3. Spomenik despotu Stefanu
Lazareviću
Postavljen je 1981. godine na platou Gornjeg grada
beogradske tvrđave. Bronzana statua (visine 320 cm,
sa postamentom od 40 cm) prikazuje despota za čije
vladavine je Beograd prvi put postao prestonica
srpske države. Autor spomenika je beogradski vajar
Nebojša Mitrić. U blizini spomenika despotu Stefanu
Lazareviću je i Despotova kapija i Dizdareva kula koje
dominiraju severoistočnom stranom i svakako su
jedan od najautentičnijih srednjovekovnih ambijenata
Beogradske tvrđave. Za vreme njegove vladavine
Beograd je prvi put postao prestonica srpske drzave
(1404.-1427.).
4. Dizdareva kula
Istocna kapija sa severoistocnim bedemom i
Zindan - kapijom predstavlja najautentičniji
srednjevekovni ambijent Gornjeg grada. Upravo
na ovom mestu je u srednjem veku bio glavni ulaz
u beogradsku tvrđavu. Četvorougaona kula koja
nadvišuje Gornji grad svojom monumentalnošću
doprinosi opštem izgledu tvrđave. Kula je
sagrađena u XV veku, za vreme vladavine despota
Stevana (između 1404-1427), kao i kapija u koju se
ulazilo preko pokretnog mosta.Naziv je dobila po
tome što je u drugoj polovini XVIII veka u njoj
stanovao dizdar – zapovednik Tvrđave. Ova kula je
teško stradala u bombardovanju Beograda 1915.
godine i delom je rekonstruisana 1938. godine.
Krajem sedamdesetih godina prošlog veka na kuli
je rekonstruisano krunište sa zupcima. U
Dizdarevoj kuli danas se nalazi Opservatorija
astronomskog društva «Ruđer Bošković».
5. Beogradska tvrđava
Beogradska tvrđava predstavlja gradsko utvrđenje oko koje se razvio današnji
Beograd. Podignuta je početkom 1. veka kao palisada sa zemljanim bedemima, da
bi se tokom vekova razvijala u rimski kastrum (II vek), vizantijski kastel (VI i XII vek),
srednjovekovnu utvrđenu prestonicu Srpske despotovine (XIII i XV vek) i na kraju
austrijsko/osmanlijsko artiljerijsko utvrđenje (XVII i XVIII vek). Danas je svojevrstan
muzej prošlosti Beograda i sa Kalemegdanskim poljem čini jedinstvenu kulturno-
istorijsku celinu u okviru Kalemegdanskog parka.
Beogradska tvrđava, a samim tim i sam Beograd, ima vrlo značajan strateški
položaj u okviru celokupne jugoistočne Evrope. Smeštena je na granici Panonske
nizije i Balkanskog poluostrva i raskrsnica je putnih pravaca koji su od davniva
povezivali Carigrad (Via Militaris) odnosno Solun (Via Egnatia) sa unutrašnjošću
evropskog kontinenta. Pored kopnenih puteva koji se na tom mestu spajaju, na
njemu se ukrštaju i plovni putevi oličeni u Savi i pogotovo Dunavu koji predstavlja
najznačajniju evropsku reku.
U lokalnom smislu gledano, tvrđava se nalazi na kraju grebenskog platoa koji se na
tom mestu strmo spušta ka ušću Save u Dunav. Na taj način je rekama sprečen
pristup tvrđavi sa severa i istoka Dunavom i zapada Savom.
6. Beogradska tvrdjava
Najstarije utvrđenje na mestu današnje Beogradske tvrđave podignuto je
najverovatnije između 6. i 11. godine n. e. u vreme kada su varvarska
plemena počela da ugrožavaju severne granice Rimskog carstva. Tada je na
platou od Narodnog muzeja i Pozorišta do Studentskog parka podignuto
utvrđenje od zemljanih bedema i palisada koje je kasnije, najverovatnije u II
veku, preraslo u klasični rimski kastrum koji je činio sastavni deo čuvenog
limesa. Kastrum je imao pravougaonu osnovu dimenzija 560m sa 350m i
obuhvatao je današnji Gornji Grad sa delom Kalemegdanskog parka do
današnje Pariske ulice.
