2. Svaki musliman obavezan je imati nijjet da će
obaviti hadž, a svako ko je punoljetan pa ima
zdravstvene, materijalne i druge mogućnosti
obavezan je izvršiti ovu Božiju naredbu jedanput
tokom života.
Etimološki, hadž označava dokazivanje,
uvjeravanje, upućivanje prema Ka’bi u Mekki.
Obavljanje hadža je peti islamski šart, i ovaj farz
u sebi objedinjuje ibadete iz svih ranijih šarta, ali i
vrhunac tih ibadeta u čovjekovom životu; hadž
je vrhunac takvaluka – one najdublje svijesti o
Allahu, dž.š., i odanosti Njemu.
3.
4. Hadž ima tri farza:
1. Učiniti nijjet i obući ihrame – bijelu hadžijsku
odjeću koju sačinjavaju dva
najjednostavnija čaršafa,
2. Jednodnevni boravak na Arefatu devetog
zu-l-hidždžeta, visoravni “vrhunske
spoznaje”, koja se nalazi 20ak km udaljena
od Mekke,
3. Tavafu-z-zijare – obilazak oko Ka’be poslije
dolaska sa Arefata.
5. Hadž ima nekoliko vadžiba:
• Sa’j – žurnije hodanje između Saffe i Merve,
• Boravak na Muzdelifi “pa makar jedan
časak prije zore uoči Kurban-bajrama,
• Bacanje kamenčića na Mini,
• Brijanje ili podrezivanje kose nakon
obavljanja glavnog tavafa,
• Oproštajni tavaf, koji se obavlja
neposredno prije napuštanje Mekke...
6.
7. Hadž ima više sunneta kao što su:
1. Noćivati na Mini u toku bajramskih dana;
2. Prenoćiti na Muzdelifi uoči Bajrama;
3. Sa Muzdelife se spustiti na Minu prije izlaska
Sunca prvi dan Bajrama;
4. Poštivati red bacanja kamenčića na Mini
(prvi dan do podne a druga dva dana
poslije podne) itd.
8.
9. Allah u Kuranu nalaže da je Hram (Ka’bu) dužan hodočastiti svatko
tko je u mogućnosti:
"U njemu su znamenja očita - mjesto na kojem je stajao Ibrahim
(Abraham). I onaj tko uđe u nj treba da bude siguran. Hodočastiti
Hram dužan je, Alaha radi, svatko tko je u mogućnosti; a onaj tko
neće da vjeruje - pa, zaista, Alah nije ovisan ni o kome." (Ali Imran,
97.)
Također, u Kuranu se spominje da je hadž bio naređen i
prije poslanika Muhameda, i to poslaniku Ibrahimu:
"I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram,
rekli smo; "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj
za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i
koji će molitvu obavljati i oglasi ljudima hadž! Dolazit će ti pješice i
na devama iznurenim; dolazit će ti iz mjesta dalekih, da bi koristi
imali i da bi u određene dane, prilikom prinošenja žrtve, kojom ih je
Alah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a
nahranite i siromaha ubogog! Zatim, neka sa sebe prljavštinu uklone,
neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnog obilaze." (Al-
Hadž, 26-29.)
U Kuranu, dakle, postoji cijela jedna sura (poglavlje) o hadžu koja se
i zove "Al-Hadž", i koja sadrži određeni broj odredbi o obredima
hadža.
Prikaz Ka’be i svetog
prostora oko nje, 16.st.
10. Hadž je stroga Alahova naredba (farz) koju je svaki musliman dužan
obaviti, barem jednom u životu, ako stekne preduvjete za to. Obveza hadža
nastupa čim vjernik prvi put u životu osigura višak materijalnih sredstava
dostatan za sve troškove hadža (što podrazumijeva i da nije zadužen, te da
ima osiguran stan i opskrbu za svoju obitelj dok je odsutan). Žena, pored
ovih preduvjeta, mora hodočašće obaviti sa mahremom, a to je njen muž ili
muškarac koji se njome ne može oženiti (brat, sin i sl.) Ako žena ne može
obaviti hadž sa mahremom, mora ga obaviti u skupini sa više drugih žena,
nikako sama. Obveza hadža nastupa od trenutka kada vjernik prvi put
ispuni navedene preduvjete i traje do kraja njegovog života, sve dok hadž
ne obavi, čak i ako kasnije ne ispunjava neki od preduvjeta.
