posljedica formiranjagrupnih monopola i tzv. socijalnog zatvaranja. Moćne klasne i statusne grupe, koje imaju svojekulturne i socijalne identitete i institucije, putem socijalnog zatvaranja ograničavaju “autsajderima”pristup vrijednim resursima (dobri poslovi, naknade, obrazovanje, urbane lokacije, statusni obrascipotrošnje). Putem kulturnih i institucionalnih razlika drži se pojedince ne samo izvan određenihgranica protiv njihove volje, nego se tako održavaju društvene nejednakosti. Isključeni pojedinci nesamo da nemaju pristup vrijednim resursima nego su i predmet dominacije ili eksploatacije, dok tzv. 8
    • uključeni ili “insajderi” uživaju monopol nad resursima, Naglasak je na grupnim razlikama kojestvaraju nejednakosti, a nejednakosti i ekonomska eksploatacija vode isključivanju.Paradigma monopola naglašava kulturne, materijalne i simboličke privilegije insajdera kao uzrokisključenosti autsajdera.Paradigma monopola glavni problem vidi u izdašnim i prezaštićenim socijalnim pravima insajdera,kojima druge skupine imaju vrlo ograničeni pristup.Pojam socijalne isključenosti pogodan je stoga što služi kao sredstvo kretanja između paradigmi idiskursa koji su vrlo različiti, omogućujući lako prelaženje iz jednog svjetonazora u drugi. Glavnipristupi socijalnoj isključenosti su uglavnom: siromaštvo, nepotpuni građanski status, socijalnaprava i zapošljavanje.Operacionalizacija socijalne isključenosti: dimenzije i indikatoriDosadašnja empirijska istraživanja isključenosti u sklopu EU bila su usmjerena poglavito na tržišterada. Polazi se od toga da nezaposlenost i smanjeni socijalni izdaci ugrožavaju socijalnuparticipaciju i integraciju.Brojne studije o mladima pokazuju da mladi, iako nezaposleni i neintegrirani u tržište rada, mogubiti integrirani u društvo, zahvaljujući socijalnim mrežama koje im pomažu da izbjegnu socijalnuizolaciju.Pristupi socijalnoj isključenosti u okviru zemalja EU uglavnom se naslanjaju na dvije istraživačketradicije: anglosaksonsku tradiciju istraživanja siromaštva, koja naglašava distribucijske aspektesocijalne isključenosti, i francusku tradiciju, koja ističe relacijske aspekte socijalne isključenosti(neadekvatna socijalna participacija, odnosno nedostatak moći ili kidanje socijalnih veza).Jednostavno se polazi od toga da su distribucijske i relacijske dimenzije povezane: što jenepovoljnija distribucijska situacija (mala primanja, niži standard života, lošiji stambeni uvjeti),pojedinci će češće imati pokidane socijalne veze, slabiju političku participaciju i druge simptomenematerijalne deprivacije. Tek kombinacija nepovoljnih distribucijskih i participativnih elemenatamože služiti kao pokazatelj socijalne isključenosti.Međutim, novija istraživanja dovode u pitanje empirijsku i teorijsku validnost postavke opovezanosti isključenosti i siromaštva, nezaposlenosti i siromaštva, socijalne izoliranosti isiromaštva. Te veze variraju ne samo među socijalnim skupinama, ovisno o trajanju iskustva, već imeđu zemljama ovisno o tipu sustava socijalne sigurnosti, kulturi i obiteljskim obrascima.Socijalna izolacija ili iskorijenjenost češće se promatra kao obilježje iskustava muškaraca negožena. Muškarce se smatra socijalno isključenima kada se raspadaju socijalne veze formirane putemrada, jer se u zaposlenju vidi glavni mehanizam njihove socijalne integracije i jedino ispravni putprema “normalnom” životu. Nasuprot tome, žene mogu biti isključene iz zaposlenja i drugih oblikasocijalne participacije ne zato što imaju labave i slabe socijalne mreže, već obratno, stoga što supresnažno uključene u obiteljske mreže i obveze.Četiri područja ili tipa ”kapitala” koji determiniraju socijalnu isključenost: financijski kapital,ljudski kapital, socijalni kapital i fizički kapital.Broj područja i odabir indikatora socijalne isključenosti ovisit će o tome istražujemo li socijalnuisključenost pojedinaca ili regija odnosno geografskih područja. Ako želimo ispitati socijalnuisključenost pojedinaca ili skupina, istraživački će se instrumenti razlikovati ovisno o tome radi li seo djeci i mladima, starima ili radno-aktivnom kontingentu stanovništva.Primjer istraživačkog instrumenta socijalne isključenosti radno-aktivnog kontingenta stanovništva: 9