Tvrđava je obnovljena i ojačana nešto pre 535. godine tokom vladavine
vizantijskog cara Justinijana I (527-565). Tom prilikom je njena površina
svedena najverovatnije samo na pravougaoni prostor današnjeg Gornjeg
Grada. Oko nje se tokom slovenskog naseljavanja na Balkansko poluostrvo
smeštaju Srbi. Tvrđavu su u VIII veku razorili Obri, posle čega je ona neko
vreme bila napuštena.
Beogradska tvrđava danas predstavlja pretežno tipično artiljerijsko
utvrđenje, poput Petrovaradina, ali su u njoj vidljivi ostaci i prethodnih
epoha. Ta razlika se najbolje vidi u materijalu gradnje:Beli delovi
predstavljaju vizantijski i kasniji srpski odnosno srednjovekovni sloj gradnje
po kome je i ceo grad dobio naziv
7. Zindan kapija
Zindan kapija je srednja kapija u pravcu Dunava, karakteristična je po
tome što se nalazi između dve okrugle kule. Povezana je sa
Despotovom kapijom (iznutra) i Leopoldovom k. (spolja). Izgrađena je
sredinom 15. veka. Od 18. veka Turci su je koristili kao tamnicu
("zindan") po čemu je i nazvana.
Zindan kapija predstavlja fortifikacioni sistem na prelazu s hladnog na
vatreno oružje. U trenutku kada je građena, bila je glavni ulaz u Gornji
grad s kopna i prva zaštita glavne Istočne kapije, poznatije kao Kapija
despota Stefana Lazarevića.
Na osnovu dosadašnjih istraživačkih radova utvrđeno je da su
postojale četiri faze u kojima je kompleks Zindan dan kapije preživeo
velike izmene. Arhitektonsko istraživanje kompleksa prevashodno se
zasniva na tumačenju postojećih struktura i na arheološkim
istraživanjima,potkrepljenim likovnim i kartografskim izvorima.
8. Vojni muzej Beograd
Vojni muzej Beograd je muzejska institucija koja sakuplja, proučava i
prezentuje različite predmete za vojnu upotrebu a pre svega oružje,
uniforme, ratne zastave, vojna dokumenta i umetnička dela sa vojnom
tematikom. Vojni muzej u Beogradu smešten je na prvom bastionu
jugoistočnog fronta Beogradske tvrđave u zgradi podignutoj 1924. godine za
namene Vojnogeografskog instituta koja je 1956. godine ustupljena Muzeju.
Okružen gradskim bedemima i najvećim beogradskim parkom
Kalemegdanom predstavlja jedan od simbola Beogradske tvrđave.
Vojni muzej je osnovan Ukazom kneza Milana Obrenovića 10/22. avgusta
1878. godine, neposredno nakon što je Srbija na Berlinskom kongresu dobila
nezavisnost. Vojni muzej obeležava 22. avgust kao svoj dan.Prva postavka
otvorena je povodom stogodišnjice Prvog srpskog ustanka u jednoj skromnoj
građevini u Gornjem gradu Beogradske tvrđave 1904. godine.
9. Vojni muzej Beograd
Osim stalne postavne Vojni muzej je svake godine priređivao više
tematskih izložbi posvećenih jubilejima iz svetskih ratova, ali su
pripremane i studijske izložbe i obavljen opsežni istraživački rad o
muzejskom materijalu. Formirano je desetak studijskih zbirki koje
obuhvataju oko 30 000 predmeta oružja, uniformi, odlikovanja i
zastava. Rad na obradi i publikovanju muzejskih zbirki je stalna i trajna
delatnost Muzeja. Godine 1954. pokrenut je godišnjak Vesnik i do
danas je objavljeno 36 brojeva.Vojni muzej je sada u svom istorijskom
ambijentu, u prostoru Beogradske tvrđave, okružen kalemegdanskim
parkom i bedemima tvrđave sa izloženim teškim naoružanjem (razni
topovi od srednjeg veka do kraja dvadesetog veka, tenkovi iz Drugog
svetskog rata među njima i ruski T-34, lanser torpeda, patrolni čamac,
brodsko artiljerijsko oružje...) u rovu između tvrđave i zgrade Muzeja.