Ako osoba pod obvezom hadža nije u stanju da ga osobno obavi, zbog
bolesti ili starosti, dužna je pronaći zamjenika (koji se naziva bedel), koji
će hadž obaviti umjesto nje. Za zamjenika treba izabrati osobu koja je
obavila hadž za sebe već jednom, i poznaje islamske propise i odredbe o
hadžu.
Također, vjernici se prije odlaska na hadž, trebaju pomiriti sa svima sa
kojima su u zavadi, te zatražiti oprost od sviju koje su na bilo koji način
uvrijedili.
11. Pregled obreda hadža:
1. odijevanje ihrama i ulazak u sveti prostor Kabe,
2. prvi tavaf (kružni obilazak oko Kabe),
3. saj (užurbani hod) između Safe i Merve,
4. noćenje na Mini,
5. stajanje na Arafatu,
6. boravak na Muzdelifi,
7. ponovni odlazak na Minu,
8. obred kamenovanja, i prinošenje žrtve,
9. obvezni tavaf al-ifada (kružni obilazak oko
Kabe).
12. Putovanje na hadž: predstavlja ljudski život, koji je također putovanje puno poteškoća, a cilj mu je
Božja milost i spasenje.
Odijevanje u ihram: hodočasnička odjeća se sastoji od dva komada bijele tkanine i podsjeća
na ćefine - komade bijelog platna u koje se umotavaju tijela pokojnika, te se tako sahranjuju, što
hodočasnike treba podsjetiti na neizbježnu smrt.
Stajanje na Arafatu: je obred koji vjernike treba podsjetiti na Sudnji dan
Tavaf: kružni obilazak oko Kabe treba podsjetiti vjernike na savršeni sklad Božijeg stvaranja
Crni kamen: je sveti kamen uzidan u Kabu, koji je, prema predaji, spušten iz Dženeta, kao podsjetnik
Ademu na mjesto iz koga je izgnan. Obred tavafa počinje od ovog kamena, a hodočasnici bi ga po
mogućnosti trebali poljubiti.
Saj: je užurbani hod između brežuljaka Safa i Merva, kao što je i Hadžera užurbano hodala između
dva brežuljka tražeći vodu za žednog sina Ismaila.
Pijenje vode sa Zemzema: je priznavanje blagoslovljenosti izvoru koji je nastao kada je očajna
Hadžera zavapila za vodom. Bog je, prema predaji, iz samilosti prema njoj, poslao meleka Džibrila,
koji je vrhom svoga krila poškakljao bebu Ismaila, a kada je dijete udarilo nožicama o pijesak, iz njega
su potekle vode izvora Zemzem. Muslimani vjeruju da je voda ovog izvora sveta i da ima nebrojena
ljekovita svojstva.
Prinošenje žrtve: je obveza hodočasnicima, ali i svim imućnim muslimanima, na dan Kurban-
bajrama, u spomen na poslanika Ibrahima, koji je trebao, po Alahovoj naredbi kao ispit svoje vjere,
žrtvovati svog prvorođenca Ismaila. Kada je Ibrahim odgovorio Božjoj naredbi i krenuo žrtvovati
Ismaiča, Bog mu šalje crnog ovna kao zamjenu.
Kamenovanje vraga: se obavlja na tri mjesta na kojima se šejtan ukazao Ibrahimu, pokušavajući ga
odvratiti od žrtvovanja svoga sina. Ibrahim je tada, prema predaji, bacao kamenčiće na njega kako bi
ga otjerao od sebe.