    • Tablica 4. Dimenzije i indikatori socijalne isključenosti Dimenzije IndikatoriDistribucijske/ materijalne • tržište rada dugotrajna nezaposlenost • životne potrepštine neadekvatan životni standard • dohodak ispod linije siromaštva • obrazovanje bez ikakvih kvalifikacija • stambeni uvjeti manje od sobe po osobi/bez kupatila ili wc • rezidencijalno područje loši životni uvjeti u kvartu + osjećaj nesigurnosti • zdravlje loše zdravstveno stanjeRelacijske/ participativne • socijalne veze nema bliskih prijatelja + ograničene šanse za kontakt s ljudima • politička participacija pesimizam glede političkog utjecaja + odsustvo interesa za politiku • anomija osjećaj usamljenosti + prekompliciran život • obiteljske mreže samački život/raspad obiteljiDugoročna perspektiva • razvoj životnih uvjeta u stalno loši životni uvjeti u zadnjih nekoliko godina određenom perioduSubjektivna perspektiva • subjektivna percepcija zadovoljstvo mogućnošću participacije u društvenom životu isključenosti / osjećaj isključenosti iz društvaZnačajne poteškoće postoje u načinu analize indikatora isključenosti.Ako je netko depriviran samo u distribucijskom (materijalnom) pogledu, on će biti siromašan, slaboobrazovan, nezaposlen, ali ne i “socijalno isključen”. S druge strane, moguće je analizirati socijalneskupine prema stupnju kumulacije nepovoljnih okolnosti (dimenzija). Ta bi analiza bilavišedimenzionalna, ali ne bi uzimala uvijek u obzir povezanost distribucijskih i relacijskihdimenzija.Ako polazimo od toga da je bit socijalne isključenosti u slabljenju ili kidanju socijalnih veza i sdruge strane, u multidimenzionalnoj depriviranosti, onda ćemo nekoga smatrati isključenim samoukoliko je isključen na više dimenzija, s tim da jedna od tih dimenzija mora biti relacijska.Način analize empirijskih pokazatelja postaje važan stoga što malobrojne kompleksne analizesocijalne isključenosti pokazuju da nema koncentracije dimenzija isključenosti u stanovništvu.Višedimenzionalna depriviranost te kombinacija materijalne i relacijske isključenosti obilježje jerelativno malog broja ljudi u razvijenim zemljama.Zaključak:Socijalna isključenost je postmoderni fenomen stoga što središnji problemi u postmodernimdruštvima nisu nejednakost i hijerarhija, već horizontalna segregacija i odbijanje uključivanja.(Touraine, 1992) Socijalna isključenost se percipira kao postmoderni koncept ne zato što ljudi upostmodernim društvima imaju sofisticiranije potrebe, već stoga što je u takvim društvima znatnoteže pronaći razloge za socijalnu integraciju (Abrahamson, 1997). O korisnosti i primjenjivostikoncepta socijalne isključenosti postoje suprotstavljena shvaćanja. Možda je pojam socijalneisključenosti senzibilizirao istraživače i kreatore socijalnih mjera da prihvate puno širi programdjelovanja. Koncept isključenosti doista je usmjerio pozornost na one aspekte socijalnihnejednakosti koji su bili zanemareni u sklopu tradicionalnih pristupa siromaštva, marginalnosti ilidiskriminacije. U većini rasprava prevladavanje isključenosti smatra se “dobrom stvari”, jer mnogimisle da isključenost treba shvaćati uvijek kao nešto loše. Socijalna isključenost pandan je skupupozitivnih uloga i karakteristika koje rese “uključenog” pojedinca. Istraživanja pokazuju da jepreklapanje indikatora siromaštva i isključenosti manje nego što se očekivalo. Socijalna isključenostne mora nužno ići sa siromaštvom, niti siromaštvo mora rezultirati procesom isključivanja. Stoga,zamjena termina siromaštva terminom isključenosti u raspravama o europskoj socijalnoj politicinije posve opravdana. Da bi socijalna politika usmjerila svoje instrumente na rizične grupe ispriječila da siromaštvo završi marginalizacijom i ograničenom socijalnom participacijom, izgledarazumno zadržati oba pristupa: i siromaštvo i socijalnu isključenost.U kojoj će mjeri socijalna isključenost pogađati građane neke zemlje ovisi ne samo o njihovimosobnim karakteristikama, već i o modelima socijalne države ili politike. 10