Vojni muzej je centralna matična ustanova u Vojsci Srbije koja se bavi
prikupljanjem, čuvanjem, zaštitom, obradom, izlaganjem i
publikovanjem predmeta vojnoistorijske materijalne kulture od
predslovenskog perioda do današnjih dana. Muzej organizuje
tematske izložbe posvećene značajnim jubilejima iz bliže i dalje
prošlosti i obavlja sve poslove stručne delatnosti.
10. Unutrašnja Stambol kapija
Za vreme velikih radova na rekonstrukciji tvrđave tokom
austrijske vladavine Beogradom 1717–1736. godine izgrađena
su utvrđenja Jugoistočnog fronta na osnovu projekta
inženjerijskog pukovnika Nikole Doksata de Moreza. Tada je
podignuta i Stambol kapija koja je imala prolaze, bočne
prostorije i kazamate, dok je fasada nosila stilske odlike baroka.
Odredbama Beogradskog mira do juna 1740. godine trebalo je
da se u celini poruši kapija Jugoistočnog fronta. Od 1739. godine
i nove turske vladavine Beogradom počela je izgradnja na
trasama porušenih austrijskih fortifikacija, pa je tako i
Unutrašnja Stambol kapija podignuta na mestu austrijske kapije.
Unutrašnja Stambol kapija je i u tursko vreme glavna kapija na
pravcu Carigradskog druma. Posle predaje ključeva Knezu
Mihailu 1867. godine na Stambol kapiji, pored turske istaknuta
je i srpska zastava, a turskog stražara zamenio je srpski. Pošto je
Srbija objavila rat Turskoj 1876. godine, sa kapije je skinut stub
na kojem se nalazila turska zastava kao poslednji znak vazalskog
odnosa Srbije prema Turskom carstvu.
11. Spomenik zahvalnosti Francuskoj
Podignut je 1930. na Velikom Kalemegdanu. Autor spomenika je
poznati jugoslovenski vajar Ivan Meštrović. Spomenik je podiglo
Društvo prijatelja Francuske i Društvo nekadašnjih učenika francuskih
škola u spomen prijateljstva, pomoći i saradnje Francuske i Srbije u
Prvom svetskom ratu. To je i osnovna tema, dosledno sprovedena u
koncepciji spomenika monumentalnih razmera, sa bronzanom figurom
žene na visokom postamentu od belog dalmatinskog kamena, koja
predstavlja Francusku koja u ratnom zamahu, sa mačem u ruci, pritiče u
pomoć Srbiji. Dva reljefa izvedena na bočnim stranama postamenta
pre-dstavljaju dopunu osnovne ideje: sa zapadne strane nalazi se
kompozicija "Ratnici" koja prikazuje stradanja francuskih i srpskih
vojnika, dok je sa istočne strane predstava ženske sedeće figure sa
decom koja personifikuje "Sorbonu" - prosvetnu pomoć srpskoj
omladini u toku i posle rata. Spomenik zahvalnosti Francuskoj pripada
fazi Meštrovićevog stva-ralaštva posle Prvog svetskog rata, kada je
izradio brojne monumentalne spomenike nacionalnog karaktera sa
kojima je uveo novine u koncepciju javnih spomenika kod nas,
prekidajući sa tradicijom realističko-naturalističkih shvatanja
monumentalne plastike. Konzervatorski radovi na spomeniku rađeni su
1996.
12. Sahat kula i kapija
Sahat kula se nalazi na Kalemegdanu. Izgrađena je iznad Sahat kapije,
koja je po kuli i dobila naziv. Gradjena je u XVIII veku, u doba austrijske
okupacije. Naslanja se na srednjevekovni zid Gornjeg grada. Sagradjena
je u baroknom stilu.
Namena joj je bila, kao i drugim objektima iz XVIII veka, smestaj straze,
oruzja i drugog vojnog materijala.
Njen ukupan izgled, sa naglašenim elementima baroka, neposredno
svedoči o vremenu njenog nastanka. Kula sa satom je prepoznatljiv
detalj u turskim čaršijama, ali se u tvrđavama retko javljaju, tako da se
beogradska po tome može smatrati neuobičajenim primerom.
Časovnik ima centralni mehanizam i tegove, kao i dva gonga, a između
dva navijanja časovnik može da radi oko nedelju dana. Satni
mehanizam u potpunosti je obnovljen 2002. godine i danas radi na
savremenim principima.