    • 12. Uvod - Teorijska osnova kvalitativnog pristupa 2U nastavku je dan prikaz kvalitativnog i kvantitativnog istraživanja i njihova povezanost, tj.isprepletenost. Karl Marks i Max Weber imali su svoje teorije o tome koji je bolji pristupznanstvenom istraživanju, kvalitativni ili kvantitativni. P. Sorokin i R. Mills izrazili su svoj kritičkistav prema kvantitativnoj teoriji i statistici. Spominje se i humanistički pristup znanstvenom radukoji polazi od proučavanja čovjeka, kao glavnog nosioca akcije.Kvalitativno i kvantitativno istraživanjeKvalitativno istraživanje je termin koji je najpoznatiji po upotrebi u društvenim znanostima. Udruštvenim znanostima kvalitativno istraživanje je širok termin koji opisuje istraživanje koje sefokusira na način na koji pojedinci i grupe gledaju i shvaćaju svijet te oblikuju značenje izvansvojih iskustava.Kvalitativna paradigma preuzeta je iz humanističkih znanosti i njezin je glavni zadatak razumjetipojavu. Kvalitativno istraživanje je interpretativno proučavanje određene teme ili problema u kojemje istraživač ključan u smisaonom oblikovanju istraživanja. Kvalitativno istraživanje na terenuuključuje: intenzivan rad na terenu, pažljivo bilježenje pojava, analitičku refleksiju tj. promišljanjezabilježenog i izvješće o značenju opisa upotrebom narativnih slika i direktnih citata iz intervjua,kao i općenitije deskripcije u obliku analitičkih karata, sadržajnih tabela i deskriptivne statistike.Metode kvalitativnog istraživanja se ponekad koriste zajedno s metodama kvantitativnogistraživanja kako bi se dobilo dublje razumijevanje uzroka društvenih pojava, ili kako bi sepomoglo stvoriti pitanja za daljnje istraživanje.Kvantitativna paradigma je razvijena prema modelu prirodnih znanosti. Glavni joj je zadatakobjasniti tj. otkriti uzročno-posljedične odnose u istraživanom području. Suvremeni kvantitativnipristup istraživanju društvenih pojava s visokim stupnjem statističke i matematičke formalizacijezauzima važno mjesto u novoj struji pozitivizma.Za razliku od kvantitativnih metoda, metode kvalitativnog istraživanja stavljaju malenu važnost narazvoj statistički valjanih uzoraka ili istraživanje za uvjerljivim dokazom hipoteza.Povezanost kvalitativnog i kvantitativnog istraživanjaTežnja k preciznosti naučnog znanja je težnja k ostvarenju jedne od njegovih konstitutivnih osobinakoja rezultira u većoj mogućnosti njegovog provjeravanja i dokazivanja, a time i objektivnosti.Najviši stupanj preciznosti znanje postiže u svom kvantitativnom obliku.Marxov pozitivan stav prema kvantitativnom aspektu metoda proizlazi iz njegova shvaćanja oodnosu kvaliteta i kvantiteta. U njima Marx vidi dvije komplementarne strane jedne stvari koja činicjelinu mnogih svojstava. Taj Marxov stav može se vidjeti u njegovom osvrtu na klasičnu političkuekonomiju, kojoj zamjera to što nigdje ne uočava dvostrani karakter rada, rad koji se javlja uvrijednosti i rad koji se javlja u upotrebnoj vrijednosti proizvoda: «Naravno, ona tu razliku čini, jerrad katkad promatra kvantitativno, a katkad kvalitativno. Ali joj ni na um ne pada da samakvantitativna razlika radova ima za pretpostavku njihovo kvalitativno jedinstvo ili jednakost, daklenjihovo svođenje na ljudski rad uzet apstraktno (Marx, prema Bogdanović, 1984).Te kvantitativne razlike u izražavanju vrijednosti proizvoda proizlaze iz činjenice da što se veličinavrijednosti mjeri količinom rada utrošenom na njezino stvaranje koja se opet mjeri njegovimvremenskim trajanjem. Samo radno vrijeme, pak, iako izraženo numerički nije nikakva praznaapstrakcija. To je društveno potrebno radno vrijeme za proizvodnju nekog proizvoda i to upostojećim društvenim okvirima proizvodnosti i intenzivnosti rada. S obzirom da je u osnovi svihproizvoda opredmećen ljudski rad, kao zajednička mjera njihove vrijednosti može se javiti2 Bogdanović, M (1984.) : Teorijska osnova kvalitativnog pristupa, Revija za sociologiju 14 ( 3-4), str. 201.- 215. 11
    • specifičan proizvod (npr. zlato, kada počinje igrati ulogu novca). Tako se kvalitativan sadržajvrijednosti, sam ljudski rad, preko radnog vremena i novca, izražava u kvantitativnom obliku.U Marxovu shvaćanju jedinstvenosti kvalitativnog i kvantitativnog aspekta metoda izražen idealegzaktnosti uz uvažavanje različitog karaktera društvene stvarnosti u odnosu na prirodu kao irazličitu podobnost pojedinih društvenih pojava za kvantifikaciju.Max Weber bavio se empirijskim istraživanjima ukazujući pri tom na metodološke teškoće u analizipodataka koji u daljoj obradi gube svoju prvobitnu punoću. On kritizira istraživanje čija je analizaizvedena krajnje «nesistematski i intuitivno» i rješenje vidi u stvaranju tipologija na osnovukvantitativnih podataka. «Tek kad je materijal kvantitativno dan i njegovi različiti dijelovi stavljeniu međusobni odnos, tek tada se može pokušati sa konstrukcijom tipova proleterskog mentaliteta isvijesti, formalnih kao i sadržajnih…» - tvrdi Max Weber. On uvažavanje kvantitativne analize injenog povezivanja s kvalitativnom vidi kao jedinstven proces.Kritika na kvantitativno istraživanjeMarija Bogdanović postavlja zanimljivo pitanje o tome što je u kasnijem periodu razvojasociologije i njenih metoda dovelo do toga da se naruši jedinstvenost metoda, njegovogkvalitativnog i kvantitativnog aspekta. Došla je do zaključka da od 30-ih godina 20.st. primjenaznanja u rješavanju složenih pitanja društvene prakse postaje neophodna potreba vlade, političkihstranaka, krupne industrije, vojske, novinskih i reklamnih agencija. Formiraju se državne i privatneinstitucije komercijalnog i naučnog karaktera koji sociologiju usmjeravaju u pravcu «rigorozneempirističke varijante primijenjene nauke.». Takva situacija diktirala je kratke istraživačke rokove,brze, precizne i neposredno upotrebljive rezultate.P.Sorokin je 1956. godine dao sažet prikaz situacije u obrazovanju psihologa i sociologa : «Bezpoznavanja povijesti, teorije, metoda i drugih osnovnih pitanja sociologije i psihologije, studenti jošuvijek mogu steći doktorate visokim ocjenama ako poznaju elementarnu statistiku. Bezzadovoljavajućeg ispita iz statistike, teško mogu diplomirati ili postići viši stupanj, usprkosodličnom znanju iz teorije i metoda psiho-socijalnih znanosti.»R. Mills smatra takve studente intelektualnim administratorima i planerima znanstvenihistraživanja. « Rezultat takvog načina rada je da društvene studije postaju razrađena metoda zaobezvređivanje da nitko ne sazna previše o čovjeku i društvu…»- R.Mills.Upotreba brojeva, mjerenja i dijagrama, smatra se znakom progresa društvenih znanosti k«egzaktnoj», zrelijoj fazi. S druge strane, velik broj ljudi privlače istraživanja tog tipa s uvjerenjemda su kvantitativna istraživanja jedina znanstvena, a da istraživanja koja nisu kvantitativnapripadaju domeni « subjektivne spekulacije ili su «neegzaktna, površna i nepovjerljiva intelektualnavježba.».S obzirom na dosadašnji razvoj kvantitativnih postupaka, V. L. Allen upozorava na ozbiljanmetodološki problem: « Ako se sadašnji razvoj na kvantifikaciji nastavi, sa sve većom zavisnosti odapstrakcije da bi društvene činjenice učinili podobnim za matematičke tehnike, tada će empiričariuništiti svoje osnovno pravo da budu uzeti ozbiljno, da njihova analiza predstavlja stvarnost.»1978. godine održao se IX. Svjetski kongres sociologa u Upsali, i to u okviru istraživačkog savezaza logiku i metodologiju sociološkog istraživanja. Ključna teza tog kongresa bila je da je osnovnoobilježje znanstvenih radova u potpunom isključivanju teorijskog nivoa analize uz vrlo visokstupanj kvantitativne formalizacije određenih pokazatelja. P.Suarez je u tom duhu predstavio svojrad, uz zanimljiv podnaslov « Vježba u metodološkoj smokritici » - s namjerom da pokaže da seuobičajenim kvantitativnim postupcima ne može riješiti postavljeni problem jer bez odgovarajućeteorije, svaka definicija pokazatelja sasvim proizvoljno nameće upotrebu različitih mjera; iz istograzloga nije moguće stvoriti ni čvrsti kriterij za izbor među alternativnim definicijama. 12
    • Humanistički pristup znanstvenom raduNadalje, u suvremenoj sociološkoj literaturi sve se više ističe zahtjev za «humanističkimpristupom». Javlja se pojam humanističke sociologije, koji obuhvaća čitav niz različitih stajalištakoja pružaju materijal za stvaranje zajedničke osnove za formuliranje kritičkog odnosa prema onomvidu empirizma u kome se prednost daje statističkoj i matematičkoj analizi društvenih pojava.Humanistička sociologija svoju pažnju usmjerava na proučavanje čovjeka, ali ne više radiutvrđivanja načina za njegovo prilagođavanje i manipuliranje, nego u tom što ponovno uspostavljapojedinačnu osobu na njeno pravo mjesto kao glavnog nosioca akcije.