Sahat-kula je jedan od malobrojnih objekata na Beogradskoj tvrđavi koji
nije pretrpeo značajnija oštećenja, te i danas čuva sva autentična
arhitektonska i stilska obeležja. Visoka je 27,5 metara.
13. Pobednik
Pobednik je naziv za trijumfalni spomenik koji se nalazi na najvišem
bedemu tvrđave u Beogradu. Spomenik je izradio čuveni vajar Ivan
Meštrović, a po narudžbi beogradske opštine. Spomenik predstavlja
pobedu srpske vojske nad Otomanskom i Austrougarskom imperijom
u ratovima od 1912. do 1918. godine.
Spomenik predstavlja pobedu nad feudalizmom i ropstvom, mračno i
srednjovekovno doba koje su oličavale stare i konzervativne carevine
prestale su da postoje posle Prvog svetskog rata, a nag muškarac i
ratnik oličava novo renesansno doba, koje je došlo u ove krajeve. Sivi
soko u levoj ruci osmatra svet oko sebe i pazi da se mračne, tiranske i
strane zavojevačke sile ne probude, a ako se to desi, mač u desnoj
ruci je tu da te sile zla uplaši ili pobedi.
Prema prvobitnom planu, spomenik je trebalo da bude postavljen u
centru grada, na Terazijama, ali zbog negodovanja tadašnje javnosti,
izazvanog realistično predstavljenom nagom muškom figurom,
postavljen je na Beogradskoj tvrđavi licem okrenut prema Zemunu.
Spomenik Pobednik je svečano otkriven 1928. godine, povodom
proslave desetogodišnjice proboja Solunskog fronta i pobede Srbije u
ratovima od 1912. do 1918. godine.
14. Mitropolitski dvor
Arheološkim istraživanjima otkriven je deo
mermernog nadvratnika mitropolitske crkve
Uspenja Bogorodice sa ktitorskim natpisom despota
Stefana Lazarevića. Sem natpisa nije pronađen
nikakav drugi ostatak crkve koja uništena početkom
treće decenije XVIII veka. U neposrednoj blizini crkve
nalazila se prostrana srednjovekovna građevina –
palata, za koju je arheološkim istraživanjima vršenim
od 1985. godine utvrđeno da potiče iz despotovog
vremena. Ova palata pripadala je kompleksu
Mitropolitskog dvora i uništena je u požaru prilikom
turskog zaposedanja grada 1521. godine.
15. Kralj kapija
Po projektu Andrea Kornara starija faza Kralj kapije potiče iz 1693.
godine i rađena je kad i Sahat kapija, te joj je po arhitektonskom sklopu
veoma slična. Odzid prema Rimskom bunaru nije sačuvan u
autentičnom obliku, jer je 1950. godine prezidan za bunker JNA.
Mlađa faza gradnje Kralj kapije obuhvata produžetak prolaza i završava
se reprezentativnim portalom u duhu baroka. Bočno se nalaze prolazi
koji vode do bastiona II i jugozapadno fronta. Današnji kompleks Kralj
kapije predstavlja najbolje očuvani deo beogradske tvrđave sa vojnim
objektima iz epohe baroka.
Svod centralnog prolaza Kralj kapije je bio u veoma lošem stanju i zbog
mogućnosti urušavanja, koje bi predstavljalo opasnost za prolaznike,
postavljena je skela. Usled prodiranja atmosferskih oda s površine
platoa kod Pobednika došlo je do drobljenja i raspadanja kamena
unutar centralnog prolaza. U sklopu projekta restauracije izvršeno je
ispitivanje kamena u svodu i utvrđeno da je njegova čvrstoća 10 puta
manja od minimalne i da postoji opasnost od urušavanja svoda. Prva
faza intervencije na Kralj kapiji predstavlja konzervatorsko-
restauratorske radove, dok se druga odnosi na statičku sanaciju i
hidroizolaciju kapije. Pored Zavoda za zaštitu spomenika kulture
Beograda u ovu, složenu intervenciju uključen je i Arhitektonski fakultet
u Beogradu. Radovi su završeni 2009. godine.