«Humanistička sociologija kao «nova ortodoksija» nije čak ni čvršće zasnovano eklektičkostajalište, jer ovdje se spominju samo najopćenitije ideje čija metodološka konkretizacija, samimtim, ostaje ne samo izvan realnih društvenih struktura, nego je i krajnje subjektivistička. ».H. Blumer, jedan od prvih kritičara odsustva teorijske misli, ozbiljne nedostatke kvantitativneteorije vidi u njenoj odvojenosti od iskustvenog svijeta, a zatim i u parcijalizaciji na posebnapodručja, literaturu i odatle proizašle nastavne smjerove. Nadilaženje navedenih slabosti Blumervidi u prepoznavanju značaja intelektualne sposobnosti za teorijsko razmišljanje koje se izražava uoriginalnosti, discipliniranoj mašti i adekvatnim tehnikama za prikupljanje podataka koji stimulirajuu radu. Blumer uvodi termin «osjetljivi pojmovi» (sensitizing concepts) kojim se ocrtava pristup,traže bitni elementi jedne pojave i koji vodi njezinoj cjelovitoj i smislenoj slici. Moć tih pojmova jeu njihovoj elastičnosti prema iskustvenom materijalu nasuprot krutosti « formalnih pojmova »(formal concepts) kojima je unaprijed određen sadržaj koji će tek biti prikupljen. R. Merton pakuvodi pojam « iznenađenja » (serendipity) – neplaniranog podatka koji istraživanje može uputiti upotpuno novim pravcima ili dati ključ za drugo rješenje. Upravo ta činjenica iznenađenja ineočekivanog podatka u znanstvenom i istraživačkom radu dovela je, kod određenih mislilaca, doformiranja jednog posebnog stajališta o znanstvenoj metodi koji gubi svoj opći karakter, aznanstveno otkriće postaje stvar genijalnih pojedinaca. Slično stajalište o neophodnosti teorijskizasnovanog istraživanja i o prirodi tog odnosa zastupaju i A.Guldner i R. Mills. Guldner se javljapojmom « misaone sociologije » (reflexive sociology) koja počiva na osnovnim teorijskimpretpostavkama i pretpostavkama koje se odnose na konkretna područja istraživanja. R. Millsgovori o « sociološkoj mašti » (sociological imagination) kao posebnom svojstvu duha koji nas «osposobljava da shvatimo povijest i život pojedinca, kao i njihove uzajamne odnose u okvirimapostojećeg društva ».Sociološka mašta određuje okvir svakog sociološkog istraživanja u smislu povezivanja problemabiografije i povijesnih problema u njihovom uzajamnom djelovanju u okvirima strukturalnihproturječnosti postojećeg društva, a « činjenice su tu da to proučavanje samo discipliniraju ».Dane su određene definicije kvalitativne i kvantitativne paradigme. Iako su te dvije paradigme uosnovi različite, metode kvalitativnog istraživanja se ponekad koriste zajedno s metodamakvantitativnog istraživanja kako bi se dobilo dublje razumijevanje uzroka društvenih pojava, ilikako bi se pomoglo stvoriti pitanja za daljnje istraživanje. P. Sorokin i R. Mills otvoreno kritizirajukvantitativnu metodu, koja studente pretvara u vojsku statističara, knjigovođa, numerologa… NoKarl Marx uviđa da kvalitativno ne može bez kvantitativnog, te da su ta dva pojma usko povezana.To pokazuje na primjeru proizvoda i ljudskog rada: « Budući da je u osnovi svih proizvodaopredmećen ljudski rad, kao zajednička mjera njihove vrijednosti može se javiti neki specifičanproizvod, tako npr. zlato kada počinje igrati ulogu novca.». 13
    • 13. Pisanje znanstvenog rada i istraživačkog izvještaja3Pisanje znanstvenog rada i istraživačkog izvještaja dio je tehničko-organizacijskog segmentametodologije kao okosnice znanosti i jedan je od ključnih dijelova znanstvene djelatnosti. Cijelaistraživačka djelatnost usmjerena je upravo k tom cilju, jer se o njezinoj razini i kvaliteti prosuđujeisključivo na temelju objavljenih radova. Važnost znanstvenog rada i istraživačkog izvještaja leži utome što se putem njih upoznaje stručnu, ali i širu javnost o rezultatima nekog istraživanja sobzirom na to da je jedno od proceduralnih pravila to da se predmet, proceduru, način izvođenja irezultat, mora se proglasiti javnim da bi bila legitimna. Kada bi izostalo objavljivanje rada, sav trudkoji je uložen u istraživanje bio bi uzaludan. Kod pripremanja znanstvenih radova vrlo je bitan stilpisanja kojim se postiže standard i kvaliteta. Ne postoji bitna razlika u stilu pisanja znanstvenograda i istraživačkog izvještaja, oni se, gotovo bez razlike, objavljuju u razvijenim zemljama,isključivo, na engleskom jeziku. U znanstvenoj djelatnosti od velike je važnosti i postojanjeinstitucija stručne recenzije koju sačinjavaju odabrani stručnjaci a donose opću ocjenu kvalitete idosega rada, te se na temelju njihove odluke odlučuje hoće li neki rad biti objavljen.Osnovna pravila za pisanje znanstvenog rada i istraživačkog izvještaja„Pisanje izvještaja ili znanstvenog rada složena je djelatnost koja od autora traži niz sposobnosti:1. dobro vladanje jezikom i pismeno izražavanje2. poznavanje svrhe rada i publike kojoj se obraća3. stručnu kompetenciju i poznavanje metodologijeKultura pismenog izražavanja i vladanja književnim jezikom neobično je važno zbogmogućnosti jasnog i preciznog prenošenja željenih poruka.“ (Milas,2005:74) Pri pisanjuznanstvenog rada vrlo je važno pripaziti na osnovne zakonitosti kojima će se doprinijetirazumljivosti rada. Autor mora biti svjestan da znanstveni rad nije isto što i literarno djelo, stoga je potrebno uprvi plan staviti jasnoću i preciznost, a u drugi ljepotu izričaja, stilske urese i detalje kojionemogućuju razumljivost teksta. Smanjenju razumljivosti rada doprinosi i upotreba krivih riječi tegramatičke pogreške. Vrlo je bitno služiti se književnim jezikom, a ne dijalektom te izbjegavatikolokvijalne termine koji mogu dovesti do višeznačnosti a samim time i to krivih zaključaka.Upotreba stranih riječi u tekstu je dobrodošla ukoliko pridonosi njegovoj razumljivosti. Pri pisanjuznanstvenog rada i istraživačkog izvještaja ne preporučuje se upotrebe prvog lica jednine,primjerice „Ja sam istražio..“, jer se time gubi dojam znanstvene objektivnosti i nepristranosti, stogaje razmjerno česta upotreba trećeglica jednine ili množine. Upotreba odrednica količine (kvanitifikatora), poput „prilično“, „vrlomalo“, „gotovo svi“, također može zbuniti čitatelja s obzirom da se mogu različito tumačiti ako sene koriste uz brojčani opis. Znanstveni rad i njegov sadržaj zasigurno ovise i o njegovoj namjeni i svrsi. Rad namijenjenobjavljivanju u znanstvenom časopisu ili knjizi razlikovati će se od onoga namijenjenog usmenomizlaganju, a isto tako razlikovati će se od studentskog izvještaja s vježbi. Pri pisanju studentskogizvještaja s vježbi, potrebno je pomno razraditi i objasniti svaku misao kako bi ocjenjivač mogaoutvrditi kako je studentov način razmišljanja prihvatljiv ili neprimjeren. U izvještaju istraživanjakoje je namijenjeno laicima, jezik i stil treba nastojati pojednostaviti i izbjegavati stručne izrazekako bi bio što razumljiviji.Struktura znanstvenog izvještajaZnanstveni izvještaja slijede općeprihvaćenu strukturu i najčešće se sastoje od istih elemenata.Svrhe već definirane forme sastoje se u tome što pruža okvir unutar kojeg će istraživač i autor3 Milas, G. (2004). Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima. Jastrebarsko: Slap 14
    • znanstvenog izvještaja izraziti svoje rezultate i zaključke, a s druge strane olakšavaju čitatelju boljesnalaženje u proučavanju rada. Znanstveni rad, u pravilu, obuhvaća slijedeće elemente:1. NASLOVNU STRANICU2. SAŽETAK3. UVOD4. (PROBLEM)5. METODU (Postupak) (Nacrt) (Pribor) (Mjerenje) (Ispitanike)6. REZULTATE7. RASPRAVU8. ZAKLJUČAK9. LITERATURUNaslov i naslovna stranicaNaslovna stranica izvještaja pruža osnovnu informaciju o predmetu rada, sadrži ime autora,institucije u kojoj je zaposlen i naslov rada. U naslovu se na sažet način iznosi temeljna ideja rada.Poželjno je da naslov bude dovoljno informativan, ali kratak, nipošto dulji od 15 riječi, te je istotako vrlo bitno da određenja nisu dvosmislena ili neodređena.SažetakSažetak je dio rada koji ima veliku važnost jer daje skraćenu informaciju o istraživanju, kako je onoprovedeno, što se iznosi u uvodu, koje su metode upotrebljene i što je njime dobiveno. U njemu jeisto tako naznačena svrha istraživanja, opisuje populaciju iz koje je dobiven uzorak ispitanika,navodi kako je korišten istraživački nacrt, te na kraju iznosi zaključne misli istraživača. Sažetak,kao skraćeni oblik znanstvenog rada, predstavlja temelj odluke hoće li cjelokupan rad biti pročitan ipretraživan od strane ostalih istraživača i čitatelja.UvodPostoje nekoliko osnovnih svrha uvoda kao dijela znanstvenog rada, upoznati čitatelja sproblemom, obrazložiti problem u kontekstu teorije i dotadašnjih istraživanja, te opisati pristupproblemu, iznošenje hipoteza i teorijskih očekivanja. Uvod traži konciznost i jasnoću što uvelikeutječe na kvalitetu rada. „Prema svojoj unutarnjoj strukturi, uvod bi trebao nalikovati lijevku,odnosno misaono slijediti od šireg i općenitijeg prema užem i specifičnijem problemskompodručju. Ako je, primjerice, predmet našeg izučavanja odnos ličnosti i kriminalnog ponašanja,krenut ćemo možda od toga što uopće utječe na kriminalno ponašanje. Ako je naše problemskopodručje uže, primjerice odnos ekstraverzije i nasilnih zločina, pokušat ćemo ga situirati u širiprostor ukupnog odnosa ličnosti i zločina.