16. Karađorđeva kapija
Ovo je južna kapija ravelina. Izgrađena je u 18. veku, a nazvana
je po Karađorđu, koji je prošao kroz nju prilikom zauzimanja
tvrđave 1806. Nakon povratka Turaka 1813. zazidana je kako
ne bi poslužila nekom novom Karađorđu. Ponovo je otvorena
tek nakon Drugog svetskog rata.
17. Fontana Borba
Fontana Borba se nalazi u centru kružne aleje na Gornjem
Kalemgdanu, u Beogradu, Srbija. Spomenik predstavlja ribara koji se
bori sa zmijom. Ovaj spomenik takođe zovu i "Zlosrećni ribar". Autor
spomenika je kipar Simeon Roksandić. Skulptura je urađena u bronzi i
ima visinu 150cm. Simeon Roksandić je ovu skulpturu izradio 1906. u
svom ateljeu u Rimu. Spremao se za Balkansku izložbu, koja se
održavala 1907. u Londonu. Fontana Borba ima interesantnu priču.
Autor je bio obavešten da je spomenik potonuo s brodom, koji je
prevozio figuru. Kako je imao model urađen od gipsa, kipar je izradio
još jednu identičnu figuru. Kasnije se saznalo da prva figura nije
potonula. Tako su bile napravljene dva potpuno ista primerka
spomenika. Jednu kopiju spomenika otkupio je grad Beograd, a drugu
je otkupio grad Zagreb. Bio je to jedinstveni slučaj da isto umetničko
delo biti postavljeno na dva različita mesta u istoj zemlji, što danas,
naravno, više nije slučaj. Fontana Borba je postavljena na Gornjem
Kalemegdanu 1912 godine. Fontana je zaštićena zakonom kao
spomenik kulture, kao i svi ostali spomenici u parku na Kalemgdanu. U
Zagrebu je ovaj spomenik postavljen na jezuitskim trgu u Gornjem
gradu.
18. Damad Ali Pašino turbe
Damad Ali-pašino turbe nalazi se na platou Gornjeg
grada, oktougaone je osnove i jedan je od retkih
sačuvanih spomenika islamske arhitekture u Beogradu.
Turbe je dobilo naziv po velikom veziru sultana Ahmeda
III, Damad Ali-paši. Mauzolej je nastao 1784. godine nad
grobom beogradskog muhafiza Izmet Mehmed-paše.
Pošto je turbe znatno oštećeno u Prvom srpskom
ustanku, Marašli Ali-paša ga je obnovio tokom 1818 i
1819. godine i posvetio Damad Ali-paši. Kasnije su tu
sahranjena i dva muhafisa (zapovednika) Beogradske
tvrđave: Selim-paša (1847) i Hasan-paša (1850).
19. Crkva Rođenja Presvete
Bogorodice (Ružica), Beograd
Nalazi se u istočnom podgrađu Beogradske tvrđave, u zgradi
koja je u 18. veku prvobitno služila kao barutni magacin. Posle
prelaska tvrđave u srpske ruke 1867-69. pretvorena je u vojnu
crkvu nazvanu “Ružica”. U doba despota Stefana Lazarevića
postojala je stara crkva istog imena, koju su Turci pri osvajanju
Beograda 1521. porušili.
Crkva Ružica ozidana je od kamena i sa zvonikom priljubljena
uz samu Beogradsku tvrđavu. Pred bočnim, glavnim ulazom u
crkvu, od 1924. stoji “bronzana straža” – desno je srpski
srednjovekovni vitez cara Dušana, levo srpski pešadinac iz
Prvog svetskog rata.
20. Crkva Rođenja Presvete
Bogorodice (Ružica), Beograd
Posle velikih oštećenja, nastalih posle Prvog svetskog rata, crkva je
obnovljena 1925. zahvaljujući prilozima Beograđanki čiji su članovi
porodice učestvovali u ratovima za oslobođenje. Izrezbareni
ikonostas je uradio Kosta Todorović, a ikone na njemu naslikao
jeromonah Rafailo Momčilović.
Celu zapadnu stranu crkvene lađe pokriva kompozicija na kojoj je
predstavljena prva novozavetna Hristova propoved – Beseda na
gori, gde među slušaocima sede vojni sveštenik Petar Trbojević,
kralj Aleksandar I i kraljica Marija Karađorđević, kao i kralj Petar I i
ruski car Nikolaj II Romanov. Ovaj živopis crkve radio je poznati
ruski akademski slikar Andrej Bicenko.