“ (Milas,2005:78) U uvodu objašnjava razlog odabiraproblema i upoznaje s kojom će se teorijskim pristupom pristupiti obradi problema. U uvodu se istotako navodi kratak i sažet pregled literature vezanu uz problem, ali nikako pojedinačna analizasvakog rada. Smatra se kako bi se uvodom čitatelju trebalo približiti ono što da očekuje u nastavkurada.ProblemU znanstvenim časopisima, problem je najčešće izložen u prvom djelu tj. uvodu, i ne postojezasebno odvojeni odjeljci namijenjeni problemu pa ga stoga nije potrebno zasebno izlagati. Ali,smatra se kako je za studente i učenika vrlo korisno da zasebno izlože problem koji obrađuju iukratko ga izraze jednom rečenicom. Na taj način uvježbavaju jasno i precizno razmišljanje i 15
    • izražavanje vlastitih misli. Problemi koji su zasebno izdvojeni i postavljeni najčešće se formiraju uobliku pitanja. Primjerice:„Razlikuju li se osobe različitog stupnja naobrazbe u stavu prema religiji? Je li na temelju tjednoghoroskopa moguće predvidjeti nečije raspoloženje bolje nego nasumičnim pogađanjem? Pamte listudenti bolje smislene ili nesmislene slogove? itd.“ (Milas,2005:79).MetodaU ovom odjeljku detaljno se opisuje metoda kojom je istraživanje provedeno. Isto tako sadrži i sveinformacije nužne za potpuno razumijevanje studije i njezino eventualno ponavljanje. Opiskorištene metode ne bi trebao biti preoskudan, ali ni preopsežan jer bi na taj način bila narušenakvaliteta rada. Na temelju opisa metoda moguće je vrednovati nacrt, napraviti evaluacijuprimjerenosti tog nacrta i prosudbu o opravdanosti izvedenih zaključaka. Odjeljak metode senajčešće razlaže na zasebne cjeline: Ispitanici, Nacrt, Pribor i Postupak.Ispitanici (sudionici)Na temelju pododjeljka saznajemo nešto više o tome tko sudjeluje i koliko ispitanika sudjeluje uistraživanju, te na koji način su birani iz populacije. Istraživač je dužan iznijeti podatak koliko jeukupno sudionika sudjelovalo u istraživanju i kategorizirati ih na temelju socio-demografskih,spolnih i dobnih karakteristika. Uzorak ispitanika ovisi i o metodi kojom je provedeno istraživanje,pa tako razlikujemo uzorak ispitanika vezan za eksperiment ili anketu. Ako se radilo oeksperimentu, u opisu je bitno naglasiti koliko je ispitanika bilo podvrgnuto eksperimentalnimuvjetima. Kod anketnog ispitivanja potrebno je navesti način na koji su ispitanici odabrani, teobrazložiti razlog odabira upravo takvog uzorka i način zbog kojeg je on adekvatan za istraživanjepostavljenog pitanja.NacrtPododjeljak u kojem je opisan nacrt istraživanje je vrlo koristan ukoliko je istraživački rad složen, ana taj način se dobiva i preglednost rada. Ako se istraživač odluči odijeliti nacrt od opisa postupkatreba obuhvatiti i podatke o zavisnoj i nezavisnoj varijabli, dati njihove operacionalne definicije tenavesti način na koji manipulira nezavisnom varijablom.PriborPododjeljak sadržava informacije o aparaturi i priboru koji je korišten u svrhu istraživanja.Mjerenje (instrumenti)Pododjeljak sadržava informacije o metrijskim svojstvima mjernih instrumenata, podatke okonstruktima od interesa i načinu njihove operacionalizacije, te druge informacije važne zamjerenje.PostupakU ovom se pododjeljku detaljno i kronološki opisuje procedura kojom je provedeno istraživanje. Upravilu, u ovom dijelu, su sadržane informacije o nacrtu istraživanja, ali se taj pododjeljak vrločesto piše zasebno.RezultatiOdjeljak sažeto prikazuje prikupljene podatke i njihovu statističku analizu. Rezultati istraživanja, uodređenoj mjeri, odgovaraju na problem koji je postavljen u uvodnom dijelu. „Odjeljak srezultatima mora sadržavati: svrhu uporabljene statističke analize, podatke deskriptivne statistike,naznaku i upozorenje na nalaze istraživanja, podatke inferencijalne statistike ako su korišteni,zaključke koji slijede neposredno iz statističkih analiza ali ne i njihove šire implikacije.“ (Milas,2005:81) 16
    • Upotreba statističke analize ovisi i o odabiru paradigmatskog i teorijskog pristupa istraživanju.Statistička analiza postaje nepotrebna kod primjene kvalitativne metodologije, dok je kodkvantitativnog istraživanja bitno uključiti i neke činjenice vezane za obradu podataka.Ako je korišteno više uzoraka ispitanika, više upitnika ili nekih drugih mjernih instrumenata te jetako dobiveno više rezultata, zbog preglednosti, je potrebno iznijeti te podatke u tablicama a ne utekstu. Pri tome je bitno označiti tablicu brojem i preciznim naslovom, kao zasebnu cjelinu. Tablicumožemo popratiti i odgovarajućim grafičkim prikazom, ta tako slikovitije i brže prikazati dobivenepodatke.Uz prikaz rezultata, potrebno je i objasniti dobivene rezultate te svrhu testa i navesti stupnjeveslobode koji ukazuju na vjerojatnost da dobivena vrijednost ukazuje na statistički značajnu razliku.Na kraju odjeljka s rezultatima potrebno je iznesti kratki zaključak koji se poziva na ranije iznesenerezultate.RaspravaU ovom odjeljku potrebno je misaono proanalizirati dobivene rezultate, izvući zaključke iz njih ipokušati protumačiti njihove implikacije. Isto tako, rezultate je potrebno razmotriti u okvirupostavljene hipoteze, te ako osporavaju hipotezu, valja za to pronaći primjereno objašnjenje.Poželjno je iznijeti i vlastiti sud o tome kako bi se istraživanje moglo unaprijediti ili kakav bi smjerdaljnja istraživanja trebala zauzeti.„Rasprava je kako neki drže, svojevrsna međuigra u kojoj se povezuju i isprepliću uvod,metodologija i rezultati“ (Kazdin, 1995 prema Milasu, 2005)ZaključakZaključci uglavnom sadržavaju odgovor na postavljene probleme i utemeljen je na dobivenimrezultatima.Obilježja kvalitetno napisanog radaKljučni elementi slabog vrednovanja radova (Bartol, 1983 prema Milasu, 2005):1. Neprimjeren pregled literature (preopširan ili preoskudan)2. Navođenje referenci nebitnih za temu3. Nejasan uvod koji zamagljuje izlaganje problema4. Nejasna istraživačka pitanja5. Neprimjeren opis uzorka6. Neprimjeren opis metodologije, nedovoljan za ponavljanje7. Nedovoljno vođenje računa o mjerama, osobito novim instrumentima8. Neprimjerena ili upitna statistička analiza9. Slabo osmišljena rasprava, ne mnogo bogatija od ponavljanja rezultata10. Rasprava koja odlazi predaleko i nudi neopravdane zaključke11. Pretjerana duljinaPraktične upute kako što učinkovitije prenijeti istraživačku poruku u okvirima što ih nudi zadanaznanstvena forma (Publication Manual of the APA, 2001 prema Milasu, 2005):1. Istraživački problem treba izložiti već na početku teksta2. Potrebno je pokazati kako je problem utemeljen, oblikovan i usmjerivan teorijom3. Problem valja povezati s prethodnim radovima u primjerenom, informativnom, alikonciznom pregledu literature4. Istraživačke hipoteze valja izrijekom navesti5. Zaključci ne smiju izlaziti izvan okvira rezultatskih nalaza6. Valja pokazati na koji način je istraživanje pripomoglo razrješavanju izvornog problema7. Na koncu treba prepoznati i raspraviti teorijske i praktične implikacije koje proizlaze izistraživanja 17
    • Proces znanstvene recenzijeNa temelju recenzijskih vrednovanja donosi se odluka o objavljivanju radova. Recenziju obavljajuugledni stručnjaci iz polja kojim se rad bavi, a bitno je naglasiti kako su recenzije u pravilu slijepe,što znači da ni recenzent na autor ne znaju jedni za druge. „Dužnost recenzenata je da:1. Donesu sud o objavljivanju nekog rada2. Temeljito obrazlože vlastito mišljenje3. Ponude korisne preporuke autorima prihvatljivih radova kako da ih preprave i učine boljima4. Razvrstaju rad smještajući ga u jednu od ponuđenih kategorija“ (Milas, 2005:88)Proces recenzije započinje slanjem rada uredništvu časopisa. Prvi korak koji rad prolazi jesturedničko čitanje. Na taj način se radovi mogu ocijeniti kao neprimjereni za objavljivanje i prijeslanja recenzentima. Konačna recenzija može biti pozitivna, negativna ili uvjetno pozitivna štopodrazumijeva manje ili veće preinake što ih preporučuju recenzenti.ZaključakBudućim akademskim građanima i pedagozima vrlo je važno poznavati temeljne smjernice pisanja,kako tijekom studijskog obrazovanja tako i u budućem radu. Navedene smjernice nisu presudne zakvalitetu pisanja rada, jer kvaliteta rada stječe se vježbom i praksom. Navedena osnovna pravilapisanja znanstvenog rada ili pak istraživačkog izvještaja mogu biti pokazateljem u čemu se najčešćenailazi na pogreške kod pisanja znanstvenim stilom. 18