Unutrašnjost krase tri lustera (polijeleja) napravljena od istrošenih
čaura, topovske municije, oficirskih mačeva i vojničkih kubura
vojnika sa Solunskog fronta. Zato se i našla na listi deset
jedinstvenih crkava u svetu na zvaničnom sajtu Društva ljubitelja
neobičnosti.
21. Česma Mehmed paše
Sokolovića
Smeštana je u rovu pored severozapadnog bedema.
Podigao ju je Mehmed paša Sokolović (1505-1579) u
drugoj polovini XVI veka. Beograd je za vreme turske
uprave posedovao vodovodnu mrežu. Jedan krak
vodovoda napajao je vodom Gornji grad. Česma je možda
služila i za napajanje džamije sultana Sulejmana, koja se
nalazila u blizini. Česma ima pravougaonu osnovu,
dimenzija 7,50 x 6,30 m. Pretpostavlja se da je prvobitno
bila visoka oko 4,5 metra. Česma je bila dekorisana i ima
lule za isticanje vode. Zanimljiv detalj je korito od
kamenih ploča spojenih gvozdenim spojnicama, koje je
očuvano u celini.
22. Leopoldova kapija
Ovo je glavna zasvođena kapija na Gornjoj tvrđavi. Ime je dobila po
caru Leopoldu I, a naziva se još i Unutrašnja istočna kapija ili Gornja
istočna kapija. U njenom gornjem delu fasadu ukrašava kameni venac
i na njemu grb Austriske imperije. Iznad njega nalazi se ispisano geslo
Habzburške dinastije VIRIBUS UNITIS ("Udruženim snagama"). Ispod
grba nalazi se uklesana godina 1694. kao uspomena na neuspelu
tursku opsadu. Stubovi koji se nalaze sa obe strane kapije su bez
ukrasa, dok barokno pročelje ima dva geometrijska ornamenta. Ispred
kapije nalazi se viseći most (koji ne funkcioniše), a tu su i ostali delovi
za otvaranje kapije: rampa, kovane bankine, žlebovi, barikade i dve
stražare u zidu pored glomaznih dvokrilnih vrata (koja su uklonjena).
Širina i visina kapije iznose oko 7m, dok joj je dubina oko 10m. Ispod
kapije je šanac preko koga je postavljen most sa drvenom ogradom.
Mnogi elementi kapije su uklonjeni ili ne funkcionišu od vremena kada
Tvrđava prestaje da ima status pograničnog utvrđenja i dobija
karakter obične kasarne (početkom XIX veka).
23. Zavod za zaštitu spomenika
kulture grada Beograda
Ideja o stvaranju prve službe zaštite spomenika kulture u Beogradu javila se tek
neposredno pred Drugi svetski rat, 1939. godine, kada je na jednoj od sednica
Opštine grada bilo predloženo da se pri kulturnom odseku Opštine formira i
odeljak za ispitivanje prošlosti Beograda.Pa ipak, tek trinaest godina posle
osnivanja Zavoda za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture Narodne
Republike Srbije (1947), Narodni odbor grada Beograda 27. maja 1960. godine
osniva Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda („Beogradske
novine“ br. 13/60).Oktobra 1960. godine za direktora Zavoda postavljen je
Jovan Sekulić, a već novembra te godine imenovan je i Savet Zavoda čiji su
članovi bili Stojan Simić, ministar u penziji, arh. Bogdan Ignjatović i Svetislav
Mandić, slikar-kopnzervator.
„Čekati-više se nije smelo. Trebalo je odmah doneti rešenje o zaštititi kuće
Jevrema Grujića, a o tome nisam znao ništa. Ni kako se rešenje donosi, ni sam
postupak oko njegovog donošenja i upisa u nekakav registar spomenika kulture
koji još nije postojao u Zavodu“ piše Jovan Sekulić u knjizi Putevima zaštite
spomenika kulture, Beograd, 2001.
I tako, spasivši kuću Jevrema Grujića u ulici Lole Ribara br. 17 od nestajanja,
izrađeno je prvo rešenje o zaštiti spomenika kulture u Beogradu.